Ili: Muk u Mraku
Da je Dobrica Ćosić poživeo verujem da bi ovo vreme opisao u romanu koji bi naslovio sa „Vreme laži". U tekstu objavljenom u „Vremenu" Đorđe Vukadinović (VREME 1241, "Strpljenje do novih obećanja") pobrojao je nedavno samo one najglomaznije i najopskurnije Vučićeve šarene laže; od sto milijardi evra koje čekaju na granici da svane sunce sa Nikolićem, preko fabrike čipova od 3-4 milijarde dolara do Mercedesa iz Rakovice. I ne zna se, prosto, da li je više lagao kad obećava da nešto neće ili da nešto hoće.
I sve je sjajno dok hipnoza traje i dok se i pučina, i vlastela, a bogami i učenjaci i filozofi dive njegovom bajnom nevidljivom ruhu što ga je sam skrojio pa tako gologuz i sa svojom taštinom u stalnoj erekciji šeće kroz od divljenja obnevideli špalir.
Dok hipnotisana gomila ne obraća pažnju na onu nekolicinu koji s vremena na vreme prošapću da su svi goli a da je car u Armaniju, a naši evroatlantski prijatelji sirenskim glasovima pevaju „Bravo! Bravo!" aplaudirajući velikoj mudrosti, termopilskoj hrabrosti i sjajnim rezultatima.
Međutim, njegova je osetljiva Eustahijeva tuba posebno alergična na takve titraje koji ruše harmoniju teškom mukom izgrađenu između njega i podaništva. Pa onda reši kao srpski car Irod da preventivno eliminiše redom dokazane i potencijalne remetilačke faktore.
Štampani su mediji odavno pometeni a scena sravnjena tabloidima. Ne učazeći sad u metode a i oni su belodani i jasni - da nije Vremena, Danasa i Draže, Koraksa i Somborca - moglo bi se reći potpuno i konačno. A evo je i peglanje elektronskih medija skoro pa gotovo. Posle Olja Bećković ode i Suzana Trninić. Ok, principa radi da pomenem i Sarapu, mada mi savest nalaže i ovaj mali disklejmer - više kao žrtvu nego kao autora.
Te sad više nema ko da velikog istinoljubivog dečka pita da li su se svi u Krupnju u nove i popravljene kuće uselili do septembra kako je tvrdo obećao. Ni otkud gubitak NBS. Ni otkud pad BDP od 3 i industrijske proizvodnje od 15 odsto. Ni ogroman budžetski deficit. Ni spoljni dug. Ni gde je taj prvi snimak sa bratom Andrejom koji maše ličnom kartom pred pobesnelim žandarima.
Ali, kad smo već kod brata i lične karte... Dakle, ovaj retardozoik najavljen je stiroporom i i čuvenim štrajkom glađu, nastajaodžakovima sa falsifikovanim glasačkim listićima a u punom sjaju nastupio za ove dve i po godine i svim gore pobrojanim atacima na mozak. No ako je priča o „ukradenom identitetu" Andreja Vučića, brata predsednika Vlade i izabranog gospodara Srbije prošla tako kako je prošla uz sasluženje visokih državnih službenika - onda ovo društvo ima tačno i upravo ono što zaslužuje.
Jer mrak u tintari seje mrak oko tintare. That simple.