Nezahvalan je i težak pokušaj da se rečima opiše tragedija sa kojom se suočava više od 11 miliona Sirijaca koji su prinuđeni da pred brutalnošću ISIS-a i Asadovog režima napuste svoje domove.
Tokom proteklih 15 dana sam posetio tri lokacije koje se najčešće pominju u izveštajima u Srbiji - prihvatne i sanitarne centre u Preševu, Zaječaru i Subotici.
Želeo sam da se na licu mesta upoznam sa humanitarnom situacijom i mehanizmima kojima lokalne vlasti, Crveni krst i druge organizacije pokušavaju da odgovore na nove izazove. Evropska unija zajedničkim snagama već pruža pomoć. Ove posete su posebno važne jer verujem da sam sada u poziciji da kolegama u Londonu dam konkretnije preporuke, koja bi to dopunska, bilateralna podrška Britanije Srbiji bila od najveće koristi.
Od izbijanja krize u Siriji Velika Britanija je, kao drugi najveći bilateralni donator, opredelila milijardu funti za različite oblike pomoći ugroženima (od obroka i vode za piće, do medicinskog materijala i sredstava za higijenu)
Ljudski, humanitarni aspekt ove krize je najvažniji i, ponavljam, on se bez ličnog uvida u situaciju na terenu ne može u pravoj meri razumeti.
Prema zvaničnim podacima UNHCR, čak 20% (od 4,088,099) izbeglica registrovanih u inostranstvu su mlađi od 11 godina. Kao otac sam bio najviše lično dirnut susretima sa decom koja odrastaju u višemesečnim zbegovima, praktično pod otvorenim nebom.
Njihovi roditelji su mi rekli da nisu imali izbora i da su pod granatama morali da napuste Siriju, ne bi li svojoj deci omogućili lepšu budućnost.
Put koji ovi ljudi prevaljuju je opasan i neizvestan. Osim prirodnih prepreka, stalna pretnja za izbeglice su trgovci ljudima i razne druge kriminalne grupe koje žele da zarade na njihovoj nesreći.
Ovo je ključni razlog zbog koga je premijer Kameron izneo stav da je najbolji način za rešavanje humanitarne krize - otklanjanje njenog uzroka i pomoć izbeglicama u prihvatnim centrima, pre nego što se uopšte otisnu u nepoznato. Tokom mandata aktuelne vlade Velika Britanija će pružiti utočište za još 20,000 sirijskih izbeglica (do sada je kroz redovnu proceduru azil dobilo 5,000 Sirijaca). Naša je moralna obaveza da pružimo podršku.
Druga stvar koja je na mene ostavila izuzetno snažan utisak (i o tome sam već govorio) je neverovatna solidarnost koju građani Srbije svakodnevno pokazuju, na individualnoj, samoorganizovanoj, koordiniranoj osnovi... U svet je iz Srbije prethodnih nedelja otišla snažna poruka čovečnosti i velikodušnosti: od Beograđana koji odnose namirnice izbeglicama kod autobuske stanice i u Savamali, do medicinskih radnika koji u Miratovcu volontiraju do granica izdržljivosti. Samo dva dana pre mog dolaska, u izbegličkim porodicama su rođene dve bebe, o kojima brigu vode lekari iz Preševa.
Nažalost, priroda ove krize je takva da je teško očekivati da se okonča preko noći. Sve civilizovane države sveta imaju moralnu i međunarodnu pravnu obavezu da u hodu pronađu najefikasniji, koordinirani odgovor.
Pozicija Britanije je da pomoć izbeglicama treba pružati u sigurnom okruženju (prihvatni centri) i tako ih poštedeti nedelja neizvesnosti na Mediteranu i u zbegovima.
Denis Kif
@DenisKeefe
ambasador