Vlast je slast i strast. Vlast je droga. I sobom nosi ostvarnje mnogih snova.
Primer Tomislava Nikolića i Prve dame zajedno sa dvorskom svitom krasna su ilustracija za to. Sa vlašću problem počinje onog trena kad dođe do momenata za teške odluke i odgovornosti koju one povlače. O tome može da svedoči Aleksandar Vučić kome je, izgleda, trogodišnji medeni mesec sa glasačima i EU upravo istekao.
Da li je Predsednik Srbije Tomislav Nikolić pred samu novu godinu sa svojim istrčavanjem o Konačnom rešenju odnosa Srbije i njenog eksternog kancera, Kosova uleteo u čist ofsajd ili se iza tog poteza krije nekakva razigrana kombinacija I plan videćemo uskoro. Kao I to da li je u pitanju štipanje Vučića ili “dobar I loš policajac” varijanta.
Sa približavanjem dana nastavka briselskih pregovora o Kosovu nervoza raste na svim stranama sem na samom Kosovu. Što nije ni čudno obzirom na to da se zna ko na Kosovu I o Kosovu odlučuje I čiji je posao da njegove (I svoje) interese zastupa. Zato odavde gledano tamošnja situacija izgleda smireno I spokojno.
Ima tome nekoliko meseci a ne bih mogao da odredim tačan datum – ali moglo je jasno da se oseti da Vučić vise ne može da računa na miljenički položaj kod funkcionera EU. Lakmus, ili jedan od lakmusa je program Radija Slobodna Evropa, odakle sad već redovno i na dnevnoj bazi na račun predednika Vlade Srbije stižu sve oštrije packe i čvegeri.
Zaista, zašto to i čemu to? Ništa se u Srbiji ne dešava van onoga što se dešavalo i do sada: put ka EU sa stanovišta diktata nije ni na koji način ugrožen niti se sa njega skeće. Zadaci se prilježno izvršavaju a "bolne reforme" su u toku i po jasnim instrukcijama MMF i drugih nadležnih institucija. Gnječenje medija i opozicija funkcioniše kao i do sada, bez većih oscilacija i ekscesa. Dakle, o čemu je reč? Čemu povišeni tonovi, nervozne reakcije i sad već otvorene pretnjne?
Tu bi valjalo citirati veleuvaženu Vesnu Pešić, upravo izjavu na RFE i na tu temu gde ona, nekim čudom, gogovo nikad ne maši stavove zapadnih prijatelja Srbije:
„Nema ništa iza toga – on sam je iza toga... Ta njegova mržnja prema Evropi se neprekidno primećuje, a ne samo povodom ovog poslednjeg slučaja. Pa, i to kad, setićete se, priča u stilu - nije mi prijatno tamo kad idem – dakle, vidi se iz svega da je to za njega nešto što je potpuno neprirodno, da u stvari jedva čeka da izuje te evropske cipele, koje je namakao da bi došao i učvrstio se na vlasti. Dakle, jasno je da je to generalno tako, a drugo što bi moglo biti iza toga jeste to što EU sada traži da se prvo otvori to poglavlje 35, a oni očigledno neće više ništa da rade sa Kosovom. Moguće je, znači, da oni sada hoće da završe to pitanje i da kažu – to što smo potpisali Briselski sporazum, to vam je to, ali dalje da idemo od toga nećemo“.
Nova runda briselskih pregovora o odnosima Srbije i Kosova predviđena je za 9. februar. A od pregovarača se očekuje primena dosadašnjih dogovora i novi proboji. Iskustvo uči da su u svim dosadašnjim dogovorima prijatelji Srbije nalazili načine da napisano i dogovoreno izvrnu, modifikuju ili nehajno zaborave sa protokom vremena i ostvarenom prednošću onoga što im u tim dogovorima odgovara. Formulacija da "Srbija i Kosovo treba da postignu punu normalizaciju odnosa" njima daje potpuni konfor da sa podsmehom mogu Tomislava Nikolića da uteraju u laž kad kaže da se traži "priznanje Kosova", a da opet rade i insistiraju upravo na tome. Jer druge perspektive u ovim pregovorima nema.
Problem je što se stvari zgušnjavaju a očigledno postoji agenda sa terminskim planom. I na taj dogovor i priznanje neko će morati da stavi svoj potpis. Tu već dolazimo do mračne strane obnošenja vlasti. Ne znam za primer u modernoj istoriji da je u miru državnik pri zdravoj pameti u državi koja ima makar privid suvereniteta i pravno poikriće za to - halalio deo teritorije na koju ta država polaže pravo. Te ne vidim mogućnost da to učine ni Vučić ni Nikolić, ni bilo ko drugi bez nekakve ozbiljne kompenzacije kojom bi to mogli da opravdaju pred narodom i istorijom.
I eto nas ponovo usred januara leta gospodnjeg 2015. na manje od mesec dana od tog briselskog gubilišta.
A Vučić zna da više nema mesta za pipirevke, žongliranje i ekvilibristiku dvosmislenim formulacijama koje za unutrašnju upotrebu svaka strana tumači kako joj je zgodno u momentu.
Kakve su perspektive? Mutne. Eto Vučića u istoj ličnoj i političkoj kloaki u kojoj su onomad bili i Milošević, i Đinđić, i Koštunica, i Tadić.
Možda o svom položaju i izgledima najbolje govori Vučić sam:
"Uzgred, ako vam lično predstavljam smetnju, jer neću da budem vaša lutka na povocu, već samo sluga građana Srbije, jasno me i nedvosmisleno o tome obavestite. I ne brinite, skloniću vam se sa puta, a znam da ima mnogo onih koji čekaju da ulogu potrčka i poslušnika istog sekunda preuzmu", naveo je Vučić.
Zaista, na ovakvu izjavu za zamisliti se o tome kako je došao tu gde je sluga građana Srbije kad je spreman da tako lako odstupi i skloni se sa puta ako to od njega zatraži spoljni faktor. I kakav je državnički kalibar a kakva politička pamet građana u pitanju kad ga podržavaju natpolovičnom većinom.
A za opkladu je koliko će ih i koliko dugo stati u Je suis Vučić živi lanac.