Od 12. marta, 2003. godine, Srbiju permanentno potresa kriza. Ona je najvidljivija danas, 5 godina posle, kad su stvari potpuno ogoljene. O uzrocima krize mnogo je do sada kazano. O najznačajnijim akterima također. Danas se najveći broj građana sekira na temu "hoće li opstati vlada", hoće li u parlamentu proći još jedna radikalska rezolucija iako su takve rezolucije jednoglasno donosili bar jednom mesečno, poslanici iz stranaka "trijumvirata", ne računajući onu kubansku koja je bila više zbog održavanja forme. Sekiracija se dopunjuje i brigom hoće li biti smenjen Dulić i hoće li Veljine železnice osvojiti prugu od Leška do Kosovske Mitrovice.
Potpuno neprimetno prolazi tiho klizanje zemlje u samoizolaciju, svakodnevni sunovrat na berzi, početak nagloga topljenja deviznih rezervi zemlje, obustavljanje bilo kakvih stranih investicija, predaja energetske politike zemlje u ruske ruke,prolećna setva koja je za 30 procenata skuplja nego lani, inflacija koja već ima karakter dvocifrene, provocirani društveni sukobi i pucanje po raznim šavovima (Sandžak, ali ne samo Sandžak), napadi na medije i slobodu javne reči, i ko sve to može nabrojati.
Sve, ama sve nabrojano pokriva se Kosovom i tobožnjom borbom za njegovo očuvanje.
Zato mi se više nego tačnim čini ocena lidera LDP Čedomira Jovanovića data u intervjuu listu "Danas" i preneta na stranačkom sajtu kad kaže:
Boldovani deo odgovora "Danas" nije objavio
Jovanović: LDP već više od dve godine govori da će kosovsko pitanje na kraju biti ovako završeno, da politika zemlje ne sme da dovede do jednostranih poteza i da sa kosovskim Albancima treba napraviti istorijski dogovor. Samo takva politika ne bi ugrozila evropsku budućnost Srbije. Ali Vladin pregovarački tim, Koštunica i Tadić, podržan od radikala, vodio je pregovore upravo ka ovom rešenju. Otuda je deplasirano komentarisati njihove diplomatske aktivnosti. Ako je jedino što možemo da biramo pitanje da li prekinuti diplomatske odnose ili "samo" povući ambasadore na konsultacije - bolje je ovo drugo.
Nasilje koje je, kroz izjave Premijera i ministara, inicirala Vlada, ukazuje na prave motive onih koji su priželjkivali jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova. To nasilje je metod za unutrašnji obračun sa građanskim i evropskim snagama, koje mogu da ih ugroze na izborima. Oni bi želeli našu eliminaciju sa političke scene da bi Srbiju odvojili od evropskih integracija. Za njih je to završetak posla koji je započet 12. marta. Ali, građani ne treba da strepe. Ova vlast je pukla. Videće se to već na lokalnim i Pokrajnskim izborima. Ti izbori biće prekretnica i dokaz da evropska Srbija sa LDP-om na čelu sigurno pobeđuje. ( kraj citata)
Pre desetak dana Mlađan Dinkić je izašao u javnost i politiku vlade u kojoj aktivno učestvuje čitavo vreme, nazvao "ludilom". Pri tome mu nije palo na pamet da kaže kako će izaći iz vlade. Smatra, naravno, da se sve može usaglasiti sa Koštunicom. Kao do sada. Ali, zaboga, pa problem i jeste u tome "kao do sada". Jer svoditi politiku kao uspešnu samo zato što je uveo fiskalne kase za pet godina, ili dobio studiju izvodljivosti, više je nego cinično. Pri tome su sve zemlje u okruženju otišle miljama daleko. Crna Gora je potpisala sporazum o pridruživanju i već ove godine će na belu šengensku listu. Čak je i BIH pored svih poznatih teškoća pred potpisivanjem sporazuma o pridruživanju i potpisaće ga sigurno za koju nedelju. Samo Srbija sanja "ruski san" u kome aktualni premijer procenjuje koje je patriota a ko izdajnik, gde je izdajnik odmah onaj ko hoće biti trezven i normalan.
Zato ću opet citirati Jovanovića jer on to precizno opservira.
Kolika je opasnost da antievropske snage do kraja preuzmu kontrolu nad državom Srbijom?
Jovanović: Produžavanjem života ove Vlade povećava se i ta opasnost. Koštunica je prvi mandat, uz kohabitaciju, iskoristio da poništi sve rezultate Đinđićeve vlade. Ovde posebno mislim na kadrovske promene u policiji, pravosuđu, državnoj upravi i medijima. Time je napravio osnovu za ovaj antievropski zaokret kome danas prisustvujemo. Samo ne više u kohabitaciji, već u koaliciji sa DS-om. G17 je u ovoj Koštuničinoj nameri - konstanta.( kraj citata).
A upitan o mogućnosti potencijalne saradnje sa Tadićem i DS-om jovanović kaže:
Da li biste u skorije vreme razgovarali s Tadićem o nekoj vrsti saradnje i podrške, zvanične, ali i neformalne?
Jovanović: Teško je sarađivati bez zajedničke politike. Za saradnju sa nama DS treba da se promeni i počne da preuzima odgovornost za evropsku budućnost zemlje. To se radi kroz saradnju sa Hagom, izručenje Mladića ili utvrđivanje odgovornosti za one koji to neće ili ne umeju. Crna Gora je već potpisala, a BiH će uskoro potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a nama je čak i ovaj surogat - Privremeni politički sporazum - ostao bez mastila iz Božinog penkala. Skrivanje po Rumuniji je nemoć na koju mi nismo spremni.
Znaćemo da je DS spreman za razgovore o evropskoj Srbiji kada nas pozovu na razgovor o vanrednim parlamentarnim izborima koje sa Predsednikom dražave i većinom u Vladi mogu da iniciraju.
( kraj citata)
Šta bi moglo biti rešenje...da se iz trenutnoga blata izvlačimo. To je svakako jedinstvo proevropskih snaga. Ne jedinstvo kao zajednička lista nego kao rešenost da se zajedno bori za evropsku i jedinu moguću perspektivu Srbije.
Dobar početak toga jedinsta i konačno napuštanje kohabitacije i koalicije, Tadić bi mogao pokazati simbolički tako da ode i potpiše ovaj politički sporazum sa EU koji mu se nudi. Drugi potez bi bio da deo vlade koji govori o EU preglasa na sledećoj sednici Koštunicu i uputi Tadiću predlog da raspusti Skupštinu i raspiše izbore.
Sve drugo će opet ličiti na kontinuitet "trijumvirata".