Kao da je konac juna doneo i biti ili ne biti višegodišnje grčke agonije. Iscrpljujući pregovori sa međunarodnim poveriocima došli su do momenta u kome su grčki premijer i vlada primorani da donesu odluku: pristati na uslove "partnera" u daljem sečenju prihoda stanovništva, nov talas nezaposlenosti i siromašenje ili odbiti ultimatum po potencijalno veoma visokoj ceni koja podrazumeva izlazak iz evro zone i čak iz EU.
Njegova odluka glasi NE, ali čekajte da još jednom pitamo građane!
Demagogija? Populizam? Ne bih rekao.
Siirza je mandat dobila na izborima na kojima su Grci jasno rekli šta misle o "Da gazda" politici koju su decenijama naizmenično vodili i levi i desni, PASOK i Nova demokratija, porodice i klanovi iza njih. Osnov tog mandata bila je poruka - dosta je sečenja, dosta je ponižavanja. Tsipras to svakako nije zaboravio, suočen sa realnim životom tako različitim od izborne kampanje u kojoj se parole smišljaju i izvikuju bez brige i odgovornosti. I upravo je ponižavanje reč koja se najčešće pominje u reakcijama i odgovorima, a ovaj rerferendum je na neki način onaj mitski izbor između zemaljskog i nebeskog.
Sa evrom ili na njemu? Realno, ne znamo šta su tačno opcije koje su se pred Tsiprasom i grčkim pregovaračima sa jedne i Troikom sa druge našle. Ono što znamo jeste da su poverioci ostali tvrdi odbijajući alternativne grčke predloge a da momenat za isplatu dospelih potraživanja ističe 30. juna. I da je Tsipras uslove odbio, sazvao hitno zasedanje parlamenta i odlučio se da raspiše referendum, te da građane Grčke još jednom pita, uz priliku da razmisle, da li su potpuno sigurni da žele njegovu politiku, definisanu pre i sprovođenu posle izbora. Da li su spremni da država ode u bakrot sa posledicama koje niko zaista ne može u ovom momentu da sagleda, a onda i na potpunu neizvesnost oko dalje sudbine evra u Grčkoj i Grčke u Evropskoj uniji.
Rekoh već, ovaj ptoez ne smatram bežanjem od odgovornosti niti demagogijom kako se to već tumači. Građani su svesni ljudi, demokratija podrazumeva glas naroda i volju većine. Referendum je jedan od instrumenata da se ta volja čuje i proveri pred prelomne odluke. Dodatni teg na tasu referenduma je opasnost koja u Grčkoj stalno vreba - opasnost od masovnih nasilnih izliva nezadovoljstva koje bi moglo prerasti i u gore stvari.
Referendum te opasnosti svakako neće otlkloniti, ali će građane dodatno pripremiti, učiniti ih dodatno ozbiljnim i odgovornim i poslužiti kao socijalni amortizer, bar na neko vreme.
Kuda će Grčka posle - ne znamo. Ni sadržaje razgovora sa Rusima i Kinezima, ni opcije koje Tsipras i vlada razmatraju.
U dvadesetomn veku već su imali pokolj na Sintagmi, građanski rat, vojnu huntu.
Gledajući "zaprepaštenost" i konsternaciju opozicionih stranaka, prateći političke paterne dvadesetprvog veka - reklo bi se da im se smeše CANVAS i Vikotrija Nuland i proleće na jesen.
Da završim rečima Paula Krugmana u NYT:
Until now, every warning about an imminent breakup of the euro has proved wrong. Governments, whatever they said during the election, give in to the demands of the troika; meanwhile, the ECB steps in to calm the markets. This process has held the currency together, but it has also perpetuated deeply destructive austerity - don't let a few quarters of modest growth in some debtors obscure the immense cost of five years of mass unemployment.
As a political matter, the big losers from this process have been the parties of the center-left, whose acquiescence in harsh austerity - and hence abandonment of whatever they supposedly stood for - does them far more damage than similar policies do to the center-right.
It seems to me that the troika - I think it's time to stop the pretense that anything changed, and go back to the old name - expected, or at least hoped, that Greece would be a repeat of this story. Either Tsipras would do the usual thing, abandoning much of his coalition and probably being forced into alliance with the center-right, or the Syriza government would fall. And it might yet happen.
But at least as of right now Tsipras seems unwilling to fall on his sword. Instead, faced with a troika ultimatum, he has scheduled a referendum on whether to accept. This is leading to much hand-wringing and declarations that he's being irresponsible, but he is, in fact, doing the right thing,
Europe's Moment of Truth
By PAUL KRUGMAN