Eksperimenti u blogovanju

ISTINITA PRIČA O GOSPODINU NEŠTOU*

razmisljam RSS / 20.09.2014. u 18:42

               U prvoj sceni ( U svim scenama je, inače, noć. Nisam sasvim sigurna da li je nebo zvezdano, ili se oko uličnih svetiljki vuče tanka sumaglica, ali to i onako nije bitno za priču koja sledi. ) devojka izuva svoje cipele sa tankim, visokim potpeticama, uredno ih slaže kraj ograde mosta, zatim se penje na nju i skače u tamnu vodu.
               U drugoj sceni mladić se baca za njom i uz natčovečanske napore izvlači je na obalu. S obzirom da je uprkos nastaloj situaciji sasvim pribran, primećuje da joj je jedna cipela sa tankom, visokom potpeticom nestala u reci, dok joj je druga još uvek na nozi. Oboje su blatnjavi i naravno, sasvim mokri.
               U trećoj sceni mladić poziva taksi i oboje se odvoze ka njegovoj zgradi, ostavljajući na podu vozila prljave barice.
               U četvrtoj sceni se stepeništem ( ne obavezno mračnim, uskim i tesnim ) penju do njegovog stana, a za njima se i dalje vuku zmijoliki tragovi štrokave vode.
               U petoj sceni oboje uzimaju peškire i brišu se da bi se osušili. Naravno, sa njih se i dalje curkom sliva muzgava reka.

 

               Tu gospodin Nešto demonstrativno zatvara knjigu i odlaže je na sto prekriven okruglim, mestimice poderanim, ali čistim i sveže ispeglanim stolnjakom sa diskretnom cvetnom šarom, kraj dopola popijene šoljice kafe ( obične, turske, bez šećera ) i netom ispražnjene pepeljare u kojoj se dimi tek upaljena cigareta. Sa indignacijom konstatuje da nema želudac za dalje čitanje i, da bi nekako prekratio vreme ( koga, uzgred, otkako je otišao u zasluženu penziju ima na pretek i ponekad stvarno ne zna šta bi s njim ), naručuje od vrlo ljubazne i predusretljive konobarice veliko parče čokoladne torte i ledeni čaj sa puuuno leda ( Za svaki slučaj, to dvaput naglašava gledajući kelnericu pravo u oči, da bude siguran da ga je čula ).

               Da ne zaboravim: on sedi u bašti prijatnog kafića u pešačkoj zoni svoje varoši, koji pretenduje da liči na bečke kafeterije - zidovi su mu oblepljeni veoma znalački odabranim zelenim tapetama posutim zagasito ružičastim ružama, blago zamagljena ogledala su u drvenim, vešto i nepretenciozno oslikanim ramovima, svetlo je prigušeno taman koliko treba, muzika tiha i smirujuća. Opšti ugođaj kvare samo histerične šarene lampice u izlogu zaostale još od novogodišnjih praznika i baklave u cenovniku između svih saher i inih torti kao očigledan ustupak orijentalnom nasleđu.
               I pošto je već sasvim dokon, gospodin Nešto hvata sebe kako osluškuje razgovore koji dopiru sa okolnih stolova. U stvari, ne čini to ni sa kakvom posebnom namerom - jednostvano ne može a da se ne štrecne kad god njegovo prezime bude pomenuto, što se, manje-više, događa u gotovo svakoj rečenici koju ostali gosti kafea izgovaraju. Jer, nešto ne štima u nečijoj vezi, nešto se čudno dešava ( već negde, nekim povodom, nekom ), o nečemu bi valjalo ozbiljno razmisliti, od nečega treba dići ruke, nečemu se svakako ne treba prikloniti, nešto smeta, nešto žulja, nešto nije u redu, nešto ne štima, o nečemu ne vredi ni govoriti, nešto ne može da se uhvati ni za glavu ni za rep, od nečega mora da se živi, sa nečim se jednostavno ne možeš pomiriti, nečemu svakako tu nije mesto... ( ,,nešto je trulo u državi Danskoj''... )
               Krajnje usplahiren, jer mu ti nepovezani odlomci drastično smanjuju očekivano uživanje u torti, priseća se svojih dugogodišnjih neuspelih, jalovih prepiski sa lingvističarima i ostalim jezikoznalcima, od kojih je ( s punim pravom, sasvim je siguran u to ) tražio, molio, zahtevao da se deklinacija njegovog prezimena promeni tako da glasi: Nešto, od Neštoa, Neštou, Neštoa, oj, Nešto, sa Neštoom, o Neštou, što bi takođe imalo važiti i za upotrebu predmetne neodređene zamenice . Većina učenjaka mu nikada nije ni odgovorila, iako im je uporno slao pretsavke, molbe i urgencije. Neki od njih su pokušali da mu objasne da se pravila ne menjaju u zavisnosti od nečijeg hira( !!!??? ) i tek tako, da je to dug i mukotrpan proces u kome treba sagledati sva za i sva protiv predloženog rešenja, pa tek onda doneti konačan sud. Oni skloni šali, očigledno ubeđeni da imaju posla sa nekakvim čudakom ili možda čak i sakaludom, predlagali su mu da promeni prezime, jer bi to na najbrži način rešilo njegove probleme. Naravno, to nipošto nije dolazilo u obzir iz mnogo razloga od kojih je glavni bio taj što je gospodin Nešto bio ponosan na njega budući da je ono iza sebe imalo komplikovanu i, ako je želeo da bude objektivan ( a želeo je, u to ne može biti nikakve sumnje ) morao je da prizna, prilično neubedljivu ali zato nadasve zanimljivu priču o tome kako je nastalo.

               Sa dolazećim sumrakom počinje i hirovit letnji pljusak. Pošto nema nikakvog posebnog razloga da se i dalje zadržava u kafeu, Gospodin Nešto rešava da izmiri račun i krene kući. Čitač kartica ne radi, pa je primoran da ode do prvog bankomata, koji je, srećom, tik preko puta, ali, na nesreću, ni on nije u funkciji. Stoga se otiskuje dalje niz ulicu u potrazi za sledećim i nakon nekog vremena pobedonosno se vraća sa smotuljkom keša u šaci i mokar do gole kože, jer mu je strogi crni kišobran ostao okačen o naslon stolice. Plaća ceh, uljudno pozdravlja konobaricu, otvara kišobran prilično rezigniranim pokretom i upućuje se ka autobuskoj stanici.

 

               U prvoj sceni ( U svim scenama je, inače, noć, s obzirom da je do maločas, kako je već i rečeno, vladao sumrak . Sasvim sam sigurna da noć nije zvezdana, jer se oblaci još nisu razišli i kiša i dalje plaho pljušti, ali to i tako nije previše bitno za priču koja sledi. ) gospodina Neštoa dodatno okupa kamionet koji je previše brzo prošao kroz previše veliku baru previše blizu ivičnjaku.
               U drugoj sceni gospodin Nešto visi o iskrivljenoj šipki u prepunom autobusu, udišući vonj pokisle odeće koji se širi svuda oko njega sa negodovanjem nabirajući nos, dok mu se voda sa kišobrana sliva u levu cipelu.
               U trećoj sceni gospodin Nešto izlazi iz gradskog prevoza i uleće do članaka pravo u rupu na trotoaru koja je puna kišnice. Gotovo ravnodušno konstatuje da su mu sada obe cipele pune vode.
               U četvrtoj sceni hitro se saginje, podiže sa pločnika puža i pažljivo ga spušta na travnjak.
               U petoj sceni stiže kući, uredno otire đonove pred ulaznim vratima, otključava ih, ulazi, izuva se u predsoblju, tu skida i mokre čarape i bos tabana do kupatila da se istušira.
               U šestoj sceni je već spreman za spavanje, suv i u čistoj pidžami. Rešava da ipak nastavi sa čitanjem knjige koju je onomad onako demonstrativno odložio, ali nakon kraće pretrage ustanovljava da ju je zaboravio na stolu sa cvetnim dezenom u kafiću. Duboko uzdiše, uzima daljinski upravljač i uključuje TV sa nadom da će pronaći nešto iole podnošljivo za gledanje.

 

               Tu konobarica kafića vidno razočarana odlaže knjigu koju je njen gost u žurbi zaboravio i koju je počela da čita pošto je kiša rasterala sve goste, te je tako ostavila bez posla za to veče. Ovlaš još jednom briše pult, namešta stolice, prigušuje svetla, prezuva se u cipele sa visokom potpeticom, zaključava vrata lokala, otvara kišobran i žurnim korakom kreće ka mostu.

*za L.

 

 

 



Komentari (124)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

cassiopeia cassiopeia 12:30 22.09.2014

Re: Radoznala

fantomatsicna
jeftin način da kod kuće napraviš Mascarpone


Jes' da nije za mene, al' hvala ti! Ima tih recepata po blogovima, nisam se udubljivala ni usuđivala. Sad za ovaj znam da je proveren. :)

p.s. imaš tamo divnih stvari, i za pročitati i za pojesti :)
Dr M Dr M 12:02 21.09.2014

********


Gospodin Nešto bi, mislim, bolje uradio da je preduzeo nešto da postane Neko.

Onda ne bi bilo problema sa deklinacijama.

stefan.hauzer stefan.hauzer 12:14 21.09.2014

Re: ********

Gospodin Nešto bi, mislim, bolje uradio da je preduzeo nešto da postane Neko.

zvali su ga niko; jer puno priča, a ništa ne kazuje:)


Dr M Dr M 12:27 21.09.2014

Re: ********

zvali su ga niko; jer puno priča, a ništa ne kazuje:)



Si tacuisses, philosophus mansisses

Neće da kvari utisak
razmisljam razmisljam 15:14 21.09.2014

Re: ********

Dr M

Gospodin Nešto bi, mislim, bolje uradio da je preduzeo nešto da postane Neko.

Onda ne bi bilo problema sa deklinacijama.


Можда је и предузео али му се није посрећило, dottore, но, нажалост, ми то никада нећемо сазнати. У сваком случају, могао би више да ужива у чоколадној торти, а мање да се стресира око ствари на које не може да утиче. То је један од рецепата за срећу, зар не?



dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 12:42 21.09.2014

taj Neštou


Em smotan, em baksuz, em rasejan
razmisljam razmisljam 15:16 21.09.2014

Re: taj Neštou

dusanovaiivanovamama

Em smotan, em baksuz, em rasejan


Их, бре, ала ти оцрни човека ни кривог ни дужног.
st.jepan st.jepan 13:56 21.09.2014

...

Nešto, od Neštoa, Neštou, Neštoa, oj, Nešto, sa Neštoom, o Neštou,


evro, evroa, evrou...

Ukazuj, dokazuj, žali se, ismevaj, primere navodi..., al džaba, nema ko da čuje!
Jbg, ne može se večito mimosveta: umori se čovek, samome sebi dosadi, na kraju rezignira, poklekne, batali - s gaduckanjem i stidom, i sam prihvati.
Strašno je reči..., evo, i mene slomili, pa sad i ja: evro, evra, evru...
myredneckself myredneckself 14:12 21.09.2014

Re: ...

Ehh, da sam ja netko, ovaajj...nešto!
zilikaka zilikaka 14:22 21.09.2014

Re: ...

myredneckself
Ehh, da sam ja netko, ovaajj...nešto!

Slatka, to se kod nas kaže "ako smo makaršta, nismo makarko".
razmisljam razmisljam 15:24 21.09.2014

Re: ...

st.jepan


evro, evroa, evrou...

Ukazuj, dokazuj, žali se, ismevaj, primere navodi..., al džaba, nema ko da čuje!
Jbg, ne može se večito mimosveta: umori se čovek, samome sebi dosadi, na kraju rezignira, poklekne, batali - s gaduckanjem i stidom, i sam prihvati.
Strašno je reči..., evo, i mene slomili, pa sad i ja: evro, evra, evru...


Па сад... Не бих се баш сложила.
Ево, рецимо, деклинирај перо или сребро или небо. Не иде то са -оа и -оу. Не звучи.
Тако да сам ја ипак радије за већ постојећу варијанту.
Опет - туђице су друга прича. Рено-реноа, пежо-пежоа ( само ми марке аутомобила тренутно падају на ум ), тако да твој пример у ствари сасвим пије воду.

Што се пак господина Нештоа тиче, он је лик из приче, па може да се деклинира како год му падне на памет.
Jaril Jaril 13:53 22.09.2014

Ова размишљам

кад год напише блог, препоруке полуде.
razmisljam razmisljam 17:59 22.09.2014

Re: Ова размишљам

Jaril
кад год напише блог, препоруке полуде.


Рече Јарил и освоји стотку .
У то име, изволи:




А то око препорука, си вид'о? Фанови мог опуса толико крену да кликћу на препоруке да све забагују, али стога оне буду правилно распоређене на све ауторе.
Jaril Jaril 21:37 22.09.2014

Re: Ова размишљам

У то име, изволи:

caaaaaaaaarbssss

:smajlikojibalavi:
razmisljam razmisljam 00:01 23.09.2014

Re: Ова размишљам

Jaril

caaaaaaaaarbssss

:smajlikojibalavi:



Jelica Greganović Jelica Greganović 22:29 23.09.2014

Re: Ова размишљам

Volim kišu u priči...

razmisljam razmisljam 13:58 24.09.2014

Re: Ова размишљам

Jelica Greganović
Volim kišu u priči...


Е, кад је тако, за тебе један специјалан селфи господина Нештоа, направљен између треће и четврте сцене.


Hansel Hansel 23:24 22.09.2014

Само да констатујем

да се особи Х учинило да се недавно особа Р искрено обрадовала када се Х случајно јавио, што му је било врло драго! (Па макар му се само учинило! )
razmisljam razmisljam 00:16 23.09.2014

Re: Само да констатујем

Hansel
да се особи Х учинило да се недавно особа Р искрено обрадовала када се Х случајно јавио, што му је било врло драго! (Па макар му се само учинило! )


Случајно јавио?

( А добро ти се учинило. )
Hansel Hansel 09:33 23.09.2014

Re: Само да констатујем



Voja Radovanović Voja Radovanović 18:36 24.09.2014

Blog ...

Lepa priča...razmišljam...ima tu nešto...pozz i prijatno veče ti želim...
razmisljam razmisljam 20:02 24.09.2014

Re: Blog ...

Voja Radovanović
Lepa priča...razmišljam...ima tu nešto...pozz i prijatno veče ti želim...


Захваљујем, Војо.
Наравно да ,,...ima tu nešto...'' - гомила речи сложених у колико-толико разумљиве реченице.

Хвала на поздраву и жељама за пријатно вече. Шта да ти кажем? Трудим се.

И узвраћам истом мером.
kaolavanda kaolavanda 22:44 25.09.2014

123.

*za L.

Ooo... ooo!
razmisljam razmisljam 00:20 26.09.2014

Re: 123.

kaolavanda

Ooo... ooo!


Кхм... Једо О ти фали да би била сасвим убедљива.

Иначе:

И још:

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana