Piše: Rodoljub Šabić
Prošlo je tačno godinu dana otkako su katastrofalne poplave pogodile Srbiju. Možda je upravo na današnji dan 18.maja 2014. katastrofa imala kulminaciju, u vidu potpunog potapanja Obrenovca. Potpuno potopljen bio je i Krupanj, a veliku štetu doživelo je i niz drugih opština. Katastrofa je odnela desetine ljudskih života, hiljade građana je moralo biti evakuisano, hiljade kuća bile su potopljenje i teško oštećene ili sasvim upropašćene. Srušeno je mnogo mostova, uništeno mnogo puteva. Elektroenergetski sistem Srbije bio je na rubu devastacije. Na "srce" sistema, kop Tamnava "Zapadno polje" u Kolubari izlilo se neverovatnih preko 230 miliona kubnih metara vode, što je kažu, najveće izlivanje vode u neki rudarski basen na svetu. Materijalna šteta, ona nematerijlna zbog gubitka članova porodice ili prijatelja je nemerljiva, se merila milijardama evra.
Takva katastrofa je događaj koji se ne može i ne sme zaboraviti. Uostalom sve i kad bi želeli da ga zaboravimo to nije moguće, budući da radovi na otklanjanju posledica još uvek, i godinu dana kasnije, traju.
Naravno, u međuvremenu mnogo radova je završeno. To je, razume se, podrazumevalo, uz lična sredstva postradalih, angažman velikih iznosa finansijskih sredstava iz javnih izvora, iz budžeta Srbije ili iz donacija.
S ovih drugim u vezi veoma je zanimljiva zajednička ocena OEBS i Transparency Srbija po kojoj su javne nabavke sprovedene bolje nego uobičajenim, redovnim prilikama. Dobru, vrednu ocenu, međutim relativizuje informacija OEBS da je od 45 kontrolisanih radova čak 20 bilo u docnji, da nisu bile završene, što razume se, bitno otežava davanje definitivne ocene.
Ali, povod za ovaj post nisu nezavršeni radovi, već upravo obrnuto, jedan "završeni".
U Kraljevu je, u sklopu otklanjanja posledica katasrofalne prošlogodišnje poplave, izgrađen potpuno nov nasip na reci Ribnici. Radove je sa 50 hiljada evra finansirala Kraljevina Norveška. Radovi su izvedeni tako "kvalitetno" da je ubrzo nakon njihovog završetka, posle prvih ozbiljnijih kiša, "poplavni talas" koji je, meštani kažu, bio bar tri puta slabiji od prošlogodišnjeg prosto "obrisao" novi "odbrambeni bedem".
Skandal, sramota, šteta....
Sve to, i više od toga, se odmah po događaju, glasno moglo čuti iz usta nadležnih. Ali, u skladu sa onom starom "dobrom" da je "svakog čuda tri dana dosta", ubrzo se sasvim prestalo govoriti o tome. A reč je o nečem što se ne bi smelo zaboraviti. Jer, nadajući se i verujući da je taj slučaj samo izuzetak, ne bi se nikako smelo dopustiti da izostane odgovornost za njega. A ako ipak izostane, bilo bi zaista neumesno "čuditi se" ukoliko se ponovi.