Dugotrpna dugočekalica

E bogu fala najzad možemo da zborimo svojijem jezikom...

Kojijem svojijem jezikom?

Kako kojijem, crnogorskim, nijesi valjda mislio srpskim?

Pravo da ti rečem, komplikovana ti je to stvar…

A što?

Pušti me da finišam ono što sam počeo! Kojim crnogorskim jezikom?

Kako kojim, jedan je crnogorski jezik...

Ne avetaj jadan! Samo u Podgorici od Stare Varoši, Zabjela, Tološa, Momišića... svako govori svojim crnogorskim jezikom, da ne govorimo o Danilovgrađanima, Kolašincima, Cetinjanima, Nikšićanima, Paštrovićima, Bokeljima pa i moji Kuči imaju neki svoj jezik, slovo L na primjer izgovaraju tako da nije ni L ni Lj, no nešto između… ovi današnji crnogorski lingvisti, kako im samo ne pade na pamet, nazvali bi ga mekoL!

Tebe je do zajebancije a ja ti ozbiljno zborim...

A da ja tebe pitam što i tebe i mene piše u maturskom svjedočanstvu pod jezik, piše srpskohrvatski...

To si ni komunisti nametnuli a sad imamo i svoju državu i svoju naciju i svoj jezik...

Imao si i pod njima svoju državu, republiku, nacionalno si se mogao izjasnit kao Crnogorac a što se tiče jezika, reči mi boga ti kako to da se odlično razumijemo sa Srbijancima, Hrvatima, Bosancima...

Ima sličnosti ali je to ipak svaki za sebe poseban jezik.

Ne trunjaj gluposti, to je jedan jezik sa bezbroj varijacija i lokalizama, Zagorci iako Hrvati, govore belo, lepo… pa čakavci, ikavci, Bracani! No da te podsjetim na posljednje stihove Kralja Nikole iz pjesme Onamo, ‘namo:

Onamo, ‘namo, za brda ona,

Milošev kažu prebiva grob,

Onamo!... Pokoj dobiću duši

Kad Srbin više ne bude rob.

Nemoj mi molim te počinjat s tijem, viđeni i vodeći crnogorski lingvisti i naučnici su već uradili standardizaciju crnogorskog jezika...

I što su učinjeli, unijeli su dva nova slova, meko Š i meko Z, e ako to crnogorski jezik čini posebnim jezikom, alal im vjera! Ja lično sam uvijek volio i upotrebljavao to meko Š, milo je nekako, posebno u ličnim imenima, tepajuće, osjeća se ljubav i privrženost ka onoj ili ka onome kome se obraćaš...

Eto vidiš!

Ne razumiješ ti mene, drugo je to što se vavijek govorilo na ovijem prostorima a drugo je što se to uzima kao tvrda osnova da postoji crnogorski jezik. I da ti rečem, korijen naših da ne kažem našeg zajedničkog jezika je u Ruskom jeziku, okle smo i potekli. S malo sluha i smisla, lako ćeš u Ruskom jeziku prepoznati naše riječi i nazive, doduše vremenom i oklonostima modifikovane. Od Ruskog город, nastalo je naše grad, Rusi isto kažu река/rijeka, небо, море, любовь ti je ljubav i da ti ne nabrajam više. No tvrdoj glavi se ništa ne može dokazat! Evo prije neki dan pronađoh na internetu, čekaj da ti pročitam:

Crnogorska akademija nauka i umetnosti objaviće do kraja godine registar sa preko 40.000 reči koje će biti osnov za izradu prvog “Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika”.

Za realizovanje ovog projekta formiran je savet kojim koordinora prof. dr Tatjana Bečanović. U tom telu je 17 njenih kolega, a dogovoreno je da prvenac Rječnik bude štampan na ćiriličnom pismu, uz napomenu da se u kasnijim fazama može uraditi i latinično izdanje.

Izvor Rječnika čini “Izvornik”, koji je lani izrađen u Institutu za jezik i književnost “Petar II Petrović Njegoš“, a njime su obuhvaćena dela iz različitih oblasti i disciplina.

U Rječniku će se najverovatnije naći reč abezina (nerazumna osoba), gorko će biti grko, komad – komat, lako – lasno, znoj – pot, podmornica – sumaren, vojnik – soldat, grip – influenca, pasulj – fadžola, žalost – korota, bolnica – špitalj, kirija – ćirija, kutija – škatula, šibica – furmina, kašika – užica, viljuška – pirun, čaršav – lencun, usedelica – dukotrpna dugočekalica, kišobran – amrela, učkur – gatnjik…

Da se manemo grkog, komata, lasno, sve ostalo su modifikovani italijanizmi. Nijesi zar zaboravio kad smo bili đeca pa nas majke pošalju u pekaru a mi s vrata: Ima li škuroga? E to škuri je od italijanskog scuro, crno, tamno. I jeli smo pašta fažol i pašta šuta a siguran sam da se sjećaš da smo našeg razrednog Branka onako tankog i visokog, zvali pirun, dok smo iza gimnazije pušili, tražili smo jedan drugome furmine. E vidiš, iako je to prisutno u svakodnevnom govoru, neki tvrde sve manje, to ipak nijesu naše riječi. I Crnogorci i Dalmatinci u svom govornom jeziku imaju tušta i tma italijanizama, Srbijanci turcizama, Hrvati i Slovenci germanizama pa ih nema u rječnicima njihovih jezika osim evo sad u novo crnogorskom jeziku. I nemoj mi reć da te dugotrpna dugočekalica ne podsjeća na ustaški ili Tuđmanovski novohrvatski govor. Sjećam se kad su Tuđmanovi isto tako viđeni lingvisti, kurac nazvali nježnik, da je neponovljivi Igor Mandić javno rekao da bi to zbog Hrvatica trebalo promijeniti u milokliznik.

E što mi sve napriča...

Napričah a hoće li išta od toga prijenut na tebe, to nijesam siguran. Tako ako me i dalje pitaš kojim jezikom govorim, odgovoriću ti da govorim svojim ili još bolje našim jezikom. Nemam namjeru pod stare dane postajat poliglota, znalac crnogorskog, hrvatskog, hercegovačkog, srpskog, bošnjačkog jezika. I još nešto, dođe mi da se izbljujem na vijest da će se Njegoševa djela prevest na crnogorski jezik! Pored sačuvanih artija pisanih njegovom rukom, nekakva prkna su pod patronatom Milovim i Filipovim, počela prevodit Njegoša! Nemam ti što više reć, bruka i grdilo!