Gost autor: Inco
Kad su ljudi u poplavama gubili imovinu i živote,
Jer su se ignorisala sva upozorenja meteorologa,
Ja sam pisao da su to hiljadugodišnje kišurine, viša sila,
Da niko nije kriv i da je država učinila sve što je mogla.
I izdražavao saučešća porodicama nastradalih.
Kad su ljudi izginuli u helikopterskoj nesreći,
Zbog kršenja svih procedura radi slikanja ministara,
Ja sam pisao da je to strašna tragedija, viša sila,
Da niko nije kriv i da je država učinila sve što je mogla.
I izdražavao saučešća porodicama nastradalih.
Kad je dvoje naših ljudi oteto u Libiji
I nakon tromesečnog nereagovanja poginulo usled bombardovanja,
Ja sam pisao da je to tuga velika, viša sila,
Da niko nije kriv i da je država učinila sve što je mogla.
I izdražavao saučešća porodicama nastradalih.
Kad je jedared došao dan da meni ustreba pomoć države,
Moje kolege su nastavile da pišu o velikoj tragediji,
Kako je država sve učinila da mi se pomogne, ali viša sila...
I pošto država nije učinila ništa meni je samo ostalo -
Da izrazim saučešće svojoj tragično postradaloj ljudskosti.
Dnevnikov dodatak: Ovde se jedared davno vodila rasprava da l' ima nečega što ne bismo nikada uradili - ni za kakvu nagradu, ni pod kakvom pretnjom, ni uz mogućnost da niko za to ne sazna... Tada nisam bio dovoljno siguran ali evo danas konačno znam da postoji bar jedna stvar za koju sam siguran da upada pod tu kategoriju - igrao Danse Macabre nad grobovima nastradalih zbog kontrole štete i političkih poena jedne stranke.