Jednoj ženi je potrebna pomoć.
Ja ne znam koliko u Srbiji ima ozbiljno gladnih, nagađam da se radi o stotinama hiljada, ili koliko ima ljudi na ivici gladi, gde me ne bi iznenadilo da ih ima preko milion, ali slučaj ove žena je težak do te mere da poprilično zbunjuje nas sa značajnom empatijom, a sumnjivom kombinacijom neopravdanog, skoro debilitantnog optimizma i manje kvalitetne mašte.
Sledeći članak u novinama je priča o njoj:
Kako Srbija ubija svoje građane <-- LINK
Aleksandra ne želi novčanu pomoć uz reči da se snalazi za sada i da je pristala na članak u novinama da bi podigla svest o problemima i siromaštvu u Srbiji. Ali traži posao, završila je Filozofski fakultet u Beogradu, smer pedagogija i njen CV je priložen uz ovaj blog. Svaka pomoć oko posla joj je od životnog značaja.
Ako sada ne računam lepu stranu svakodnevnog društvenog umrežavanja, gde mogu svašta i da naučim, i da se nasmejem, ćaskam sa prijateljima ili dokačim oko sitnica, probudim pomalo i slično, nego pogledam niz društveno „agilniju", višu ravan gde se diskutuju problemi od šireg značaja, male akcije kao ova, oko pomoći Aleksandri, na koje meni po pravilu skrenu pažnju prijatelji, su i male svetle tačke u onome što ja vidim kao more beskrajno dosadnog palamuđenja i metapalamuđenja, tj palamuđenja o palamuđenju.
Svet ide napred, Srbija je bankrotirala, u stvari, tj de-facto, svet je pre poslednje ekonomske krize plivao u novcu i Srbija to nije iskoristila, evo svet ponovo pliva u novcu dok Srbija pliva u moru gluposti i patnje čiju temperaturu definišu šarlatani i lopovi raznih stilova, boja, profesija i ostalog.
Taman kad pomislimo da, osim u izuzetnim slučajevima, nema mnogo tužnijeg i očajnijeg od ljudi koji idu od kontejnera do kontejenra da bi našli neku hranu, a koji nisu sasvim u „fazi" sa tim što rade, gde im se vidi da nisu na svom terenu, pojave se slučajevi koji samo potvrđuju koliko mi koji nemamo previše problema umemo da budemo naivni, i koji ukazuju kako je srpski pakao realniji i višeslojniji.
Kako pomoći ljudima, bar da ne gladuju, mimo prošlih, sadašnjih i budućih metamajstora političkog menadžmenta, operacija, prodaje i makretinga?