Gledao sam jednom neku Ršumovu emisiju za decu gde je on objašnjavao šta znači reč "kobajagi". Nisam siguran, ali mi se čini da ima i pesmicu na tu temu. Bio je veoma efektan, razumljiv i jasan, tako da je skoro svako dete koje je gledalo tu emisiju moglo da shvati da je "kobajagi" zapravo pretvaranje, dogovoreno ili nedogovoreno glumljenje i odigravanje onoga što nije, da bi se prikrilo ono što jeste. Kobajagi u sebi nosi elemente zavaravanja, ali i elemnte igre. Zavisi sa koje pozicije to gledaš i šta su mu stvarne namere i stvarne posledice.
To je to Ršumovo "kobajagi" koje sam ja video baš ovako kako vam pišem.
E sad, gledajući ovaj naš politički dramolet, svaki dan čovek može prepoznati razne "kobajagi" situacije. Neke su bezazlene, neke bogami i nisu. Recimo, put predsednika države u Rumuniju, 21. februara ove godine, nakon što je sa kolegama iz "trijumvirata" dogovorio onaj miting koga se više niko ne seća, je jedna kobajagi situacija. Otišao je u kao u državnu posetu, a zapravo se sklonio od neprijatne situacije koja mu može naneti štetu.
Uopšte, cela ova svađa koalicije na vlasti je jedno veliko "kobajagi". Oko čega se oni svađaju? Pa svađaju se oko toga, koji od čuvenih pet principa treba dobiti prioritet. I navodno je "tikva" između njih pukla zbog toga treba li Srbija u Evropu sa Kosovom ili pak Kosovo treba u Evropu sa Srbijom. Ni jednoga trenutka oni nisu doveli u pitanje te čuvene principe koje su zajedno formulisali, a koji im pomažu da vlast vrše na feudalan način. Da svako ima svoj "akcioni plan" u koji se drugi me mešaju, svoje upravne odbore u koje se drugi također ne mešaju, svoje izvore prihoda iz javnih preduzeća u koje se drugi ne mešaju. I svi zajedno imaju svoga "ledolomca" kao zajednički nazivnik. Kosovo je tu samo dugačak prekrivač za sve probleme i jedno veliko "kobajagi".
Vlast je nakon 17. februara i proglašenja nezavisnog Kosova, te njegovog priznavanja od strane najznačajnijih država sveta, morala raspisati izbore. Morala, jer je zapravo potpuno potrošila legitimaciju, i mora vaditi novu. Da bi ista ekipa, uz svesrdnu pomoć radikala ( za koje se kladim sa svakim u šta god hoće da ni ovoga puta a ni u daljnjoj budućnosti nikada neće na vlast) ponovo došla na vlast, mora se razviti neka nova kobajagi priča. A ta priča glasi kako se Tadić i Koštunica bitno razlikuju. Kako je Koštunica samo patriota a Tadić i patriota i evropejac. I kad se saberu rezultati izbora, nadaju se oni da neće biti druge opcije nego da ponovo idu zajedno. Usput su jako zainteresovani da obezbede podršku SPS-a i da ta stranka pređe izborni prag. To bi onda značilo da LDP otpada kao kombinacija u svakoj varijanti, osim ako bude ostvario dvocifren rezuzltat. Sada im nije važno hoće li to biti 7, 8, ili 9 posto.Važno je da ne bude 11, 12 ili 13. Račun je sledeći..DS i DSS uz SPS da obezbede većinu. Koštunica ponovo premijer uz drame slične onoj o izboru T. Nikolića za predsednika skupštine. SPS daje manjinsku podršku ali ima jedan uslov - Koštunica premijer..Tadić se kobajagi malo snedbiva, dođe septembar, treba početi školska godina, inflacija preti, godina potrošena a investicija nema, i kaže dobro, neka bude, ali ovaj put smo dobili BIA-a..o)) Skupština odmah na narednoj sednici ratifikuje gasni sporazum i poklanjanje NIS-a, Jeremić se hvali da Kosovo nije još primljeno u UN i da ga je priznalo samo 85 država a ne 100 kako se mislilo (kao da je to važno), Đelić oštri penkalo, a Mišković radi šta je i do tada radio. Možda se izbore neke vizne olakšice i tim će se mahati kao zastavom uspeha.
Da ovo nije prazna priča, evo dobre indikacije za "kobajagi"..Jučer su Dinkić i Đelić bili sa stranim investitorima zabrinutim za to što se događa u zemlji, i na pitanje novinara šta je sa Veljinom koncesijom, Đelić odgovara ovako...
Finansijske institucije, koje treba da obezbede više od milijardu evra za izgradnju autoputa, traže da ta finansijska konstrukcija bude odložena od 31. marta do 31. decembra. Vlada Srbije ne bi na to pristala da koncesionari 'Por' i 'Alpina' nisu pristali da sami finansiraju izgradnju u prvoj godini. Vlada mora da dobije garancije da Srbija neće biti oštećena ukoliko koncesionari ne budu imali sredstva za izgradnju autoputa i, ako prihvate da daju garancije koje Vlada traži, njihov predlog, da sami finasiraju autoput prve godine, biće usvojen", kazao je Đelić.
Nešto slično kaže i čovek iz Veljine stranke. Tu nema nikakve nesloge.
Mihajlo Marković, zastupnik Vlade Srbiju u koncesionom preduzeću i pomoćnik ministra infrastrukture, kaže za Blic da ovakav zahtev koncesionara ne predstavlja odstupanje od koncesionog ugovora i dodaje da je reč „samo o tehničkim usklađivanjima koja moraju da prođu kroz verifikaciju Vlade Srbije, ali suštinski se ništa ne menja“.
No izestan komentar imaju i izvori "Blica"..
zvori Blica bliski dešavanjima u srpskom građevinskom biznisu kažu da je Dojče banka svoje obećanje da će se u projekat ove koncesije uključiti sa idućom godinom uslovila finansijskim učešćem i same države Srbije. Po slovu koncesionog ugovora, Vlada Srbije sa 31. martom bez ikakvih penala može da raskine koncesioni ugovor ako do tada koncesionar ne donese dokaze da ima zatvorenu finansijsku konstrukciju.
Pa šta mislite, na koga Đelić i Dinkić računaju dalje kao na čoveka koji će nositi i gurati koncesiju...
Nakon ovakve izjave, za mene nema sumnje da koalcija još uvek traje iako se simulira teški retorički rat. Pogledajte kampanju DS-a. Oni nemaju kandidata za premijera. Istakli su kandidata za gradonačelnika Beograda ( Đilas), istakli za šefa pokrajinske vlade (Pajtić), ali za premijera ne. Što da ističu kad oni imaju svoga prirodnoga kandidata.
Kobajagi, što bi kazao Ršum....