************** Dugoročna politika Vučića svodi se na akumulaciju (i zadržavanje)dosad nagomilane i sve manje institucionalno kontrolisane političke moći.
Pokazao je zapadu da uspešno upravlja,a samim tim i kontroliše potencijalne izvore nestabilnosti, npr, "spontano" organizovane navijače na barikadama, bilo onim na severu Kosova, ili na ulicama Beograda pred gay paradu.
EU je od Vučića očekivala jasan napredak u normalizaciji odnosa sa Kosovom bez nasilnih turbulencija, dok je Ssrpski premijer zauzvrat očekivao da EU zažmuri na njegovo akumulisanje politicke moci koje uvek podrazumeva rušenje institucija i ugrožavanje slobode medija.
I danas, kad autokratski maniri predsednika vlade dobijaju sve jasnije konture lične diktature, EU je primorana da sve više i otvorenije okreće glavu na drugu stranu fokusirajući se na Vučićev doprinos regionalnoj stabilnosti.
Nema sumnje da Briselski sporazum predstavlja veliki i važan korak napred u poboljšanju odnosa Srbije i Kosova, ali je sa druge strane postalo jasno da je srpski premijer iskoristio sporazum da bezobzirno (i bezbrižno) gazi ionako slabe institucije u Srbiji; da uguši ionako infuzivnu slobodu medija, tako što je bilo kakvu kritiku svoje neograničene političke moći sa tv stanica sa nacionalnom frekvencijom oterao na malobrojne lokalne TV stanice ili na slobodni youtube.
Bilo kakav značajniji napredak u otvaranju pristupnih poglavlja , posebno onih koji se odnose na vladavinu prava, razvoj i jačanje institucija, ili slobodu medija, oštro je suprostavljen nagomilanoj političkoj moći Aleksandra Vucica.
Zbog zaštite tako nagomilane političke moci, odnosno autokratskog načina vlasti, premijer traži način da sa jedne strane na dugi rok definitivno zamrzne iole ozbiljniji napredak u evrointegracijama, a sa druge strane da njegov negativni odnos naspram napredka u evrointegracijama ne ugrozi njegovu poziciju proevropskog igrača.
Izvesno je da se sa implementacijom Briselskog sporazuma odgovornost za stabilnost na Kosovu sve više seli u Prištinu, odnosno da Vucic, što se Kosova tiče, sve manje može da igra na kartu faktora mira i stabilnosti. Zbog toga Vucic sve češće svoje pozorište regionalnog mirotvorca seli na teren susedne BiH.
U tom smislu treba posmatrati predstavu o ruskim raketama čiji je prvi čin odigran tokom posete srpskog premijera moskvi.
Vucic je svojom prvom najavom iz Moskve o kupovini ruskih topova prvo dobro podpalio nacionaliste u Srbiji.( pa jee od tog plamena "planuo" i Patrijarh SPC Irinej kojem se odjedared i rat za Kosovo ucinio kao validna opcija).
Da bi se onda gospodin factor mira i stabilnosti u svojoj poseti Sarajevu izjasnio kako rata biti neće.
Drugim rečima, Vucic Ggasi požar koji predhodno sam zapali.
Zbog toga postoji velika mogućnost da u plamenu predstava iz Beograda, na žrtveniku lične diktature, u jednom trenutku "izgori " i Milorad Dodik i njegov referendum.
I dok premijer zapadu konstantno šalje jeftine klipove kako je on njihov vatrogasac od poverenja , ali sa šibicama u ruci koji stoji u sred balkanskog bureta baruta, na unutrašnjem planu srpski premijer ne štedi resurse i energiju da totalno dokrajči bilo kakvu proevropsku opoziciju na parlamentarnoj sceni Srbije, iako bi se moglo zaključiti kako dobar deo posla vlastitog samouništenja ,proevropska opozicija odradjuje sama;(velika sujeta malih lidera opozicije oduvek je bila odličan saveznik vlasti) .
Uništenjem proevropske opozicije, Vučić želi da Brisel u Srbiji, sem njega , nema nikakvu drugu alternativu.
Ukoliko se to desi, srpski premijer bi mogao da zaustavi bilo kakav ozbiljan napredak u eurointegracijama Srbije bez bojazni da to ugrozi njegov proevropski status u Briselu.
Zato Vučić vredno radi na izbornim uslovima koji onemogucavaju smenu vlasti , vec garantuju smenu parlamentarne opozicije.
Cilj vanrednih izbora jeste Da umesto proevropsskih partija u parlament udju Radikali, DSS, Dveri,a može i Borkova levica.
Zbog toga u predizbornoj kampanji valja očekivati intenziviranje antizapadnih sadržaja na kontrolisanim medijima, davanje medijskog prostora proruskoj/antizapadnoj desnici I žestoku kampanju protiv proevropskih partija, pre svih DS.
Jedini nacin dda proevropska opozicija preživi ovu planiranu rohadu(čitaj sahranu) jeste njeno programsko okupljanje (ili makar dogovor o medjusobnom nenapadanju)i da se fokusiraju na prostu činjenicu da u svojim sve lošijim predstavama srpski autokrata, okružen svitom pajaca , pod reflektorima strogo kontrolisanih medija, gotovo svakodnevno menja maske: proevropske, proruske,nesvrstane; dopodne je Angelin liberal, a popodne veći Marks od Vulina. I dok se sve te maske smenjuju nevešto simulirajući nekakvu politiku, istina je da Aleksandar Vučić ima samo jednu pravu politiku koja se svodi na izgradnju i obranu lične diktature. .