Politika Aleksandra Vučića se svodi na njegov politički rejting. On na svom rejtingu radi neumorno i svakodnevno, i zzbog toga na ovom polju rezultati ne izostaju.
Ukoliko pogledamo u retrovizor dosadašnje, nemalo trogodišnje vladavine Aleksandra Vučića, nije teško prepoznati tri osnovne smernice politike koja je svoj cilj podredila rejtingu.
1. Tokom tzv Dačićeve vlade, ppv Vučić vodi realnu politiku naspram Kosova , politiku koju njegov predhodnik, Boris Tadić nije smeo ni da pokuša pod konstantnom pretnjom SNS opozicije, ali i njenih paravojnih navijačkih formacija.
2. Vanrednim martovskim izborima Vučić dodatno razbija DS kao glavnog konkurenta na tzv proevropskom političkom spektru Srbije.
3. Kroz sve veću kontrolu medija premijer Vučić ne samo da drasticno sužava prostor za kritiku vlasti, nego dodatno indukuje ionakko jak antizapadni sentiment.
Briselski Sporazum
Prvi pravac Vučićeve politike je prilično jasan. Briselskim sporazumom, Vučić je kupio poverenje zapada, ali i vreme da odlaže reforme, pa čak da bez mnogo pridike od strrane EU ispoljava svoje autokratske manire.
Uništenje DS
Vučić je 2014 zakazao vanredne izbore ,ne da bi i formalno postao premijer, to mu je uostalom Ivica Dačić nudio, već da bi razbio proevropsku opoziciju, pre svega stožernu DS. Vučić je naravno koristio Briselski sporazum dokazujući (proevropskim( glasačima DS-a da je upravo on zaslužio njihov glas,a ako ništa, bar bi bilo pošteno da ostanu kući.
Vučić je takodje izdvojio po strani Demokrate kao nekog sa kim nema nikakve saradnje ,a ostalim je strankama samo pustio da se naddaju ali i "krvare " ispred tek malo odškrinutih vrata buduce vlade. Kao i u vreme Miloševića, ljudska sujeta lidera opozicije Vučiću je bila pouzdan saveznik.
Dok rezultate ovvakve kampanje , odnosno martovskih izbora znamo, ostaje medjutim pitanje zašto je Vučiću bio cilj razbijanje DS kao konkurentne proevropske partije? Jasno je da Vučić želi da ostane jedini igrač na kog EU može da računa. Pozicija jedinog izbora, onu koju je svojevremeno imao Tadić, Vučiću otvara mnogo veći prostor da bez mnogo posledica i sam koristi antizapadnu retoriku, onu koju su dosad koristili samo njegovi patriotski trbuhozborci poput Vulina.
Odluka premijera Vucica da novinare BIRN/a nazove lažovima i stranim(EU) placenicima, može biti jasan signal da Vučić veruje kako je bilo kakva proevropska alternativa definitivno ugušena I kako sad EU mora da istrpi njegovu retoriku.
Još ako bi se politicka scena svela na SNS sa jedne, I patriotski blok sa druge strane, Vucic bi uistinu postao jedini izbor EU. Stoga ne čude javne izjave Predsednika SNS kako je na lokalnim izborima u Lučanima, za razliku od Mionice, sve proteklo mirno pošto tamo nije bilo Demokratske stranke. Kako je Vučić sam rekao, Dveri i Nova Srbija su mu pošteno čestitali na izbornoj pobedi.
Indukcija antizapadnog sentimenta:
/javno mjenje je u zadnjih godinu dana skrenulo u desno", primetio je nedavno Pprofesor Predrag Simic gostujuci u emisiji "jedan na jedan" kod Danice Vučinić. Naravno, u Srbiji kontekst desno nema mnogo veze sa malim porezima, ili manjom administracijom, vec je ovde uglavnom reč o odnosu prema zapadu,I.E., Evropskoj Uniji.
Smer u kome se krece bilo koje javno mjenje ovisi pre svega od smera tzv mainstream medija. Tek dva meseca posle vanrednih martovskih izbora na kojima je apsolutnu vlast osvojio Aleksandar Vučić, "Večernje Novosti" su dobile novog ureddnika, provereni kadar ratnog RTS/a,Ratka Dmitrovica. Samo mesec posle, "Politika", najstariji list na Balkanu, izabrala je novu/staru urednicu, Ljiljanu Smajlović. Ako bilo šta na svetu povezuje gospodju Smajlovic i gospodina Dmitrovica, to su manje više otvoreni antizapadni stavovi.
Nakon što se B92 odlučila da pod pritiskom ogromnog političkog kapitala Vucica, ukine "Utisak Nedelje", drastično smanji trajanje emisije "Kažiprst", portal istoimene medijske kuce je vidljivo promenio svoj vanjskopoliticki orijentir.
U nedostatku autentičnih antizapadnih stavova, B92 sve češće prenosi antizapadned tekstove iz Dmitrovicevih "Večernjih Novosti", baš kao što to rade tabloidi "Kurir", ili "Informer".
Ako Vučićevo raspirivanje antizapadnog, odnosno antievropskog raspoloženja putem kontrolisanih medija stavimo u kontekst premijera koji vodi zemlju ka EU, mogli bi pomisliti kako se radi o političaru koji pati od ozbiljne političke šizofrenije. Stvari medjutim postaju jasnije ukoliko svhatimo da je sopstveni rejting osnovni cilj Vučićeve politike.
Zagrevajući "patriotsku" atmosferu temeljenu pre svega na antizapadnom sentimentu, Vucic omogucava oštroj retorici veci efeekat na njegov rejting.
Da je Vučiću cilj clanstvo u EU, on ne bi promovisao antievropsko raspoloženje niti uništavao DS kao relevantnu proevropsku stranku. Radio bi upravo suprotno, ali bi se onda kao i svaki reformator morao uskoro suočiti sa neumitnim padom rejtinga.
Aleksandar Vučić, baš kao i ne toliko davno Slobodan Milošević, je čovek koji je očigledno spreman kockati se sudbinama ljudi zbog održavanja sopstvenog rejtinga, zbog maltene patološke potrebe da bude voljen. Ono što je medjutim jos veci problem je spremnost društva da još jednom prihvati iracionalni kockarski duh svog vožda, iako jos kao narod plaćamo kamaet na ceh jednog drugog kockara.
Ako se Srbija ,opet omadjiana slavnom prošlošću i slavnom budućnošću ponovo bolno sudari sa sadašnjicom, opet ce se vec naći oni koji će i Vučića, baš kao i Miloševića, amnestirati odgovornosti proglašavajući ga žrtvom nepravednog zapada .