kao što sam pokušavao da nagovestim u nekim ranijim mrežnim unosima, moje mišljenje da je Srbija neslobodna od svog komunističkog, titoističkog nasleđa, i da je to sprečava da se integriše pravilno i lepo, recimo poput jedne Češke ili Slovačke, na Zapad, da očuva svoj slovenski identitet a da opet pametno žongleriše na vetrometini interesa, kao jedna mala zemlja i poklekla ekonomija na putu kojim gaze Supersile. kada mislimo o Zapadu koji nas tlači, treba misliti, pre svega o sistemu koji tlači eksjugoslovenski, udbaški, ulizički kvazikomunistički sistem.
zanimljivo je zašto su baš Srbi bili ti da se dokazuju pred Maršalom i gaze svoje sopstvene interese, preko mrtvih ili utamničenih tela svojih sopstvenih sunarodnika, kada je slabo koja od okupljenih južnoslovenskih republikica žurila da se ističe tako u ulagivanju (veri u ?) Maršalu, no to je neka druga tema.
pre svega, mislim da je jedna suštinska zabluda, kao što su, uostalom, prethodne decenije kvazidemokratskog uređenja i pokazale, zabluda je dakle da u Srbiji postoji nekakva ozbiljna liberaldemokratska opcija. bilo bi dobro, čak i ograničeno, kada bi BIA i VBA dopustile otvaranje svojih starih i probranih dosijea, čisto da vidimo ko je sve i u kom periodu bio inkriminisan doušničkim radom. pretpostavljam da bi se uvidelo da nemo koga nema a da nije u nekom trenutku bilo šta značio, a da nije bio doušnik...
no, bilo kako bilo, od toga se ionako ne bismo najeli kruha, no ono što je izvesno da ne postoji opcija danas koja je u zemlji prosrpski i prozapadno orijentisana: tupi se i mrači s nekakvim Kinama, Rusijama, maštanjem o našoj validnosti kao da smo država iz Maršalove ere, masa ego- i sociopatskih poličara, opasne grupacije i retorike koji polako odaljavaju Srbiji od života u porodici zapadnih zemalja, da je demokratija laž, da je Amerika ovakva i onakva - iako je činjenica da bi ogromna većina navedenih kritičara Zapada volela da živi u istoj toj Americi, kao zemlji mnogih i čudesnih mogućnosti za profesionalni i pojedinačni uspeh... Zapad se predstavlja u srpskoj javnosti kao neko ko nemilosrdno kinji i zlostavlja Srbiju koja, jadna, čini sve od sebe do pokaže da pripada toj zapadnoevropskoj porodici. nema ko ne učestvuje danas u ovakvoj polemici, izuzev, dosta čudno, zvaničnog Beograda i nekolicine think tank tela poput Milićkinog ili Goge Svilanovića, mada je i tu pitanje gde bi Vučićevci bili kada bi ih vođa pustio s uzice da laju na zvezde po drugačijem diktatu? pretpostavljam da bi palili Prestonicu i strana diplomatska predstavništva.
kako je da je, ono što je činjenica je da Srbija nikada nije bila slobodna od komunizma, otkada je ovaj preuzeo, čak i u svojoj pseudoizvjedbi s Maršalovim, notorno ubistvenim, ulizičkim političarima, da je matrica netolerancije u Srbiji prema Zapadu na zavidno visokom nivou uzev u obzir celu epohu otkad je ustoličena pre 70 godina, da niko ne priča kakvi su nam dometi na Istoku te kakva će nam biti organizacija društva i političkog sistema, i svakako poslednje, ne i najmanje, neskriveno beščašće Zapada da prikrije svoju prljavu rabotu kada je uzelo miloševićevsku Srbiju kao žrtveno jagnje e da bi izvuklo i spas'lo ugroženu od strane g-đice Levinski guzu, odnosno tačnije pišu g-dina Vilija Džefersona.