Kultura| Literatura

Filip David o zlu koje ima bezbroj lica

Drago Kovacevic RSS / 18.02.2015. u 14:06

 Intervju sa Filipom Davidomkoji sam objavio u zagrebačkim Novostima, 13. februara. 

 

NIN-ova nagrada je važna stavka u srpskoj književnosti i kulturi, a vi ste kao ovogodišnji dobitnik izjavili da je ona bitnija za knjigu nego za autora. Kako to da tumačimo?

Onoga časa kada je knjiga napisana, objavljena i pojavila se u izlozima knjižara, pisac se povlači i knjiga počinje svoj samostalni život. Pisci često jednostrano tumače svoje knjige. Pažljivi i dobri čitaoci otkrivaju i neke druge slojeve priče, kojih pisac možda i nije bio svestan. NIN-ova nagrada je jedina nagrada od mnoštva nagrada koje se godišnje dodeljuju a da, eto, nekim čudom, nije izgubila na važnosti. To je jedina nagrada koja donosi značajne tiraže knjizi. ‘Kuća sećanja i zaborava’ je, primera radi, posle dodele nagrade objavljena u tiražu od 44.000! To je nezamislivo u uobičajenim okolnostima. Zašto je tako? Nije lako objasniti, ali van svake sumnje NIN-ova nagrada svoj ugled duguje tradiciji, mada je bilo i pogrešnih odluka. Uostalom, nije ni Nobelova uvek stizala u prave ruke. Mnogo toga zavisi od sastava žirija, od kvaliteta godišnje književne produkcije i nekih drugih okolnosti. Bio sam zaista iznenađen kada sam na sopstvenom primeru saznao koliko interesovanja izaziva, a istovremeno koliko obaveza nameće piscu, zahtevima i molbama za intervjue, gostovanja, promocije.

Dodir zla zauvek se urezuje u ličnost

U romanu ‘Kuća sećanja i zaborava’ centralne teme su holokaust i patnja, ali se nameće i pitanje autonomnosti zla koje se manifestuje u različitim oblicima. Da li je zlo autonomno i jesmo li čudovišta?

Holokaust je samo osnova ili, ako hoćete, okvir za jednu mnogo širu pripovest o snazi i moći onoga što nazivamo zlo. Kako je moguće da čovek čoveku čini takve užase čemu smo svedoci bili i u neposrednoj prošlosti. Da li je zlo nešto autonomno, radikalno, metafizičko, ili je banalno, plitko, kako je pisala Hana Arent posle suđenja Ajhmanu u Jerusalimu? To ostaje nerazjašnjeno. Nisam flozof, ni naučnik, ni psiholog. Pričam samo o ljudskim sudbinama preko kojih možda saznajemo, kako kaže jedna od ličnosti u romanu, nešto više o ‘božanskim česticama’ zla, ali nedovoljno da dopremo do njegove suštine. Zlo ima bezbroj lica, svako je drugačije, javlja se u različitim oblicima. Svemu čega se dotakne oduzima smisao. Zlo je neuhvatljivo, nedodirljivo, izmiče jednoj definiciji, jednostavnim objašnjenjima. Ono je sveprisutno i nalazi se u samim temeljima civilizacije predstavljajući onaj negativni, rušilački element. Nema nijedne generacije a da nije osetila i doživela tu mračnu stranu istorije.

Zanimljiva je misija jezika koju definišete. Kažete: ‘Trebalo bi izmisliti neki novi jezik, čist, neokaljan, koji bi imao jasnoću, dubinu, snagu, koji bi bio sposoban da izrazi prava osećanja. Takav jezik, precizan i snažan, predstavljao bi najjaču odbranu od zla’. Odnosi li se to i na zlo u čovjeku i na zlo u istoriji, i kakva je njihova međuzavisnost?

Ustvari, citiram reči Prima Levija, italijanskog književnika koji je prošao pakao Aušvica. Slično je govorio i Žan Ameri, francuski pisac, takođe logoraš Aušvica. Iskustvo tako velikog zla kakvi su bili Aušvic i njemu slični logori prevazilazi mogućnost ljudskog poimanja. I Primo Levi i Ameri su posle svega onoga što su doživeli umesto života odabrali dragovoljnu smrt, samoubistvo. Taj užasni ‘dodir zla’ zauvek se urezuje u ličnost. Zaborav nije moguć, a sećanje uvek, iznova obnavlja sliku nepojmljive patnje.

Ravnoteža dobra i zla

U knjizi se bavite i problemom ljudi koje je društvo odbacilo zbog nacije, boje očiju, nečeg što je manjinsko, i gde oni usled egzistencijalne mučnine, straha i zebnje ponekad razvijaju samomržnju iz koje su u stanju da učine velika zla?

Samomržnja je je jedan psihopatološki sindrom prisutan u teškim, mračnim vremenima kada nacionalni identitet poništava sve ostale identitete i postaje merilo svih stvari. Fanatizovano društvo, totalitarno društvo, nacionalno ostrašćeno odbija da prihvati one pojedince koji ne pripadaju vladajućem nacionalnom korpusu uprkos želji marginalizovanih pojedinaca ili manjina, da se asimiluju, prihvate identitet većinske nacije. To odbijanje da budu prihvaćeni, uključeni, izolovane grupe, ili pojedinci u njima, sagledavaju kao sopstvenu krivicu, jer su ‘drugačiji’ i ne vide drugi ‘izlaz’, počinju da mrze sami sebe i svoje poreklo. Da bi dokazali lojalnost većini, oni postaju veći nacionalisti od svih ‘domaćih’ nacionalista, ili veći fanatici, u očajničkoj nadi da će tako biti prihvaćeni.

Ako je zlo tako moćno, šta je sa dobrim?

Ravnotežu dobra i zla održavaju takozvani ‘pravednici’ kojih ima u svakoj generaciji, ali su skriveni, ne znaju im se ni imena. Javljaju se onda kada je najteže, spremni da žrtvuju i sebe kako bi spasli druge. To su, mahom nepoznati, obični ljudi, koji postaju heroji svojim postupcima. Oni vraćaju poverenje da nije sve izgubljeno dok ima takvih ljudi spremnih da se svim svojim snagama suprotstavljaju nasilju, mržnji, zločinima. Da se suprostave otvoreno, javno, bez obzira na cenu. Ohrabrujuće je da takvi ljudi postoje. Njihovi postupci pokazuju da zlo ipak nije svemoćno i kada je sveprisutno.

Ko vam je od junaka romana najbliži ili su vam na neki način svi bliski?

Na to pitanje ne bih umeo da odgovorim. Svakom od likova dodao sam nešto svoje, istovremeno prihvatajući kao svoje i delove njihovih života. Mnogo toga u romanu je autentično, stvarno se dogodilo. Prožimaju se stvarnost i fikcija. Knjiga je otišla u svoj samostalan život, a mene još uvek progone neke od najtragičnijih sudbina. Evo, samo da spomenem sudbinu malog Elijaha, koga su roditelji izbacili iz voza u pokretu, voza koji je išao u Aušvic ili neki od sličnih logora. Izbacili su ga iz voza da bi ga poštedeli onoga što ga je tamo čekalo. On se sam samcijat, trogodišnjak, našao u ledenoj pustinji, očajan i bespomoćan, ne shvatajući zašto su ga se odrekli. Šta se sa njim dogodilo? Pomišljam na strašan kraj koji je dočekao i to me užasava, prosto osećam potrebu da tu dodam nešto optimističko. Ali kako? Njegov rođeni, stariji brat, takođe izbačen iz voza nije uspeo da ga pronađe i čitav svoj život osećao je zbog toga veliku krivicu. Verujte mi, takve tragične scene, tragične sudbine, me uznemiravaju, pošto sam knjigu već napisao i pošto je prošlo toliko godina od opisanih događaja.

Istorija se izvrće naglavačke

U Beogradu je tokom Drugog svetskog rata bilo šest logora za Jevreje, dušegupke, masovna pogubljenja, pa je čak odatle otišao u Berlin onaj čuveni telegram 1942. da je jevrejsko pitanje rešeno. No, kao da su i pored tih činjenica kontinuirano prisutni opasni pokušaji revizije istorije i rehabilitacije kvislinga, poput Milana Nedića?

Politika i ideologija manipulišu prošlošću kao što manipulišu i sadašnjošću. Traži se rehabilitacija ili se rehabilituju saradnici okupatora, istorija se izvrće naglavačke. U udžbenicima istorije više se ne zna ko su bili pobednici a ko poraženi, ko je sarađivao sa okupatorom a ko se protiv njega borio. Jedan od onih čija se rehabilitacija traži jeste i Milan Nedić, predsednik srpske okupacione, kolaboracionističke vlade. Evo imam ovde, pred sobom, izveštaj nemačkih vlasti o razgovoru sa Milanom Nedićem. Kaže Nedić nacističkom generalu: ‘Ja znam samo jedno rešenje za jevrejsko pitanje: napolje sa njima. Sve dotle dok je i jedan Jevrejin u zemlji, ili dok može da govori sa Srbima, ili dok ga Srbi mogu žaliti, sve dotle nema mira u zemlji’. 28, marta 1942. održan je sastanak između šefa okupacione vojne uprave dr. Haralda Turnera i Milana Nedića. Turner je zabeležio: ‘General Nedić je dalje naveo teškoće koje mu u zemlji još pričinjavaju ostaci masona kao i prikriveni Jevreji i Englezi. Ja sam odvratio da je jevrejsko pitanje praktično rešeno i da će sa preostalim Jevrejima i još prisutnim masonima brzo biti rašćišćeno. Gospodin Nedić će posle moći da prisvoji istorijsku zaslugu da je za vreme njegove vladavine jevrejsko pitanje u Srbiji u potpunosti rešeno’. I, zaista, bilo je rešeno - stradalo je blizu 90 odsto stanovnika jevrejskog porekla, srpskih državljana, u čemu je pored nacista i njihovih rasnih zakona važnu ulogu odigrala i Nedićeva žandarmerija i Specijalna policija za Jevreje i Rome, koja je obavljala veći deo logistike u konačnom rešavanju Jevrejskog pitanja. Pravili su spiskove, hapsili po kućama, izvlačili gimnazijalce iz školskih klupa i usko sarađivali sa Gestapoom u slanju u logore. Samo je krajnja, poslednja egzekucija bila prepuštena okupatoru.

Poznato je vaše prijateljstvo i književna bliskost sa Danilom Kišom, Mirkom Kovačem i Borislavom Pekićem. Koliko ste vi bili slični, a koliko različiti?

Bili smo približno sličnih godina. Pekić najstariji, ja najmlađi. Istovremeno smo objavili knjige u ‘Prosveti’, imali smo slične poglede na književnost, što nas je zbližilo. Postali smo prijatelji, družili smo se dok Pekić nije otišao u London, a Kiš u Pariz. Neobično, bar za naše prilike, što je to prijateljstvo trajalo bez trunke sujete i zavisti, obeleženo istinskim međusobnim prijateljstvom, jednako zasnovano na književnoj bliskosti kao i na ličnim afinitetima.

Izgnanici iz srpske kulture

Dvadeset pet godina je prošlo od smrti Danila Kiša. On vam je posvetio jednu priču u ‘Grobnici za Borisa Davidoviča’, a vi ste opet u ‘Princu vatre’ posvetili po jednu priču njemu, Kovaču i Pekiću. Kako tumačite da danas na prostoru našega jezika nema generacije tako velikih pisaca? Vi ste izrasli pre 50 godina, a danas toga nema ni u naznakama.

Danas je sve drugačije. Kovač je tačno primetio da smo bili ‘poslednji dinosaurusi jednog shvatanja književnosti’. Nove tehnologije su promenile i odnos prema književnosti, način shvatanja i razumevanja književnosti. Promenile su i odnos čitalaca prema onome što se piše. U vremenu kada smo mi počeli da pišemo nije bilo televizije, nije bilo kompjutera. Današnje generacije teško mogu i zamisliti takvo vreme. Književnost je bila važna, mnogo važnija nego danas. Verovali smo da se preko književnosti može menjati svet, izaći iz uskih šablona jednoumlja i totalitarne ideologije. Možda smo u neku ruku bili i idealisti. Možda smo previše verovali da će jednoga dana svet biti bolji a ne gori. Ali ta iluzija nas je održavala, nosila, stvarala uverenje da ima smisla to čime se bavimo. Najteža su ona vremena, a u to ubrajam i ovo koje upravo živimo, kada se čini kako više nema ni nade, ni alternative, da smo upali u nekakvo živo blato u koje se tone sve sve dublje, a mi postajemo sve bespomoćniji.

Kiš, Pekić i Kovač umrli su van Srbije i Beograda gde su se umetnički formirali. Da li je to tako moralo da se dogodi i zašto se dogodilo? Koliko je ono autonomnu zlo o kome pišete u svom romanu imalo na to uticaja?

To pitanje postavio sam i na dodeli nagrade, pred svim zvanicima. Pisci koji su u najvećoj meri zadužili ovu kulturu, predstavljali ono najbolje u toj kulturi, bili su na neki način izgnanici iz nje. Danila Kiša ni posle smrti ne ostavljaju na miru. Ponavljaju se čaršijske optužbe kako je svetski uspeh tobože postigao zahvaljujući svojim jevrejskim vezama, da je bio ‘daljinski upravljač’ preko koga su ‘sionski mudraci’ i ‘vladari iz senke’ tobože upravljali srpskom kuturom! Književna i politička čaršija uživa u takvim besmislicama. I nema pravog odgovora kulturne javnosti na takva bulažnjenja. Mirko Kovač se početkom devedesetih nalazio na spisku tajnih službi zaduženih za fizičku likvidaciju. Stalno i iznova tražim odgovor: Ko je i po čijem nalogu sastavljao takve spiskove? Zašto se kriju imena tih opskurnih ličnosti? Ćutnja o tome je samo dokaz više kako i danas određene institucije moći manipulišu srpskom kulturom, a po svemu sudeći i politikom, držeći čitavo srpsko društvo kao svoje taoce. Inertnost i apatija su glavne odlike sadašnjeg stanja duha u Srbiji.



Komentari (360)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gedza.73 gedza.73 22:15 20.02.2015

Re: Negacija zla

freehand
Toliko o Dragu, koji se i nije javljao da u diskusiji učestvuje.

Dragu su, narodski rečeno, muda u procepu.
Ako ne bude pevao na zadatu melodiju očas posla ima da zglajzne.
A naći će mu se nešto. Pa nije tokom rata samo on bio francuska sobarica.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 22:33 20.02.2015

Re: Negacija zla

Погром Јевреја у Другом светском јесте једна неславна српска историјска епизода, наслоњена на антисемитске законе и карактер српске државе и Недићев целокупни државни апарат.

Iz svega onoga što sam pročitao o Nediću, zaključio sam da on nije bio ni fašista ni antisemita, ali se stavio u službu okupatorskih snaga sa verom da će tako šteta biti manja i da će na taj način poneko biti spasen.

Dakle, on je svesno žrtvovao sebe, znajući da će na kraju biti stavljen na stub srama od onih koji su uz osmeh ubijali nekog nemačkog stražara ne hajući što će zbog toga biti pobijeno 100 nevinih ljudi. Ili, neki tvrde, upravo da bi bili, i da bi time navrnuli vodu na svoju revolucionarnu vodenicu.

Izvinjavam se ako je ovo razmišljanje suviše bogohulno za ovaj prilično unisoni hor na blogu.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:47 20.02.2015

Re: Negacija zla

Nebojsa Krstic
Погром Јевреја у Другом светском јесте једна неславна српска историјска епизода, наслоњена на антисемитске законе и карактер српске државе и Недићев целокупни државни апарат.

Iz svega onoga što sam pročitao o Nediću, zaključio sam da on nije bio ni fašista ni antisemita, ali se stavio u službu okupatorskih snaga sa verom da će tako šteta biti manja i da će na taj način poneko biti spasen.

Dakle, on je svesno žrtvovao sebe, znajući da će na kraju biti stavljen na stub srama od onih koji su uz osmeh ubijali nekog nemačkog stražara ne hajući što će zbog toga biti pobijeno 100 nevinih ljudi. Ili, neki tvrde, upravo da bi bili, i da bi time navrnuli vodu na svoju revolucionarnu vodenicu.

Izvinjavam se ako je ovo razmišljanje suviše bogohulno za ovaj prilično unisoni hor na blogu.

Ovo je legitimno razmišljanje, s velikom omaškom: Nedić je bio autentični antisemita. Dostupni istorijski podaci tome svedoče, da neko i samo protrči onim mojim linkovima. Da li je, kao takav, mogao biti srpski zaštitnik i rodoljub? Na žalost, odgovor je da. Nekako kao da dođe da se srpska krv otkupljivala onom jevrejskom? Pa, sasvim moguće da je tako.

No, sve je to u korpusu one postavke da se plač tuđe dece nikad ne čuje dovoljno glasno.
hajkula1 hajkula1 23:10 20.02.2015

Re: Negacija zla

Nebojsa Krstic
Погром Јевреја у Другом светском јесте једна неславна српска историјска епизода, наслоњена на антисемитске законе и карактер српске државе и Недићев целокупни државни апарат.

Iz svega onoga što sam pročitao o Nediću, zaključio sam da on nije bio ni fašista ni antisemita, ali se stavio u službu okupatorskih snaga sa verom da će tako šteta biti manja i da će na taj način poneko biti spasen.

Dakle, on je svesno žrtvovao sebe, znajući da će na kraju biti stavljen na stub srama od onih koji su uz osmeh ubijali nekog nemačkog stražara ne hajući što će zbog toga biti pobijeno 100 nevinih ljudi. Ili, neki tvrde, upravo da bi bili, i da bi time navrnuli vodu na svoju revolucionarnu vodenicu.

Izvinjavam se ako je ovo razmišljanje suviše bogohulno za ovaj prilično unisoni hor na blogu.



Da istaknem.
Zašto se izvinjavaš kada iznosiš potvrđene činjenice, temeljnu istinu?
hajkula1 hajkula1 23:23 20.02.2015

Re: Negacija zla

Predrag Brajovic

Ја не доказујем ништа.



Naravno kada su ti tvrdnje nedokazive. Išćupane iz konteksta. Obične konstrukcije.

Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 23:36 20.02.2015

Re: Negacija zla

Ovo je legitimno razmišljanje, s velikom omaškom: Nedić je bio autentični antisemita. Dostupni istorijski podaci tome svedoče, da neko i samo protrči onim mojim linkovima. Da li je, kao takav, mogao biti srpski zaštitnik i rodoljub? Na žalost, odgovor je da. Nekako kao da dođe da se srpska krv otkupljivala onom jevrejskom? Pa, sasvim moguće da je tako.

Ne, moj utisak je da nije bio, ali da je morao da igra tu ulogu da bi umilostivio gospodare.

S druge strane, Čerčil je bio autentični antisemita i rasista, Ruzvelt antisemita, kao i mnogi drugi državnici u Evropi i SSSR-u. Oni su to pokazali a da nisu bili prisiljeni na to, bez okupacije.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:08 21.02.2015

Re: Negacija zla

Nebojsa Krstic
Ne, moj utisak je da nije bio, ali da je morao da igra tu ulogu da bi umilostivio gospodare.

Хм.
Кнез Павле и Драгиша Цветковић тврдили су, још пре рата, да Недић шурује са Љотићем, због чега је и смењен са места министра војске. Како год било, нисам успео да нађем Недићеве антисемитске ставове пре његовог званичног постављења за председника квислиншке владе. Једино, дакле, могу да верујем како је био аутентично антисемита на основу његових каснијих изјава и деловања, но то је већ у трену када је такав став био подразумевајући, па отуда и недовољно аутентичан.

Како год, мислим да се српска крв откупљивала оном јеврејском.

O Недићу овако пише 29.8.1941 немачки министар за Србију (?) Феликс Бенцлер:
1) Danas sam imao prvi načelan razgovor sa generalom Nedićem. U tom razgovoru on mi je ponovo spontano naglasio (svoju) punu lojalnost prema naređenjima nemačkih okupacionih vlasti. Dalje je izjavio, između ostalog, da pored glavnog zadatka suzbijanja komunističkog ustanka ima nameru da smesta najoštrije postupi protiv Jevreja, kao i što je moguće pre protiv slobodnih zidara, koji treba da budu uklonjeni iz svih javnih službi i sakupljeni u koncentracione logore, zatim spektakularni proces protiv krivaca za 27. mart. Na odgovarajuće pitanje s moje strane izjavio je, osim toga, da će sve učiniti da 6. sep embar, dan zvaničnog proglašenja punoletstva mladog kralja, prođe bez demonstracija.

ИЗВОР
hoochie coochie man hoochie coochie man 00:14 21.02.2015

Re: Negacija zla

Ne, moj utisak je da nije bio, ali da je morao da igra tu ulogu da bi umilostivio gospodare.


Malo je to hm..upitno.

Brat od tetke Dimitrija Ljotića, sa kojim je delio i političke stavove, u vojsci tajno rasturao zabranjeni pronacistički list "Zbor", bio smenjen zbog odbijanja da se eventualno suprotstavi italijanskoj vojsci..sve to pre rata.
U ratu Nemci baš njega biraju da ga ne odvedu u zarobljeništvo kao druge generale nego ga ostavljaju u Beogradu.

Što se tiče spasavanja srpskih i drugih izbeglica iz NDH, biće da to nije samo njegova zasluga, nego su i Nemci imali interes da očiste NDH od eventualnih remetilačkih faktora, kako ne bi došli u poziciju da i tu moraju angažovati svoje snage, već što više njih premestiti na teritoriju gde već imaju jake jedinice.

Nije Nedić imao toliko uticaja kod Nemaca da bi se njemu pripisalo to spasavanje. Da su Nemci imali druge planove sa tim izbeglicama oni bi ih i sproveli.


tasadebeli tasadebeli 00:19 21.02.2015

Re: Negacija zla

Predrag Brajovic

Па то не ради ни Филип Давид, коме је то накалемљено


Тако је, Брајо! То не ради ни Филип Давид јер је частан човек који не жели да таквим тврђењем увреди оне који су се жртвовали покушавајући да спасу преживеле Јевреје. А тих који су се у Недићевој Србији или у Београду жртвовали за спас својих суграђана било је исто као што је било и оних који су потказивали...

Да ли су сви Холанђани антисемите?

Па ако кренемо са паушалним клепањем по ушима читавих народа, онда ја због оног скота који је потказао Ану Франк и њену породицу само неколико месеци пред долазак савезничких трупа, закључујем да сви Холанђани јесу антисемите.

А наравно да не мислим тако. Тако може да размишља само будала заслепљена мржњом.


Niko me ne može uveriti da je prava istina o Nedićevom kvislinškom režimu antisrpski stav.


Тако је, треба да утврдимо истину јер оперисањем полуинформацијама и дезинформацијама по том питању можемо само да наносимо све већу и већу штету и овом народу и овој земљи, утерујући је у шаблоне "добри момци-лоши момци" формиране послератном идеологијом, те партизанским и вестерн филмовима .

Дакле, шта је пуна истина о Недићу и о Недићевој Србији 1941-1945?

(Ако то успешно решимо, онда можемо да пређемо и на утврђивање праве истине о саставу влада Краљевине Југославије које су доносиле те антисемитске законе које си поменуо.)

Само, молио бих да се при утврђивању праве истине о влади Милана Недића узму у обзир све чињенице. Да узмемо у обзир и чињеницу о постојању тог посебног одсека полиције у време владе Милана Недића која је откривала и хапсила Јевреје (волео бих да о томе сазнам што више јер су припадници те полиције тукли и трпали у затвор чланове моје породице), али да узмемо у обзир и чињеницу да је у то исто време у влади Милана Недића био и један Тома Максимовић који је у том периоду 1941-1945 хранио, сместио и збрињавао 500 000 избеглица из Хрватске и Словеније (о чему бих такође желео да сазнам што више јер је породица моје жене била једна од тих која је и данас захвална Томи Максимовићу).


У једном коментару кажеш "парадокси историје":

Парадокси историје.
Делатни противник антисемитских закона и става био је један од оних који је те законе доносио -- у време рата већ бивши председник владе Драгиша Цветковић. Он је у једном свом нишком стану скривао породицу Јевреја.



Ја то никада не бих могао да дефинишем тако хладним називом - парадокси историје.

Ради се о часним и нечасним људима у тешким временима. Неки сачувају образ, неки га изгубе.

Сећаш се драме Синише Ковачевића "Ђенерал Милан Недић"? У једном тренутку у тој драми главни лик, Недић, каже:"Зет, Хрват, остао у заробљеништву! Није хтео да се врати! Частан човек!"

Е, па 'ајде да у том утврђивању истине о влади Милана Недића у окупираној Србији 1941-1945 будемо часни људи. Да то урадимо без предрасуда, утицаја вишегодишњег идеолошког испирања мозга или тренутних дневнополитикантских потреба, без паушалних оцена које су права увреда и за овај народ и за ову државу Србију.

Једино тако можемо да прекинемо ово бесмислено надгорњавање око питања да ли је Недић био издајник или мученик или, једноставно, неко ко се нашао на оном месту на којем би и било ко од нас био под страховитим притиском тог "парадокса историје", како га ти називаш.

П.С. - Ево шта ја сазнадох копајући исто по интернету као и ти. (ЛИНК)

Недић се први пут у документима помиње као потенцијални председник квислиншке владе у Србији 14. јула 1941. године.

Та његова влада је формирана 29. августа 1941. године.

А поуздано знам да је до тог момента, на пример, читава породица Геце Кона већ била депортована у један од немачких концентрационих логора.

Има ту још докумената које бисмо могли да ишчитавамо пре него што кренемо са паушалним осликавањем једног народа и његове државе кроз историју (ЛИНК):

Sistem prinude koji je od prvih dana obuhvatio civilno stanovništvo, ograničio je kretanje, zabranio javna okupljanja i predvideo streljanja talaca u slučaju napada na nemačke vojnike. Ukinuto je i pravo građana na raspolaganja štednim ulozima i depozitima položenim pre 18. aprila 1941. godine. Pored opštih represivnih odredbi, koje su važile za sve stanovnike Srbije, nacisti su posebnim merama podvrgli Jevreje i Rome.

Samo četiri dana po ulasku nemačkih trupa, 16. aprila 1941, naređeno je registrovanje svih Jevreja i Roma, a tri dana kasnije otpočelo njihovo obeležavanje i izdvajanje u javnom prostoru obaveznim nošenjem žute trake i Davidove zvezde, odnosno natpisa „Ciganin“. Do 13. jula u Beogradu je registrovano 9.435 Jevreja i 3.050 Roma. Kako je 1. januara 1941. u Beogradu živelo 11.780 Jevreja, moguće je zaključiti da se pozivu nacista nije odazvalo 2.345 ljudi. Na teritoriji nekadašnje Moravske banovine u isto vreme je registrovano 843 Jevreja, od toga 177 emigranata, a u Banatu oko 4.000. Na Kosovu je registrovano oko 550 Jevreja.

Kvislinške vlasti su u isto vreme obavezane da sastave takozvane Ciganske
liste, u kojima bi Romi sa stalnim boravkom bili jasno razdvojeni od nomadskih čergara.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 00:40 21.02.2015

Re: Negacija zla

Malo je to hm..upitno.

Brat od tetke Dimitrija Ljotića, sa kojim je delio i političke stavove, u vojsci tajno rasturao zabranjeni pronacistički list "Zbor", bio smenjen zbog odbijanja da se eventualno suprotstavi italijanskoj vojsci..sve to pre rata.

Vrlo su to sve komplikovani odnosi. Jedni sarađuju s Nemcima, Jedni s Italijanima, jedni s Sovjetima, jedni s Englezima, neki miksuju - malo s jednima, malo s drugima. Praktično, svako s nekim kolaborira.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:46 21.02.2015

Re: Negacija zla

tasadebeli
Ја то никада не бих могао да дефинишем тако хладним називом - парадокси историје.

Цветковић је потписао оне антисемитске уредбе које сам навео, зато сам то назвао парадоксом -- убрзо је он сам кршио начела из тих прописа.

Иначе, будући да сам познат као велики симпатизер јеврејског народа (и Мосада, наравно), јасно је да сам осетљив на његову судбину. Ја кажем и упорно понављам да је већински став Срба спрам Јевреја у оном трену био лош, навео сам и зашто као и то где су темељи те моје тврдње, па верујем да се то на известан начин пројектовало и на њихову ратну судбину.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:50 21.02.2015

Re: Negacija zla

Nebojsa Krstic
Malo je to hm..upitno.

Brat od tetke Dimitrija Ljotića, sa kojim je delio i političke stavove, u vojsci tajno rasturao zabranjeni pronacistički list "Zbor", bio smenjen zbog odbijanja da se eventualno suprotstavi italijanskoj vojsci..sve to pre rata.

Vrlo su to sve komplikovani odnosi. Jedni sarađuju s Nemcima, Jedni s Italijanima, jedni s Sovjetima, jedni s Englezima, neki miksuju - malo s jednima, malo s drugima. Praktično, svako s nekim kolaborira.

Да, потпуни куплерај.
О природи Недићеве личности радо бих прочитао ставове С. Јовановића и М. Црњанског, но обојица ми нису при руци. Њима верујем.

Кнез Павле је, иначе, доцније прихватио приступање Силама осовине, што је била и предложена спољна политика Недића, а што му је замерано, у трену смене.
hoochie coochie man hoochie coochie man 00:52 21.02.2015

Re: Negacija zla

Vrlo su to sve komplikovani odnosi. Jedni sarađuju s Nemcima, Jedni s Italijanima, jedni s Sovjetima, jedni s Englezima, neki miksuju - malo s jednima, malo s drugima. Praktično, svako s nekim kolaborira.


Ma da.
I zbog svega toga je najpogrešnije moguće kad se jedna činjenica izoluje i uzme kao dokaz nečega.
Npr činjenica (koja je nesporna) da Jevreji jesu masovno stradali u Srbiji, kao dokaz da su Srbi za to krivi, da je to njihova istorijska sramota.

A isto tako kad se činjenica (takođe nesporna) da su za vreme Nedićeve vlade spaseni mnogi Srbi iz Hrvatske i Slovenije, uzme kao nepobitan dokaz da je Nedić "srpska majka".

Moj je utisak da Nediću jeste bila bliska, ili makar ne sasvim neprihvatljiva, nacistička ideologija, i da je on video budućnost Srbije u tom kontekstu.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 01:03 21.02.2015

Re: Negacija zla

hoochie coochie man
Npr činjenica (koja je nesporna) da Jevreji jesu masovno stradali u Srbiji...

Ова чињеница је неспорна.
Била је нека незналица која ми је објашњавала да у Србији Јевреји нису страдали ништа више него другде.
Ја сам, мање више, навео и све унутрашње разлоге зашто верује да је погром Јевреја у Србији био тако ефикасан. Aко треба, могу да их опет побројим. Један од основа је и то да се јеврејском крвљу откупљивала српска, о чему сведочи и директни немачки наредбодавац убистава:

U jednom trenutku Turner se osvrnuo na očitu nelogičnost politike streljanja jevrejskih taoca, budući da je odmazda trebalo da ide "na račun Srba" koji su činili okosnicu pobune. Ovakav pravac delanja, on je, međutim, opravdavao pozivajući se na praktične razloge ("oni [Jevreji] su ti koje već imamo u logor'') i navodnu neizbežnost "konačnog resenja".

ИЗВОР
Milan Karagaća Milan Karagaća 01:04 21.02.2015

Re: Negacija zla

angie01
Drago, Filip i Predrag pričaju o onome što su poznate istorijske činjenice.


ne vredi to objasnjavati, SrBijanci patriJote, smatraju da je vrhunac dokazivanja onog sto su smislili, izmisljanje, izvrtanje, ucitavanje i pre svega, napad i etiketiranje onih koji iznose fakta, koja opovrgavaju njihove kreacije.

Da neće sada i Putina da napadnu.
Pa da ih pitam da li smatraju da je Putin neinformisan i da nema pojma o tome ko se kod nas borio protiv okupatora ili svesno provocira i ponižava antikomunističku, patriJotsku i domaćinsku Srbiju. Ili mu možda Čepurin nije pribavio najnovije revizionističke nebulozne udžbenike povesti. A možda sada udara kontru Amerima što su odlikovali neki drugi samozvani i samoproglašeni antifašistički pokret upravo da bi udarili kontru Sovjetima na početku hladnog rata.
Dakle, Putin dodelio medalje našim partizanima, a naši predsednici ih skoro dve decenije ignorišu.
Licemerno je, i uvreda za Putina i partizane, da su u ambaasadi Rusije svečanosti dodele medalja partizanima prisustvovali “osvedočeni poštovaoci partizanskog pokreta pod vođstvom komunista” Maja Gojković, Oliver Antić i Sanda Rašković Ivić.
tasadebeli tasadebeli 01:13 21.02.2015

Re: Negacija zla

Predrag Brajovic

Ја кажем и упорно понављам да је већински став Срба спрам Јевреја у оном трену био лош,


Изгледа да су, у овом спорењу до којег је овде дошло, спорне баш ове твоје речи

већински став Срба спрам Јевреја у оном трену



Видим да те то питају и остали... На основу чега тврдиш да је то био већински став Срба?

Већински?

Знаш, причао ми мој матори, као момак од 18 година био је очевидац тих догађаја, да када је у скоро већ потпуно ослобођени Београд октобра 1944. године нагрнула, повлачећи се смедеревским друмом, немачка група армија Е и када је настала баш тешка ситуација јер су се Швабе очајнички бориле да пробију себи пут ка Војводини и даље ка фатерланду, једини ко се у Београду порадовао повратку немачких тенкова на београдске улице, биле су неке курве на Булевару Краља Александра.

Ћале их видео својим очима... Радовале се и вриштале од среће.

Изгледа да су те курве једине од свих Срба, односно Београђана, и заиста профитирале за време немачке окупације...

EDIT:
будући да сам познат као велики симпатизер јеврејског народа (и Мосада, наравно), јасно је да сам осетљив на његову судбину.


Ја нисам симпатизер јеврејског народа.

Јевреји које ја познајем су моји рођаци, пријатељи и комшије, моји суграђани. Они су део мог живота и живота моје породице већ скоро читав век. Они су саставни и неизоставни део мог Београда и моје Србије.

Због тога не могу да будем само симпатизер... Код мене је то много више од симпатизерства.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 01:18 21.02.2015

Re: Negacija zla

Иначе, будући да сам познат као велики симпатизер јеврејског народа

Ja nisam simpatizer ni jednog naroda posebno, a u vezi WW2 simpatizer sam svih nevinih žrtava, bez obzira iz kog su naroda. Mislim da pristup po kome su nečije žrtve važnije od nekih drugih nikako nije dobra i da sekvele takvog višedecenijskog pristupa vidimo i na mikroplanu našeg građanskog rata 90-ih.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 01:38 21.02.2015

Re: Negacija zla

tasadebeli
Видим да те то питају и остали... На основу чега тврдиш да је то био већински став Срба?

На основу последица.
Да ли је био већински, тако нешто је глупо тврдити. Али -- изгледа да је био онај делатни став.

Став: то затварање очију над судбином својих суграђана. Тако је било лакше. Свима. И Недићу: што више, у одмазду, побију Јевреја и комуниста, тако мање страда његових Срба.

Атмосфера за тако нешто била је припремљена. За погром Јевреја.

Но, можда грешим, ко ће га знати.

Ево песме о једном другом погрому, све што се пева, то се и збило:

hoochie coochie man hoochie coochie man 01:52 21.02.2015

Re: Negacija zla

Била је нека незналица која ми је објашњавала да у Србији Јевреји нису страдали ништа више него другде.


A kako ti izjednačavaš tvrdnju da su masovno stradali sa tvrdnjom da su najviše stradali?
Tako ti došlo?
Pazi, ja napišem
Jevreji jesu masovno stradali u Srbiji.

A ti na to odgovoriš o neznalici koja je tvdila da nisu više nego drugde.
Pa možda i nisu.

I o kojoj neznalici govoriš?

A i ovaj tvoj citat, čemu?
Da nekako potkrepiš tvrdnju, ili da još jednom ponoviš frazu koje se upravo setio, a koja ti se čini ubojitom, o otkupljivanju srpske krvi.

Citat ne potkrepljuje tvoju tvrdnju, naprotiv.
Isti takav sam ja posatvio, i to iz intrevjua koji dokazuje tezu apsolutno suprotnu tvojoj, da Srbi sa tom efikasnošću nemaju nikakve veze.

I to tvrdi Jevrejin, bivši predsednik jevrejske opštine, a i on verujem, makar kao ti (ako je to uopšte moguće) poznat po simpatijama za Jevreje.
(uzgred, kako ti znaš počemu si poznat?)

Dakle citat kao dokaz tvoje tvrdnje je čist promašaj, kao način da opet ponoviš (veruješ) jaku frazu možda i radi, samo što je fraza koju potenciraš nekako bleda.
Ne bih je ja forsirao, ti izvoli.
tasadebeli tasadebeli 02:17 21.02.2015

Re: Negacija zla

Predrag Brajovic

Да ли је био већински, тако нешто је глупо тврдити.



Е, па ту већ можемо да се сложимо... То и ја мислим (а рекао бих и велики број ових осталих људи који су се јављали на твоје коментаре) .

На основу последица.


Последице ужасне!

Поменуо сам већ раније да је моја област лингвистика (поред школе)... Е, па у једном лингвистичком раду сам прочитао податак да је јидиш (језик који су говорили Јевреји Ашкенази из источне Европе; писао је Башевис Сингер и о јидиш театрима у Варшави пре Другог светског рата) говорило 12 милиона људи.

По истраживањима после Другог светског рата јидиш је у Европи говорило 2 милиона људи.

Десет милона, човече! Шест у концентрационим логорима, а остали избегли ван Европе (вероватно највећи број у Стејтсе).

Ужасне последице у целој Европи, па и у Србији.

Не знам да ли је рађено такво истраживање за ладино језик.

(Знаш да нам одатле, као део језичког наслеђа нашег живота са Јеврејима у Београду и у Србији и до дана данашњег остаде жаргонски израз кева? )

А опет, не можемо на основу ових података које сам ти овде навео, тврдити да је антисемитизам био "већински став" свих Европљана, зар не?

И да ти одговорим клипом на клип... Најлепшу песму о Србији коју сам ја икада у животу прочитао написао је један Јеврејин. Наш човек...



kick68 kick68 04:15 21.02.2015

Re: Negacija zla

Изгледа да су, у овом спорењу до којег је овде дошло, спорне баш ове твоје речи


већински став Срба спрам Јевреја у оном трену



Видим да те то питају и остали... На основу чега тврдиш да је то био већински став Срба?

Већински?


Ja verujem da je vecinski stav Srba u to vreme bio u stvari zelja za golim zivotom.
Sigurna sam da bi ovdasnji kurazni blogeri, zakleti antifasisti, da su ziveli u ono vreme hrabro istupili, suprostavili se Nemcima i sasuli im istinu u oci - da nehumano postupaju sa Jevrejima. Naravno, usledile bi pretnje u slucaju da ne prestanu, a sve u skladu sa tekovinama revolucije.

Da se razumemo, Jevreje u Evropi u to vreme niko nije mogao da zastiti i sacuva a da i sam pri tom ne strada. Ima neka prica o Danskoj, cimi mi se, kada su svi, ceo narod, stavili zute zvezde na rukave. Ipak sumnjam da je to dalo neke znacajne rezultate.
freehand freehand 08:07 21.02.2015

Re: Negacija zla

Ја кажем и упорно понављам да је већински став Срба спрам Јевреја у оном трену био лош,

Да ли је био већински, тако нешто је глупо тврдити.

Nedić je bio autentični antisemita. Dostupni istorijski podaci tome svedoče, da neko i samo protrči onim mojim linkovima.

Како год било, нисам успео да нађем Недићеве антисемитске ставове пре његовог званичног постављења за председника квислиншке владе. Једино, дакле, могу да верујем како је био аутентично антисемита на основу његових каснијих изјава и деловања, но то је већ у трену када је такав став био подразумевајући, па отуда и недовољно аутентичан.


Nemoj više da piješ to vino.
Mada ti ni onaj čaj ne prija.
Kao ni šetnje.
U stvari, ti baš moraš da menjaš navike.
gedza.73 gedza.73 08:23 21.02.2015

Re: Negacija zla

Sigurna sam da bi ovdasnji kurazni blogeri, zakleti antifasisti, da su ziveli u ono vreme hrabro istupili, suprostavili se Nemcima i sasuli im istinu u oci - da nehumano postupaju sa Jevrejima.

Ili, na primer, rekli novim komunističkim vlastima, svojim saborcima oslobodiocima da je otimanje imovine Jevrejima nakon rata nastavak onog što su činili Nemci i kolaboracionisti.
Ili predložili da se imovina isplati nekom dobrotvornom fondu iz Izraela?
Možda su bili prezauzeti preraspodelom (pljačkom) imovine i streljanjem narodnih neprijatelja i protivnika svecke revolucije?

Stvarno, šta su uradili komunisti posle rata sa imovinom Jevreja?
Jesu li samo profitirali na njihovoj nesreći?
Jesu li pokrali ono što nisu stigli Nemci?

Većina zemalja vraćanje jevrejske imovine bez naslednika rešila je formiranjem fonda ili tela kome su vraćene nekretnine. Ta imovina sada se koristi u memorijalne, edukativne i svrhe unapređenja jevrejske zajednice.

Od 34.000 Jevreja, koliko ih je bilo pre Drugog svetskog rata u Srbiji, 31.000 je ubijeno. Uglavnom cele porodice - od beba do staraca, pa je ostala značajna imovina bez titulara.


- Način vraćanja oduzetih dobara uredićemo tokom rada na zakonu - kaže predsednik Saveza Ruben Fuks. - Prethodnoj komisiji dostavili smo svoje viđenje načina rešavanja ovog problema. Očekujemo da učestvujemo u pisanju zakona, ali zvanični poziv nismo dobili. Naš stav je da je ovaj zakon potreban, jer je imovina Jevrejima oduzeta kolektivno, a u ratu je nastradalo više od 80 odsto Jevreja u Srbiji. Zbog toga je individualna restitucija gotovo nemoguća.

Za razliku od ostalih bivših republika, u Srbiji su jevrejsku imovinu oteli Nemci, a ne domaće vlasti.

Imovinu Jevreja uzeli su Nemci preko Kancelarije generalnog opunomoćenika za privredu u Srbiji Franca Nojhauzena. Doneti su posebni zakoni koji se tiču te imovine, a nad njom su postavljeni komesari sa zadatkom da je prodaju. Novac je uplaćivan na namenski račun opunomoćenika u Bank Serajn u Srbiji, i transferisan u Nemačku - kaže dr Milan Koljanin iz Instituta za savremenu istoriju.

Do kraja leta 1942. veći deo je rasprodat, pa je prodaja usporena. Da bi se ubrzalo unovčavanje jevrejskih nekretnina, nemačka okupaciona vlast ih „poklanja“ Srbiji. Vlada Milana Nedića 26. avgusta 1942. donosi Uredbu o pripadanju imovine Jevreja Srbiji.

Prema ovom „aranžmanu“ Srpska narodna banka i Državna hipotekarna banka bile su dužne da za „poklonjenu“ imovinu isplate nemačkim vlastima ogromnu sumu od 360 miliona dinara na „ime štete koju su Nemci pretrpeli usled vođenja rata protiv Jugoslavije“. Iza nemačke „velikodušnosti“, kako je predstavljano, krila se pljačka Srbije - kaže Koljanin.

Isplaćena suma bila je daleko veća nego što bi Nemci dobili prodajom jevrejskih nekretnina.

Državna politika u posleratnom periodu onemogućila je da preživele Jevreje obešteti Nemačka.
urbana_gerila urbana_gerila 08:29 21.02.2015

Re: Negacija zla

Predrag Brajovic
Иначе, будући да сам познат као


brajoviću, veruj mi da ne želiš da znaš po čemu si poznat.

da ne spominjem talenat da i kada retko ubodeš istinitu početnu premisu uspeš da je iskompromituješ do besmisla.
neljudsko postupanje srpske kvislinške vlasti u okupiranoj srbiji prema jevrejima je baš to - postupanje kvislinške vlasti na čelu sa kvislingom nedićem, efikasno do zla boga jer se odigravalo u okupiranoj srbiji i pod okupatorovom dirigentskom palicom.

narod je, kao i uvek, postupao onako kako je vaspitavan u kući - neko je držao do čojstva i junaštva neko do guzice, kako u odnosu prema okupatoru tako i u odnosu prema komšijama.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:33 21.02.2015

Re: Negacija zla

Predrag Brajovic
hoochie coochie man
[b]Preživeli Jevreji nikada nisu optuživali Srbe da su krivi za njihovo masovno ubistvo.


Па то не ради ни Филип Давид, коме је то накалемљено

Ne radi F. David, ali treba pročitati ko radi i zašto.
" 24. oktobra 1991. u londonskom listu ,,Independent“ pojavilo se pismo s potpisom Lee Bauman, Jevrejke, službenice hrvatskog Ministarstva informacija, u kome je navedeno i ovo: ,,Srbija je bila prva zemlja koja je s ponosom objavila decembra 1942. da je očišćena od Jevreja. Šezdeset hiljada Jevreja iz svih delova Srbije bilo je transportovano u tri koncentraciona logora u Srbiji gde su bili uništeni… Samo ubijanje izvršili su Srbi“. Činjenicu da je u Srbiji bilo samo 12.500 Jevreja a ne 60.000 i da su i sva dela inostranih jevrejskih istoričara konstatovala da su ubijanja u Srbiji vršili isključivo Nemci, hrvatski propagandisti su ignorisali.

– Atila Marko Hor, sin Britanca i majke Hrvatice, napisao je septembra 1993. u londonskom ,,Književnom pregledu“ da je „srpski kvislinški režim Milana Nedića sa oduševljenjem učestvovao u Holokaustu i izgradio svoje logore smrti...“. Nastojeći da sudbinu Jevreja u Pavelićevoj NDH i okupiranoj Srbiji izjednači, Hor je takođe napisao da se tu radi o „dve nijanse iste crne boje“.

Šta je bio cilj takvih tvrdnji?

– Da izazovu omrazu protiv Srba među Jevrejima u svetu i u svetskom javnom mišljenju. I još nešto. Ako se tvrdi da je Srbija učestvovala u uništenju svojih Jevreja, lakše će svet poverovati da u ratu devedesetih Srbi vrše etničko čišćenje Hrvata u razdrobljenoj Jugoslaviji. Ono što je započela Tuđmanova ratna propaganda, nastavio je sve do danas tzv. Helsinški komitet za ljudska prava u Srbiji sa Sonjom Biserko na čelu.

– U Izveštaju o Srbiji za 2006. taj komitet je napisao: „U toku Drugog svetskog rata Jevreji u Srbiji su u visokom procentu stradali u Holokaustu ne samo od nemačkih okupacionih vlasti, već i od vlade nacionalnog spasa Milana Nedića, ljotićevaca, žandarmerije i Specijalne policije…“

Isti komitet je u svome izveštaju o Srbiji 13. juna 2009. ponovio svoje optužbe protiv Srbije. Pod naslovom ,,Srbija je učestvovala u Holokaustu Jevreja“ u izveštaju se navodi: ,,Marionetska vlada u Srbiji, koju su podržavali nacisti, učestvovala je u Holokuastu Jevreja za vreme Drugog svetskog rata... Hoće li Srbija ikada da prizna istinu o svome učešću u istrebljenju Jevreja i bosanskih muslimana? Hoće li vlada Srbije ikada da se izvini?“ Komitet je u svome izveštaju za 2009. još napisao: ,,...Milan Nedić i njegova vlada nacionalnog spasa uzeli su zadatak ’čišćenja Srbije od Jevreja, izdajnika i Cigana’.


Zaključujem da su i Tuđmanova propaganda i Helsinški komitet optuživali Srbiju za uništenje Jevreja zbog svojih političkih ciljeva. Time su zloupotrebili našu nesreću i skrnavili naše žrtve.

Igrali su se tuđom smrću u svoju korist.

Tome se mora stati na put. Ne da bi se branilo Nedića kao kvislinga, već da bismo sprečili smanjenje krivice Nemaca i preinačenje istorije Holokausta, koje u ovom vremenu poprima čudovišne razmere – sve do njegovog poricanja."

Mislim da su u citiranom delu intervjua Jaše Almulija, uglednog novinara i publiciste, Beograđanina i predsednika beogradske jevrejske opštine, čoveka koji je preživeo Holokaust i svoj život posvetio istini o jevrejskim stradanjima, a u povodu njegove knjige "Stradanje i spašavanje srpskih Jevreja", dati odgovori na pitanja iz ove naše polemike.

EDIT: Zašto je hrvatska propaganda 1991.g. otvorila pitanje odgovornosti Srbije za holokaust nad Jevrejima 1941.-1945.g, jasno je ko dan. Jasno je i zašto se Sonja Biserko pridružila toj prljavoj igri, ama nije mi jasan Predrag Brajović.

freehand freehand 08:44 21.02.2015

Re: Negacija zla

И из Сребрнице и из погрома Јевреја.

то непризнавање улоге Недића, тадашње српске државне власти и српских грађана у погрому

Ја сам, мање више, навео и све унутрашње разлоге зашто верује да је погром Јевреја у Србији био тако ефикасан.

Атмосфера за тако нешто била је припремљена. За погром Јевреја.

Od jezičkog a bogami i mulitpraktik eksperta takvog kalibra za očekivati bi bilo da reči koristi pažljivo i da bar onima koje upotrebljava zna smisao i značenje.
U Srbiji nije bilo pogroma Jevreja.
Da si pročitao tekst sa linka koji sam juče postavio sem što bi naučio nešto o istoriji, spoznao bi i značenje reči koju si posle toga tako rado i tako pogrešno koristio.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:03 21.02.2015

Re: Negacija zla

hoochie coochie man
I o kojoj neznalici govoriš?

Што се ложиш?
Ниси ти у питању, него онај који ми је објашњавао како Јевреји у Србији нису страдали више него другде.
(uzgred, kako ti znaš počemu si poznat?)

Па надобудности?
Па, како да ти кажем, ред је да се мало и зајебавам и иронишем. А очигледно ја да јесам значајан и познат, пошто имам своју тевабију. ;-)

Но, углавном, мени смета та препостављена атмосфера тихог одобравања страдања других, која се поновила и у овим ратовима. Такође, нема анкете да докажем какав је био већински став у ондашњем народу спрам страдања Јевреја, тако да је глупо да тврдим било шта. Исто тако не могу да докажем да је Недић био антисемита и пре прихватање квислиншке позиције, тако да ни то не могу да тврдим.

Ето, то су могућни оквири.
А остало су историјске чињенице.

Узгред, ја не верујем у невиност народа као концепт. Тај амнестирајући колективизам, то ми је, некакако -- бљак.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:10 21.02.2015

Re: Negacija zla

freehand
И из Сребрнице и из погрома Јевреја.

то непризнавање улоге Недића, тадашње српске државне власти и српских грађана у погрому

Ја сам, мање више, навео и све унутрашње разлоге зашто верује да је погром Јевреја у Србији био тако ефикасан.

Атмосфера за тако нешто била је припремљена. За погром Јевреја.

Od jezičkog a bogami i mulitpraktik eksperta takvog kalibra za očekivati bi bilo da reči koristi pažljivo i da bar onima koje upotrebljava zna smisao i značenje.
U Srbiji nije bilo pogroma Jevreja.
Da si pročitao tekst sa linka koji sam juče postavio sem što bi naučio nešto o istoriji, spoznao bi i značenje reči koju si posle toga tako rado i tako pogrešno koristio.

Ето, погрешио сам, шта ћу, нисам био довољно прецизан, мислио сам "страдање", мада има и других који реч користе у истом значењу као и ја. Ех, да је последњи пут да сам погрешио...

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:14 21.02.2015

Re: Negacija zla

urbana_gerila
Predrag Brajovic
Иначе, будући да сам познат као


brajoviću, veruj mi da ne želiš da znaš po čemu si poznat.

da ne spominjem talenat da i kada retko ubodeš istinitu početnu premisu uspeš da je iskompromituješ do besmisla.
neljudsko postupanje srpske kvislinške vlasti u okupiranoj srbiji prema jevrejima je baš to - postupanje kvislinške vlasti na čelu sa kvislingom nedićem, efikasno do zla boga jer se odigravalo u okupiranoj srbiji i pod okupatorovom dirigentskom palicom.

narod je, kao i uvek, postupao onako kako je vaspitavan u kući - neko je držao do čojstva i junaštva neko do guzice, kako u odnosu prema okupatoru tako i u odnosu prema komšijama.

:)
Да.
Овако нешто и ја хоћу да кажем.
Хвала ти што си ми помогао у формулисању.
freehand freehand 09:15 21.02.2015

Re: Negacija zla

Ето, погрешио сам, шта ћу, нисам био довољно прецизан

Pa tako četiri puta. Kao što se inače dohvatiš reči pa je mrcvariš dok joj dušu ne iscediš.
A znaš li šta je "tevabija", reč koju si takođe preuzeo pa je sad gnječiš?
urbana_gerila urbana_gerila 09:16 21.02.2015

Re: Negacija zla

freehand
značenje reči koju si posle toga tako rado i tako pogrešno koristio


brajović je svestan i činjenice da je jezik živa tvar kao i nužnosti njegove promene, te svoju jezičku kulturu ne sputava trivijalnostima poput trenutnih značenja reči.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:22 21.02.2015

Re: Negacija zla

freehand
A znaš li šta je "tevabija", reč koju si takođe preuzeo pa je sad gnječiš?

Мој честити Reis Efendija, ти то, уверен сам, знаш боље од мене.
Као и многе друге ствари.
emsiemsi emsiemsi 09:26 21.02.2015

Re: Negacija zla

Vojislav Stojković

...

EDIT: Zašto je hrvatska propaganda 1991.g. otvorila pitanje odgovornosti Srbije za holokaust nad Jevrejima 1941.-1945.g, jasno je ko dan. Jasno je i zašto se Sonja Biserko pridružila toj prljavoj igri, ama nije mi jasan Predrag Brajović.


Чуо си за синтагму "корисни идиот" !
urbana_gerila urbana_gerila 09:28 21.02.2015

Re: Negacija zla

freehand

A znaš li šta je "tevabija", reč koju si takođe preuzeo pa je sad gnječiš?


siguran sam da brajović poznaje i pojmovno i preneseno značenje, siguran sam i da je svestan nelogičnosti izazvane ovakvom njenom upotrebom bilo u afirmativnom bilo u pežorativnom smislu, ali da ne može da odoli osećaju veličine koju izaziva uporaba na njegov način.
Milan Karagaća Milan Karagaća 09:41 21.02.2015

Re: Negacija zla

Recomo, Srbi, ogromna većina njih, ogronma, neuporediva sa onim šačicom koja je bila pod komandom Nedića, nikako nisu mogli uticati na odluke Nemaca i Nedića i tako se nikako ne mogu dovesti u vezu sa antiemitizmom.
I toje činjenica zar ne?

i to je nesporna činjenica da većina Srba nije imala ništa protiv Jevreja, da je i ono što je spaseno Jevreja spaseno zahvaljujući Srbima. I upravo zbog toga je vređanje većine nedužnih Srba kada ih identifikujete sa Nedićem i njegovom vladom i policijom koji su radili na uništavanju Jevreja. Dakle, treba biti pošten pa reći da je Nedić i njegov režim bio zločinački, kvislinški i da je osramotio srpski narod.
Po njoj sudeći Srbi, ogromna, ogromna većina, nemaju nikave veze sa stradanjem Jevreja.

To je tako i ne treba sramotiti srpski narod veličanjem Nedića i njegovog režima ili proglašavanjem Velimirovića, osvedočenog antisemite za sveca.
Milan Karagaća Milan Karagaća 09:45 21.02.2015

Re: Negacija zla


Zbog čega je to srpska sramota?
Kako su mogli da je spreče, pošto reče da su je dopustili?

Srpska sramota je što i danas ima nekih Srba koji veličaju Nedića i njegov zločinački kvislinški režim, umesto da osudom njega i šačice onih oko njega skinu sramotu sa većine srpskog naroda.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:54 21.02.2015

Re: Negacija zla

Nebojsa Krstic
Mislim da pristup po kome su nečije žrtve važnije od nekih drugih nikako nije dobra i da sekvele takvog višedecenijskog pristupa vidimo i na mikroplanu našeg građanskog rata 90-ih.

Говориш о Недићу?
:)
Milan Karagaća Milan Karagaća 10:20 21.02.2015

Re: Negacija zla

Nebojsa Krstic
Иначе, будући да сам познат као велики симпатизер јеврејског народа

Ja nisam simpatizer ni jednog naroda posebno, a u vezi WW2 simpatizer sam svih nevinih žrtava, bez obzira iz kog su naroda. Mislim da pristup po kome su nečije žrtve važnije od nekih drugih nikako nije dobra i da sekvele takvog višedecenijskog pristupa vidimo i na mikroplanu našeg građanskog rata 90-ih.

Iz toga bi logično sledilo da bezrezervno i decidno osuđuješ sve one koji su te žrtve učinili žrtvama ali ti upravo na tom pitanju relativizuješ stvari pa po tebi ispada da je u toku rata bila po koja žrtva koju su likvidirali Nemci i žrtve komunističkih zločinaca, kada je Srbija u pitanju, odnosno žrtve koje su pobile ustaše kada je u pitanju cela Jugoslavija.
Ako imaš tako snažne ljudske empatije prema žrtvama kako nisi tako isto ljudski spreman da osudiš dželate. Eto recimo, one što pobiše Srbe u Vraniću, one što napuniše Srbima Banjički logor i obezbediše između 60.000 i 80.000 uglavnom Srba i Jevreja za streljanje u Jajincima.Kako ne osuđuješ one Nedićeve specijalce koji su uhapsili celu porodicu Trajković i odveli u logor na Banjicu samo zbog pisma koji je Lola Ribar uputio njihoivoj ćerki.Pa humanisto, zar se zbog jednog pisma streljaju otac, majka, i dve ćerke.
Eto, i pored svih upinjanja tebe i tvojih istomišljenika koji ste čitali hvalospeve Nediću pisane u Čikagu i u kelijama SPC i tako stekli visoko mišljenje o Nediću, za ovo što sam naveo nikako ne možete optuživati komuniste jer su ih vaši sipatizeri , kako kažete, proterali iz Srbije u koju su se vratili tek krajem 1944.godine iz Bosne uz pomoć Crvene armije, mada svako zna da Crvena armija nije bila ni blizu Bosne.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 11:19 21.02.2015

Re: Negacija zla

Predrag Brajovic
Nebojsa Krstic
Mislim da pristup po kome su nečije žrtve važnije od nekih drugih nikako nije dobra i da sekvele takvog višedecenijskog pristupa vidimo i na mikroplanu našeg građanskog rata 90-ih.

Говориш о Недићу?
:)

Ne. Govorim, kao što i piše - o pristupu, o tumačenju istorije koje proizvodeći ideološku maglu, post festum čini stvari crno-belima, jedne sasvim obeskrivljuje, druge okrivljuje i za ono što nisu uradili i, jednom rečju, od istorije pravi propagandnu bajku koja se ne sme poricati i ne sme se demantovati "jer se time relativizuju žrtve" onih koji su sebe pretvorili u profesionalne žrtve.

Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 11:34 21.02.2015

Re: Negacija zla

Iz toga bi logično sledilo da bezrezervno i decidno osuđuješ sve one koji su te žrtve učinili žrtvama ali ti upravo na tom pitanju relativizuješ stvari pa po tebi ispada da je u toku rata bila po koja žrtva koju su likvidirali Nemci i žrtve komunističkih zločinaca, kada je Srbija u pitanju, odnosno žrtve koje su pobile ustaše kada je u pitanju cela Jugoslavija.

Pazi ovu "relativizaciju".

Tebi je verovatno poznato šta je bio povod za kragujevački masakr 1941. Streljanje je izvršeno kao odmazda za ubijanje 10 nemačkig vojnika (i ranjavanje dvadesetak) od strane partizana (i četnika...mislim da je bila združena akcija, Karagaća će znati bolje). Ono što je specijalno razgnevilo Nemce, kaže istorija, bilo je to što su ubijenim vojnicima bile odsečene genitalije i stavljene pobijenim vojnicima u usta.

Kakav odnos treba da imamo prema ovoj činjenici?

Da li treba ignorisati povod i osuditi posledicu?

Da li treba osuditi posledicu, ali i uzrok?

Da li treba odobriti povod jer su snage pokreta otpora ubile okupatore iako su bile svesne da će uslediti odmazda?

Da li treba odobriti ubistvo okupatorskih vojnika iako će izazvati odmazdu, a samo osuditi ono što je učinjeno sa leševima nemačkih vojnika?

milisav68 milisav68 12:46 21.02.2015

Re: Negacija zla

hoochie coochie man
Brat od tetke Dimitrija Ljotića, sa kojim je delio i političke stavove, u vojsci tajno rasturao zabranjeni pronacistički list "Zbor", bio smenjen zbog odbijanja da se eventualno suprotstavi italijanskoj vojsci..sve to pre rata.

Koji se štampao pri ministarstvu vojske (na čijem čelu je bio Nedić), a bio je smenjen jer je tvrdio da je država (vojska) nespremna za rat, i da treba da se pridruži silama osovine, što su bile dodirne tačke sa Ljotićem - spoljna politika.
U ratu Nemci baš njega biraju da ga ne odvedu u zarobljeništvo kao druge generale nego ga ostavljaju u Beogradu.

Između ostalog i zato što je bio izraziti antikomunista, koji je uživao kakvo-takvo poverenje u narodu, a cilj je bio prvenstveno da se uguši ustanak.

On je to u početku odbio, da bi kasnije prihvatio, kada su mu poginuli sin i ćerka u eksploziji vojnog magacina u Smederevu.

Sve to ne opravdava njegove postupke, samo treba imati u vidu širu sliku prilikom optužbe za antisemitizam, koji u njegovom slučaju nije bio u prvom planu.
gabriele gabriele 16:28 21.02.2015

Re: Negacija zla

Nisi ti moj narod.

a što onda ne prodaješ samokritiku svom narodu
kick68 kick68 16:30 21.02.2015

Re: Negacija zla

Gestapo je za vreme Drugog svetskog rata preko Radio Beograda, tada Soldatensender Belgrad tražio da građani više ne potkazuju. Gestapo i Nedićevu Specijalnu policiju su pretrpali prijavama,

Majka Seke Sabljic, nase cuvene glumice, bila je Jevrejka udata za Srbina. Mesoviti brakovi su u to vreme bili prava retkost, pa je porodica prekinula svaki kontakat sa njom, to je bio skandal poprilicnih razmera. Otac joj je bio cuveni krojac i svi u njihovom okruzenju znali su da mu je zena Jevrejka. Prezivela je rat (i njema deca pride) a da je niko nije potkazao.

Nemacka propaganda bila je cuvena po raznovrsnim trikovima. Mozda je to bio nacin da ohrabre gradjane da vise potkazuju. Eto kad svi to rade zasto ne biste i vi?
gabriele gabriele 16:35 21.02.2015

Re: Negacija zla

Битка за равноправност Јевреја???
Дискриминаторски сет закона проглашаваш борбом за равноправност Јевреја?!
Боже ме сачувај, шта све нећеш написати...

ne brajoviću,, nego recimo osamdesetih na stomatologiji u zagrebu teško da si mogao dobit ozbiljnu asistenturu ili razmenu za postiblomske vani ako nisi jevrein..veze poznanstva i to, nije da im zameram samo i drugi se ondaa tako mogu ponašat
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:46 21.02.2015

Re: Negacija zla

Koji se štampao pri ministarstvu vojske (na čijem čelu je bio Nedić), a bio je smenjen jer je tvrdio da je država (vojska) nespremna za rat, i da treba da se pridruži silama osovine, što su bile dodirne tačke sa Ljotićem - spoljna politika


U redu.
Ovo dokazuje tvrdnju da je bio sklon da prihvati nacizam kao ideologiju u Srbiji.
Između ostalog i zato što je bio izraziti antikomunista, koji je uživao kakvo-takvo poverenje u narodu, a cilj je bio prvenstveno da se uguši ustanak.


E ovo ne stoji.
Često se ovo pominje kao olakšavajuća okolnost za Nedića (uzeli ga nemci zbog ugleda u narodu da bi ugušio ustanak)
Ali činjenice ne daju za pravo ovoj tvrdnji.

Nedić je postavljen krajem avgusta, odluka o postavljenju je doneta ranije, razgovori i njegovo nećkanje su trajali makar mesec dana.
Dakle Nemci se za njega odlučuju jula meseca.

A kad je buknulo u Srbiji?
Ako se ne računaju ubistva žandarma, koja Nemce baš i nisu potresala, u to doba je Srbija bila prilično mirna, i mogao se održavati red i sa Aćimovićevom komesarskom upravom.
U Srbiji je buknulo kad su napadnuti Loznica, Šabac, Čačak, Kraljevo.... negde četnici, negde partizani, a negde zajedno.
A sve se to dešavalo posle postavljenja Nedića, za vreme njegove vlade, pa bi logičnije bilo da ga Nemci smene i postave nekog drugog ko bi mogao da smiri stanje, ako im je to bio motiv.

Ne, njima je Nedić odgovarao jer im je bio istinski veran zato što je verovao u pobedu nacizma i pokušavao da u toj ideologiji formira Srbiju.

Da je to tačno govori i činjenica da je on sa Hitlerom razgovarao o proširenju Srbije, o granicama.
Ako neko okupaciju smatra privremenom, ako se žrtvuje da bi spasao narod dok to zlo ne prođe, (kako je on pokušao da se opravda) on ne razmišlja o granicama te države, jer je to nebitna stvar pošto je stanje privremeno.
Ali ako veruje da je nastupilo trajno stranje, ako smatra da je trenutna ideologija prihvatljiva i da je u njoj moguće odrediti granice države za dugi period (jer samo tako granice imaju smisla) on će pokušavati da proširi teritoriju svoje države.

Nedićev nacizam je prilično jasna činjenica, a obzirom na to da je antisemitizam uvek uz nacizam, kao i činjenica da je antisemitizam bio pojava koja se prostirala i mimo Nemačke, sasvim je verovatno da je Nedić bio antisemita.
Baš bi iznenadio podatak koji bi drugačije govorio o Nediću.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:51 21.02.2015

Re: Negacija zla

. I upravo zbog toga je vređanje većine nedužnih Srba kada ih identifikujete sa Nedićem i njegovom vladom i policijom


E što su ti ovi komunisti.....
Naviklo to da deli sve samo na dvoje, sa jedne strane banda i reakcija, a sa druge komunisti. Nema trećeg.
Kad neko nije komunista odmah podržava Nedića (i biva streljan u srećna vremena)

Karagaća, ja o Nediću mislim sve najgore.
Skoro sve najgore, jedino ko mi je odvratniji od njega su komunisti.
Tako da, ne trpaj mene među one koji identifikuju Srbe sa Nedićem.
Milan Karagaća Milan Karagaća 00:08 22.02.2015

Re: Negacija zla

ja o Nediću mislim sve najgore.

slažemo se.
Tako da, ne trpaj mene među one koji identifikuju Srbe sa Nedićem

ne trpam ja nikoga pesonalno već komentare koji tako govore, pa kad se kaže da je Nedićeva policija hvatala i predavala Jevreje Nemcima, oni odmah graknu da optužujemo celi srpski narod. Pa niti je Nedić, ni Mihajlović, ni Krcun, ni SPC celi srpski narod. Na sreću,u narodu kao celini je mnogo onih koji su bolji od svakog navedenog pojedinačno, ali ima i onih koji su gori ili isti ali su manjina.To mu dođe nešto slično kao i sada kada se svaka kritika vlasti kvalifikuje kao atak na celi srpski narod.
milisav68 milisav68 01:22 22.02.2015

Re: Negacija zla

hoochie coochie man
Ovo dokazuje tvrdnju da je bio sklon da prihvati nacizam kao ideologiju u Srbiji.

Pa priznao je realnost, kako neki danas kažu.
A kad je buknulo u Srbiji?

3. Prilike u Srbij i i Hrvatskoj .
Posle besprimernog sloma Jugoslavije, već krajem juna
probudila se u staroj Srbiji, desno od Drine, velikosrpska
misao. Za vreme brzih operacija u Srbiji nisu mogle naše tru-
pe umiriti zemlju i očistiti je od najboljih jiugoslovensfcih
vojnika. Veći broj (oko 300.000) oficira i vojnika biv. jug.
vojske nije bio zarobljen. Veća količina oružja, municije i
ratne opreme ostala je u zemlji.
Ubrzo po izbijanju nemačko-rus'kog rata, upravo u da-
nima kada su se poslednji veliki transporti trupa 294, 46. i
73. peš. divizije sa Balkana kretali na istok, buknuli su u
Srbiji prvi predznaci ustaničkog pokreta. Plakati i leci pozi-
vali su, po celoj zemlji na pljačke, sabotaže i pobunu. U Beo-
gradu je bio prekinut kabel radio-stanice propagandne čete.
Miniranje radio-stanice blagovremeno je osujećeno. U unu-
trašnjosti bile su prekinute žel. pruge, uništene telefonske
liriije, razrušene srp. žandarmerijske stanice, pa je čak pu-
cano i na nemačka vojna vozila. Raspaljiivani ruskom i engle-
skom propagandom, koje su podzemnim kanaluma lako na-
šle put u uznemirenu zemlju, i agitacijom komunističkih i na-
0 i on al no s rps-k ih partijskih vođa, izbijali su, čas ovde čas on-
de, lokalni nemiri. Povodom ovih sabotaža došlo je u Beo-
gradu i drugim mestiima odmah do isleđenja, hapšenja, pa
1 streljanja komunista i Jevreja. Blagost nije smela da- se do-
zvoli pod ovim nastallim okolnostima.


Početkom jula pojavile su se u predelu Aranđelovca,
severoistočno od Topole, prvi put naoružane bande. Upadljivo
je bilo da su se ovim gomilama pridružili i generali bivše ju-
goslovenske vojske. Već i zapadno od Drine, u Hercegovini
istočno od Nevesinja, dakle na području koje obezbeđuju
Italijani, javljalo se u to vreme o grupama ustanika.


Komunističke sabotaže, koje su otpočele ubrzo po izbi-
janju nemačko-ruskog rata, trajale su ceo mesec juli. Banditi
su vršili prepade na srpske policijske i žandarmerijske patro-
le, napadali žanđ. stanice i pljačkali opštinske kancelarije.
Na terenu je već dolazilo do pravih sudara i borbe između
srpske žandarmerije i bandi. Srpska
policija i žandarmerija bile su prilično nemoćne protivu ovih
sve češće istupajućih bandi pošto ih je često potpomagalo
stanovništvo. Zato nisu više bile dovoljne ni postojeće ne-
mačke snage za osiguranje, vojina policija i landesšiceni za
straže kod vojnih objekata, žel. pruga i kod javnih zgrada.
Zbog toga je bilo potrebno da se u ugrožena područj a upute
kao pojačanje jedinice peš. divizija dislociranih u Srbiji, koje
su bile prilično rasute. Jer su već počele sabotaže i protivu
imovine nemačkih oružanih snaga. Tako su saboteri spalili
na aerodromu u Jagodini avione iz ratnog plena, a u Beo-
gradu je čak požarom uništen veliki deo jednog auto-parka.
Za odmazdu za ovakve prepade, koji su se proširili i na nem. policijske patrole, streljani su i ubijeni mnogobrojni komu-
nisti i Jevreji.


Krajem avgusta preduzet je pokušaj da se obrazuje no-
va srpska vlada, koja bi našla oslonca u narodu. Na čelo
ove vlade mislilo se postaviti čoveka koji bi uživao poštova-
nje i poverenje ne samo kod dela stanovništva koji se još
mirno držao, nego i kod bivših srpskih oficira kojii su odbe-
gli bandama. Ova ličnost izgleda da je nađena u bivšem jugo-
slovenskom generalu Nediću, jer je bio poznat kao protivnik
pobeglog predsednika vlade Simovića, a u svoje vreme, kao
ministar vojske, radio je za pakt s Nemačkom i, sem toga,
važio je kao jaka ličnost i neprijatelj komunista. U njegovu
vladu bila su primljena i 3 Ijotićevca (seljačka stranka), od
kojih se mnogo očekivalo. Još pre obrazovanja nove vlade Ne-
dića, uspelo se na izgled da se jedan veliki deo četničkih
odreda pod komandom vojvode Pećanca izjasnio spremnim
ne samo da će se držati po strani od komunista nego da će
učestvovati i u borbi protiv komunističkih bandi.
6
Vojnoupravni komandant Srbije dozvolio je vladi Ne-
dića da pojača srpsku žandarmeriju na 5000 ljudi. Ona je,
sem toga, smela da formira »pomoćnu borbenu snagu« od
mesnog stanovništva u ograničenom broju i pod nadzorom.
Za industrijska preduzeća bila je sem toga formirana indu-
strijska zaštita sa 250 »folksdojčera« kao jezgrom.


Iz izveštaja nemačkog komadanta za Jugoistok.
hoochie coochie man hoochie coochie man 16:15 22.02.2015

Re: Negacija zla

Iz izveštaja nemačkog komadanta za Jugoistok.


Pa ni taj izveštaj ne poriče ono što sam napisao.
Da su ozbiljne operacije počele tek posle postavljanja Nedića a dotle su bili uglavnm nagoveštaji i napadi na žandarme.
Komunističke sabotaže, koje su otpočele ubrzo po izbijanju nemačko-ruskog rata, trajale su ceo mesec juli. Banditi
su vršili prepade na srpske policijske i žandarmerijske patro-
le, napadali žanđ. stanice i pljačkali opštinske kancelarije.


A zna se da to nije bio problem jer je Nedić, kad je postavljen, odbijao da naoružava žandarmeriju, da njima daje oružje dobijeno od Nemaca iz dva razloga.
Jedan je da stvori svoje jedinice koje će mu biti lojalne, a drugi, važniji, je taj što je žandarmerija bila sastavljena od ljudi iz naroda, bez nekog ideološkog kriterijuma, pa je tako odslikavala raspoloženje naroda, a to znači masovno podržavala ravnogorski pokret i Dražu, dakle antinemački raspoložena.

Zandarmi su bili ostavljeni slabo naoružani i na milost i nemilost kojekakvim vagabundima poput Žikice Španca.

Dalje, sve i da je nemački rezon bio taj, postavimo nekoga ko će smiriti stanje, vrlo brzo se pokazalo da on ne može da ga smiri, jer se ubrzo posle njegovog postavljanja ustanak znatno rasplamsao.
Zašto onda nije smenjen?

Razlog zašto je on izabran stoji i u tvojim citatima
a u svoje vreme, kao
ministar vojske, radio je za pakt s Nemačkom



Predrag Brajovic Predrag Brajovic 17:03 22.02.2015

Re: Negacija zla

Можда неког заиста интересују чињенице o Недићу и како је дошло до његовог ангажмана, па ако је тако -- ево их ОВДЕ, са најважнијим детаљима и сведочењима.

Мада, скептичан сам да ће баш бити навала на ово штиво.

Узгред, Недић, одмах на почетку преоговора са Немцима, тако рећи нудећи се, за свој програм даје и прогон Јевреја. Такође узгред, Недићу је у пар наврата "прећено" да у случају неформирања српске квислиншке владе може се рачунати да ће територија Србије бити подељена мађарском, бугарском и хрватском надзору.

Ево, још једном линк:
Dr. Milan Borković: KVISLINŠKA UPRAVA U SRBIJI 1941 - 1944 - knjiga 1
milisav68 milisav68 21:17 22.02.2015

Re: Negacija zla

hoochie coochie man
Pa ni taj izveštaj ne poriče ono što sam napisao.

Pa nije da ne poriče, kada je tek Nediću dozvoljeno da poveća broj žandara na 5000, jer se ometalo "normalno" funkcionisanje nemačke vojske.

I nije on odlučivao o naoružavanju žandara, već Nemci nisu to dozvoljavali, zato što nisu baš imali poverenja ni u njih ni u četnike Koste Pećanca.
K-dant oružanih snaga na Jugoistoku bio je ovom re-
konstrukcijom vlade utoliko više iznenađen što nije bio o
tome obavešten, već stavljen pred svršen čin. Naknadno odo-
brenje, uprkos svih sumnji, ipak je dato. Uskoro se pokazalo
da je odluka da se posluži sa četnicima protivu komunistič-
kih bandi skrivala u sebi istu opasnost kao i naoružanje
srpske žandarmerije, koja delom nije ni pokazivala volje i
nije ni bila sposobna da se bori sa ustanicima, i da je to
bila vrlo riskantna zamisao.

Dalje, sve i da je nemački rezon bio taj, postavimo nekoga ko će smiriti stanje, vrlo brzo se pokazalo da on ne može da ga smiri, jer se ubrzo posle njegovog postavljanja ustanak znatno rasplamsao.
Zašto onda nije smenjen?

Razlog zašto je on izabran stoji i u tvojim citatima

Pa da, ja o tome pričam od prvog komentara, da je bio za pakt sa Nemačkom zato što nije verovao u neutralnost, i zato što je verovao u njihovu nepobedivost.

Ne kažem da je to dobro, već da je imao takvo razmišljanje, kao i da je bio žestoki antikomunista, tu je (kod njega) antisemitizam bio u drugom planu iz prostog razloga što je procenat Jevreja u Srbiji bio mali, a i raspoleženje u narodu prema njima je bilo takvo da to nije donosilo političke poene i pre rata.

Pa nije on osnivao logore smrti, već su to radili Nemci, i mnogi od njih su preživeli rat, i umrli prirodnom smrću na slobodi, ali se o tome malo priča, za razliku od Srba genocidista i antisemita.
hoochie coochie man hoochie coochie man 22:21 22.02.2015

Re: Negacija zla

kada je tek Nediću dozvoljeno da poveća broj žandara na 5000, jer se ometalo "normalno" funkcionisanje nemačke vojske.

Da ali kada je postojeću praktično likvidirao, smenio komandanta i postavio svoje ljude, a nešto kasnije je i dekretom ukinuo i postavio svoju srpsku državnu stražu.


da je bio za pakt sa Nemačkom zato što nije verovao u neutralnost

Nije verovao u neutralnost niti u antihitlervosku koaliciju, on je jedino u Nemačku verovao.

O ovome najbolje svedoče dve izjave kad se stave jedna pored druge
Nedić po kapitulaciji izjavljuje

Краљ и влада напустили су Београд. Вероватно су до сада већ напустили земљу. Врховна команда Југословенске војске више не постоји. Ја немам никаквих вести ни веза. Никаква упутства и наређења не могу вам дати. Наша војска је свуда у расулу. Непријатељска војска је ушла у нашу земљу и не постоји сила која би је могла зауставити. Нека сваки од вас узме иницијативу у своје руке. Свако може поступити онако како му савест и дужност налаже и нека сноси одговорност за оно што је урадио.

Ova izjava ne odiše malodušnošću (a i da je to, bilo bi nedopustivo jer malodušnost generalu u obraćanju vojsci ne sme da se omakne) izjava odiše mirenjem, skoro pa oduševljenjem nemačkom vojskom.
Sasvim se tu uklapa ono čuveno, nemačka medecina je najbolja.

A Draža izjavljuje

Јунаци! Наша је влада, као што видимо из ових летака, срамно потписала акт о нашој безусловној капитулацији пред немачком оружаном силом. Ја ту капитулацију не признајем. Жив се Немцима нећу предати. Немачка мора да изгуби овај рат

Iz ovde dve izjave se jasno vide dve ideologije.


kao i da je bio žestoki antikomunista,

Nesporno, ali antikomunizam nikako nije dovoljna karakteristika da bi se neka istorijska ličnost samo zbog nje okarakterisala ka opozitivna.
Pa nije on osnivao logore smrti, već su to radili Nemci, i mnogi od njih su preživeli rat, i umrli prirodnom smrću na slobodi, ali se o tome malo priča, za razliku od Srba genocidista i antisemita.


Ma pusti te Brajoviće, nisu oni toliko bitni da se i Nedić podrži samo da bi se njima kontriralo.
milisav68 milisav68 22:53 22.02.2015

Re: Negacija zla

hoochie coochie man
Nesporno, ali antikomunizam nikako nije dovoljna karakteristika da bi se neka istorijska ličnost samo zbog nje okarakterisala ka opozitivna.

Ma ne tvrdim ja da je pozitivna ličnost, nego da su ga Nemci i zbog toga podržali, jer su im Jevreji i komunisti bili potpuno jednaki na listi za odstrel.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 23:39 22.02.2015

Re: Negacija zla

Nedić po kapitulaciji izjavljuje

Краљ и влада напустили су Београд. Вероватно су до сада већ напустили земљу. Врховна команда Југословенске војске више не постоји. Ја немам никаквих вести ни веза. Никаква упутства и наређења не могу вам дати. Наша војска је свуда у расулу. Непријатељска војска је ушла у нашу земљу и не постоји сила која би је могла зауставити. Нека сваки од вас узме иницијативу у своје руке. Свако може поступити онако како му савест и дужност налаже и нека сноси одговорност за оно што је урадио.

Ova izjava ne odiše malodušnošću (a i da je to, bilo bi nedopustivo jer malodušnost generalu u obraćanju vojsci ne sme da se omakne) izjava odiše mirenjem, skoro pa oduševljenjem nemačkom vojskom.

Izvinjavam se, ali u navedenom citatu nema nikakvog "oduševljenja". Ima fatalizma, rezignacije, očaja, impresioniranosti snagom napadača, ali oduševljenju nema ni traga. Ima čak i poziva da onaj ko želi pruži otpor.
hoochie coochie man hoochie coochie man 00:02 23.02.2015

Re: Negacija zla

ali oduševljenju nema ni traga.


Dobro, ajd, nema oduševljenja, ali skoro da ga ima, tako i napisah, a očaj ja ne vidim.
Da se složimo na poštovanju?
Ima čak i poziva da onaj ko želi pruži otpor.


Zanimnjiv način da general pozove svoje vojnike na pružanje otpora:
Jaki su, niko im ništa ne može, mi smo za njih ništa, ..a vi ako hoćete idite pa se borite.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 00:29 23.02.2015

Re: Negacija zla

Ima čak i poziva da onaj ko želi pruži otpor.


Zanimnjiv način da general pozove svoje vojnike na pružanje otpora:
Jaki su, niko im ništa ne može, mi smo za njih ništa, ..a vi ako hoćete idite pa se borite.

Imao je prlično tačnu procenu snaga,...takođe, nije mlatio gloginje tuđim...realno je procenio situaciju i svoje mogućnosti. Po mojoj proceni, u datoj siyuaciji postupio je najracionalnije i najodgovornije.
hoochie coochie man hoochie coochie man 00:54 23.02.2015

Re: Negacija zla

Imao je prlično tačnu procenu snaga,...takođe, nije mlatio gloginje tuđim...realno je procenio situaciju i svoje mogućnosti. Po mojoj proceni, u datoj siyuaciji postupio je najracionalnije i najodgovornije.



Svaka kolaboracija na svetu se upravo ovako objašnajva, jaki su, mi smo slabi, prihvatimo ih, sila je to.
Ako je to pozitivan, odgovoran stav, onda je kolaboracija sa neprijateljem kao pojava pozitivna, to bi tebao da bude ideal i da se stavi u udžbenike i u obrasce ponašanja...čim te neko pritisne ti ćuti.

Onda bi sve oslobodilačke ratove trebalo smatrarti greškom, Karađorđa prvog osuditi kao neodgovornu budalu.

Zaista je teško raspravljati na taj način kad se saradnja sa neprijateljem opravdava tezom, pa jesu bili jaki.




Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 01:39 23.02.2015

Re: Negacija zla

Svaka kolaboracija na svetu se upravo ovako objašnajva, jaki su, mi smo slabi, prihvatimo ih, sila je to.
Ako je to pozitivan, odgovoran stav, onda je kolaboracija sa neprijateljem kao pojava pozitivna, to bi tebao da bude ideal i da se stavi u udžbenike i u obrasce ponašanja...čim te neko pritisne ti ćuti.

Onda bi sve oslobodilačke ratove trebalo smatrarti greškom, Karađorđa prvog osuditi kao neodgovornu budalu.

Zaista je teško raspravljati na taj način kad se saradnja sa neprijateljem opravdava tezom, pa jesu bili jaki.

Ja nisam rekao da je SVAKI citat tačan, već da je Nedićev citat koji si ti naveo tačan.

Tako da ne znam za SVAKU kolaboraciju da li je bila opravdana ili ne.

Uostalom, ja mislim da je pojam "kolaboracija" izmišljen, ne da opiše, već da žigoše...i da je u svojoj osnovi ideološki odstrel pre fizičkog.

U romanu "Odbrana i poslednji dani" Pekić je na izvanredan način objasnio zašto je pojam kolaboracija pogrešan i idiotski.

Tako da se ne bih s tobom natezao oko ove komunističke terminologije i uobičajenih floskula koje se upotrebljavaju u ovoj temi, već bih samo rekao - za mene je glavni princip, princip odgovornosti: koliko je nečiji postupak proizveo nevinih žrtava, a koliko je ljudi spasao. Sve ostalo je visokoparno trabunjanje.
tasadebeli tasadebeli 11:55 24.02.2015

Re: Negacija zla

gedza.73

Stvarno, šta su uradili komunisti posle rata sa imovinom Jevreja?
Jesu li samo profitirali na njihovoj nesreći?
Jesu li pokrali ono što nisu stigli Nemci?



Мали дневник са неким личним реперима у Београду:


Ето, ја на пример знам да су за време рата Немци конфисковали целокупну имовину Геце Кона, а Конову издавачку кућу преименовали у издавачко предузеће Југоисток у којем су штампали материјале за своје потребе.

(Зато данас сваки пут попиздим када од разноразних немачких политичара и дипломата чујем да ово наше подручје и даље називају баш тако - југоисточни регион Европе, Südost; ни реторику, бре, нису променили, а камоли нешто друго! А ови наши понављају те исте термине као папагаји... )


А затим су у тој истој приватној кући Геце Кона у Добрачиној 30 код Чукур чесме после Другог светског рата биле просторије Издавачког предузећа "Просвета".


Потом су постпетооктобарске власти приватизовале ИП "Просвета", па са њим и ту кућу... (ЛИНК)


Последњи пут када сам пролазио туда, видим кроз прозор у партеру који гледа на Чукур чесму да је у тој просторији у којој су моји живели пре Другог светског рата и у којој је мој матори растао, сада нека школа џез балета...

(Јбг, мислим се, мој матори би се радовао што је у питању барем џез балет, а не нека транге-франге фирма... )

Državna politika u posleratnom periodu onemogućila je da preživele Jevreje obešteti Nemačka.




Тито и Вили Брант...

urbana_gerila

narod je, kao i uvek, postupao onako kako je vaspitavan u kući - neko je držao do čojstva i junaštva neko do guzice, kako u odnosu prema okupatoru tako i u odnosu prema komšijama.



freehand freehand 21:24 18.02.2015

Samomržnja, iskosa

Samomržnja je je jedan psihopatološki sindrom prisutan u teškim, mračnim vremenima kada nacionalni identitet poništava sve ostale identitete i postaje merilo svih stvari. Fanatizovano društvo, totalitarno društvo, nacionalno ostrašćeno odbija da prihvati one pojedince koji ne pripadaju vladajućem nacionalnom korpusu uprkos želji marginalizovanih pojedinaca ili manjina, da se asimiluju, prihvate identitet većinske nacije. To odbijanje da budu prihvaćeni, uključeni, izolovane grupe, ili pojedinci u njima, sagledavaju kao sopstvenu krivicu, jer su ‘drugačiji’ i ne vide drugi ‘izlaz’, počinju da mrze sami sebe i svoje poreklo. Da bi dokazali lojalnost većini, oni postaju veći nacionalisti od svih ‘domaćih’ nacionalista, ili veći fanatici, u očajničkoj nadi da će tako biti prihvaćeni.

Da bi dokazali lojalnost manjini, oni postaju veći antinacionalisti od svih ‘stranihantinacionalista, ili veći fanatici, u očajničkoj nadi da će tako biti prihvaćeni.
freehand freehand 21:34 18.02.2015

Kad sam

... pre nekoliko dana pokušao da ponovo pogledam emisiju u kojoj Danilo Kiš razgovara sa dve Jevrejke iz Srbije, obe u Izraelu, i obe posle drugog svetskog rata prošle Goli otok
- naleteh na ovo:
This video is unavailable.
Sorry about that.

U pitanju je bila emisija "Goli život" a link na nju kačio sam više puta, i nadam se da je bilo onih koji su ga (link) ispratili i emisiju pogledali. sem odnosa Srba i Jevreja, nacija i ideologije gebneralno, postoji u jednoj od priča detalj koji se meni urezao u pamćenje: jedna od sagovornica, mlada jevrejka, u gimnaziji ulazi u SKOJ. 28. marta 1941. zajedno sa drugovima-skojevcima, iz bunta prema potpisivanju Trojnog pakta ide da razbija prozore jednoj svojoj drugarici iz razreda. Drugarica je Nemica. I to joj je jedini greh: nacionalno poreklo i pripadnost.
To je, recimo, pitanje koje bih ja psotavio gospšodinu Davidu: o ekskluzivitetu zla i stalnosti uloga dželata i žrtve.
Možda bih dodatnbo ilustrovao Gazom, ako bi bilo nejasnoća.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 21:54 18.02.2015

Re: Kad sam

Možda bih dodatnbo ilustrovao Gazom, ako bi bilo nejasnoća.

Ti izgleda ne razumeš Endži!

Moraš da nađeš neki deo intervjua, citiraš ga i eventualno komentarišeš.

Ne možeš ovako iz svoje glave!
freehand freehand 22:00 18.02.2015

Re: Kad sam

Ti izgleda ne razumeš Endži!

Ne razumem ni gravitaciju, jebiga, al joj se ne odupirem. Ista me rezignacija ophrva i savlada.
angie01 angie01 22:15 18.02.2015

Re: Kad sam

freehand
Ti izgleda ne razumeš Endži!

Ne razumem ni gravitaciju, jebiga, al joj se ne odupirem. Ista me rezignacija ophrva i savlada.


kako slatko!

zajedno, jedan uz drugoga,
rame uz rame.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 11:45 19.02.2015

Re: Kad sam

angie01
freehand
Ti izgleda ne razumeš Endži!

Ne razumem ni gravitaciju, jebiga, al joj se ne odupirem. Ista me rezignacija ophrva i savlada.


kako slatko!

zajedno, jedan uz drugoga,
rame uz rame.

Fali treći za preferans:)
freehand freehand 12:36 19.02.2015

Re: Kad sam

Drago Kovacevic
angie01
freehand
Ti izgleda ne razumeš Endži!

Ne razumem ni gravitaciju, jebiga, al joj se ne odupirem. Ista me rezignacija ophrva i savlada.


kako slatko!

zajedno, jedan uz drugoga,
rame uz rame.

Fali treći za preferans:)

Dobro, Drago, a šta ćemo sa Jevrejkom-skojevkom koja drugarici iz razreda, Nemici, razbija prozore?
milojep milojep 14:06 19.02.2015

Re: Kad sam

freehand

Drugarica je Nemica. I to joj je jedini greh: nacionalno poreklo i pripadnost.
To je, recimo, pitanje koje bih ja psotavio gospšodinu Davidu: o ekskluzivitetu zla i stalnosti uloga dželata i žrtve.
Možda bih dodatnbo ilustrovao Gazom, ako bi bilo nejasnoća.


Slažem se da je to pravo pitanje! Samo ne znam kako bi se izvukao da ne popiješ etiketu provokatora i antisemite ili još zanimljivije kako bi se F.David 'izvukao' da te tako ne nazove!

angie01 angie01 14:12 19.02.2015

Re: Kad sam

Dobro, Drago, a šta ćemo sa Jevrejkom-skojevkom koja drugarici iz razreda, Nemici, razbija prozore?


pa nista, zakljucicemo, kako su i Jevreji bili kakani, pa eto, malo da potremo onu strahotu, je l to?!

a, sta cemo sa ubijenim i prognanim Nemcima, zenama i decom, posle rata od oslobodilaca, isto su medju njima bili drugovi iz razreda, komsije, sugradjani, kojima je isto tako jedini greh bio nacionalno poreklo i pripadnost?
freehand freehand 20:38 19.02.2015

Re: Kad sam

pa nista, zakljucicemo, kako su i Jevreji bili kakani, pa eto, malo da potremo onu strahotu, je l to?!

To je tako kod drugosrbijanske kumrovačke neoliberalne mladeži, kojoj su po difoltu za sve krivi Srbi.
Ja sam, pak, hteo da malo taj kakani Srbi modus operandi pokažem u pravom svetlu.
Ali bi valjalo da si pogledala tu emisiju: Danilo Kiš intervjuer, dve Jevrejke od kojih su jednu kao devojčicu spašavali i čuvali Srbi za vreme čitavog rata, od Beograda do Niša, pa po povratku iz logora, i drugu koja je bila udata za Srbina oficira kraljevske vojske, pa ilegalca, pa visokog oficira OZNE. I obe dopale na Goli Otok, a posle toga obe u izrael.
Čitava priča dovodi u pitanje stereotipe i naročito ovaj koji provejava iz Dragovog pristupa i Davidovih odgovora, nesrećan sam što je nisam sačuvao a bio bih neizmerno zahvalan ako je neko ima a voljan je da podeli.

a, sta cemo sa ubijenim i prognanim Nemcima, zenama i decom, posle rata od oslobodilaca, isto su medju njima bili drugovi iz razreda, komsije, sugradjani, kojima je isto tako jedini greh bio nacionalno poreklo i pripadnost?

Ne znam. Šta ćemo?

Edit: Gugl još čuva ovo:

milojep milojep 20:53 19.02.2015

Re: Kad sam

freehand

Edit: Gugl još čuva ovo:


Je li to ovo sa linka (ima i tonski zapis)

http://www.mansarda.rs/evanahirpani%C4%87
freehand freehand 21:06 19.02.2015

Re: Kad sam

milojep
freehand

Edit: Gugl još čuva ovo:


Je li to ovo sa linka (ima i tonski zapis)

http://www.mansarda.rs/evanahirpani%C4%87

Da. Samo što u emisiji o kojoj govorim ova priča teče paralelno sa još jednom, a onda se priče i ukrštaju i Kiš na kraju spoji sagovornice. Sjajna povest.
angie01 angie01 11:45 20.02.2015

Re: Kad sam

To je tako kod drugosrbijanske kumrovačke neoliberalne mladeži, kojoj su po difoltu za sve krivi Srbi.


ne znam kako ti ne dosadi to izvrtanje, podmetanje,...ono smaracina nevidjena.

Čitava priča dovodi u pitanje stereotipe i naročito ovaj koji provejava iz Dragovog pristupa i Davidovih odgovora,


pa ti bolje znas, od Filipa Davida, istorijske dokumentacije,...nisam ni sumnjala,....tako je to kada jedno od najvecih ljudskih stradanja, imas obraza da nazoves stereotipnim misljenjem.


Ne znam. Šta ćemo?


sta sad, tu idu drugi arsini?

Jevrejska devojcica polomila drugarici Nemici prozor je dramaticna protivteza, a ubijanje, proterivanje i otimanje po celoj Vojvodini nije previse interesantno.
freehand freehand 11:54 20.02.2015

Re: Kad sam

ne znam kako ti ne dosadi to izvrtanje, podmetanje,...ono smaracina nevidjena.


tasadebeli tasadebeli 17:03 20.02.2015

Re: Kad sam

Predrag Brajovic


milojep


freehand


Vojislav Stojković


Goran Vučković


Nebojsa Krstic



До оваквих расправа данас вероватно не би могло да дође да је на Старом сајмишту направљен меморијални центар посвећен свим страдалима у том логору (или у Југославији током Другог светског рата, зашто да не?) у којем би било сабрано мноштво докумената, сведочанстава, фотографија, филмова, предмета,... који би говорили праву истину.

А зашто такав меморијални центар није направљен? Зашто ни Титова клика за 45 година није прстом мрднула да уради нешто по том питању, зашто ни они после тог доба социјалистичке Југославије и Србије такође ништа нису урадили по том питању?

Нигде не могу да добијем одговор на то питање... Што рече Милисав на претходној страни овог блога, једини сувисли одговор који добисмо до сада био је од Срђана Фукса на једном недавном блогу о холокаусту:

verovao ili ne, nije Srbija kriva - mi hoćemo ali nam ne daju naši stariji partneri iz EU, mislim, ne UK, nego neki partneri koji su u to doba bili sa druge strane.


(Ставио сам већ линк за тај блог на претходној страни овог Драговог блога, па да се не понављам.)

А зашто неки "старији партнери из ЕУ" то не дозвољавају?

Једини одговор који могу да дам на ово питање јесте да то не дају да би могло непрестано да се манипулише истином за дневнополитикантске потребе, те да бисмо се ми Срби и даље препуцавали и могли да се делимо око нечега што би требало да поштујемо - страдања невиних људи.

Колико видим, те расправе иду и до усијања и до вређања... Па да ли је то циљ "старијих партнера из ЕУ"?

Овакве расправе могу само да покажу колико људи могу да падну ниско у својој заслепљености, сујети или у жељи да испуне задатак који им је дат или за који су плаћени, без обзира на то шта је истина о свему томе.

Зар не би било паметније сву ту енергију утрошити у заједничким напорима да се власти ове државе Србије, такве каква је, коначно натерају да направе на Старом сајмишту један меморијални центар?

Зар то не дугујемо свим тим мртвим људима, и Јеврејима и нејеврејима, пострадалим невиним људима због националног, верског, политичког и идеолошког лудила у Другом светском рату?

EDIT: И да ли ми то, због сакривања истине које је наређено од тих "старијих партнера из ЕУ" треба опет да проживљавамо страхоте какве су људи проживљавали за време Другог светског рата?

То је оно чега се бојим највише...
milojep milojep 17:16 20.02.2015

Re: Kad sam

А зашто такав меморијални центар није направљен? Зашто ни Титова клика за 45 година није прстом мрднула да уради нешто по том питању, зашто ни они после тог доба социјалистичке Југославије и Србије такође ништа нису урадили по том питању?


Moje mišljenje je da to nije moglo da se uradi zbog toga što su zločini nad Srbima u NDH gurnuti pod tepih a srazmere tog zločina su najmanje za red veličine veće od Sajmišta. A još se radi o Beogradu, taj dvostruki aršin bi bo oči Srbima.

Зар не би било паметније сву ту енергију утрошити у заједничким напорима да се власти ове државе Србије, такве каква је, коначно натерају да направе на Старом сајмишту један меморијални центар?


Slažem se apsolutno! Jedini problem je što bi neko pak svu svoju energiju utrošio da na mesto kustosa takvog centra dovede nekog Sretena Ugričića ili mnogo gore rešenje.
gedza.73 gedza.73 19:36 20.02.2015

Re: Kad sam

А зашто неки "старији партнери из ЕУ" то не дозвољавају?

Joachim von Ribbentrop*:
European confederation

March 21, 1943

The document here reproduced represents the culmination of the Foreign Ministry’s efforts in regard to the ‘new Europe’. It reflects the considerations set out in doc. 18. For reactions to this initiative see also docs. 35 and 36. The draft bears Ribbentrop’s amendments and initials.

Subject: European Confederation

I am of the opinion that, as already proposed to the Führer in my previous minutes, we should at the earliest possible date, as soon as we have scored a significant military success, proclaim the European Confederation in quite a specific form.

As a foundation ceremony I would envisage inviting all the Heads of State concerned, together with their Governments, to a safe meeting-place such as Salzburg or Vienna, where they would solemnly sign the instrument bringing the Confederation into being.

The States immediately concerned would be Germany, Italy, France, Denmark, Norway, Finland, Slovakia, Hungary, Rumania, Bulgaria, Croatia, Serbia, Greece and Spain (?). If the Führer should intend to create independent states in the parts of Europe occupied by us, these would be added to the list.
The question of territorial frontiers between the different states should not be dealt with in connection with the Act of Confederation, but must clearly wait until the final peace settlement.

Što ti je ironija čudo jedno.
Neki bi rekli 'dok se mlada obuče, svadba se provuče'.

Sećaš li se, Taso, stripa 'Crni Roko'?
Ljubiša Samardžić i ekipa iz serije 'kuda idu divlje svinje'?
Ili 'mačak pod šlemom' sa Pavlom Vujisićem.
Svuda su domobrani bile seoske dobrice, rumenih obraza, koji vole pojest' i popit' malo više, protiv su rata, strašljivi...
Nisu kao naši žandari bili saradnici okupatora.
To mi onako palo na pamet, nevezano za temu.

A o temi?
Nemačku vojsku je ustrojio, i krstio, SS oficir nakon, čini mi se, deset godina odslužene kazne.
To bi bilo kao da mi sačekamo Mladića za jedno petnaestak godina i postavimo ga za savetnika vojnog ministra.
(i ovo možda nije u svezi sa temom, ali sam se setio Filipove palamuđevine oko nemačke denacifikacije).
Taj SS oficir nije jedini.

Neke su uzeli Amerikanci pod svoje. Poput onog fon Brauna čije su rakete gađale London ili nekih doktora koji su po logorima vršili eksperimente nad zatvorenicima.
Zločinački režimi? Ma, jok, samo razmišljanja jednog srpskog običnog vola po čijoj se glavi vrzmaju nesređene gluposti.


Henry Ford (July 30, 1863 – April 7, 1947) was an American industrialist, the founder of the Ford Motor Company, and sponsor of the development of the assembly line technique of mass production.

Ford was also widely known for his pacifism during the first years of World War I, and also for being the publisher of antisemitic texts such as the book The International Jew

Testifying at Nuremberg, convicted Hitler Youth leader Baldur von Schirach who, in his role as military governor of Vienna deported 65,000 Jews to camps in Poland, stated,

The decisive anti-Semitic book I was reading and the book that influenced my comrades was ... that book by Henry Ford, "The International Jew." I read it and became anti-Semitic. The book made a great influence on myself and my friends because we saw in Henry Ford the representative of success and also the representative of a progressive social policy.



*Ribentrop je ovaj čikica

Il barone Joachim von Ribbentrop (Wesel, 30 aprile 1893 – Norimberga, 16 ottobre 1946) è stato un politico tedesco, ministro degli esteri della Germania nazista dal 1938 al 1945.

Onaj što je sa Sovjetima napravio dil da pobiju zajedno Poljake i što je na neko vreme odložilo antifašističku borbu Marršala Tita i vrhovnog štaba protiv mrskog okupatora i zlih fašističkih slugu.


Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 20:54 20.02.2015

Re: Kad sam

Onaj što je sa Sovjetima napravio dil da pobiju zajedno Poljake i što je na neko vreme odložilo antifašističku borbu Marršala Tita i vrhovnog štaba protiv mrskog okupatora i zlih fašističkih slugu.


gedza.73 gedza.73 21:15 20.02.2015

Re: Kad sam



Jes' da je baća više voleo kubanske cigare, ali dim je dim.

Jel' beše i kozake istrebio supotpisnik pakta?
freehand freehand 22:00 20.02.2015

Re: Kad sam

До оваквих расправа данас вероватно не би могло да дође да је на Старом сајмишту направљен меморијални центар посвећен свим страдалима у том логору (или у Југославији током Другог светског рата, зашто да не?) у којем би било сабрано мноштво докумената, сведочанстава, фотографија, филмова, предмета,... који би говорили праву истину.

A baš si mi delovao pametno i trezveno...
Šta je sprečio memorijalni centar Jasenovac?
tasadebeli tasadebeli 00:58 21.02.2015

Re: Kad sam

gedza.73

Sećaš li se, Taso, stripa 'Crni Roko'?
Ljubiša Samardžić i ekipa iz serije 'kuda idu divlje svinje'?
Ili 'mačak pod šlemom' sa Pavlom Vujisićem.
Svuda su domobrani bile seoske dobrice, rumenih obraza, koji vole pojest' i popit' malo više, protiv su rata, strašljivi...
Nisu kao naši žandari bili saradnici okupatora.
To mi onako palo na pamet, nevezano za temu.



Једна причица из живота о идеолошки и дневнополитикантски испраним мозговима послератних генерација:

Породица моје жене, баба, деда, отац и два стрица, 1942. године су се као избеглице из Хрватске уселили у стан у новоизграђеној згради у Београду захваљујући Томи Максимовићу и његовом комесаријату за избеглице у Недићевој влади.

Када смо жена и ја пет деценија касније, у првој половини деведесетих, разговарали о том истом стану у којем и данас живи породица моје жене са власницом тадашње чувене београдске агенције за некретнине и познатим адвокатом, иначе припадницом послератних генерација, и када смо јој показали папире за стан, госпођа је узвикнула:"Немогуће! За време Другог светског рата у Београду се ништа није градило!"

Поуздано знам да је и породица Милутина Мркоњића на исти начин била удомљена у Београду у којем се затим родио и Мрка 1942. године. На Банији и у Борову пре избеглиштва били су Мркоње, па у Србији постадоше Мркоњићи.

Или да поменем како су захваљујући том истом Томи Максимовићу пар хиљада деце из Србије у јеку Другог светског рата били упућени преко Црвеног крста на тронедељни опоравак у Швајцарској због неухрањености и болести. Воз под немачком војном пратњом до границе са Швајцарском где су их преузимали службеници Црвеног крста. Мој таст и данас прича о томе. Имао је тада 9 година.

И тако, читав низ прича...

Срећом, тог мученог Тому Максимовића, човека задуженог за избеглице у тој Недићевој влади, човека којег су послератне власти осудиле као најгорег криминалца, Србија је рехабилитовала 2008. године.

Да барем због тога не црвенимо од стида...
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 01:22 21.02.2015

Re: Kad sam

EDIT: И да ли ми то, због сакривања истине које је наређено од тих "старијих партнера из ЕУ" треба опет да проживљавамо страхоте какве су људи проживљавали за време Другог светског рата?

Nikakvi stariji partneri nisu nam branili da dignemo taj kompleks. Pare za njega bile su jedini problem, barem posle 2000. ...za pre ne znam.
tasadebeli tasadebeli 01:46 21.02.2015

Re: Kad sam

Nebojsa Krstic
EDIT: И да ли ми то, због сакривања истине које је наређено од тих "старијих партнера из ЕУ" треба опет да проживљавамо страхоте какве су људи проживљавали за време Другог светског рата?

Nikakvi stariji partneri nisu nam branili da dignemo taj kompleks. Pare za njega bile su jedini problem, barem posle 2000. ...za pre ne znam.


Хвала ти, Крле!

Да имамо неки одговор из поузданог извора.

Не знам на основу чега је Срки оно тврдио на том блогу о холокаусту, није улазио у детаље, али ово што си ти рекао је први пут да ја конкретно чујем у чему је проблем са тим.

Барем после 2000. Можда ћемо временом добити одговор и за оних 55 годна пре тога...

А последице тога што нисмо одужили тај дуг према свим невино пострадалим људима у том рату видиш данас и сам и на овом блогу...

Кажњени смо због непоштовања својих мртвих.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 02:21 21.02.2015

Re: Kad sam

Не знам на основу чега је Срки оно тврдио на том блогу о холокаусту, није улазио у детаље, али ово што си ти рекао је први пут да ја конкретно чујем у чему је проблем са тим.

Барем после 2000. Можда ћемо временом добити одговор и за оних 55 годна пре тога...

Bio sam na par sastanaka vezanih za tu temu. Sa Vizentalom i sa još nekim ljudima. Veran Matić je želeo da pokrene akciju oko toga, gradska vlast, još u vreme Bogdanovića je bila animirana da reši imovinsko pravna pitanja Starog sajmišta, da iseli stanare i zakupce lokala...i ne znam gde je i kad zapelo.
tasadebeli tasadebeli 02:40 21.02.2015

Re: Kad sam

freehand
До оваквих расправа данас вероватно не би могло да дође да је на Старом сајмишту направљен меморијални центар посвећен свим страдалима у том логору (или у Југославији током Другог светског рата, зашто да не?) у којем би било сабрано мноштво докумената, сведочанстава, фотографија, филмова, предмета,... који би говорили праву истину.

A baš si mi delovao pametno i trezveno...
Šta je sprečio memorijalni centar Jasenovac?


Шта нам вреди, Фри... Меморијални центар Јасеновац у којем сам ја, путујући са школском екскурзијом (можда као и ти) уживо у једној витрини видео србосјек, данас више не постоји...

Чујем да и сва документа и књиге о том усташком злочину, стрпљиво скупљане деценијама, сада леже по подовима, разбацане, разнесене на све стране или уништене...

Изгледа да се неовисна демократска Хрватска свим силама потрудила да избрише трагове усташких злочина.

Али ако већ не можемо ништа да урадимо по питању Јасеновца јер се налази на територији стране државе, можемо, ваљда, нешто да урадимо са Старим сајмиштем. Мислим, ако се у Хрватској бришу помно ти трагови злочина радовима разноразних једнократних доместос историчара, онда можемо ми нешто да урадимо у супротном правцу и да сачувамо од заборава то што се догодило.

Старо сајмиште није у Хрватској. Ту је, преко пута, на Новом Београду.

И то да урадимо не због Хрвата.

Због нас.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 02:52 21.02.2015

Re: Kad sam

Nebojsa Krstic
Не знам на основу чега је Срки оно тврдио на том блогу о холокаусту, није улазио у детаље, али ово што си ти рекао је први пут да ја конкретно чујем у чему је проблем са тим.

Барем после 2000. Можда ћемо временом добити одговор и за оних 55 годна пре тога...

Bio sam na par sastanaka vezanih za tu temu. Sa Vizentalom i sa još nekim ljudima. Veran Matić je želeo da pokrene akciju oko toga, gradska vlast, još u vreme Bogdanovića je bila animirana da reši imovinsko pravna pitanja Starog sajmišta, da iseli stanare i zakupce lokala...i ne znam gde je i kad zapelo.


Da, sve se plašim da ne znaš. kao što Boris nije mesecima "znao" da je Neda glasala iz Bodruma, a mal mal pa svraćao do nje u Siminu. Za svo vreme vladovanja, odlično ste naučili da "ne znate" ono što ne treba da znate.

A Sjamište, pa naravno da ni posle 2000-te nije ništa urađeno kada ste pravili Čuveni Beograd SveCku Prestonicu Buke i Noćnog "Života", zbog koje ste oterali u logore stotine hilajda ljudi koji godinama, od maja do oktobra (a i šire ;> ) žive u ratnom stanju buke i halabuke - vaše osnovne "ekonomske" ideje, koju ste preuzeli od Slobe, pa usavršili i digli na kub kvadrata ;>

E pa tako je i Sajmište (Obaška oni silni splavovi oko Sajmišta) bilo - barem do skandala 2007me, u sklopu vašeg "viđenja" Beograda:. Žurke, narkomani, DJevi, što veća buka i haos, to bolje i poželjnije.

A sečem ruku (onu jednu preostalu ;> ) da je i za Sajmište "Pokrovitelj "i zaštitnica bila Hrustanovićka, koja je na svojim plećima (obaška džepsima) iznela sve splavove i uspešno celu deceniju bila glavna ubojna pesnica beogardske vlasti koja je sprečavala svaki, pa i najmanji, pokušaj uvođenja reda (i mira) u Beogradske noći.

NB - neću ni da pominjem sramno oduglovačenje postupka koji je vođen (iha-hajski) kako bi se poništila ujdurma kojom je lokacija prodata onim mafijašima (koje je onda "neko" nasledio od Slobe, pa usvojio). Šta je to spram Pahomija - ili Luke Beograd ;> Da, da, zato se i reformisalo sudstvo, beše? ;>
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 03:28 21.02.2015

Re: Kad sam

Нигде не могу да добијем одговор на то питање... Што рече Милисав на претходној страни овог блога, једини сувисли одговор који добисмо до сада био је од Срђана Фукса на једном недавном блогу о холокаусту:

verovao ili ne, nije Srbija kriva - mi hoćemo ali nam ne daju naši stariji partneri iz EU, mislim, ne UK, nego neki partneri koji su u to doba bili sa druge strane.



I tako se rađaju "istine". Neko napiše koještariju (pa se posle čudi kada Krle formira merne jedinice po njemu) drugi je prenese - "kao izvor sa interneta", i eto kod trećeg se to već pojavi kao dokazani fakat.

No, dobro, takvi su ti učeni ljudi - učili, učili, pa..preučili ;>
freehand freehand 07:59 21.02.2015

Re: Kad sam

tasadebeli
freehand
До оваквих расправа данас вероватно не би могло да дође да је на Старом сајмишту направљен меморијални центар посвећен свим страдалима у том логору (или у Југославији током Другог светског рата, зашто да не?) у којем би било сабрано мноштво докумената, сведочанстава, фотографија, филмова, предмета,... који би говорили праву истину.

A baš si mi delovao pametno i trezveno...
Šta je sprečio memorijalni centar Jasenovac?


Шта нам вреди, Фри... Меморијални центар Јасеновац у којем сам ја, путујући са школском екскурзијом (можда као и ти) уживо у једној витрини видео србосјек, данас више не постоји...

Чујем да и сва документа и књиге о том усташком злочину, стрпљиво скупљане деценијама, сада леже по подовима, разбацане, разнесене на све стране или уништене...

Изгледа да се неовисна демократска Хрватска свим силама потрудила да избрише трагове усташких злочина.

Али ако већ не можемо ништа да урадимо по питању Јасеновца јер се налази на територији стране државе, можемо, ваљда, нешто да урадимо са Старим сајмиштем. Мислим, ако се у Хрватској бришу помно ти трагови злочина радовима разноразних једнократних доместос историчара, онда можемо ми нешто да урадимо у супротном правцу и да сачувамо од заборава то што се догодило.

Старо сајмиште није у Хрватској. Ту је, преко пута, на Новом Београду.

И то да урадимо не због Хрвата.

Због нас.

Ne, Taso. Ono što sam hteo da kažem jeste da je Jasenovac dokaz da memorijalni centar sam po sebi ništa ne rešava.
Naravno da time ne sporim da ga treba načiniti, dapače.
Ali, atmosfera u društvu je ono što treba menjati.
freehand freehand 08:00 21.02.2015

Re: Kad sam

(pa se posle čudi kada Krle formira merne jedinice po njemu)

Nije Krle. Ja sam. Ti bi, recimo, mogao da budeš jedan od kandidata čiji bi nick mogao biti naziv jedinice za stalkeraj ili za pizmu, mada pre pre ovo drugo.
hajkula1 hajkula1 23:18 21.02.2015

Re: Kad sam

freehand
До оваквих расправа данас вероватно не би могло да дође да је на Старом сајмишту направљен меморијални центар посвећен свим страдалима у том логору (или у Југославији током Другог светског рата, зашто да не?) у којем би било сабрано мноштво докумената, сведочанстава, фотографија, филмова, предмета,... који би говорили праву истину.

A baš si mi delovao pametno i trezveno...
Šta je sprečio memorijalni centar Jasenovac?



S višeg nivoa prekinuto istraživanje. Brojke su bile stravične. Znaš ko je upravljao državom i da se razvijalo bratstvo i jedinstvo.
tasadebeli tasadebeli 09:19 24.02.2015

Re: Kad sam

freehand

Ali, atmosfera u društvu je ono što treba menjati.



oskar-z-wild oskar-z-wild 21:36 18.02.2015

Mentalni sklop ovog pisca

Mirko Kovač se početkom devedesetih nalazio na spisku tajnih službi zaduženih za fizičku likvidaciju. Stalno i iznova tražim odgovor: Ko je i po čijem nalogu sastavljao takve spiskove? Zašto se kriju imena tih opskurnih ličnosti?


Mene na primer nije briga koji je ćata u sistemu samoodbrane dobio zadatak da sastavlja spiskove "perceived" neprijatelja, važnije je da se prepoznaju glavni nosioci propale ideologije - srećom uglavnom su mrtvi, izgnani ili u zatvorima. Očigledno je da ima neke pravde i to je dovoljno za običnog čoveka.

Ćutnja o tome je samo dokaz više kako i danas određene institucije moći manipulišu srpskom kulturom, a po svemu sudeći i politikom, držeći čitavo srpsko društvo kao svoje taoce. Inertnost i apatija su glavne odlike sadašnjeg stanja duha u Srbiji.


Koje institucije? Ako pisac zna, zašto ne podeli svoje znanje sa nama koji ne znamo? Da li se radi o sionskim mudracima ili srpskim mudracima? Kada u Srbiji nije vladalo stanje inertnosti i apatije - zar nemaju ljudi pravo na dosadu i obično životarenje?
tasadebeli tasadebeli 23:12 18.02.2015

Као вино, мало да одстоји

Нисам још увек прочитао Кућу сећања и заборава. Тако радим са сваким добитником НИН-ове награде...

Сачекам да прође извесно време, да се слегне медијска прашина, да ништа не утиче на моје лично вредновање награђене књиге по неком мом вредносном коду који не бих умео да објасним и који није ни у каквој вези са естетским и књижевно-теоријским мерилима, него има везе са тим какав сам ја као човек.

Због тога што нисам прочитао књигу, немам ни права да напишем било шта о њој.

Али морам зато, Драго, да ти кажем да ти је овај интервју са Филипом Давидом заиста изузетно добар и занимљив. Добрим делом због самог саговорника који је читав свој живот уткао у српску културу, не само у књижевност, а још и више због теме која је је језгро овог твог разговора са Давидом, теме односа добра и зла, и то много,много лица зла, и једног, само једног, лица добра, које је ипак довољно јако да одржава равнотежу и да даје наду:

Ravnotežu dobra i zla održavaju takozvani ‘pravednici’ kojih ima u svakoj generaciji, ali su skriveni, ne znaju im se ni imena. Javljaju se onda kada je najteže, spremni da žrtvuju i sebe kako bi spasli druge. To su, mahom nepoznati, obični ljudi, koji postaju heroji svojim postupcima. Oni vraćaju poverenje da nije sve izgubljeno dok ima takvih ljudi spremnih da se svim svojim snagama suprotstavljaju nasilju, mržnji, zločinima. Da se suprostave otvoreno, javno, bez obzira na cenu. Ohrabrujuće je da takvi ljudi postoje. Njihovi postupci pokazuju da zlo ipak nije svemoćno i kada je sveprisutno.


Један од филмова који је за мене био велико откриће када сам га одгледао, јесте филм "Непријатељ". Док сам читао ове редове Давидовог одговора на твоје питање,

Holokaust je samo osnova ili, ako hoćete, okvir za jednu mnogo širu pripovest o snazi i moći onoga što nazivamo zlo. Kako je moguće da čovek čoveku čini takve užase čemu smo svedoci bili i u neposrednoj prošlosti. Da li je zlo nešto autonomno, radikalno, metafizičko, ili je banalno, plitko, kako je pisala Hana Arent posle suđenja Ajhmanu u Jerusalimu? To ostaje nerazjašnjeno. Nisam flozof, ni naučnik, ni psiholog. Pričam samo o ljudskim sudbinama preko kojih možda saznajemo, kako kaže jedna od ličnosti u romanu, nešto više o ‘božanskim česticama’ zla, ali nedovoljno da dopremo do njegove suštine.


опет ми се тај филм одмотавао пред очима. (ЛИНК за филм)

И оне последње сцене филма које су ме оставиле да седим још дуго, дуго после гледања филма зурећи у празан екран... Праведници... ЛИНК


Био ми је занимљив и одговор Филипа Давида у којем је упоређивао књижевност у којој су стварали он, Пекић, Киш и Ковач са књижевношћу данас...

Danas je sve drugačije. Kovač je tačno primetio da smo bili ‘poslednji dinosaurusi jednog shvatanja književnosti’. Nove tehnologije su promenile i odnos prema književnosti, način shvatanja i razumevanja književnosti. Promenile su i odnos čitalaca prema onome što se piše. U vremenu kada smo mi počeli da pišemo nije bilo televizije, nije bilo kompjutera. Današnje generacije teško mogu i zamisliti takvo vreme. Književnost je bila važna, mnogo važnija nego danas. Verovali smo da se preko književnosti može menjati svet, izaći iz uskih šablona jednoumlja i totalitarne ideologije. Možda smo u neku ruku bili i idealisti. Možda smo previše verovali da će jednoga dana svet biti bolji a ne gori. Ali ta iluzija nas je održavala, nosila, stvarala uverenje da ima smisla to čime se bavimo. Najteža su ona vremena, a u to ubrajam i ovo koje upravo živimo, kada se čini kako više nema ni nade, ni alternative, da smo upali u nekakvo živo blato u koje se tone sve sve dublje, a mi postajemo sve bespomoćniji.


У тренутку када поуздано знамо по подацима да је 2011. године у Србији објављено 200 романа (словима, две стотине романа, у Србији која има 7 милиона становника од чега је по истраживањима 65% функционално неписмено), постаје јасно да смо у то живо блато о којем говори Давид, у које тонемо све дубље и дубље, доспели због сасвим другачијег односа читалаца према ономе о чему се пише.

До тога је, чини ми се, дошло пре свега због тог квантитета у којем се губи, дави, нестаје квалитет у издаваштву и због губљења критеријума вредности који би одређивали шта је заиста вредно за штампање, а шта није. Рекао бих да је то само још једна од оних ситуација у којима због обима и броја понуђеног на "тржишту" имамо илузију избора, али смо, у ствари, без алтернативе у мору објављених књига, јер је у том мноштву тешко разабрати шта је права вредност, нешто што ће трајати дужи низ година као светионик у књижевном животу Србије.

Не знам како бих назвао то што нам се догађа. Бестселеризација књижевности? Естрадизација књижевности која од уметности постаје шоу-бизнис? Не знам... А можда је то оно Ворхолово, свако ће бити славан на петнаест минута...

И на крају, пошто сам "језичара", морам да издвојим ове речи Филипа Давида:

‘Trebalo bi izmisliti neki novi jezik, čist, neokaljan, koji bi imao jasnoću, dubinu, snagu, koji bi bio sposoban da izrazi prava osećanja. Takav jezik, precizan i snažan, predstavljao bi najjaču odbranu od zla’.




П.С. - Драго, једно питање... Помињеш у интервјуу шест логора за Јевреје (допунио бих те, не само за Јевреје, него и за многе друге) у Београду. Ја знам за Старо сајмиште, које је званично било на територији тадашње НДХ, али се логистички, чињеница је, ослањало на Београд преко пута и знам за Бањицу.

Која су преостала четири логора?
Goran Vučković Goran Vučković 23:49 18.02.2015

Re: Као вино, мало да одстоји


До тога је, чини ми се, дошло пре свега због тог квантитета у којем се губи, дави, нестаје квалитет у издаваштву и због губљења критеријума вредности који би одређивали шта је заиста вредно за штампање, а шта није. Рекао бих да је то само још једна од оних ситуација у којима због обима и броја понуђеног на "тржишту" имамо илузију избора, али смо, у ствари, без алтернативе у мору објављених књига, јер је у том мноштву тешко разабрати шта је права вредност, нешто што ће трајати дужи низ година као светионик у књижевном животу Србије.


Pročitao više puta i još pokušavam da razumem
medjutim92 medjutim92 00:30 19.02.2015

Re: Као вино, мало да одстоји

tasadebeli
П.С. - Драго, једно питање... Помињеш у интервјуу шест логора за Јевреје (допунио бих те, не само за Јевреје, него и за многе друге) у Београду. Ја знам за Старо сајмиште, које је званично било на територији тадашње НДХ, али се логистички, чињеница је, ослањало на Београд преко пута и знам зjа Бањицу.

Која су преостала четири логора?


Nisu svi radili istovremeno, npr. logor Topovske šupe je zatvoren već 1941.

Znam još i za Milišićevu ciglanu, ali ona nije bila logor za Jevreje, već pre svega za pomenute "mnoge druge". No, i dalje fali par logora. Da se ne misli na šire područje Beograda?
tasadebeli tasadebeli 01:00 19.02.2015

Re: Као вино, мало да одстоји

Goran Vučković

Pročitao više puta i još pokušavam da razumem



Јесте, у праву си, баш сам га закукуљио и замумуљио у покушају да будем што краћи...

Да пробам опет...

Нове технологије омогућиле су да данас, практично гледано, можеш да одштампаш књигу у Србији по врло ниској цени.

То је отворило врата гомили епских типова да нам као и Радован Трећи причају своје романе. Рекли бисмо да је то позитивно, али...

У толиком броју одштампанога заметне се траг ономе што је заиста вредно јер од шуме не видимо дрво. То вредно је некада, док су се користиле старе технологије, пролазило више степеника озбиљне процене вреди ли нешто штампати јер штампање није било јефтино. Данас је практично свакоме омогућено да штампа сопствене књиге.

Податак из те исте 2011. Нолит, некада озбиљна издавачка кућа, те године је објавио 19 наслова. Еврођунти је те исте године објаио 800 наслова. Е, сад, логично је да ти 800 наслова пружа више могућности за избор од 19 наслова. Али...

'Ајде ти, ако не пратиш баш шта се то догађа на пољу објављивања књига, одлучи шта ћеш читати од тих 800 наслова... Да читаш баш све не можеш, а насумичним избором, осуђен си на утапање у осредњости, у неком просеку...

То исто важи и за романе. Две стотине романа! Па то онда више и није уметничка књижевност, то онда постаје естрада.

И онда се ја убих у школи објашњавајући да Исидора Бјелица или Симонида Милојковић нису књижевнице и да њихове књиге не би прошле вредносну проверу у озбиљнијим издавачким кућама каошто је то некада био, рецимо, Нолит и да им вероватно њихове књиге не би нико штампао када би штампање књига коштало као што је некада коштало.

А неке праве вредности у томе што називамо српска књижевност остају у позадини, не виде се од шуме коју праве разне Исидоре, Симониде и слични.

Ух, не знам да ли сам успео да објасним... Хоћу да кажем да у књижевности, ако хоћемо да јој очувамо вредност и да не дозволимо да постане естрадна забава, напорима неће ништа допринети оно правило "квантитет даје квалитет" Напротив, то правило нам само одмаже јер нема вредносне селекције одштампаног...

EDIT: За сада смо, срећом, још увек сачували какве-такве вредносне провере кроз додељивање књижевних награда јер се ту ипак још увек питају људи који и треба да буду питани...
gabriele gabriele 09:02 19.02.2015

pepica

Daragec ,ako tako istrajte u samokritici sa argumentima toliko milim Hrvatskoj stranci prava , hrvatskoj stranci prava -dr Ante Starčavić, Čistoj hrvatskoj stranci prava .. i svom toj demokratskoj lepezi pravaške scene jamačno i bezodvlačno pepica rimac bu vam dala neki velered tipa "đorđe pribičević " ili možda čak "zrakomlatni krilnik milan uzelac" ,,, a bogmi možda kad ovi od Vase Brkića dođu na vlast. možda će Novosti dobit i značajniju ulogu .. pa postanu moralni šprajc ko riječki novi list koji je jedna velika socijalna i moralna vertikala na parama Roberta Ježića ,omiljenog sanaderovog lopova , muljatora i prevaranta
Nego kako da su te titoističke Novosti ušle u sukob sa muzikantskim nadfiškalom Ivom dr Josipovićem, jel to sitno prepucavanje udbaškoog parapodzemlja koje vlada rvackom politikom ,vladajućom oporbrnom a bogami i nacionalmanjinskom... pomogli ste Kolindi , a ona koliko vidim nije previše zagrijana za valorizaciju lika i djela "onoga nepomenika" kao što se njen politički krivožvalji uzor zalagao... šta će te ako dođe do debrozacije
emsiemsi emsiemsi 10:41 19.02.2015

Re: pepica

gabriele
Daragec ,ako tako istrajte u samokritici sa argumentima toliko milim Hrvatskoj stranci prava , hrvatskoj stranci prava -dr Ante Starčavić, Čistoj hrvatskoj stranci prava .. i svom toj demokratskoj lepezi pravaške scene jamačno i bezodvlačno pepica rimac bu vam dala neki velered tipa "đorđe pribičević " ili možda čak "zrakomlatni krilnik milan uzelac" ,,, a bogmi možda kad ovi od Vase Brkića dođu na vlast. možda će Novosti dobit i značajniju ulogu .. pa postanu moralni šprajc ko riječki novi list koji je jedna velika socijalna i moralna vertikala na parama Roberta Ježića ,omiljenog sanaderovog lopova , muljatora i prevaranta
Nego kako da su te titoističke Novosti ušle u sukob sa muzikantskim nadfiškalom Ivom dr Josipovićem, jel to sitno prepucavanje udbaškoog parapodzemlja koje vlada rvackom politikom ,vladajućom oporbrnom a bogami i nacionalmanjinskom... pomogli ste Kolindi , a ona koliko vidim nije previše zagrijana za valorizaciju lika i djela "onoga nepomenika" kao što se njen politički krivožvalji uzor zalagao... šta će te ako dođe do debrozacije

Не бих ја Драгу много замерао.
Људи смо.
Ипак је он био ратни градоначелник српскога града Книна.
Стога је схватљиво да он данас мора да буде много политкоректнији него неки други --- како се братство и једнинство Сједињених Држава Региона не би смањивало (наравно, аксиом на коме почива читава парадигма је --- да су сви били цвећке, а да су за све криви, као и увек, Срби).
Знамо се !
milojep milojep 13:57 19.02.2015

Re: pepica

Стога је схватљиво да он данас мора да буде много политкоректнији него неки други


A viđu Vuka Draškovića!
gabriele gabriele 17:20 19.02.2015

Re: pepica

ma dragec je tu bio žrtva ko milan nedić, nateralo ga inače nebi, al ajd da smanji žrtve , sačuva tradiciju VI ličke da ne bi Đuićeva buržoazija ugrozila revoluciju
milojep milojep 14:46 19.02.2015

?

Iz intervjua:

Sve dotle dok je i jedan Jevrejin u zemlji, ili dok može da govori sa Srbima, ili dok ga Srbi mogu žaliti, sve dotle nema mira u zemlji


Ja bih ovde pohvalio Srbe?


Turner je zabeležio: ‘General Nedić je dalje naveo teškoće koje mu u zemlji još pričinjavaju ostaci masona kao i prikriveni Jevreji i Englezi. Ja sam odvratio da je jevrejsko pitanje praktično rešeno i da će sa preostalim Jevrejima i još prisutnim masonima brzo biti rašćišćeno. Gospodin Nedić će posle moći da prisvoji istorijsku zaslugu da je za vreme njegove vladavine jevrejsko pitanje u Srbiji u potpunosti rešeno’


Ili je intervju pogrešno prenesen ili je F.David malo izlapio!? Jer ako je sam citirao Nemca koji kazuje ovo iznad i time uverava Nedića da će jevrejsko pitanje brzo biti rešeno i da će on kasnije prisvojiti tuđu zaslugu!? otkud onda rezon koji neposredno sledi u sledećoj Davidovoj rečenici:

Pravili su spiskove, hapsili po kućama, izvlačili gimnazijalce iz školskih klupa i usko sarađivali sa Gestapoom u slanju u logore. Samo je krajnja, poslednja egzekucija bila prepuštena okupatoru.


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana