GOŠĆA AUTORKA: Zilikaka
Ovde je uglavnom poznato da sam mašinac.
Ono što nije poznato, i o čemu teško da bih pisala da me nije muka naterala, je zašto sam postala mašinac.
Elem, fizika je bila moja ljubav na prvi pogled. Verovatno ima u tome nešto i do mene, ali svakako je najveći deo do moje prve nastavnice fizike. Bila je sjajan pedagog i divna žena. Učila nas je da je to sve što nas okružuje zanimljivo i sasvim razumljivo. Da se ne treba plašiti nego se malo samo setiti i razmisliti. Samo u mojoj generaciji nas silne tehnika lebom ’rani baš zahvaljujući njoj i njenom pristupu. Sa takvom postavkom sve posle ide lako.
Ja lično, pošto nisam želela da budem profesor, odabrala sam zanat u kojem ću moći da doživotno ostanem u kontaktu sa svojom prvom ljubavlju.
... i kao takva sinoć uzgred pitam svog sedmaka tinejdžera šta trenutno uče iz fizike.
Kaže „potisak“. Pitam kako bi on meni objasnio šta je to, a on reče da je to nešto u vezi s vodom.
Pitam kako to deluje, od čega zavisi, da li su pominjali gustinu vode, gustinu tela, zapreminu vode, plivanje....
Vidim da gleda kroz mene. Pitam još za neke druge osnovne pojmove, i shvatim da je najviše što mogu dobiti kao odgovor nabiflana definicija.
Shvatim da je vrag odneo šalu, da to tako neće valjati, i odlučim da budući mali raspust posvetimo zajedno upoznavanju, i što je važnije, razumevanju osnovnih pojmova. Onda, pošto sam od terijerske sorte, koliko odmah se dohvatim njihovog udžbenika, da vidim šta me sve čeka.
I tako nasumice, sasvim slučajno, otvorim lekciju „Slobodno padanje i bestežinsko stanje“.
Ajd, deo o slobodnom padanju relativno korektan. To je to. Jednoliko ubrzano kretanje gde je ubrzanje jednako g.
E, al onda čitam dalje i počinje čuđenje. Kaže da je težina jednaka sili kojom telo zateže konac o kome visi ili pritiska horizontalnu podlogu na kojoj se nalazi, ali u nastavku dalje još i: „Ako nema te sile nema ni težine“.
Priznajem da me malo zbunila formulacija, al teram dalje. Ide priča o dinamometru ( http://www.sportedukalis.com/files/Image/Fizika/Fizika_novo/pojedinacni.jpg) i opis ogleda u kojem se dinamometar zajedno sa okačenim telom pusti da padne, iz čega se izvodi zaključak da tela nemaju težinu ako slobodno padaju, a onda uokvireno:
„Telo koje slobodno pada nalazi se u bestežinskom stanju“.
Tu mi se već upalila crvena lampica.
Ko je bre ovde blesav? Zašto telo uopšte slobodno pada ako se nalazi u bestežinskom stanju?
Na istom mestu, pod „saznajte više“ imala sam priliku da pročitam i da se u bestežinskom stanju nalazi kosmički brod koji je dovoljno daleko od zemlje, ali i deca na vrhu rolerkostera.
Čak kaže da: ovaj primer osporava mišljenje da je bestežinsko stanje vezano za mesta bez gravitacije, nego postoji jer nema uzajamnog delovanja sa podlogom ili osloncem, pa nema ni težine.
E, tu mi već grune pena.
Učili su mene i o silama i ubrzanjima pri krivolinijskom kretanju, i o sili uzgona pri letenju, i još o koječemu, ali mi niko nikad nije rekao da u tim stanjima nema težine. Štaviše, i u najbanalnijim problemima prvo postavljaš G, a onda gledaš šta sve još deluje i kako tu silu eventualno možeš uravnotežiti ili savladati. To o čemu se priča u knjizi su upravo neki od mogućih načina za savladavanje sile težine.
Ne da mi đavo mira i krenem da guglam otkud sad ovakva postavka stvari, i pronađem da je to, za razliku od njutnovske definicije kojom sam učena ja i onolike generacije pre mene, neka drugačija definicija, koja se pojavljuje paralelno kao a rival tradition within Newtonian physics and engineering (http://en.wikipedia.org/wiki/Weight#Operational_definition).
Pa dobro bre gospodo kvazi pedagozi i umišljeni naučnici, ste morali da eksperimentišete sa decom u osnovnoj školi koja se prvi put susreću sa određenim pojmovima i treba da steknu nekakvu predstavu o svetu koji ih okružuje?
Kakav će bre zaključak izvući dete na osnovu vašeg objašnjenja? Da avion koji leti nema težinu?
Da li je iko, pre nego što je odobrio takav pristup problemu, uopšte razmislio kakvu konfuziju će to stvariti u glavama mališana?
I zašto sve to? Da bi se bilo u trendu, i pronašao novi, što komplikovaniji pristup za rupu na saksiji?!
Pošto mi tek predstoji čitanje udžbenika, koliko da vidim koje su teme i obim koje se obrađuju, mogu misliti kakve ću sve visokonaučne pristupe banalnim problemima pronaći i koliko ću tek puta da poludim.
Nego, s obzirom da nam je i resorni ministar iz te struke, a da ovaj udžbenik ima odobrenje Ministarstva, valjalo bi da se umeša u svoj poso i pročita kako sistematski upropaštavamo klince.
Alo bre, to su deca, osnovci, klinci, prazna tabla!
Ogromna većina njih nikad neće imati priliku da shvati ni koje se sile javljaju na rolerkosteru, i kako one deluju, a sigurno niko, al niko neće iskusiti pravo bestežinsko stanje.
Živeće ceo život tamo gde uvek postoji sila težine i njih i svega oko njih, i nosiće se sa problemima koje ona nameće.
Takođe, u promilima će se pojaviti oni koji će imati priliku da uče o zakrivljenosti prostor- vreme, i shvatiće ga oni koji su za to sposobni, ali sve to posle mnogo prethodnih godina učenja koječega, pa i Njutnovske fizike.
Da li je moguće da zbog želje za samopromocijom dozvoljavate sebi da upropašatave hiljade dece?
Ko će vam bre kod ovakvih udžbenika zavoleti fiziku? I ono najvažnije šta će iz njih razumeti i korisno naučiti?
Kako će nam oni sutra proračunavati sve što se treba proračunati ako ih sad zabunite?
...da, na kraju lekcije se pominje druga kosmička brzina (početna brzina lansiranja tela da bi izašlo iz orbite Zemlje) i kaže koliko tačno ona iznosi.
Koj ’ će njima ta informacija?
Da bi išta shvatili, moraju da znaju kako gravitaviona sila opada sa kvadratom rastojanja, a to se u ovom uzrastu ne pominje. Prerano je. I nema potrebe.
A inače, kad su već pomenuli kosmičke brzine, što ne pomenuše i prvu, a ne samo drugu?
’ Se u tome sastoji reforma školstva, da ih što više zabunimo i isprepadamo a mi ispadnemo pametni?
Zato za kraj, da prostite, inspirisana nedavnom diskusijuom dvojice naših kolega, svečano poručujem:
Gospodo idejni tvorci, autori, recenzenti, sa sve resornim mistarstvom i ministrom, s... vam se u pos’o, drugom kosmičkom brzinom!