Društvo| Ekonomija| Jubileji| Politika

O tajkunima i samoupravljačima

freehand RSS / 30.11.2014. u 11:26

Ili: od govana pita

 

Juče Dan Republike, sutra Dan nastanka Kraljevine SHS I posledično Jugoslavije.

Drugu ubila okupacija I revolucija.

Prvu... Oko uzroka smrti postoje oprečna mišljenja u desetinama varijacija. Možda bi najbliže istini bilo da joj je iznutra glave došla neefikasnost I opšta idejna korupcija naslonjena na sitne interese, I velika prekompozicija političke mape Evrope spolja.
No nije ideja da ovo bude tekst o jubilejima i davno izdrndanoj partizani/četnici vuni.
Hoću da kažem da je ono što nam se desilo a od čega evo 25 godina ne možemo kao društvo da dođemo sebi bauljajući naokolo sa uvek istim besmislenim pitanjima -kapitalizam.  

Kapitalizam nam se desio. Neophodan uslov za njegovo nastajanje jeste privatizacija. Da, to je ono o čemu se 25 godina - a poslednjih 12 naročito - neprekidno govori kao o izvoru svih zala.  

Kao prvo, mimo uvrežene besmislice da su privatizaciju pravili ministri I savetnici (Vlahović, Đunić, Đelić) - valjalo bi imati u vidu da je ova poslednja privatizacija bila privatizacija Zorana Đinđića.
A valjalo bi se podsetiti i konteksta i momenta u kome se moralo opredeliti za njen oblik: sporu i kobajagi pravednu, vaučersku  ili brzu I efikasnu uz uvažavanje iskustava drugih zemalja koje su tranziciju prošle.

 

I tu su Đinđić i Vlada bili pred problemom pred kojim je Tito bio '45: humani resursi i pravljenje pite od neadekvatnog materijala, kako se to danas popularno zove: Titu su za socijalizam očajnički nedostajali proleteri kao što su Đinđiću za kapitalizam falili kapitalisti. Pa je svako radio sa onim što ima: Tito sa seljacima, a nesrećni Đinđić sa samoupravljačima.
Okruženje je bilo sačinjeno od ratom, sankcijama, katastrofalnim vladanjem I na kraju bombardovanjem razvaljene infrastructure I privrede. Tehnološki tri koraka iza konkurencije. I sa vazda nezadovoljnim samoupravljačima kao opoziciji svakom radikalnom koraku I zaokretu.
Teško je to kad naše postaje njegovo. Od toga se do danas nismo oporavili. Kao ni od vulkanizera I vodoinstalatera koji su se dokopali velikih firmi zakopavši potpuno zakonomerno I u kratkom roku I sebe I njih. I pokazalo se da su najbolji I najefikasniji kapitalisti u stvari bivši socijalistički direktoti. Ne zbog marksizma, već zbog završenog fakulteta I upravljačkih veština.
Odluka je, dakle, bila da se ide brzo ne bi li se hvatao korak sa svetom a da se o neminovnim devijacijama briga prepusti nadležnima - policiji I pravosuđu. Ispostavilo se da je neefikasnost privrede bila jednaka neefikasnosti državnih organa I da su sudstvo I birokratija na nivou svega ostalog u državi.
O samoj privatizaciji - čini mi se sasvim korektan, sažet članak sa Vikipedije, deo o privatizaciji iz 2001. naslonjen na analizu Boška Mijatovića.

Privatizacija u Srbiji

Počeci

Prvi talas je pokrenula savezna vlada Ante Markovića 1989. godine, sa korekcijom 1990. godine. Metod privatizacije bila je dokapitalizacija, sa popustima na račun društvenog kapitala, a uz uverenje da će i takva delimična privatizacija dovesti do povećanja efikasnosti upravljanja. Privatizacija je bila neobavezna, ali je podsticaj dobila u odredbi da se rast zarada zaposlenih može isplaćivati samo u akcijama. Tokom reformske 1990. godine privatizacija je uzela maha (1.200 preduzeća je prešlo u status mešovitih), delimično i zbog tehničkih slabosti operacionalizacije modela i mogućnosti manipulacija.
Da bi se doterao model, Srbija je 1991. godine donela sopstveni zakon o svojinskoj transformaciji koji je u znatnoj meri zakočio privatizaciju baš time što je zaoštrio procedure i uklonio slabosti u propisima. Bitnom usporenju privatizacije svakako je doprineo i rat na području bivše Jugoslavije.
Neočekivani podsticaj privatizaciji došao je 1993. godine sa visokom inflacijom, odnosno sa inflacionim obezvređenjem duga kod kupovine akcija na rate. Krajem 1993. veliki broj preduzeća je, koristeći nepostojanje odredbe o revalorizaciji duga za inflaciju, potpuno privatizovan. Po stabilizaciji cena početkom 1994. godine, donet je zakon o revalorizaciji kojim su inflacioni dobici građana poništeni, a privatizacija bitno vraćena nazad. Stoga u sledećem periodu, do 1997. godine, pa i kasnije gotovo da nije bilo privatizacija u Srbiji.
Model iz 1997. godine
Koncept privatizacije iz 1997. godine predstavljao je nastavak starog modela privatizacije, čije su osnovne osobine da je privatizacija i dalje autonomna (decentralizovana), neobavezna i usmerena ka radničkom akcionarstvu. Neobaveznost privatizacije bila je kombinovana sa podsticajnošću, odnosno sa popustima u ograničenom vremenskom periodu, što je trebalo da navede zaposlene da privatizuju svoja preduzeća.
Važnija rešenja bila su sledeća: svi zaposleni i bivši zaposleni u društvenom i državnom sektoru i osigurani seljaci imali su pravo na besplatne akcije u iznosu od 400 DEM za svaku godinu radnog staža; vraćen je popust od 20% fiksno i 1% za svaku godinu radnog staža, a na akcije do 8.000 DEM; najviše 60% kapitala preduzeća moglo je biti izdato kroz besplatne akcije, 10% kapitala se odmah prenosilo penzijskom fondu, a najmanje 30% kapitala prodavalo se zainteresovanima; kapital koji preostane po upisu akcija prelazio je u svojinu državnog Akcijskog fonda.
Neobaveznost privatizacije učinila je da je proces privatizacije prepušten vrlo složenoj igri motiva i podsticaja zaposlenih i menadžera.
U Srbiji je do 2000. godine privatizovan mali deo društvenog i državnog kapitala. Do jeseni 2000. godine, proces privatizacije započet je po modelu iz 1997. u oko 350 preduzeća, a završen samo u osamnaest. To su uglavnom bila manja preduzeća, sa skromnim kapitalom, pa je ukupna vrednost emitovanih akcija dostigla samo 12 milijardi ondašnjih dinara. Jedino veliko preduzeće koje je (delimično) privatizovano je Telekom, gde je 49% vlasništva prešlo u ruke STET-a i OTI-a 1997. godine.
Model iz 2001. godine
Po političkim promenama od 5. oktobra 2000, u Srbiji je formirana je tzv. prelazna vlada, pod kojom je započeta privatizacija oko 500 boljih preduzeća po zakonu iz 1997. godine. No, Skupština je 12. februara 2001. godine usvojila je izmene i dopune zakona o svojinskoj transformaciji, kojima je privremeno obustavljena privatizacija novih preduzeća.
Vlada Srbije iz 2001. godine odabrala je donekle modifikovan model klasične prodaje. Osnovne odlike izabranog modela su bile sledeće.
Prodaja, a ne besplatna podela. Metod prodaje društvenog i državnog kapitala odabran je sa idejom da se pokušaju naći pravi kupci, u smislu onih koji će iz preduzeća koja se privatizuju (ekonomskih resursa) izvući najviše. Osnovni uzrok takvog izbora bili su dotadašnje tranziciono iskustvo i drugih istočnoevroopskih zemalja i iskustvo same Srbije.
Drugi uzrok ovog izbora bili su prihodi koje budžetu donosi ovaj model, jer vlada Srbije je pripremila jedan socijalno velikodušan koncept tranzicije, gde bi narod prihvatio promene pošto bi socijalna davanja bila znatna, dok bi ti socijalni rashodi bili finansirani i iz prihoda od privatizacije.
Prodaja strateškim investitorima. Vlada je s pravom pridala veliku važnost korporativnom upravljanju u postprivatizacionom periodu, te je optirala za prodaju većinskog paketa (70%) društvenog/državnog kapitala jednom investitoru. Time je omogućeno preuzimanje pune kontrole nad preduzećem od strane jednog većinskog vlasnika, a kako bi se olakšao i učini efikasnijim veoma složen proces restrukturiranja preduzeća u postprivatizacionom periodu.
Manji deo se poklanja građanima i zaposlenima. Zakon o privatizaciji ipak predviđa i poklone, ovog puta i zaposlenima i svim ostalim građanima. Zaposlenima se poklanja 30% akcija u preduzećima koja se prodaju aukcijom i 15% u preduzećima koja se prodaju na tenderima, dok se za građane rezerviše po 15% akcija u ovim drugim preduzećima. Na taj način ovaj je zakon pravedniji od prethodnih, jer ne daje samo zaposlenima već i svim ostalima. Individualno pravo nije promenjeno: po 200 evra za svaku godinu radnog staža. Svrha poklona je zadobijanje političke podrške za reforme, ali je važno to što poklon ne enja model privatizacije: i dalje postoji većinski vlasnik sa 70% kapitala u novoprivatizovanim preduzećima, što je bitno za način funkcionisanja preduzeća.
Konkurentski metodi prodaje. Zakon je predvideo dva metoda prodaje, oba konkurentska: aukciju, odnosno licitaciju za manja i slabija preduzeća i tender za veća i bolja, namenjena prvenstveno stranim investitorima. Uvek se prodaje 70% neprivatizovanog kapitala (ostatak od 30% se, kako je navedeno, poklanja zaposlenima i građanima). Među metodima prodaje ne nalazi se direktna pogodba između države i kupca, pošto je ona previše rizična pošto omogućuje korupciju. Kod tih loših preduzeća izvešće se ili uređeno restrukturiranje ili stečaj. Upotrebom isključivo konkurentskih metoda prodaje trebalo je obezbediti maksimalnu transparentnost procesa, tj. onemogućiti korupciju i druge mahinacije ishodom privatizacije.
Najvažnija novost tiče se prava Agencije da pokrene postupak prodaje društvenog kapitala u svakom preduzeću, čime je ukinuta dobrovoljnost privatizacije u Srbiji i obezbeđeno da privatizacija ipak ima kraja.
Restitucija. Zakonom o privatizaciji predviđeno je da se od svake prodaje 5% prihoda izdvoji za buduće naknade za nacionalizovanu imovinu. Time je potraživanje bivših vlasnika implicitno priznato, ali sam zakon o privatizaciji nije prejudicirao rešenja iz zakona o denacionalizaciji.
Rezultati privatizacije u periodu 2001-2004. Broj preduzeća. U periodu 2001-2004. privatizovano je 1382 preduzeća, što je dva po jednom radnom danu. Ovo je primerna brzina, ali nedovoljna za veliki broj preduzeća koja čekaju redu za privatizaciju, pa kraj procesa još nije blizu. Prihod od privatizacije. Ukupan prihod od prodaje kaptala u 1.382 preduzeća izneo je za ove tri godine samo 1,5 milijardi evra.
Restrukturiranje. Za preduzeća za koja ne bi bilo realnih izgleda da nađu kupca u sadašnjem stanju predviđen je proces restrukturiranja kao privatizaciona priprema. Oko sedamdeset preduzeća uključeno je u grupu za restrukturiranje. Dve su osnovne ideje kako da im se pomogne: prvo, da se neka od njih podele na više preduzeća i prodaju atraktivna, a u stečaj pošalju ona koja ne nađu kupca; drugo, da se izvrši otpis dela dugova prema državi, kako bi im se vrednost podigla iznad nule.


Preuzeto sa: Wikipšedija, Privatizacija u Srbiji

http://sh.wikipedia.org/wiki/Privatizacija



Komentari (348)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:56 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Узгред, јако је битан time span у ком пројектујемо резултате наших деловања. Ми готово сви разумемо да је улагање у наше образовање животна инвестиција, али често не и то да зарад дугорочне добити требамо пристати да будемо на краткорочном губитку. Прекратка фреквенца наших политичких избора доводи до тога да наши политичари разумеју да за 4 године (реално 3 -- 6 месеци пре избора и после избора ништа се не ради) немају времена за озбиљније резове и да ти резови дају резултате. Ако је држава тај субјект у чије име делујемо (политичари), онда би, имајући на уму да држава нема орочен мандат, донесене одлуке требало да имају и ту димензију -- дугорочну.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:58 01.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Јууу, смајлији?!
Дошла ћера???
hoochie coochie man hoochie coochie man 00:37 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Društveno vlasništvo je lako moglo ili da se prebaci u državno (što, u suštini, i jeste bilo)

Jeste slično ali iskustvo je pokazalo da to tako nije moglo dalje.
Zašto bi iz drugog puta uspelo?
Država može da upravlja pojedinim, po nečemu važnim firmama, pa postojanje takvih slučajeva ne dokazuje da država može da upravlja svim ili velikim brojem privrednih subjekata u najrazličitijim delatnostima.
I Kina je od toga odustala jer to nije moguće a da bude efikasno.

ili akcijski kapital (tj da se podeli narodnim masama, što bi opet bila neka vrsta društvenog vlasništva).

Vaučerska privatizacija takozvana, piše u tekstu bloga o tome.

Ali i to je privatizacija, i tu nestaje društvene svojine.
Radnik umesto titule samoupravljača u ruke dobija nešto konkretno, akciju, koju može da proda ako hoće i da za nju uzme pare. Ili mu one samim tim što su u njegovom vlasništvu donose neki novac.
Sa statusom samoupravljača nije mogao ništa i zato se prema tome odnosio kao prema alajbegovoj slami. Iz toga je pokušavao da iscrpi što je više mogao, a suštinski ga baš briga šta će da se desi sa onime čime samoupravlja. Ako to propadne naći će drugi posao i opet će biti samoupravljač.
Ništa nije gubio ako propadne i stoga se nije ni brinuo za to, logično.

A ako mu akcije propadnu niko mu ih neće dati ponovo, ako hoće akcije drugog preduzeća mora da ih kupi, ne dobija ih na birou rada kao status samoupravljača što je dobijao.

Board direktora na godišnjim skupštinama biraju akcionari, ali oni, iako nominalni vlasnici kapitala, uglavnom između tih skupština nemaju ama baš nikakvog uticaja na upravljanje

Ali ih oni biraju. I važno im je da izabreu dobre jer im u ruke, na raspolaganje, daju svoj kapital, akcije, ako izaberu loše upravljače propašće im kapital ili se neće uvećati, ili se neće uvećati onoliko koliko bi mogao.
mariopan mariopan 11:46 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

@ Брајовић

Ти се из петних жила трудиш да опљунеш те раднике и представиш их као неандерталце којима је неко показао како да споје два краја канапа?

Хебале те " моћне Немачке машине" , норма о којој говорим била је норма моје другарице и комшинице која је била плетач у Удрнику, па сам претпоставила да бар толико и Шваба плете...а све то фигуративно не бих ли ти нацртала део посла који су радили, јер си ти прво тврдио да нису имали конкуренцију па су само зато постојали. И наравно, били фиктивно плаћени за незнање и нерад.

Уз свој асортиман који је био најпознатији у оној држави Ударник је, као и друге фирме, радио услужне послове странцима да би некако дошао до девиза, јер су предиво за сопствену производњу могли купити само девизама. Ако нема девиза кључ у браву.

И Слога је радила купаће костиме за немачки Тријумф, и Бегеј је правио шешире за Енглезе и беретке за Французе....да ли се то зове фиктивна зарада? Наше раднике представљаш као идиоте који нису умели две нацртане овце да чувају док им неки странац није донео посао на ноге?

Може бити да не говоримо о истом временском раздобљу, ти помињеш седамдесете када сам ја била клинка и нисам ни знала да Ударник постојић а ја говорим о осамдесетима када је Ударник делио вишак свака три месеца и са платама био најјачи у текстилној бранши. Зато су радници даноноћно радили, годинама без годишњег одмора, без недеље, прзника.....и ти на њих дижеш ногу?
Покушаваш на силу да прогураш тврдњу да смо сви ми били заостала Титова деца коју је он издржавао јер смо били неспособни?

Ево сад, ова демоНкратска држава, назови капитлистичка, и поред пљачке која је све што ваља угурала у џепове својих ближњих, управо ради по том принципу - зајми паре по свету не би ли плтила фиктиван рад највећег дела становништва, пошто привреда у коми не постизава да закрпи све рупе.....и издржаше колико година? Деценију ипо и ми смо пукли.

Тврдиш да је Титова држава све то радила 50-60 година и тако хранила 20 милиона људи? Све то време?

Ако и јесте онда је он то веома добо радио?

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:09 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Драга Мари,

Није вас Тито издржавао, издржавали су вас његови кредити, али да би се то разумело, треба отвореног ума ПРОЧИТАТИ ОВАЈ ЧЛАНАК. А ви сте радили махом дораду, мануелни рад, услужну производњу, или нешто што машине тада још нису могле (данас могу), били сте и остали -- европски (они стари) Кинези.

Ти се љутиш на чињенице: била је то једна неефикасна, гломазна, расипна привреда, а да је било другачије -- не би банкротирала, и то два пута, у златним осамдесетим.
Џаба ти ту смајлији, то су факти.

И мени је досадно с тобом да се расправљам, па зато избегавам, јер ти спадаш у оне који не могу или одбијају да сагледају чињенице. Мислим да сам последњи пут с тобом нешто давно расправљао када си ми објашњавала да је Србија, у ствари, препуна сјајних и дивних и способних и паметних и професионалних и поштених људи, али, ето, некако се десило да су обоје твоје деце (поздрав и ћерки и мами блогерки, да се разумемо, за заједнички прилог!) морали да из Србије емигрирају јер нису могли, исти такви, да нађу у њој посао.

Знаш, нема шта пуно после тога човек да каже... Поздрављам те, у том опљачканом Зрењанину.

П.Н
Ово је сјајно, какав аутодеманти :))))))))
И Слога је радила купаће костиме за немачки Тријумф, и Бегеј је правио шешире за Енглезе и беретке за Французе....да ли се то зове фиктивна зарада? Наше раднике представљаш као идиоте који нису умели две нацртане овце да чувају док им неки странац није донео посао на ноге?
mariopan mariopan 12:48 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

@ Брајовућуууууууу

Нека је привреда таква и била али није сва, није ни могла да буде јер би тај систем пукао брже од овог који је пукао да све звони.

О Ударнику говорим јер је у текстилној бранши био најпознатији и једно време најјачи ( уз Ползелу рецимо) а услужне пслове је радио да дође до девиза. Крај.

Све што покушаваш да кажеш не би ли поткрепио своју погрешну тврдњу пада и воду јер или не знаш или се тврдоглаво држиш своје приче макар била погрешна?

Ударник је имао веома атрактиван програм, ја сам женско па то знам, прве штампане женске, са мотивом, шавом, цирконима, лепљивим халтерима...па дечије и мушке од памука ( и данас их имам неколико пари) што потпуно побија твоју тврдњу да су радили углавном услужне послове.

То услижно се радило из више разлога.
Ем је посао који се плаћа, па зато ваљда постоји фабрика, ем је добро и странцу и нама. Цео град је од тога имао користи.
Глупо би било да теби дође странац и да те пита да му одштампаш милион застава а ти одбијеш само зато што их је неко већ сашио? Би ли одбио? Не би, него би твоји радници попадали по машинамс док се Господину Странцу посао не обави најбоље могуће!

А ја бих онда овде писала идиотске коментаре да ти ниси био способан да тераш шиваћу машину право, морао је странац на својим моћним машинама то да ти сашије?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:23 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

mariopan
О Ударнику говорим јер је у текстилној бранши био најпознатији и једно време најјачи ( уз Ползелу рецимо) а услужне пoслове је радио да дође до девиза. Крај.

Struktura jugoslovenskog trgovinskog deficita bila je takva da su uvoženi uglavnom repromaterijali kao što su nafta i sirovine.8 Ovakva struktura proizvodnje ne obećava povećanje produktivnosti u budućnosti kojim bi se pokrio trgovinski deficit iz prošlosti i tako mogli otplatiti dugovi. Štaviše, iako je ukupni obim proizvodnje na nivou ekonomije Jugoslavije rastao jer se koristilo više resursa, produktivnost po jedinici uloženih resursa9 u većini jugoslovenskih industrija tokom šezdesetih i sedamdesetih godina je opadala. Sa takvom smanjenom produktivnošću, šanse za uspešno vraćanje kredita u budućnosti postaju nikakve.

Struktura proizvodnje u kojoj se pozajmljuje novac da bi se kupili repromaterijali prestaje biti održiva onda kada izvor kredita presuši, a to se u slučaju Jugoslavije desilo početkom osamdesetih. Jugoslovenska ekonomija je tada ostala bez spoljnog „goriva” i to je postalo osetno tokom naredne decenije koja je obeležena odlaganjem otplate spoljnih dugova. Jugoslovenska ekonomija ne samo da nije imala kapaciteta za otplaćivanje postojećih dugova, nego je i sam njen kapacitet da funkcioniše u nesmanjenom obimu zavisio od novih zaduživanja. Jugoslovenski BDP stagnira posle 1980., a od 1986. počinje da opada.


... из поменутог чланка који неће да читају:
Ekonomija Titove Jugoslavije: odlaganje neminovnog kraha
freehand freehand 13:31 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Struktura proizvodnje u kojoj se pozajmljuje novac da bi se kupili repromaterijali prestaje biti održiva onda kada izvor kredita presuši,

U čemu je ovde problem?
To je princip na kome funkcioniše kompletna svetska privreda. Sve firme uzimaju kredite da bi plaćale repromaterijal i investirale u proizvodnju, a kredite vraćale po završenom ciklusu. Tome služe banke i krediti.
Problem jugoslovenske privrede bio je u durštvenoj svojini i ZUR-u, ne u kreditima i kupovanju repromaterijala.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:40 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

freehand
Struktura proizvodnje u kojoj se pozajmljuje novac da bi se kupili repromaterijali prestaje biti održiva onda kada izvor kredita presuši,

U čemu je ovde problem?
To je princip na kome funkcioniše kompletna svetska privreda. Sve firme uzimaju kredite da bi plaćale repromaterijal i investirale u proizvodnju, a kredite vraćale po završenom ciklusu. Tome služe banke i krediti.
Problem jugoslovenske privrede bio je u durštvenoj svojini i ZUR-u, ne u kreditima i kupovanju repromaterijala.

:)))))))
Па ти не видиш шта човек пише: ти узимаш паре да финансираш производњу и репроматеријал, па онда те производе продаш, зарадиш неке паре, и онда опет узмеш кредите да финансираш производњу и репроматеријал??? Па потрошио си више него што си зарадио (купио станове радницима, поделио полутке, плате, јубиларне награде...)! И нови производни циклус не финансираш својом зарадом, већ опет кредитом, а ни онај претходни ниси отплатио. И тако -- док се не урушиш.

А да, ипак, прочиташ цео чланак?
freehand freehand 13:47 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

А да, ипак, прочиташ цео чланак?

Pročitao sam ono što si citirao kao bitno.
Ali ni u tome nije problem: problem je u mešanju politike u privredu, gde se "društveno-politička zajednica" pačala u upravljanje preduzećima, raspoređivanjem para, određivanjem svega u njima. Od toga ko koliko mora da zaposli, do toga da se sa njihovih računa finansira sve i svašta, dok nisu potpuno sjebani i investicioni fondovi, i akumulacija, pa i tekuća likvidnost.
No rekoh na početku da je ovo tekst o privatizaciji i tome kako je ljudi doživljavaju i tumače, a ne o SFRJ.
Mada ne branim, naravno, ni druge teme.
Blog je ovo.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:58 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

freehand
Ali ni u tome nije problem: problem je u mešanju politike u privredu, gde se "društveno-politička zajednica" pačala u upravljanje preduzećima, raspoređivanjem para, određivanjem svega u njima. Od toga ko koliko mora da zaposli, do toga da se sa njihovih računa finansira sve i svašta, dok nisu potpuno sjebani i investicioni fondovi, i akumulacija, pa i tekuća likvidnost.

Па наравно.
Али -- и то ти је привреда, то и је економска поставка једне фабрике, рецимо Ударникa, који је, вероватно, био гигант, као и Утва: 6.500 радника.

Да питам ја тебе: је л' оне синдикалне полутке, француска обрада, јер стварно мислиш да су могле да буду онако јефтине као што су биле, или је то стога што је ту разлику у цени неко надоместио својим парама? Па те паре су морале од неког да се узму. Од кога? На крају, доћи ћеш до тужног закључка -- од страних кредитора. (Наравно, само једним делом, не целим.)

"Благостање" зреле Титове Југославије финансирано је кредитима из иностранства. Неко то хоће и може да види, неко не. Ти, мислим, оба.
freehand freehand 14:05 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Али -- и то ти је привреда, то и је економска поставка једне фабрике, рецимо Ударникa, који је, вероватно, био гигант, као и Утва: 6.500 радника.

Nije, to je psotavka političkog sistema u kome su komiteti dirigovali privredi i tamo gde su fabrike radile odlično.
Да питам ја тебе: је л' оне синдикалне полутке, француска обрада, јер стварно мислиш да су могле да буду онако јефтине као што су биле, или је то стога што је ту разлику у цени неко надоместио својим парама?

Bile su jeftine zato što su kupovane na veliko. I za žive pare.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:10 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

freehand
Али -- и то ти је привреда, то и је економска поставка једне фабрике, рецимо Ударникa, који је, вероватно, био гигант, као и Утва: 6.500 радника.

Nije, to je psotavka političkog sistema u kome su komiteti dirigovali privredi i tamo gde su fabrike radile odlično.
Да питам ја тебе: је л' оне синдикалне полутке, француска обрада, јер стварно мислиш да су могле да буду онако јефтине као што су биле, или је то стога што је ту разлику у цени неко надоместио својим парама?

Bile su jeftine zato što su kupovane na veliko. I za žive pare.

ОК
У овом ћорсокаку расправа се окончава.
mariopan mariopan 14:49 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

@ Брајовић

Ударник није био гигант.
Мислим да је у најбоља времена запошљавао око 1200 радника, углавном жена.

Питаш за полутке а не питаш куд се дедоше плате тих радника у та времена?
Радили даноноћно, камиони само тутње и односе робу - а плата нема....и тако неколико година?

Наравно да су плаћене, платило их је то предузеће али је радницима заврнуло двогодишњу или тргодишњу плату. Није то било џабе не брини.
mariopan mariopan 14:50 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

freehand
А да, ипак, прочиташ цео чланак?

Pročitao sam ono što si citirao kao bitno.
Ali ni u tome nije problem: problem je u mešanju politike u privredu, gde se "društveno-politička zajednica" pačala u upravljanje preduzećima, raspoređivanjem para, određivanjem svega u njima. Od toga ko koliko mora da zaposli, do toga da se sa njihovih računa finansira sve i svašta, dok nisu potpuno sjebani i investicioni fondovi, i akumulacija, pa i tekuća likvidnost.
No rekoh na početku da je ovo tekst o privatizaciji i tome kako je ljudi doživljavaju i tumače, a ne o SFRJ.
Mada ne branim, naravno, ni druge teme.
Blog je ovo.

Сажето и тачно.
freehand freehand 15:03 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Ударник није био гигант.
Мислим да је у најбоља времена запошљавао око 1200 радника, углавном жена.

Ma on se to pravi pametan po običaju zbog podataka o broju zaposlenih koji sam izneo a koji ne mogu na netu da nađem pa ću samo za nejgove oči morati da gubim vreme tražeći nešto od podataka koje ću morati da skeniram i prezentujem.
Nije svestan da je to bio veliki sistem (propast počinje kad je postao SOUR) koji se posle raštrkao u 10 ili dvanaest posebnih firmi. Uključujući proizvodnju silosa u Kovinu, cisterni u Pančevu, "Milan Premasunac" u Kačarevu itd itd.

hajkula1 hajkula1 15:16 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

hoochie coochie man
Moja firma je uplaćivala unapred izvođaču, tačnije nekoliko firmi učestvuje u finansiranju zgrade, delom avansno, u pretplati i tokom izvođenja radova, po situacijama. Tako kvadratni metar stana bude jeftiniji nego kad se kupi završen stan; građevinari i građevinska industrija ima posla, budžet priliv.


Ma milina.
I tako, svi plaćaju, svi rade, proizvode, štede...i sve ode do đavola.
Kako, zašto?

Da li je tvoja firma za to avansno plaćanje, davala zdrav, zarađen novac, ili je taj novac stizao i sa nekih drugih strana?
Da li je i u tvojoj firmi bilo onog novca koji je državu najpre oterao u stečaj a na kraju je i rasturio, onog novca koji smo pozajmljivali od drugih?





Zdrav. Najzdraviji. Firma radila po celom svetu (bez Australije). Čak nam je država ostajala dužna...

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 15:28 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Чекајте, ако вам сада почиње партијски састанак -- ја одмах да се одјавим!
Пу, пу, пу...
freehand freehand 15:31 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Чекајте, ако вам је ово сада почео партијски састанак -- ја одмах да су одјавим!

Zar se nisi već odjavio?
hajkula1 hajkula1 15:34 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

mariopan
hoochie coochie man
Е, нас су само музли.


Trepča radi Beograd se gradi, čiji su naši novci, hrvatska lisnica u hrvatskom džepu....i tako dalje.

Ajd budi malo originalna, svi su tvrdili ovo što ti tvrdiš :)

Evo i Hjakula nešto slično tvrdi, pa ko onda potroši one silne pare kad svi tvrde da su oni radili i zarađivali a drugi im otimali?
Biće ipak da to nije bilo tako kako se tebi čini.

Не пада ти на памет да смо у праву?




Inženjeri pronađu posao (jedan je super ortak, studirao sa nekim koji je postao Gadafijev inženjer). Ugovori se posao. Ali, NE! Uvale *Slovence kao ugovarače, **Hrvate kao nadzor nad projektovanjem, **Sarajevce kao glavne proojektante... Nama, mrvice.
---Imali smo sve-komplet, čuveni tehnološko-mašinski projektantski biro, logistiku i izvođače kroz saradnju sa Industrijom GOŠA. Ne, ne mogu srpske firme bez tutora. Što se samog posla tiče, sve smo odradili po prvobitnoj zamisli samo što su kajmak pokupili oni sa zvezdicama bez ikakve odgovornosti, bez udela u poslu, glumeći fikuse.


Ili, ugovor u Rusiji.
Samo, tada se odjednom pojavljuje Invest Import (da ne kažem drug Simić) i Progres (Marjanović). Reketaši.

milisav68 milisav68 16:55 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

hajkula1
Inženjeri pronađu posao (jedan je super ortak, studirao sa nekim koji je postao Gadafijev inženjer). Ugovori se posao. Ali, NE! Uvale *Slovence kao ugovarače, **Hrvate kao nadzor nad projektovanjem, **Sarajevce kao glavne proojektante... Nama, mrvice.
---Imali smo sve-komplet, čuveni tehnološko-mašinski projektantski biro, logistiku i izvođače kroz saradnju sa Industrijom GOŠA. Ne, ne mogu srpske firme bez tutora. Što se samog posla tiče, sve smo odradili po prvobitnoj zamisli samo što su kajmak pokupili oni sa zvezdicama bez ikakve odgovornosti, bez udela u poslu, glumeći fikuse.

A i Goša je mogla sve to bez vas.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:16 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Zdrav. Najzdraviji. Firma radila po celom svetu (bez Australije). Čak nam je država ostajala dužna...


Verujem :)

Naravno da je teško tvrditi kako je poslovala svaka komnkretna firma u komunuizmu, i da je svaka trošila više nego što je zarađivala. Ali posmatrano u celini komunistička privreda jeste trošila više nego što je zarađivala, to je valjda jasno jer znamo da je zapala u dugove koje nije mogla da vraća, i na kraju propala.

Gde tačno je odlazio taj novac je teško tvrditi posebno teško za neku konkretnu firmu, ali načelno to je plaćanje iluzije da se u komunizmu dobro živi.
Plaćane su previsoke plate, plaćani su stanovi, plaćane su radne akcije, plaćane su polutke, plaćan je nerad, plaćana su lažna bolovanja, plaćan je višak nepotrebnih radnika, plaćana je odluka da firma mora zaposliti radnike trebali im ili ne...mnogo toga je plaćano, i ne znam da kako bi opstale i najuspešnije firme ako bi odlušile da sve to plaćaju.
Ti kažeš da je tvoja firma bila toliko uspešna da je sve to mogla da plaća i još joj ostajalo.

Možda, možda je tvoja firma bila ondašnji gugl po profitu, ali je problem u tome što je mnogo onih koji isto tvrde, da su njihove firme sve to lako plaćale i još im ostajalo.

Sentimentala vezanost za bivše firme je prepreka racionalnom rasuđivanju, drugi razlog je teško zamisliti kad razultat znamo, privreda propala a čitamo tvrdnje da je sve super radilo.
niccolo niccolo 18:21 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

ali je problem u tome što je mnogo onih koji isto tvrde, da su njihove firme sve to lako plaćale i još im ostajalo.



freehand freehand 18:36 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

milisav68
hajkula1
Inženjeri pronađu posao (jedan je super ortak, studirao sa nekim koji je postao Gadafijev inženjer). Ugovori se posao. Ali, NE! Uvale *Slovence kao ugovarače, **Hrvate kao nadzor nad projektovanjem, **Sarajevce kao glavne proojektante... Nama, mrvice.
---Imali smo sve-komplet, čuveni tehnološko-mašinski projektantski biro, logistiku i izvođače kroz saradnju sa Industrijom GOŠA. Ne, ne mogu srpske firme bez tutora. Što se samog posla tiče, sve smo odradili po prvobitnoj zamisli samo što su kajmak pokupili oni sa zvezdicama bez ikakve odgovornosti, bez udela u poslu, glumeći fikuse.

A i Goša je mogla sve to bez vas.

Nešto jeste, nešto i nije. ako se firma bavila projektovanjem i inženjeringom - onda možda i nije mogla. Ili bar poslove koje je Hajkulina firma donosila niti je mogla niti je imala potrebe.
Pančevački Razvoj i inženjering je jedno vreme za naše prilike pravio velike poslove i pare na Bliskom istoku upravo projektovanjem i inženjeringom, izgradnjom i startovanjem petrohemijskih postrojenja. Kad ga je rat "ubio" stotine inženjera i još više obučenih tehničara ostalo je da po zemljama Magreba radi iste poslove ali za britanske, američke i italijanske firme.
niccolo niccolo 18:47 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Kad ga je rat "ubio"

Što me podseti na još jednu stvar. Često se u oceni privatizacije preduzeća upoređuju s tim predratnim stanjem. Zaboravlja se da je takoreći u jednom danu tržište spalo sa 23 miliona (ili koliko već tačno, vi stariji ćete bolje znati) na grubo 8 miliona. To bi bilo kao da bilo ko od nas (ili svi zajedno) sutra osvanemo sa 35% dosadašnjih primanja. Pa se i tih 8 smanji na 7. I onda bi ljudi iste rezultate preduzeća koje je prodavalo na tržištu od 23 i na tržištu od 7 miliona duša...
freehand freehand 18:52 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

niccolo
Kad ga je rat "ubio"

Što me podseti na još jednu stvar. Često se u oceni privatizacije preduzeća upoređuju s tim predratnim stanjem. Zaboravlja se da je takoreći u jednom danu tržište spalo sa 23 miliona (ili koliko već tačno, vi stariji ćete bolje znati) na grubo 8 miliona. To bi bilo kao da bilo ko od nas (ili svi zajedno) sutra osvanemo sa 35% dosadašnjih primanja. Pa se i tih 8 smanji na 7. I onda bi ljudi iste rezultate preduzeća koje je prodavalo na tržištu od 23 i na tržištu od 7 miliona duša...

To je još i manji problem. Ali sankcije, skoro pa bezakonje, urušeni odnosi, najluđa inflacija dvadesetog veka - to su samo retki mogli da prežive.
milisav68 milisav68 19:46 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

freehand

Nešto jeste, nešto i nije. ako se firma bavila projektovanjem i inženjeringom - onda možda i nije mogla. Ili bar poslove koje je Hajkulina firma donosila niti je mogla niti je imala potrebe.

Ma ja se malo zezam, ali je svuda bilo reketaša i viška radnika - pa i u Goši.

300
blogovatelj blogovatelj 20:44 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Радили даноноћно, камиони само тутње и односе робу - а плата нема....и тако неколико година?


Ovo može da uradi samo neko ko je glup.
Bolje ne raditi, nego raditi za džabe. Tj nije ni za džabe, jer su arčili svoje cipele i svoj benzin da dođu na posao.
Nije ni čudo što su propali.
Pametan čovek da otkaz, pa smisli da radi šta bilo što donosi novac.
mariopan mariopan 21:10 02.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

blogovatelj
Радили даноноћно, камиони само тутње и односе робу - а плата нема....и тако неколико година?


Ovo može da uradi samo neko ko je glup.
Bolje ne raditi, nego raditi za džabe. Tj nije ni za džabe, jer su arčili svoje cipele i svoj benzin da dođu na posao.
Nije ni čudo što su propali.
Pametan čovek da otkaz, pa smisli da radi šta bilo što donosi novac.

И чиме онда храни децу?
То је било време најлуђе инфлације а радили су они који немају другог излаза, прави очајници који немају своју земљу да обрађују, немају никога да им помогне и немају другог начина да преживе....била су то страшна времена не поновило се......а фирме су повремено " делиле" џак брашна или кромпира и ове несрећне полутке које се Брајовићу учиниле прескупе. Па и биле у, само не онако како он мисли.
hajkula1 hajkula1 02:07 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

milisav68
hajkula1
Inženjeri pronađu posao (jedan je super ortak, studirao sa nekim koji je postao Gadafijev inženjer). Ugovori se posao. Ali, NE! Uvale *Slovence kao ugovarače, **Hrvate kao nadzor nad projektovanjem, **Sarajevce kao glavne proojektante... Nama, mrvice.
---Imali smo sve-komplet, čuveni tehnološko-mašinski projektantski biro, logistiku i izvođače kroz saradnju sa Industrijom GOŠA. Ne, ne mogu srpske firme bez tutora. Što se samog posla tiče, sve smo odradili po prvobitnoj zamisli samo što su kajmak pokupili oni sa zvezdicama bez ikakve odgovornosti, bez udela u poslu, glumeći fikuse.

A i Goša je mogla sve to bez vas.



Nije. GOŠA je ušla kod nas, nismo mi otišli u GOŠU...
U stvari, počela sam u jednoj firmi u okviru Goše... i jeste i nije Goša, rade s, i za Gošu ali i sopstvene poslove. (Prethodno je to bio mali biro koji je imao poslove ali ne i operativu i mašine...)
Preuzimali su neke male biroe, jer je Goši trebao Beograd i stručnjaci koje Palanka nije imala i širenje po svetu, novi poslovi da uposle operativu, fabrike... (Oni koji bi završili fax, nisu se vraćali u Palanku...)

Primer, ekipica je dobila I nagradu za projekat EXPO Centar u Moskvi. Ali nisu mogli sami da nastave dalje. Mogli su da sarađuju sa Slovencima, Nisu. Hteli su da obavljaju posao sa srpskom firmom...
Arhitekte, mali biro... takođe nagrada u Francuskoj, ponuda da izvode radove, koga će? Pa hajde, Gošu... naša je. (Ta ekipa arh. je kasnije pobedila na konkursu za Tehnogasovu zgradu na Banovom Brdu...).
Ko je osnovao Gošin institut u Milana Rakića? Ko je upućen iz Kirila Savića, Pupina, Vinče... ko sve i s kojih fakulteta u Gošin institut?

E, sve ide lepo ali... Kako kaže moj tata (kad misli da ga mi ne čujemo), palanačka .ebačina, poseban osvrt na karakter pojedinaca.

Onda, jedna malo jače i s poslovima po svetu poznata, se pobuni. A mi iz BG jedinica, se solidarišemo... Tako je suđenje dugo trajalo... Zahvaljući tom suđenju, nismo mogli da budemo privatizovani do 2008. Oni koji su se povukli, pukli su odavno i zavideli nam. (Mnoge su usput slomili, potkupili, ucenili, napujdavali jedne na druge... i svi koji su poklekli, ne postoje više. Mi smo opstali. ) Nije bilo lako, nije... A ja? Kao bos po trnju ali prošla.

Oko čega pobuna, zadnja kap koja je prelila čašu? Pa nismo hteli da budemo zdravstveno osigurani preko Palanke. Živimo i logično je da se lečimo u BG, a ne da jurimo upute i da ih overavamo u Sizu za svaki najobičniji pregled, i za nas i za našu decu...

Neću dalje. (Znaš Vladu omladinca? )


Milisave, pali.
Ne mogu baš sve da pričam, još su mnogi akteri živi i zdravi hvala bogu, ali i moćni... i ovo je previše. Free ti lepo napisao. Da je Goša imala kvalitet, jeste (bez obzira na opštinare i lovačka i alaska udruženja... ). Trebalo je da se počisti trulež.

hajkula1 hajkula1 02:21 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

hoochie coochie man
Zdrav. Najzdraviji. Firma radila po celom svetu (bez Australije). Čak nam je država ostajala dužna...


Verujem :)



Sentimentala vezanost za bivše firme je prepreka racionalnom rasuđivanju, drugi razlog je teško zamisliti kad razultat znamo, privreda propala a čitamo tvrdnje da je sve super radilo.



Kakva sentimentalna vezanost... Meni je laknulo kad smo se otkačili Goše.
Duga priča.

Kreće sa blokadom Slovenije.
Stižu neke nove face. Novi likovi. Po zadatku. Dovode svoje ljude. Stare kadrove šikaniraju. Period Gošizacije. Ja, počela, računa se, u Goši... a potpisala tužbu protiv Goše... Između 2 vatre. Mnogi se razbežali, polako, polako, trajalo je to... Sud te ovu, te onu odluku donese... Nismo smeli potpunu tužbu, jer bi nam onda bio blokiran račun, šta smo uradili, katanac na vrata? To bi neke strukture u Holdingu, jedva dočekale... Teško vreme...
(Gore uspomene nego preuzimanje firme u privatizaciji.)

Ali, preživelo se.

blogovatelj blogovatelj 03:52 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

И чиме онда храни децу?


A čime hrani decu kad ne primi platu nekoliko godina?!
Jel ti shvataš šta pričaš? Ja baš zato i kažem da je trebalo da napuste posao.
hajkula1 hajkula1 04:43 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

freehand
А да, ипак, прочиташ цео чланак?

Pročitao sam ono što si citirao kao bitno.
Ali ni u tome nije problem: problem je u mešanju politike u privredu, gde se "društveno-politička zajednica" pačala u upravljanje preduzećima, raspoređivanjem para, određivanjem svega u njima. Od toga ko koliko mora da zaposli, do toga da se sa njihovih računa finansira sve i svašta, dok nisu potpuno sjebani i investicioni fondovi, i akumulacija, pa i tekuća likvidnost.
No rekoh na početku da je ovo tekst o privatizaciji i tome kako je ljudi doživljavaju i tumače, a ne o SFRJ.
Mada ne branim, naravno, ni druge teme.
Blog je ovo.




I loša organizacija. Digne se kredit za repromaterijal, pa taj materijal stoji mesecima u magacinu, stvarajući trošak. posebno, ako se nabavi višak nečega. S druge strane, ne nabavi se nešto neophodno, pa se jure pare... treba da se dobije odobrenje od zbora radnih ljudi, radničkog saveta... Pri samom izvršenju, negde višak, negde manjak ljudi. Rođaci i zemljaci...



Privatizaciju sam doživela kao otimačinu, što i jeste bila. (Kolesara sam mrzela k`o Nemca.) Cementare, Zorka Šabac, Merima Kruševac, Trudbenik, deo po deo Goše, EI, Palanački Kiseljak, Beobanka, Veterinarski zavod, razne laboratorije... Iz Teleoptika izdvojen Optoelektronik, (Gošin kadar glavni ideolog i izvršioc, kod nas mu nije uspelo), ne mogu dalje, neke ne pominjem, zbog, kako bi rekli, povezanih lica...




milisav68 milisav68 08:53 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

hajkula1
Preuzimali su neke male biroe, jer je Goši trebao Beograd i stručnjaci koje Palanka nije imala i širenje po svetu, novi poslovi da uposle operativu, fabrike...

A-ha, pa se onda zbog tih stručnjaka dižu radnici noću da ispravljaju greške.
У Дирекцију су већ били стигли пројектанти моста Газела, на челу са професором др Мишом Ђурићем – главним пројектантом. Такође, стигли су и професор др Никола Хајдин и инжењер Љуба Јевтовић – који су позвани, као познати пројектанти челичних мостова, ради консултација! Значи, све сами експерти за челичне мостове...

После краћих разговора и анализа – све је било јасно! Разлог за "избочавање" лимова главних носача је био у томе, што није узета у обзир тзв. трансверзална сила, чије је дејство довело до избочавања! Кад је то утврђено – брзо је постигнут договор о начину санације челичне конструкције моста.

А све је почело овако: непосредно пред завршетак монтаже моста и пуштања моста у саобраћај, пословођа Мостоградње је приликом редовног обиласка радова уочио да су се вертикални лимови главних носача, у околини где се коса подупирала са главним носачем моста – избочили! И то на сва четири места – истоветно! Очигледно да је деловала нека сила (напрезање), која статичким прорачуном није узета у обзир. Наравно, настала је права узбуна.

........

Наравно, одмах сам кренуо колима за Паланку. Пре поласка сам јавио телефоном мом ранијем пословном секретару, Радету Радосављевићу, некадашњем шефу ађустаже, који је одлично познавао ту врсту посла, да одмах одабере и позове у фабрику све раднике који ће бити потребни да се ови, додатни елементи, израде у току ноћи! Целу ноћ нико није спавао, а ја сам заједно са колегом Момиром Павлићевићем, који је већ био у фабрици и по упутству проф. др М. Ђурића, цртао детаље лимова за ојачање и монтажне везе, организовао комплетну производњу у трећој смени у "Гоши".

У току ноћи, око 400 радника – колико је "подигнуто на ноге" –израдило је потребну додатну конструкцију за ојачање моста и наравно, сутрадан (до 11х), све је било испоручено на градилиште! Радници "Гоше" и МИН-а, свако на својој страни моста, уз помоћ радника Мостоградње, који су помагали у допреми материјала на лице места, то су одмах монтирали и тиме ојачали мост, да би за пар дана, тачније 4. 12. 1970, мост и био пуштен у саобраћај!


Ili recimo "vezani poslovi".

Пошто је тада било актуелно питање изградње моста преко Дунава у Новом Саду, познатог као Мост Слободе, за који је одлучено да се челична конструкција увезе из Мађарске, инжењер Радојковић је у току излагања навео пример тог објекта и изразио велико незадовољство радника "Гоше", што се овакви објекти (мостови) увозе, наводећи, при томе, значајне референце домаће индустрије у области мостоградње. У једном моменту је рекао и "бар то знамо да радимо!" Навео је и пример моста Газела, чија је изградња поверена домаћој индустрији и који су "Гоша", МИН и Мостоградња – завршили успешно и пре рока! Навео је и писмо које су "Гоша" и МИН писали Дражи Марковићу са молбом да "спречи" овакав увоз, али до било какве реакције није дошло...

Иначе, "конструкција посла" је била врло једноставна. Спољно трговинска фирма Генекс направила је тзв. везани посао. Извезла је производе из "Подравке" (разне јухе) и Рубинов вињак из Крушевца, а Мађари су то "платили" извозом челичне конструкције за Мост Слободе у Новом Саду!?

Као што се види: Мађари су набавили робу коју немају и запослили своју индустрију, која није имала довољно посла! Очигледно да је тамо држава добро обављала своју функцију...

По завршетку излагања директора "Гоше", разговор је започео председник Тито. Схватајући жалбу руководства "Гоше", у вези са увозом моста, као замерку руководству Србије, рекао је кратко, обраћајући се друговима Марковићу и Бојанићу да ће то да расправе, по повратку у Београд и то у "најужем кругу"!

Међутим, Бојанић је одмах, коментаришући излагање директора "Гоше" у вези са тим послом, одговорио: "Шта је ту лоше?", а и Драгослав Марковић је, такође, реаговао на коментар друга Тита: "Нема шта да се посебно разговара. Све што имамо, треба јавно и отворено да кажемо!"

Наравно, атмосфера се одједном покварила, а и разговор је узео нежељени ток! Директор је покушао да све то "изглади" изјавом: "Ваљда такве ствари неће више да се дешавају", али је, и поред свега, остао "горак укус" код свих присутних. Очигледно да руководству Србије није било пријатно "због ове прозивке", а и њихов однос према "Гоши", после ове посете, није био исти!


Inače, čitajući ove delove knjige, naleteh na jedan detalj o tome kako su se obračunavale penzije.

На крају прве књиге Тошић бележи да се 2002. године при одласку у пензију сетио тог детаља када је видео да његов укупни радни стаж у "Гоши" у трајању од 30 година није ушао у основ за пензију (по ранијем систему основ је чинило десет година с највећом платом).


Palanačke novosti

Ne mogu drugačije da ga linkujem, jer se tekst nalazi na fejsbuk stranici - pa mora malo i da se skroluje na dole.
mariopan mariopan 13:06 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

blogovatelj
И чиме онда храни децу?


A čime hrani decu kad ne primi platu nekoliko godina?!
Jel ti shvataš šta pričaš? Ja baš zato i kažem da je trebalo da napuste posao.

Нису напуштали посао да би имали здравствено осигурање за децу и себе али и због пензијског осигурања, за које им нико није уплаћивао стаж, како се касније сазнало. Па и сада некима фали 2-3 године тог стажа због чега не могу у пензију а превише су стари за ново запошљавање, нико их неће.

Сналазили су се тако да бар неко из куће ради нешто друго, шверц било чега што се може продати, рад на њивама и расаднику, викендом целе породице са децом не би ли што више убрали па зарадили....сналазио се народ. Ако нађеш на јутјубу драму " Дневник увреда" погледај. То време је било кошмрно, не питај како се то преживело, немам појма али знам да га неки нису ни преживели.
hajkula1 hajkula1 15:21 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

milisav68
hajkula1
Preuzimali su neke male biroe, jer je Goši trebao Beograd i stručnjaci koje Palanka nije imala i širenje po svetu, novi poslovi da uposle operativu, fabrike...

A-ha, pa se onda zbog tih stručnjaka dižu radnici noću da ispravljaju greške.

Разлог за "избочавање" лимова главних носача је био у томе, што није узета у обзир тзв. трансверзална сила, чије је дејство довело до избочавања! Кад је то утврђено – брзо је постигнут договор о начину санације челичне конструкције моста.

Радету Радосављевићу,
Момиром Павлићевићем,




Ili recimo "vezani poslovi".




To je bilo prilično pre nego što sam počela da radim.


Пошто је тада било актуелно питање изградње моста преко Дунава у Новом Саду, познатог као Мост Слободе,
Спољно трговинска фирма Генекс направила је тзв. везани посао. Извезла је производе из "Подравке" (разне јухе) и Рубинов вињак из Крушевца, а Мађари су то "платили" извозом челичне конструкције за Мост Слободе у Новом Саду!?

Као што се види: Мађари су набавили робу коју немају и запослили своју индустрију, која није имала довољно посла! Очигледно да је тамо држава добро обављала своју функцију...


На крају прве књиге Тошић



Tića Tošić? Njega znam ali ne preko Goše. On je već otišao kad sam došla.

Meleta se sećam, jedno vreme (2 godine) smo bili na istom spratu dok nije otišao u Komoru a RR sam malo sretala a više čula o njemu...

A Raf?




Upravo iz navedenih primera, odlučuje se da Goša oformi svoje projektovanje, da što je moguće više zaokruži procese. Za moju firmu, teško da si čuo, jedino ko je bio u poslu, zna. Nema afera. Više nas znaju po nekim inostranstvima nego ovde.

blogovatelj blogovatelj 15:58 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Нису напуштали посао да би имали здравствено осигурање за децу и себе


Lepo, a kakve to veze ima sa kupovinom hrane? Kako su kupovali hranu ako je plata kasnila nekoliko godina? Čime? Kao što znamo, umrli od gladi nisu.
Dakle, imali su neke rezervne varijante, tipa očeve njive, tastov obor, voćnjaci i te fore. Jel tako? Jeste! A što onda nisu lepo otišli da rade tu zemlju, da se trude da dokupe još zemlje, pa bi danas imali ihahaj.
Nije mi ih uopšte žao. Nagledao sam se toga u Srbiji i naslušao i stvarno nikakvog sažaljenja nemam. Svi bi gotovanski hteli sad i odmah, malo da radim u čarapari, pa ću da uzmem bolovanje kad se budu breale šljive, a za svinjokolj ću da uzmem sledeće.
E pa nema više. Stigo kapitalizam.
milisav68 milisav68 17:03 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

hajkula1
To je bilo prilično pre nego što sam počela da radim.

Pa o tome ti i pričam, krajem 50-ih i početkom 60-ih, Goša je krenula u ekspanziju, jer se skupila ekipa sposobnih i stručnih ljudi iz skoro svih krajeva zemlje.Bilo je tu i predratnih majstora iz "Jasenice AD", pa je na taj "talas" naleteo Tića, i sve to spojio i organizovao....

E onda je krenuo grabež za poslovima i kadrom, pa je nastala "potreba" za razna predstavništva i biroe.....

Naravno, i prekomerna zapošljavanja i u samoj Goši, kao i krađe repromaterjala, alata, bolovanja (da se izore njiva), kredita preko fabrike, deljenje na OUR/SOUR, izdvajanja za nerazvijena područja.....itd

Ti si počela da radiš u već truloj jabuci, a to znam iz prve ruke, jer smo tamo tada išli na praksu, a i mnogo roditelja i komšija je radilo tamo.

Sve to je dovelo do toga, da ceo grad zavisi od te Goše, pa kad je nastao grabež (nazvan privatizacijom, sa "ekipama" ovde i u Beogradu), od grada nije ostalo ništa, i evo sad nemamo uličnu rasvetu, stalne restrikcije vode, a "imamo" recimo kilo piletine za 100, a sir za 200 dinara........Računi opštine, škola, vrtića (decu jedu neke splačine), javnih ustanova su u blokadi već godinama, i niko ne haje za to...
A Raf?

Umro, pa u tom smislu, o pokojniku sve najbolje.
hajkula1 hajkula1 18:31 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

blogovatelj
Нису напуштали посао да би имали здравствено осигурање за децу и себе


Lepo, a kakve to veze ima sa kupovinom hrane? Kako su kupovali hranu ako je plata kasnila nekoliko godina? Čime? Kao što znamo, umrli od gladi nisu.
Dakle, imali su neke rezervne varijante, tipa očeve njive, tastov obor, voćnjaci i te fore. Jel tako? Jeste! A što onda nisu lepo otišli da rade tu zemlju, da se trude da dokupe još zemlje, pa bi danas imali ihahaj.
Nije mi ih uopšte žao. Nagledao sam se toga u Srbiji i naslušao i stvarno nikakvog sažaljenja nemam. Svi bi gotovanski hteli sad i odmah, malo da radim u čarapari, pa ću da uzmem bolovanje kad se budu breale šljive, a za svinjokolj ću da uzmem sledeće.
E pa nema više. Stigo kapitalizam.



Ništa to. Preko dana radila u firmi, pa s posla jurila na druge poslove a bogami i mesecima jela jednom dnevno... krompir ili kupus... Teglu džema od jedne koleginice, glavicu kiselog kupusa od tetke... malo brašna od komšinice... to nešto malo bolje, odvojim za decu... Oni bez užine i bez doručka u školu. Ponos. Glava gore. A okolo slušaš i čitaš kako si nesposoban i glup. Mrš!


hoochie coochie man hoochie coochie man 18:52 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Dakle, imali su neke rezervne varijante, tipa očeve njive, tastov obor, voćnjaci i te fore. Jel tako? Jeste! A što onda nisu lepo otišli da rade tu zemlju,


Malo se nadali da će da se vrati staro vreme, malo se nadali da će brzo doći neko novo mnogo bolje i tako prolazili dani...

Ni ja nemam neki preveliki osećaj sažaljenja jer znam da su mnogi očekivali da im neko drugi reši problem. Država, direktor, novi direktor koga će oni postaviti ili ko sve ne, ali uglavnom neko drugi im je kriv i neko drugi treba da im reši problem.

I sam sam bio u takvoj situaciji da ostanem bez posla i plate. Ali zgubio posao pa šta, vrati se u selo, kopaj, ori, hrani decu i podiži voćnajke.
Jeste bilo malo gadno ambijent u kom te na početku posla čeka topla kafa na stolu (ako slučajno zakasniš kafa se menja kako te ne bi sačekala hladna) zameniti za ambijent u kom na minusu moraš da pališ traktor i sedaš na njega, a sve metalno do čega se dohvatiš toliko hladno da se ruke lepe za metal.

Ali kad je izbor to, ili čekanje da ti neko drugi reši problem, a kao treća mogućnost da se prišljamčiš nekoj pariji, poltronišeš lokalnom šefu i nadaš se državnim jaslama, onda je izbor prilično lak.

Ali
Nije u redu krivicu za užasno stanje svaliti na pojednice koji nisu adekvatno reagovali na taj užas. Vreme jeste bilo van pameti, i samo oni koji ga se ne sećaju najbolje mogu reći da ovo danas nije bolje nego tad.
Mnogo je bolje.
niccolo niccolo 19:15 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Merima Kruševac

Čekaj, što je ovo otimačina, Henkel ne radi kako treba?
freehand freehand 19:59 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

niccolo
Merima Kruševac

Čekaj, što je ovo otimačina, Henkel ne radi kako treba?

ma nije samo Merima i Henkel, nego i cementare, i pivare većinom, i duvanska industrija, a koliko god to nepopularno bilo reći i koliko god transakcija idiotaski bila napravljena - NIS-u je svanulo kad ga je Gazprom preuzeo.
mariopan mariopan 21:06 03.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

blogovatelj
Нису напуштали посао да би имали здравствено осигурање за децу и себе


Lepo, a kakve to veze ima sa kupovinom hrane? Kako su kupovali hranu ako je plata kasnila nekoliko godina? Čime? Kao što znamo, umrli od gladi nisu.
Dakle, imali su neke rezervne varijante, tipa očeve njive, tastov obor, voćnjaci i te fore. Jel tako? Jeste! A što onda nisu lepo otišli da rade tu zemlju, da se trude da dokupe još zemlje, pa bi danas imali ihahaj.
Nije mi ih uopšte žao. Nagledao sam se toga u Srbiji i naslušao i stvarno nikakvog sažaljenja nemam. Svi bi gotovanski hteli sad i odmah, malo da radim u čarapari, pa ću da uzmem bolovanje kad se budu breale šljive, a za svinjokolj ću da uzmem sledeće.
E pa nema više. Stigo kapitalizam.

Читаш ли да је бар неко из куће радио нешто друго што се плаћа, шверц, берба воћа, наднице на њивама.....ја ти то лепо написала а ти не читаш? Па морао је неко да ради и за паре.

Мој син љуби га мајка петнаестогодишњак, после школе је склапао покере за локалног газду и био плаћен у маркама. Мене је поткачило судбински да немам ни родитеље са њивама, ни сламарицу са парама, нити умем да шверцујем, мужева фирма пропала...али имам паметно дете и таленат за преживљавање кризних ситуација јер цео живот тако живим.

Свињокољ се радио за празник Републике па ником није требало боловање. Нити су сви имали њиве па да беру кукуруз, било је највише нас пролетера који ништа друго осим фирме и посла немамо па нам боловање ни кад смо болесни није требало.

А ово би био капитализам?
Не бих знала да ми ниси рекао јер мени ово личи на разбојничку пљачку...нема благе везе са капитализмом.
blogovatelj blogovatelj 04:24 04.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

Не бих знала да ми ниси рекао јер мени ово личи на разбојничку пљачку...нема благе везе са капитализмом.


Ovo do sada je bila prvobitna akomulacija kapitala, po Marksu. Na TV Dnevnicima se taj proces nazivao tranzicija. To se dešavalo i na drugim mestima po belom svetu, samo koje stoleće ili koju deceniju ranije.
Kod nas je uvek bila neka tuča, pa su ovi koji dobiju u tuči marisali od onih prethodnih. Poslednje u nizu takvih lopovluka je prošlo, sad ti stiže kapitalizam, onaj pravi...
mariopan mariopan 13:01 04.12.2014

Re: Jel nije prvu i jednu od najvećih

blogovatelj
Не бих знала да ми ниси рекао јер мени ово личи на разбојничку пљачку...нема благе везе са капитализмом.


Ovo do sada je bila prvobitna akomulacija kapitala, po Marksu. Na TV Dnevnicima se taj proces nazivao tranzicija. To se dešavalo i na drugim mestima po belom svetu, samo koje stoleće ili koju deceniju ranije.
Kod nas je uvek bila neka tuča, pa su ovi koji dobiju u tuči marisali od onih prethodnih. Poslednje u nizu takvih lopovluka je prošlo, sad ti stiže kapitalizam, onaj pravi...

Знам да се то тако зове, смислили лепо име да народ не препозна да је то пљачка. Тако и тајкуне не зову мафијашима него способним бизнисменима? А ми би сви били кретени у тој причи јер се нисмо " снашли" зато што смо били лењи и неспособни? То је прича у коју нас убеђују не би ли прикрили праву природу " првобитне акумулације капитала"!

Наравно да се догађау целом свету, али то није разлог да ја ту причу прогутам као праведну и истиниту.

Нисмо ми били неспособни ни лењи, него су политичари и тајкуни у дослуху урадили пљачку целе земље, ојадили милионе људи, не само у Србији јер исти модел пљачке је прописан свим земљама у " транзицији и ко је послушао остао је без своје привреде, задужен је до гуше да би за те паре куповао робу својих нових господара и плаћао камату на камату. И што време више одмиче омча око врата се свима нама све јаче стеже. Ми смо сви робови.

Нама треба да РАДИМО.

Да сами производимо све што можемо.
Да јако штедљиво трошимо своје ресурсе, што значи да неке системе не смемо продати странцима.
И треба нам невиђена дисциплина у јавној потрошњи бар у периоду од десетак година ако не и дуже. Требају нам стручњаци који би направили ред у целој држави и спровели сваки корак како год био болан. На љуту рану љуту травку.

Ако смо издржали Слобу и ону инфлацију издржали би ми и ово тим пре што би сви знали да је то пут ка бољем животу макар за оне после нас.
dr.wagner dr.wagner 14:16 30.11.2014

Lakoća ocjenjivanja ...

.... dan

-Šteta što nitko , baš nitko ... ne napravi neku analizu , ne snimi stanje , ne
nađe neke brojeve , ne iznese napokon neke konkretne pokazatelje zašto je neka
firma (tvornica , poljoprivredni kombinat , transport ... ili bilo što) u onom
vremenu radila i zapošljavala 100-200 ljudi , a danas je propala i to nakon što
je zadnjih 20 godina konstantno proizvodila minus ...

-Nije baš uvijek bila pljačka , a nije uvijek bila ni privatizacija ...

-Tehnološke promjene se događaju svuda ,... dalje , nismo samo "mi" ostali bez
tržišta u Iraku ili Libiji .... itd ...

-Nije samo kod nas korupcija ... sada bi se mogli sjetiti bar stotinjak afera u EU
zadnih dve-tri godine ... od Berluskonija preko njemačkog predsjednika , austrijskih
banaka pa sve do Luxembourga ovih dana ...

-Pa kako je to samo kod nas gore ... ???
-Hajde drugovi ... neki suvisli odgovor ili razmišljanje ...



Wagner
highshalfbooze highshalfbooze 14:28 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

u onom
vremenu radila i zapošljavala 100-200 ljudi , a danas je propala i to nakon što
je zadnjih 20 godina konstantno proizvodila minus ...

Znalo se tačno koje su fabrike, i to su bili uglavnom giganti sa više hiljada radnika, proizvodile minuse i to su mogle jer su bile na državnim jaslama, a sve ostale fabrike su radile na tržišnim principima i borile se za tržište.

Tako da ne postoje takve fabrike koje ti navodiš kao primer, ali postoje sasvim suprotni primeri fabrika koje su preživele sve i radile profitabilno da bi se u pljačk... pardon privatizaciji ugasile. Ima ih mnogo.

-Pa kako je to samo kod nas gore ... ???

Da, kako je kod nas samo gore? Kako je samo naš BDP pao toliko, kako su samo kod nas plate pale toliko, kako je samo kod nas životni standard pao toliko, kako je samo kod nas uništena industrija, kako je samo kod nas izgubljeno toliko radnih mesta, kako je samo kod nas...??? Da, samo se kod nas (u Srbiji) to desilo, i niko nam to sa strane nije uradio, već smo sami to sebi uradili, zapravo ovi koji su bili na vlasti ovih 25 godina to uradili, uz pomoć korumpirane "opozicije".
mlinarslavko mlinarslavko 14:36 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

Opsti lopovluk imovine pokojnika, sa dobrom idejom da se za sve probleme optuzi neprijateljski zapad , posle 5. oktobra optuzis zatucani narod i samoupravljace . U Hrvatskoj, najverovatnije je za sve bio kriv Milosevic koji je bio agresor i nametnuo rat. Lopovi uvek imaju opravdanje.
dr.wagner dr.wagner 14:54 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...


Pozdrav H i MS

highshalfbooze

Znalo se tačno koje su fabrike, i to su bili uglavnom giganti sa više hiljada radnika, proizvodile minuse i to su mogle jer su bile na državnim jaslama, a sve ostale fabrike su radile na tržišnim principima i borile se za tržište.

Tako da ne postoje takve fabrike koje ti navodiš kao primer,...


-Nisam baš uvjeren da su "giganti" proizvodili gubitke ... ta Vaša priča ne drži
vodu jer bi netko to morao stalno (40 godina) plaćati ...
-Naravno , priča o stranim kreditima i vanjskoj pomoći je toliko glupa i nemoguća
da je nećemo više ni spominjati ... ali koji su to "subjekti" onda sve to
financirali ...
-Riječ je o enormnim iznosima ... za industrijalizaciju , za infrastrukturu ,
za ogromni skok u zdravstvu i školstvu ... za besplatne (potpuno besplatne)
stanove kojih je napravljeno u stotinama hiljada .... itd ...itd ...

-Napravljeno je ono za što bi nam danas trebalo 1000 BDP-a (zajedničkih)

mlinarslavko
... uvek imaju opravdanje.


-E , to ...

W
highshalfbooze highshalfbooze 15:33 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

-Nisam baš uvjeren da su "giganti" proizvodili gubitke ... ta vaša priča ne drži
vodu jer bi netko to morao stalno (40 godina) plaćati ...

Da, plaćalo je onaj zdrav deo privrede. Bazna industrija je kao "strateška" bila privilegovana, Železara Smederevo je od osnivanja bila u gubitku, slično je sa RTB Bor, Zastava Kragujevac, rudnici... prerađivačka industrija je morala da radi na tržišnim principima. Pa nisu pare kapale sa neba niti od kredita, neko je morao da zaradi to.
freehand freehand 15:49 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

-Nisam baš uvjeren da su "giganti" proizvodili gubitke ... ta Vaša priča ne drži
vodu jer bi netko to morao stalno (40 godina) plaćati ...
-Naravno , priča o stranim kreditima i vanjskoj pomoći je toliko glupa i nemoguća
da je nećemo više ni spominjati ... ali koji su to "subjekti" onda sve to
financirali ...
-Riječ je o enormnim iznosima ... za industrijalizaciju , za infrastrukturu ,
za ogromni skok u zdravstvu i školstvu ... za besplatne (potpuno besplatne)
stanove kojih je napravljeno u stotinama hiljada .... itd ...itd ...

-Napravljeno je ono za što bi nam danas trebalo 1000 BDP-a (zajedničkih)

Nisu gluposti dragi Wagineru. Već je o tome bilo reči, no da ponovim: sredinom šezdesetih Jugoslavija je došla do tačke kad se dalje nije moglo na o-ruk. Postojale su ogromne šanse i otvorena vrata da krene prema Zapadu, a da je ekonomska reforma koju su gurali liberali prevede polako ali sigurno na kapitalistički sistem. Za to je postojalo nekoliko prepreka, a najbitnije među njima bili su da nema jednopartijskog sistema i nema doživotnih i posthumnih lidera. Izbori, drugovi i drugarice.
Tu je sa reformama povučena ručna, granice otvorene za pečalbu a počeo rad prvo na amandmanima i novom Ustavu, pa onda i na ZUR-u. Ostalo je, valjda, i dživdžanima poznao.
Što se zaduživanja tiče: dok je zaduživanje kontrolisano i imalo svrhu i smisao - bilo je podnošljivo. Kad su pravo na zaduživanje dobile republike - onda je krenulo ludilo sa republičkim rafinerijama, republičkim železarama, republičkim azotarama i drugim republičkim pizdarijama, koje su ludilo samo multiprlicrale. Pa je onda došlo do naftnog i dolarskog šoka, pa je onda i glavni žirant umro, mada je ostao i posle sebe On. Pa je onda bilo sve što je bilo divnih osamdesetih i ludih devedesetih. AU mđuvremenu smo ušli u kapitalizam, u kome su se, kao i u Engleskoj ili Americi onomad, najveće imovine dočepali ne najpametniji nego najbeskrupulozniji.
Ja mislim da je to tako bilo.
gabriele gabriele 15:56 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

-Nisam baš uvjeren da su "giganti" proizvodili gubitke ... ta Vaša priča ne drži
vodu jer bi netko to morao stalno (40 godina) plaćati ...
-Naravno , priča o stranim kreditima i vanjskoj pomoći je toliko glupa i nemoguća
da je nećemo više ni spominjati ... ali koji su to "subjekti" onda sve to
financirali ...



http://katalaksija.com/2014/02/24/ekonomija-titove-jugoslavije-odlaganje-neminovnog-kraha/
princi princi 16:07 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

Nisu gluposti dragi Wagineru. Već je o tome bilo reči, no da ponovim: sredinom šezdesetih Jugoslavija je došla do tačke kad se dalje nije moglo na o-ruk.

Čekaj, gubiš iz vida da socijalistički giganti nisu postizali iste rezultate u Hrvatskoj i Srbiji. Kad uporediš Plivu sa Galenikom, Radeta Končara sa Minelom, Inu sa NISom, Podravku, Kraš sa bilo kojim srpskim prerađivačem hrane, videćeš da su hrvatski 'giganti' zaista uglavnom bili superiorniji u odnosu na srpske.

Inače, kad se pogledaju svi mehanizmi kojima je SFRJ 'rešavala' problem nezaposlenosti (izvoz nezaposlenosti kroz slanje dvomilionske armije gastarbajtera u zapadnu Evropu, obavezni vojni rok koji je svake godine skidao bar 200K ljudi sa tržišta rada, 10godišnja studiranja, prezapošljavanje...) čovek se stvarno pita da li je to socijalističko samoupravljanje proizvodilo išta osim ogromne neproduktivnosti.
ivana23 ivana23 16:19 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

Železara Smederevo je od osnivanja bila u gubitku


Godine 2013. zaokružićemo čitav jedan vek stvaranja istorije srpske industrije čelika. Početak metalurgije u našoj zemlji vezuje se za Srpsko Akcionarsko Rudarsko Topioničko Industrijsko društvo, skraćeno SARTID, koje je osnovano 20. februara 1913. Bilo je to „mešovito“ akcionarsko društvo manjinskog srpskog kapitala i većinskog kapitala stranih akcionara.

U Železari Smederevo, kako se fabrika zvala posle Drugog svetskog rata, 1946. godine izgrađena je još jedna SM peć, druga valjaonica lima i elektrolučna peć, a kapacitet železare narastao je do tada neverovatnih i rekordnih 100.000 tona godišnje.

http://www.zelsd.rs/index.php?link=menu/3761/istorija/
freehand freehand 16:22 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

ivana23
Železara Smederevo je od osnivanja bila u gubitku


Godine 2013. zaokružićemo čitav jedan vek stvaranja istorije srpske industrije čelika. Početak metalurgije u našoj zemlji vezuje se za Srpsko Akcionarsko Rudarsko Topioničko Industrijsko društvo, skraćeno SARTID, koje je osnovano 20. februara 1913. Bilo je to „mešovito“ akcionarsko društvo manjinskog srpskog kapitala i većinskog kapitala stranih akcionara.

U Železari Smederevo, kako se fabrika zvala posle Drugog svetskog rata, 1946. godine izgrađena je još jedna SM peć, druga valjaonica lima i elektrolučna peć, a kapacitet železare narastao je do tada neverovatnih i rekordnih 100.000 tona godišnje.

http://www.zelsd.rs/index.php?link=menu/3761/istorija/

Opet ti smaraš činjenicama?!
princi princi 16:52 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

U Železari Smederevo, kako se fabrika zvala posle

Malo o Železari, od svima omrznutog nam komentatora. Upozorenje: ima puno slova.
tadejus tadejus 17:24 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

dr.wagner
Napravljeno je ono za što bi nam danas trebalo 1000 BDP-a (zajedničkih)


ma ta današnja omladina.. šta od njih čovjek i da očekuje..
dr.wagner dr.wagner 17:33 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

Smrt fašizmu !!

-Pa neće biti tako drugovi ...

-To vam je "štimanje" prošlosti da bi se opravdale neke pogrešne teorije ....
.... a glavna je teorija da je "ovo" bolje nego "ono" i da je privatno vlasništvo
bolje za društvo nego društveno ...

-Ako uključimo mozak na minutu i pokušamo naći neki realni smjer i realnu osobu
koja bi mogla poboljšati ovo stanje unutar ovog sistema , brzo ćemo se naći
u neprilici ... jer takav smjer , a i takav lider ne postoji ...

-A ne može ni postojati ....

-Naravno da ćemo uvijek pronaći primjere koji pokazuju lošu efikasnost ili
nepravdu unutar bivšeg sustava ... ali sa ovim danas to se ne može mjeriti ...
... no to nitko ne želi vidjeti , jer bi propale sve silne "teorije" koje
su se zadnjih godina prosipale i kojima smo gotovo svi pljeskali (neki ovoj , a
drugi onoj)
... i kako ćemo sada protiv sebe ...???

-Iluzija demokracije je priča za sebe ... baš me čudi kako se uvijek oprezni
i poslovično nepovjerljivi Free upecao na to ... ???

-Free ... je li demokracija kada su ti ponuđena 3 isto loša kandidata ???
... (ili 33 ... svejedno)



W
freehand freehand 17:37 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

-Free ... je li demokracija kada su ti ponuđena 3 isto loša kandidata ???
... (ili 33 ... svejedno)

Ne, demokracija i komunizam su kad ti je ponuđen jedan a mrtav.
dr.wagner dr.wagner 17:49 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

freehand

Ne, demokracija i komunizam su kad ti je ponuđen jedan a mrtav.


-Nemoj tako ...
-A "demokratski centralizam" ... ???

-Puno je truda onda uloženo da ljudi ne glasaju za nekoga kao što su današnji
akteri na ovim prostorima ....
... to nije uvijek bilo "drugarsko uvjeravanje" ... ali znaš gdje su tada bili
drugovi FT i Dobrica i još mnogi kasniji tumači istine ....
-Nigdje ,... nigdje ih nije bilo ...

-Da im je to (komunistima) jedini uspjeh ... nije loše
.... a to je samo bila kap u moru uspjeha


W
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 18:10 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

dr.wagner
Smrt fašizmu !!




Doktore, tačno pre nedelju dana padoste mi na pamet.
Elem, idem ja sa mlađim kolegom poslovno do Istre, i sad njemu malo frka, prvi put je u Hrvatskoj (dečko `89 godište, bio beba kada su sranja dešavala), ja ga ubeđujem, ma daj bre nema čega da se plašiš. On me sluša klima glavom, ali vidim da je i dalje skeptičan, nema on ništa protiv ni Hrvatske ni Hrvata daleko bilo, ali eto opet su se digle tenzije zadnjih dana, šta ako naletimo na neke budale. Ja mu kažem, ma idemo u Istru, to ti je stari partizanski kraj, tamo su sve crveni, nema čega da se plašiš. Klima on glavom, ali vidim nije mu sve jedno.

I dolazimo do Rijeke, vozim ja gore onom obilaznicom iznad grada i kažem mu, daj uključi radio, uhvati Radio Rijeku, ume da bude dobar mjuz, on me posluša i ide neka pesma, no čim se završila, počinje voditelj:

"Drugarice i Drugovi, za tjedan dana, točnije 29. je praznik, Dan Republike..."

Ovaj momak kad nije pao u nesvest .
A ja, pa jesam li ti rekao, eto vidiš!

Izvinjavam se Friju na trolu, ali ovo sam morao da Vam ispričam.
princi princi 18:15 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

Rijeka je, pored Beograda, bila jedini normalan grad u SFRJ.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 18:23 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

princi
Rijeka je, pored Beograda, bila jedini normalan grad u SFRJ.


Procentualno u odnosu na populaciju, imala je verovatno i najkvalitetniju muzičku scenu u celoj ex-Yu.

E da, povodom onog gore, u Pazinu još uvek ima kuća na kojima piše "ŽIVIO DRUG TITO"
I pazi, niko ne briše...

Težak, retro fleš meni u glavi, a ovaj mali se osećao kao da ga je neko stavio u vremeplov :)
dr.wagner dr.wagner 18:26 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

Pozdrav V

vrabac_u_steni
...


-Rijeka (a i cijela Istra) su nažalost iznimke u RH ...
... iako je stanje (pameti) puno bolje i u ostatku u odnosu na ono prije ...

-Što bi kazao bivši Prezidento Mesić neki dan za vas .... "Srbija sa tolikim
brojem stanovnika si može dopustiti 2-3 hiljade njih na skupu Šešelja "....
... tako je i ovdje ...iako je to medijski malo napuhano (kao i kod vas)

-P kaži koji je kriterij za "normalan grad" ???


W
princi princi 18:30 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

Da, interesantno bi bilo istražiti zašto je bilo tako. Da li što su i jedan i drugi grad bili poprište velikog mešanja stanovništva (Beograd zbog savezne administracije i vojske, Rijeka zbog proterivanja Italijana i velikog prisustva vojske). Mada je bilo i drugih gradova-kasarni koji nisu ni izbliza imali taj neki cool karakter (Karlovac, na primer). Ne znam, nekad postoji i magija mesta, a nekad i sam slučaj odredi sudbinu istog (kao što je slučaj presudio Železari i gomili alu-kombinata i fabrika vijaka), :).
princi princi 18:33 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

koji je kriterij za "normalan grad" ???

Pa ono, da izažeš u pola 2 noću a da nisi na ulici sam sa još 2 urađene đankoze, da imaš čudake koje svi vole, ili da te ljudi ne gledaju popreko zbog pogrešnog akcenta. Ima još elemenata, ali ovi padaju prvi na pamet.
dr.wagner dr.wagner 18:47 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

princi
... ili da te ljudi ne gledaju popreko zbog pogrešnog akcenta...


-A to ...
... pa onda je i Zagreb bio "normalan" ... ako baš nisi bio Bosanac ili Srbin

W
highshalfbooze highshalfbooze 18:56 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

freehand
ivana23
Železara Smederevo je od osnivanja bila u gubitku


Godine 2013. zaokružićemo čitav jedan vek stvaranja istorije srpske industrije čelika. Početak metalurgije u našoj zemlji vezuje se za Srpsko Akcionarsko Rudarsko Topioničko Industrijsko društvo, skraćeno SARTID, koje je osnovano 20. februara 1913. Bilo je to „mešovito“ akcionarsko društvo manjinskog srpskog kapitala i većinskog kapitala stranih akcionara.

U Železari Smederevo, kako se fabrika zvala posle Drugog svetskog rata, 1946. godine izgrađena je još jedna SM peć, druga valjaonica lima i elektrolučna peć, a kapacitet železare narastao je do tada neverovatnih i rekordnih 100.000 tona godišnje.

http://www.zelsd.rs/index.php?link=menu/3761/istorija/

Opet ti smaraš činjenicama?!

Ne smara, već ja nisam bio precizan misleći da svi treba da znaju.
Reč je o novoj železari, a ne o staroj železari. Kamo sreće da je ostalo sve na elektro pećima, ali je 1962. započeta izgradnja Železare na novoj lokaciji i to je bilo sasvim drugo preduzeće. Tek 1992. godine su se spojili da bi se u vreme Đinđića opet razišli uz genijalni plan da stara železara preuzme sva dugovanja (iako taj deo nikada nije proizvodio gubitke), a nova da ostane čista i tako predata (neki kažu da je prodata) amerikancima. To sve piše u nastavku teksta, a pomalo između redova.
princi princi 19:06 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

... pa onda je i Zagreb bio "normalan" ... ako baš nisi bio Bosanac ili Srbin

Da, izgleda da su Zagrepčanke po tom pitanju bile mnogo normalnije.
docsumann docsumann 19:39 30.11.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

princi
Rijeka je, pored Beograda, bila jedini normalan grad u SFRJ.



hajkula1 hajkula1 02:59 01.12.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

princi
Nisu gluposti dragi Wagineru. Već je o tome bilo reči, no da ponovim: sredinom šezdesetih Jugoslavija je došla do tačke kad se dalje nije moglo na o-ruk.

Čekaj, gubiš iz vida da socijalistički giganti nisu postizali iste rezultate u Hrvatskoj i Srbiji. Kad uporediš Plivu sa Galenikom, Radeta Končara sa Minelom, Inu sa NISom, Podravku, Kraš sa bilo kojim srpskim prerađivačem hrane, videćeš da su hrvatski 'giganti' zaista uglavnom bili superiorniji u odnosu na srpske.




A što ne porediš na primer banke? I odakle ogromna razlika pa i u platama zaposlenih (u Ljubljanskoj od plata u Beobanci ili Jugo banci)?
Pliva je dobijala prava na određene lekove, Galenika takođe...
Postojala je regulativa, planska privreda i u tom smislu, podela tržišta.

hajkula1 hajkula1 04:11 03.12.2014

Re: Lakoća ocjenjivanja ...

princi
U Železari Smederevo, kako se fabrika zvala posle

Malo o Železari, od svima omrznutog nam komentatora. Upozorenje: ima puno slova.




Ovo iznad što je linkovao princi, obavezno pročitati.

Za drugog ponuđača, znam. (I većinu o čemu se govori u linkovanom tekstu). Imala u rukama i predugovor...
G.Cross G.Cross 14:40 30.11.2014

First who than what

Dobar tekst ali ne znam sta bih sa njim.
ipak preporuka.

I pokazalo se da su najbolji I najefikasniji kapitalisti u stvari bivši socijalistički direktoti. Ne zbog marksizma, već zbog završenog fakulteta I upravljačkih veština.
.
Tacno.

I , cesto se zaboravlja, ali je vrlo vazno - oni su imali poslovne veze u zemlji i izvan nje.
Uspesni privrednici nisu uspesni samo zbog onoga sta znaju nego i koga znaju.
Na zalost i lopovi znaju samo lopove i udbasi samo udbase, i tako djubre sa samoreciklira. .

EDIT:
You are a bus driver. The bus, your company, is at a standstill, and it’s your job to get it going. You have to decide where you're going, how you're going to get there, and who's going with you.
Most people assume that great bus drivers (read: business leaders) immediately start the journey by announcing to the people on the bus where they're going—by setting a new direction or by articulating a fresh corporate vision.

In fact, leaders of companies that go from good to great start not with “where” but with “who.” They start by getting the right people on the bus, the wrong people off the bus, and the right people in the right seats. And they stick with that discipline—first the people, then the direction—no matter how dire the circumstances

Collins: From good to great.

Nasi vozaci autobusa, su uvek prvo rekli gde idu (EU, Privatizacija, Begrad na vodi, name it, a pojma nisu imali sa kim.
E onda se svakakva bagra prisljamci.
gabriele gabriele 16:12 30.11.2014

Re: First who than what

I pokazalo se da su najbolji I najefikasniji kapitalisti u stvari bivši socijalistički direktoti. Ne zbog marksizma, već zbog završenog fakulteta I upravljačkih veština.

i ono što se zaboravlja da su najveći protivnivi privatizacije SIZovsko/oficirsko/ideološki kadar koji je dobro živio na parazitizmu a privatizaciom izgubio donora i važnost.
hajkula1 hajkula1 15:55 30.11.2014

...



Kod Marića su bili gosti (Predrag Simić, Dragoljub Karić a Sonja Biserko me mnogo nervirala, jer veze nema o temi, nadobudno spinuje) sa zanimljivim komentarima. Sadržaj emisije ima veze s temom ovog bloga, kao po dogovoru Kad se pojavi snimak na youtube, okačiću jer su izrečene i neke stvari koje sam pominjala.



Nemam volje da ponavljam ono što sam mnogo puta pisala. Svaki put proživljavam iste emocije.


Samo detaljčić, da sam pala s Marsa, ipak bih primetila.

U periodu 2001-2004. privatizovano je 1382 preduzeća, što je dva po jednom radnom danu.



I da je bila namera, nije moglo da se kontroliše, počev od toga da li je procena vrednosti realna do toga da li su poštovani zakoni, propisi, procedure.

Prijave za razne neregularnosti, korupciju, ucene i batinanje
- nisu primane
- odgovarano da je sve obavljeno po članu tom i tom a zanemarujući da su drugi članovi grubo prekršeni
- odlagane u fioke, bez reakcije
- ...


Deo jedne šeme: preduzeće se namerno uništava da bi se kasnije otkupilo za bedne pare.

Ljudi su pisali knjige i iznosili primere kriminalnih i drugih radnji koje podležu sankcijama, čime je opisan samo deo.


Ne znam dokle se stiglo s Prokupcem?
qqriq qqriq 16:34 30.11.2014

mrzi me

..
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:55 30.11.2014

Šesta lička i tajkuni

Onomad su proleteri, pobednici u ratu i revoluciji, otimali i opljačkali bogate kapitaliste (nacionalizacija), a pola veka kasnije pobednici na demokratskim izborima, oteli su i opljačkali siromašne radnike (privatizacija).

Pljačka je pljačka, ali ova druga je po posledicama, a o etici da i ne govorimo, mnogo gora.

Tajkuni, u svojim armani odelima i audijima, su samo odabrani predstavnici demokratski izabranih političara, koji su u njhove ime i za njihov i stranački račun, preuzeli sve što je vredelo u društvenoj imovini i sprovelii promenu vlasništva nad imovinom, od društvene na privatnu.

Sva ova hapšenja (Mišković, Bogićević; Perčević.... ) samo su zamena starih tajkuna, koji su radili za prethodnu demokratski izabranu vlast, sa novima (javni beležnici, etc..) koji će raditi i sticati za novu aktuelnu, također, demokratski izabranu vlast. Kako nema više mnogo toga što može da se privatizuje, nova demokratski izabrana vlast, ovih dana pljačka penzije i plate, a sutra će njive, kuće i stanove, zatim kola, biciklove, pa pantalone i cipele i na kraju gaće, dok svi građani ne ostanu goli, bosi i gladni ko crkveni miševi.
tadejus tadejus 17:23 30.11.2014

Re: Šesta lička i tajkuni

Vojislav Stojković
nova demokratski izabrana vlast, ovih dna plačka penzije i plate, a sutra će njive, kuće i stanove, zatim kola, biciklove, pantalone i gaće.


a majku mu pa neće valjda i gaće?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 17:30 30.11.2014

Re: Šesta lička i tajkuni

Živi bili, pa videli. A kad dođe do gaća i poslednje kore hleba, u oparavdanoj krajnjoj samoodbrani formiraće se nova Šesta lička, pa sve ispočetka....


8c_competizione 8c_competizione 21:42 30.11.2014

Re: Šesta lička i tajkuni

Onomad su proleteri, pobednici u ratu i revoluciji, otimali i opljačkali bogate kapitaliste (nacionalizacija), a pola veka kasnije pobednici na demokratskim izborima, oteli su i opljačkali siromašne radnike (privatizacija).


a izvini gde ti se izmaknuse 90te?

ili smatras da nisu bitne?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:54 01.12.2014

Re: Šesta lička i tajkuni

Naravno da su bitne, tih godina je ova druga pljačka i počela - manje privatizacijom, a više inflacijom i ratnim profiterstvom.
gabriele gabriele 17:06 30.11.2014

polovični Zoki

Đinđić nije imao petlje da jednostavno 6.oktobra raščisti sa parazitizmom gubitaša . krene u privatizaciju svega dajući eventualno mjesec dana fore radnicima da kupe dionice uz eventualnu otplatu iz plaće , ostatak izlista na burzi, i to u smislu pravog sticanja vlasništva bez sindikalnih ograničenja ( broj radnika , nastavak proizvodnje) ali i bez obečavanja bilo kakvih benefita ( osim recimo da 10 godina oslobodi samoupravljače od poreza na dobit i da im se eventualo da se samoupravljačima daju neke porezne ili slične olakšice za investiranje. Zoki je kao i dr Ivo teatrolog mislio da može produžit iluziju čuvajući socijalnu iluziju samoupravljaća do ulaska u EU kad će baba Anđa salit gubitke ko stra˙ u olovo i svi će živjeti sretno beričetno sa nemačkim plaćama i kreditima iz zelenog plana koji se neće morat vratit.
Inaće na sutrašnji dan dr Ante Pavelić predao je zahtjev za ujedinjenje nosatom kralju unuku Nikole Petrovića i tu počinje sav zajeb,,, i početak strmopizđivanja
petronijevic001 petronijevic001 17:50 30.11.2014

Re: polovični Zoki

Питање је шта је то "неуспешна приватизација" и ко је крив.

Значајан део домаће индустрије је био технолошки заостао још средином 80-тих година, и могао је опстати само у условима изолације 90-тих, када није било увоза.Заиста је било невероватно очекивати да те фирме почну добро да раде само зато што су биле приватизоване.

Током тог периода, дешавала се дезиндустријализација Европе и САД, индустријска производња се селила у Кину, и тај тренд је свакако утицао и на гашење индустрије у Србији.

Ту је и утицај одредби Закона о приватизацији из 2002 године, да се не може спроводити принудно извршење према фирмама у реструктуирању.То је значило да је нови власник добијао фирму са огромним дуговима, јер би по окончању приватизације било могуће спроводити принудно извршење, блокирати рачуне фирме, продавати машине ради наплате потраживања итд.

Свакако да су и страни фактори имали утицаја на модел приватизације који је наметнут Србији.
jinks jinks 19:20 30.11.2014

...

I tu su Đinđić i Vlada bili pred problemom pred kojim je Tito bio '45: humani resursi i pravljenje pite od neadekvatnog materijala, kako se to danas popularno zove: Titu su za socijalizam očajnički nedostajali proleteri kao što su Đinđiću za kapitalizam falili kapitalisti.


Nedostatak kapitalista prilikom građenja kapitalizma (koje je izgleda ipak počelo mnogo pre 2000. ... setite se Cobexa ili Jula, na primer) bi moglo po svoj prilici da objasni i kapitaliste tipa raznih Č. Jovanovića ili Janjuševića (profesionalni večiti studenti ili šoferi političara), Perčevića i Lazarevića (profesionalni omladinski rukovodioci), ili raznih Hamovića (profesionalna deca funkcionera vrha SFRJ) ...

Doduše vreme je pokazalo da se izgleda nije radilo samo o nedostatku kapitalista, već po svoj prilici i o nedostatku samog kapitalizma. Jer osnovu kapitalizma bi valjda trebalo da predstavljaju mehanizmi po kojima neuspešni kapitalisti i neuspešne firme propadaju oslobađajući prostor za bolje.

Za razliku od toga kod nas gro preduzetnika po svoj prilici, umesto ulaganja u razvoj novih konkuretnih proizvoda i usluga, ulažu u razvoj mehanizama (korupcijom, na primer, i spregom sa politikom i finanskijskim sektorom) kojima obezbeđuju opstanak koliko god neuspešni bili.
freehand freehand 21:33 30.11.2014

Re: ...

jinks
I tu su Đinđić i Vlada bili pred problemom pred kojim je Tito bio '45: humani resursi i pravljenje pite od neadekvatnog materijala, kako se to danas popularno zove: Titu su za socijalizam očajnički nedostajali proleteri kao što su Đinđiću za kapitalizam falili kapitalisti.


Nedostatak kapitalista prilikom građenja kapitalizma (koje je izgleda ipak počelo mnogo pre 2000. ... setite se Cobexa ili Jula, na primer) bi moglo po svoj prilici da objasni i kapitaliste tipa raznih Č. Jovanovića ili Janjuševića (profesionalni večiti studenti ili šoferi političara), Perčevića i Lazarevića (profesionalni omladinski rukovodioci), ili raznih Hamovića (profesionalna deca funkcionera vrha SFRJ) ...

Doduše vreme je pokazalo da se izgleda nije radilo samo o nedostatku kapitalista, već po svoj prilici i o nedostatku samog kapitalizma. Jer osnovu kapitalizma bi valjda trebalo da predstavljaju mehanizmi po kojima neuspešni kapitalisti i neuspešne firme propadaju oslobađajući prostor za bolje.

Za razliku od toga kod nas gro preduzetnika po svoj prilici, umesto ulaganja u razvoj novih konkuretnih proizvoda i usluga, ulažu u razvoj mehanizama (korupcijom, na primer, i spregom sa politikom i finanskijskim sektorom) kojima obezbeđuju opstanak koliko god neuspešni bili.

Čini mi se da deo problema leži i u ovakvom sagledavanju situacije, u kome se od drveta ne vidi šuma. Nije srpska privreda samo ono što se vidi u Insajderu ili na odstreljivačkim stranama tabloida. to je vrh ledenog brega. Stotine i hiljade preduzeća kupili su i upropastili upropastivši i sebe pritom, mali biznismeni nesvesni sopstvenih sposobnosti, odnosno nesposobnosti.
Oni koji su imali dve-tri prodavničice ili nekoliko kioska, ili koji su požurili da pare od nasleđa, nekretnina, od šverca nafte i cigareta operu i ulože u big biznis...
To su oni što u stvari pojma nemaju ni o ekonomiji, ni o ekonomici, ni o komercijali, ni o knjigovodstvu, ni o računovodstvu, ni o organizaciji rada. A misle, kao i sav narod ovde, da znaju sve. Pa su kao prvo kad su ušli u "svoje" fabrike pootpuštali sve što ima diplomu jer su to - lopovi.
Neki su završili krijući se od sudskih izvršitelja, neki od zelenaša.
Znam za neke koji su se ozbiljno razboleli sve kunući Đinđića i Vlahovića što su ih navukli. neki su i poumirali.
A priča o pljački naduvana je desetinama puta. Bilo je i pljačke i krađe, ali bilo je i mnogo hapšenja i poništenih privatizacija. Ali mnogo više je bilo špekulacija i korišćenja rupa u zakonu, što se odvajkada i u Srbiji i u Americi zvalo "snalaženjem" i nije po zakonu kažnjivo.
No da rezimiram: ja, recimo mislim da je privatizacija u Srbiji u periodu 2001. - 2004. obzirom na kompletan kontekst i u realnom okruženju kakvo je postojalo - odlično urađena.
I to naročito kad se ima u vidu na šta je ličila policija, pravosuđe, administracija, besni samoupravljači koji su godinama sedeli po fabričkim krugovima ne radeći ništa a čekali da im se pišu osmice i neko im da platu i poveže staž, sindikati koji petnaest godina pod Miloševićem nisu smeli da pisnu pa najedared skočili ne sklanjajući se sa raskrsnice Nemanjine i Miloša velikog.
Na kraju a možda najbitnije: svedočili smo i svedočimo ogromnom prelomu u promeni kompletnog društvenog sistema. E to možda može džaba i lagano, ali u bajkama. Ovako, sreća je velika da je semo Đinđić položio život na oltar tog istorijskog preokreta.
jinks jinks 22:19 30.11.2014

Re: ...

To su oni što u stvari pojma nemaju ni o ekonomiji, ni o ekonomici, ni o komercijali, ni o knjigovodstvu, ni o računovodstvu, ni o organizaciji rada. A misle, kao i sav narod ovde, da znaju sve.


Ovo upravo i jeste poenta mog prethodnog komentara ... i ne odnosi se obavezno samo na vrh ledenog brega koji je postao poznat pojavljivanjima po Insajderu ili po tabloidima.

Ta da je verovatno jedan od kljucnih problema u tome sto se dobar deo kapitala i radnih mesta u privatnom sektoru nalazi u vlasnistvu ljudi koji ne znaju da rade svoj posao. I to sto pride dobar deo svoje energije, umesto u unapredjenje poslovanja i obucenosti bilo svoje bilo svojih zaposlenih, ulazu u to da za neuspehe okrive nekog drugog mimo sebe samog.

Pa zar se nije dovoljno mantri o privatnom sektoru koji propada ko zna zbog cega sve ne izvan samog privatnog sektora nije ovde ispevalo ... i zar se nisu cak i neke stranke pojavile koje grade politicku platformu upravo na tome.

A verovatno bi se gro problema rešilo ukoliko bi manje uspešni privatnici učinili isto ono što bi u drugim ekonomijama učinili neki u njima sličnoj poziciji - propali.

freehand freehand 22:27 30.11.2014

Re: ...

Verovatno bi se gro toga rešilo ukoliko bi manje uspešni privatnici učinili ono što bi u drugim ekonomijama učinili neki u sličnoj poziciji - propali.

Pa to je neminovno, no dosad je na razne načine to prevaljivano što na državu što na banke.
No nema ozbiljne privatne firme koja nije izrasla zajedno sa svojim vlasnikom i njegovim menadžmentom. ako je on uspeo da se izdigne - znanjem, talentom, proviđenjem - to je prava firma. I dobri socijalistički direktori napraviće dobre privatne firme.
Hirurg, nastavnik ili vulkanizer možda mogu da vode malu zanatsku radnju, pečenjaru ili kafić. Restoran već teško. A firmu koja ima više od troje-četvoro zaposlenih - nikako.
jinks jinks 22:41 30.11.2014

Re: ...

I dobri socijalistički direktori napraviće dobre privatne firme.

Moguce, jedino sto je gro njih sada u dobrim sedamdesetim i osamdesetim godinama.

Tako da ce ekonomija verovatno buduce uspesne poslodavce po svoj prilici morati da potrazi negde drugde.

Pod uslovom da punije zazivi mehanizam po kome neuspesni odlaze sa trzista.
G.Cross G.Cross 23:14 30.11.2014

Re: ...

To su oni što u stvari pojma nemaju ni o ekonomiji, ni o ekonomici, ni o komercijali, ni o knjigovodstvu, ni o računovodstvu, ni o organizaciji rada. A misle, kao i sav narod ovde, da znaju sve. Pa su kao prvo kad su ušli u "svoje" fabrike pootpuštali sve što ima diplomu jer su to - lopovi.


Verovatno gresim , ali za mene je izgledalo da je vecina pravitizacija pocetka dvehiljaditih bila u stvari Real Estate investicija. Ljudi su kupovali fabrika zbog zemlje i zgrada a ne zbog pogona.

Zasto je to bilo moguce? Zato sto iz neznanja i zle namere ljudi koji je trebalo da stite interese drzave nisu znali kako da procene vrednost firme. Knjigovodstvena vrednost firme najcesce nema veze sa pravom trzisnom vrednoscu firme.

Sad sto je balon pukao to je druga stvar.

Ko je pravio balon? Pa oni sami.

Tipicna bubble prica; Sto cene vise idu gore to je vise ulagaca itd itd dok se krcag ne polomi.

Problem je da je vecina novca ionako dolazila iz banaka. Oh, ne to je iz drugog bloga.
freehand freehand 23:27 30.11.2014

Re: ...

Verovatno gresim , ali za mene je izgledalo da je vecina pravitizacija pocetka dvehiljaditih bila u stvari Real Estate investicija. Ljudi su kupovali fabrika zbog zemlje i zgrada a ne zbog pogona.

Zasto je to bilo moguce. Zato sto iz neznanja i zle namere ljudi nisu znali kako da procene vrenost firme. Knjigovodstvena vrednost firme najcesce nema veze sa pravom trzisnom vrednoscu firme.

Ma jok. Pročitaj sažetak iz Vikipedije, zato sam ga okačio. Privatizacija je, naime, išla na dva načina: kao aukcijska i tenderska.
Na aukcijskim privatizacijam kupovane su za sitne pare dobre firmice od po nekoliko desetina do nekoliko stotina zaposlenih. Znam čoveka, zato sam to i pominjao, koji je kao uspešan preduzetnik sa dvadwsetak zaposlenih kupio firmu od par stotina zaposlenih. Upropastio nju, svoju radnju, sebe i porodicu. Jesnostavno je bio nedorastao za toliki zalogaj. Menadžment je ozbiljna stvar, ne samo pojam za upisivanje na diplome fantomskih univerziteta.
Ima i suludih primera: izvesni bizmismen kupi tako "Pančevac", najstariju i najbolju lokalnu novinu na Balkanu. Nadlicitira konzorcijum zaposlenih debelo i izgura na dva miliona evra. Čak ni on nije uspeo da ga upropasti, ali nije ni platio više od jedne ili dve rate ugovorenog novca, pa je posle isteran iz vlasništva. Ali je isti taj pokupovao još silesiju po Banatu i Smederevu uz raznorazne kriminalne radnje, a po svoj prilici je koristiio i tada popularan metod: baraba se zaleti, pozajmi ili iz slamarice gurne pare za prvu ratu u prvoj firmi. Kad je se dokopa na osnovu nje i hipoteke (pitanje je koliko je to bilo zakonito, ali to i nije teme ovog puta) uzme kredit kojim kupi još jednu, dve ili tri firme. Ponovi postupak, a čuo sam jednog kad kaže - "Pa šta me briga? I da dođu da mi oduzmu - na kraju će jedna da mi ostane!"
G.Cross G.Cross 23:31 30.11.2014

Re: ...

Ma jok


Ja hteo da razgovaramo ozbiljno.

imas li ti jos neki argument osim Vikipedije i"znam jednog coveka"?
freehand freehand 23:36 30.11.2014

Re: ...

G.Cross
Ma jok


Ja hteo da razgovaramo ozbiljno.

imas li ti jos neki argument osim Vikipedije i"znam jednog coveka"?

Nemam, izvini.
Mada ako obratiš pažnju - autor analize u Vikipedijinom članku je Boško Mijatović.
A kad kažem da znam čoveka - to znači da nema smisla da ga ovde imenujem ali da je informacija sa izvora i iz prve ruke. Za one koji mi veruju. Za one druge - samo izvinjenje na oduzimanju vremena.
milisav68 milisav68 23:40 30.11.2014

Re: ...

freehand
Upropastio nju, svoju radnju, sebe i porodicu. Jesnostavno je bio nedorastao za toliki zalogaj. Menadžment je ozbiljna stvar, ne samo pojam za upisivanje na diplome fantomskih univerziteta.

Jeste, ima takvih, ali je bilo onih koji nisu mogli da naplate svoju robu ili je plaćanje kasnilo po pola godine i više, a država uredno naplaćivala PDV odmah (kao i sve ostale dažbine), pa su uzimali kredite da "premoste" - pa im banke pokupile sve.

G.Cross G.Cross 23:40 30.11.2014

Re: ...

Nemam, izvini.


Nema problema.
svarog svarog 23:42 30.11.2014

Re: ...

A verovatno bi se gro problema rešilo ukoliko bi manje uspešni privatnici učinili isto ono što bi u nekim drugim ekonomijama učinili oni u njima sličnoj poziciji - propali.


Mislim da je ovo ključna stvar koja još nije rešena do kraja.

Ukupni prihodi od privatizacije do sada (od 2000.) su 2,5 milijarde evra uz 0,5 milijardi investicija u privatizovana preduzeća.

Iako iz dosta razloga nije izvedena dobro, privatizacija posle 2000. godine je bila neizbežna i potrebna. Firme su trebale vlasnike koji imaju para da pokrenu proizvodnju, a ni država, niti radnici (kod društvenih preduzeća) nisu imali te pare

I nije fer porediti SFRJ sa Srbijom. Zaboravljate 90-te, rat, sankcije, hiperinflaciju, bombardovanje. Nije 2000. došla odmah posle 1990.

p.s. pre nekoliko dana slušao sam čoveka koji je radio u Turskoj koja je takođe dobila relativno skoro tu bogatu poslovnu elitu. Kaže da njihova deca uglavnom počinju da rade rano u porodičnim firmama i to od najnižih položaja. Kod nas ta druga generacija više voli da slupa bmw i oženi pevaljku neg leba da jede. a možda mi se samo i čini

moja 0,02$ o privatizaciji :)
hajkula1 hajkula1 03:06 01.12.2014

Re: ...

freehand
G.Cross
Ma jok


Ja hteo da razgovaramo ozbiljno.

imas li ti jos neki argument osim Vikipedije i"znam jednog coveka"?

Nemam, izvini.
Mada ako obratiš pažnju - autor analize u Vikipedijinom članku je Boško Mijatović.
A kad kažem da znam čoveka - to znači da nema smisla da ga ovde imenujem ali da je informacija sa izvora i iz prve ruke. Za one koji mi veruju. Za one druge - samo izvinjenje na oduzimanju vremena.



Bilo je više takvih ČOVEKA.
hajkula1 hajkula1 14:44 03.12.2014

Re: ...

Čini mi se da deo problema leži i u ovakvom sagledavanju situacije, u kome se od drveta ne vidi šuma. Nije srpska privreda samo ono što se vidi u Insajderu ili na odstreljivačkim stranama tabloida. to je vrh ledenog brega. Stotine i hiljade preduzeća kupili su i upropastili upropastivši i sebe pritom, mali biznismeni nesvesni sopstvenih sposobnosti, odnosno nesposobnosti.
Oni koji su imali dve-tri prodavničice ili nekoliko kioska, ili koji su požurili da pare od nasleđa, nekretnina, od šverca nafte i cigareta operu i ulože u big biznis...
To su oni što u stvari pojma nemaju ni o ekonomiji, ni o ekonomici, ni o komercijali, ni o knjigovodstvu, ni o računovodstvu, ni o organizaciji rada. A misle, kao i sav narod ovde, da znaju sve. Pa su kao prvo kad su ušli u "svoje" fabrike pootpuštali sve što ima diplomu jer su to - lopovi.


Privatizacije preduzeća, neću da kažem, svih, ali svih koje su meni poznate, išel su veoma slično, da ne kažem isto.
Šta je Peconi radio? Upravo to.
Kako su otkupljivani delovi, firme koje su poslovale u okviru Goše? Upravo tako.
Pootpuštani su prvo oni koji mnogo znaju. Što se zaposlenih tiče, od knjigovodstva, pravne službe, komercijale... pa do stručnog tehničkog osoblja (poizvodnog...) dobijali su nedvosmislene poruke - da niko ništa ne zna, da su svi lenčuge i nesposobni. Prvih dana bi nekoga gazdini batinaši izmlatili, samo kao upozorenje, za primer.


Večina manjh firmi koje je kupio neko od zaposlenih je propala jer im ove velike gazde nisu plaćale. Pratila sam pomor koji je nastupio posle decembra 2008.
Veliki i moćni nisu poštovali sklopljene ugovore s podizvođačima, dobavljačima roba i usluga. Nisu ni državi plaćali (račune, doprinose da ne pominjem poreze). Ni bankama rate. Veliki su podizali što više i što većih kredita s namerom da ih ne vrate. Novac nisu ulagali u posao, već u skupe nekretnine često u inostranstvu.
Mali su se zaduživali da bi završili ugovoren posao, ali šta vredi kada često (vremenom sve češće) nisu mogli da ga naplate, ni na sudu. Malima je dovoljno ako 2 meseca duguju zaposlenima za plate, dobavljačima za robu, državi... pa da dignu kredit koji ne mogu da vrate (često je to bio hipotekarni kredit na kuću...) a velikog boli paja...

Koji su to bili ataci na moj imunitet... Gledam postupke a jasno vidim kuda put vodi, kraj. Bubnji mi u glavi koliko puta su mi mnogi rekli, bila si u pravu.
Svi su gledali da podignu neku nekretninu, stambenu, poslovnu, hteli su da budu trgovci. Evo po Beogradu nedovršenih objekata, ili dovršenih bez kupaca. Tako ne može. Nešto mora da se proizvodi da bi se prodavalo.

Zna se kako kreće podizanje privrede, upravo kroz građevinske radove. I država prodaje, poklanja tako reći, cementare, mnoge dobre fabrike koje proizvode građevinski materijal. Prodate fabrike i zanatske radionice švercerima, koji su na osnovu njih podigle kredite a onda ih zakatančili i novac uložili u nešto sasvim deseto.
Čoveče, morali smo da uvozimo zaštitnu ogradu za gradilišta iz Hrvatske i Slovenije a po ceni da se šlogiraš! Ona takozvana, s platnima, ram i lim.

Preduzetnici po ugledu na tajkune, nisu hteli da se bave proizvodnjom, cilj je bio da se pare što pre uzmu. A kuću, svako zna da napravi... my ass zna. Švercovali preko granice, trgovali devizama na crnom tržištu, pa se posle tako ponašali i u poslu. Ne znaju drugačije.
Evo, smrdljiva zgrada. Kao da je jedina koja smrdi, da se tako izrazim, nego vlasnici ćute, da ne umanje vrednost.


Evo, za Miškovića sada znamo da poseduje veoma vredne nekretnine u Londonu. I ne samo tamo. ODAKLE? Pa nije plaćao dobavljačima, na primer. Nije plaćao javnim preduzećima. Nije plaćao državi doprinose ili je plaćao umanjene. Pazi, nije samo on stekao te nekretnine, nego je morao debelo da plati, da skući saradnike. Imidž je skup. Ćutanje je skupo. Kola, putovanja, odeća, servis, usluge koje su imali...

Nije jedini kapitalac.

Koliko ljudi je uložilo ušteđevinu, podlglo kredite da podigne štalu, novi zasad, neku farmu ili proizvodnju nečeg. I onda veliki prestane da im plaća.

Velikom propadaju firme, radnici po nekoliko godina bez uplaćenih doprinosa, bez plata... ali on lično, sve bogatiji. Preduzetnik. Uspešan čovek.












freehand freehand 15:17 03.12.2014

Re: ...

Privatizacije preduzeća, neću da kažem, svih, ali svih koje su meni poznate, išel su veoma slično, da ne kažem isto.

Uspela si da sublimišeš sve. Dešavanja i predrasude, činjenice i glasine, ekonomiju i propagandu.
freehand freehand 21:51 30.11.2014

I još o filingu osećaja

Provedem juče nekih 40 minuta u društvu mladog čoveka. Tako tridesetak godina, dvoje dece, zaposlen u "Azotari".
Prvih dvadeset sam slušao kako su svi lopovi, od Vučića naniže, i tako od pamtiveka, kako svi kradu, kako svi otimaju, korupcija, kriminal, Kurte i Murte, niko ne jebe državu, svi otimaju...
Sledećih dvadeset minuta mi je pričao o gluposti svog oca. Policajac sa 25 godina staža, nikad nije hteo da uzme mito, jadni sinak je sa njim zajedno u SUP-u morao ur redu da čeka za ličnu kartu, nije dozvolio da mu kolege to urade preko reda, nije hteo sina u policiji da zaposli, nije hteo auto a prekucanim brojevima za koji mu drugari garantuju i kakve pola policije vozi. I sve tako, besan na oca budalu.
Malo me razroko gledao kad sam mu na rastanku predložio da živom ocu podigne spomenik.
A priča je kliše. Jer đavo je, naravno, uvek u drugima.
emsiemsi emsiemsi 16:34 01.12.2014

Re: I još o filingu osećaja

freehand
Provedem juče nekih 40 minuta u društvu mladog čoveka. Tako tridesetak godina, dvoje dece, zaposlen u "Azotari".
Prvih dvadeset sam slušao kako su svi lopovi, od Vučića naniže, i tako od pamtiveka, kako svi kradu, kako svi otimaju, korupcija, kriminal, Kurte i Murte, niko ne jebe državu, svi otimaju...
Sledećih dvadeset minuta mi je pričao o gluposti svog oca. Policajac sa 25 godina staža, nikad nije hteo da uzme mito, jadni sinak je sa njim zajedno u SUP-u morao ur redu da čeka za ličnu kartu, nije dozvolio da mu kolege to urade preko reda, nije hteo sina u policiji da zaposli, nije hteo auto a prekucanim brojevima za koji mu drugari garantuju i kakve pola policije vozi. I sve tako, besan na oca budalu.
Malo me razroko gledao kad sam mu na rastanku predložio da živom ocu podigne spomenik.
A priča je kliše. Jer đavo je, naravno, uvek u drugima.

Сагласан !
Клишеирана је и прича за светог Зорана (када другару намести купњу 3 шећеране за 3 евра).
Чуди ме да ово све лепо приметиш код тога "обичног" човека из Азотаре, а код овога (којему ја лепим атрибут 'свети' ), одбијаш да уочиш.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana