"Kineski samit je izvanredna stvar. Mi bismo učinili isto da smo u mogućnosti." To bi, recimo, bio ispravan opozicioni stav. Ali ne verujem da ćete ga čuti.
"Kineski most je izvanredna stvar koju je započela prethodna vlast." To bi bio ispravan stav aktuelne vlasti. Da li ćete ga čuti? Da li je u Srbiji moguće čuti nešto što je toliko normalno i toliko podrazumevajuće?
Prethodni "režim", od dvehiljadite, vodio je politiku diskontinuiteta. Tokom vremena, stranke iz pretpetooktobarske vlasti prolazile su katarzu i menjale se. Neke su menjale i sastav i ime i ideologiju. Mi, dosovci, tu smo promenu prihvatali delimično i samo onda kada je to bilo oportuno, kao u slučaju SPS-a, ali neke od promena smo, iskreno govoreći, uporno odbijali da uočimo. I neki delovi javnosti bili su hronično nespremni na promenu ustaljene crno-bele slike. Setimo se koliko su "drugosrbijanci" bili uvređeni pomirenjem DS-a i SPS-a. Setimo se koliko je gneva prosuto zbog želje da Srbija premosti jednu od svojih podela i jedan od razdora. Salve uvreda upućivane su onima koji su i pomislili da je vreme da se hladni građanski rat u Srbiji najzad okonča.
Aktuelna vlast došla je na scenu uverena da mora da naplati sve ono kroz šta je sama prošla. Tretirala je svoje poražene protivnike kao neprijatelje, revitalizujući filozofiju po kojoj sve počinje od njihovog dolaska na vlast: u prethodnom periodu nije učinjeno ništa dobro, a svi prethodnici su bili "hulje, lopovi i probisveti".
Postoje dva različita filozofska pristupa vođenju državnih poslova. Jedan je - diskontinuitet. Nismo ga mi izmislili. Prihvaćen je u mnogim zemljama i odlično služi u istorijskim trenucima kada društvo okreće novi list, kada uvodi demokratski sistem ili vrši suštinske promene. No, dobro dođe i u propagandne svrhe: zatrpati prethodnu vlast optužbama i prebaciti na nju krivicu za svaku nevolju s kojom se građani suočavaju.
Drugi pristup, princip kontinuiteta, onaj je koji praktikuju stabilna, solidna i racionalna društva. Prihvatanje svega dobrog što je prethodna vlast učinila i nastavak započetog; promena onog što nije valjalo, bez tretiranja političkih protivnika kao arhineprijatelja.
Aktuelna vlast često je koristila teške reči u opisivanju svojih prethodnika, ali u svom funkcionisanju, istini za volju, malo je prethodnog poništila. Trudi se da nastavi sa najvažnijim nasleđenim pozitivnim stvarima, opstajava u vođenju proevropske politike, sledi pristup svojih prethodnika u domenu dobrosusedstva, odnosno spoljne politike, i nastavlja sa mirnim rešavanjem kosovskog problema putem dijaloga.
A ovih dana imamo i jedno pravo čudo. Most između Zemuna i Borče, onaj čiju je izgradnju započela prethodna vlast, uspešno je okončala sadašnja.
Kako je sve počelo? Bivši MIP Vuk Jeremić je ideju o zajedničkom kinesko-srpskom projektu na Dunavu saopštio svom kineskom kolegi. Potom je predsednik Tadić o tome razgovarao sa predsednikom Huom Đintaom, a radove je započeo Đilas. Potom je čitav posao preuzela nova srpska vlast, u predviđenom roku most je završen, a dok ovo pišem upravo traje svečanost njegovog puštanja u promet.
Most na Dunavu, protivno našem karakteru i navikama, udružio je u sebi napor dve sasvim suprotstavljene političke opcije i to je rezultiralo uspehom.
Kao iznenađenje, pored premijera Vučića, otvaranju je prisustvovao i eksgradonačelnik Đilas. Možda bi ovo mogao da bude civilizacijski iskorak i novi model ponašanja za Srbiju? Možda bi to mogao da bude znak da most ne povezuje samo "ljude, obale, prošlost i budućnost", da ne povezuje samo Srbiju i Kinu, već da povezuje Srbiju i Srbiju, tj. one polove naše zemlje koji se suviše dugo gledaju preko nišana, a bez čijeg zajedničkog rada nema ni reformi, ni promena na bolje.
Da li je novi pozitivni duh demonstriran na svečanosti otvaranja Pupinovog mosta, simbolični trenutak kada Vučić od premijera SNS-a postaje premijer svih građana? To ostaje da vidimo, ali za Srbiju bi od koristi bilo da se to desi što pre.
Objavljeno u Našim Novinama 20.12.2014.