GOST AUTOR: st.jepan
Raspisalo izbore - demokratija će opet ukopati Srbiju.
Demokratija, ova standardna, opšta, nije za ovde.
Ruku na srce, teško da je za igde.
Objasniću zašto.
I objasniću zašto bi demokratiju tipa "jedan čovek jedan glas", koja posvuda favorizuje prevarante, trebalo zameniti ograničenom demokratijom - selektivnom ili prosvećenom.
Ograničena demokratija nije nov koncept. U antičkoj Atini, kolevci ideje o vladavini naroda, jedva desetak procenata Atinjana imalo je pravo glasa. Sukladno tadašnjim shvatanjima, žene, robovi, stranci, kao i oni ispod imovinskog cenzusa, nisu ga imali. U Finskoj ga, tokom 19. veka, nisu imali nepismeni.
Ni u Srbiji ga ni sada nemaju baš svi. Na primer mlađi od 18 godina, jer se smatra da još nisu dovoljno pametni i zreli. Nemaju ga ni građani kojima je oduzeta tzv. poslovna sposobnost, kao ni oni koji su lišeni građanskih prava. Smatra se naime da deo stanovništva nije u stanju da dovoljno kvalitetno rasuđuje, pa mu se, kao nekompetentnom, ne dozvoljava da "bira i da bude biran".
Pošto je dakle oduzimanje biračkog prava zbog nekompetentnosti, princip koji je već odavno legitiman i legalan, zašto onda taj isti princip ne primeniti i na one punoletne građanima koji nisu ni pod kakvim specijalnim tretmanom, a koji su po svim aršinima nekompetentni čak i za mnogo jednostavnije i manje važne javne poslove. Zašto se beslovesnima, a takvih je u svakoj državi približno podjednak procenat, dozvoljava da presudno utiču na sudbinu svih ostalih građana?
Omađijani podilaženjem i obećanjima kakva kod prosečnih ili bezmalo prosečnih ne mogu proći, nepogrešivo izabiru najpokvarenije, najciničnije, najalavije. I za sebe, i za sve ostale, neizostavno izabiru najgore. Fakat, izabiru ih oni, jer su najrevnosniji birači, pa stoga presudno utiču na izborni skor.
Ljudima zanemarive pameti, koja (zanemariva pamet) ne mora nužno biti u vezi sa stepenom obrazovanja, lako je uvaljivati čak i najočitije laži. Upravo stoga, marketinška strategija većine stranaka bazira se na zapanjujuće providnom šibicarenju.
Paradoksalno, i za najrutinskije i najbeznačajnije poslove traži se bar minimalna kvalifikovanost, a za donošenje odluka od kojih zavisi bukvalno sve, ne traži se baš nikakva
Ograničana demokratija koju predlažem, ne bi (poput atinske ili finske) podrazumevala nikakvu diskriminaciju. Nikome ne bi bio zabranjen pristup glasačkim mestima - taman posla, ali bi svaki glasački listić morao da sadrži neki jednostavni zadačić, poput onih anti-spam zadačića koje većina sajtova postavlja kao uslov za logovanje, a čija je jedina funkcija da se iz sopstvenog internet zabrana otera mašinski generisani treš.
Mogla bi to biti jedna od onih "koliko može putnik" mozgalica, primerenih drugom, trećem, petom razredu osmoljetke, ili pak neki od onih najlakših problemčića iz testa inteligencije, za čije je rešavanje dovoljna pamet prosečnog..., hm, pa recimo dvanestogodišnjaka.
Naravno, ti zadačići ne bi na svim listićima bili isti. Bilo bi ih nekoliko desetina ili nekoliko stotina, i bili bi komisijski dobro izmešani, a prilikom prebrojavanja glasova, listići sa netačnim odgovorima bili bi tretirani kao nevažeči.
U jednom FB komentaru ispod ovog teksta (kačio sam ga i na Fejs), našao se i predlog da redosled stranaka na svakom listiću bude drugačiji. To rešenje tehnički je lako izvodivo, stvarno je duhovito i vrlo diskretno, ali eliminisao bi samo nepismene, a njih ipak nema mnogo. Sem toga, bilo bi i nepravedno, jer među građanima koji su ko zna zašto ostali nepismeni, sigurno ima i prirodno bistrih.
Pošto je glasanje u principu tajno, tj. pošto na listićima nema imena glasača, niti bi članovi izbore komisije znali ko je retard, niti bi glasač mogao znati da li je njegov glas uzet u obzir.
Niko dakle ne bi mogao biti povređen i ponižen, a korist od ovakvog sistema bila bi mnogostruka:
Pre svega, stranka na vlasti morala bi da pazi šta radi. Više, ako bi zadačić bio teži, manje, ako bi bio lakši. Takođe, bila bi znatno više zainteresovana za prosvećivanje stanovništva. U najmanju ruku, za prosvećivanje svojih "sigurnih glasaća".
Tupavost ciljne grupe, više joj ne bi išla u prilog, naprotiv!
Jer u takvoj (prosvećenoj) demokratiji, vlast više ne bi bilo moguće osvajati nizom lako provaljivih prevara. Jeftini populizam bio bi obesmišljen, dapače kontra-produktivan.
Vućiću recimo više ne bi padalo na pamet da izvodi ništa slično onom performansu iz 2012., u kojem je pred masu izneo džakove glasačkih listića i tvrdio da su ti džakovi dokaz pokradenosti izbora. Svakom iole razumnom bilo je jasno da to nije dokazivalo ništa, jer glasovi su već bili komisjski prebrojani, rezultati komisijski utvrđeni, a preostale papiruške već skroz nebitne.
Ta bedastoća, kao i gomila drugih bedastoća, trebalo je da naprednjake zakuca duboko ispod cenzusa, a pobedili su nadmoćno. Kako bre!? Pa eto, zahvaljujući opštoj demokratiji i Vučićevom savršenom poznavanju mentalne ergonomije. Znao je uncut da bi bilo kakvo logično objašnjenje za njegove birače bilo odveć apstraktno, ali kad im on (svaka čast Vučiću!) pokaže džakove pune listića..., e, to je već "seeing is believing", to je konkretno, to će svakako razumeti.
Sem toga, verujem da bi ovaj politički anti-spam okuražio neke pametne i časne da se upuste u politiku, te da bi se predizborna bitka onda vodila sučeljavanjem razumnih i realističnih ideja, a ne kao sada, ispaljivanjem sumašedših parola.
Pretpostavljam da su ti pametni i časni mahom u ilegali, jer znaju da će političarski ološ svojom populističkom ložnjom pokupiti gro glasova, dok oni, sa svojom razložnom i dobronamernom, dakle davežnom pričom, kod dobrog dela biračkog tela, ne bi imali nikakve šanse.
I što je najvažnije, sve bi to možda okuražilo apsinente, za koje slutim da na izbore ne izlaze ponajviše zato što su obehrabreni izvesnošću da će ih nadglasati spam.
OK, a procenat nevažećih?
Dabome, zavisio bi od gustine anti-spam rešeta.
Ako bi na primer bilo podešeno tako da propusti sve birače sa IQ-om iznad 80, za pretpostaviti je da eliminisalo približno četvrtinu do trečinu glasova, znači sasvim dovoljno za eliminisanje najštetnijih i najbezočnijih kandidata. Takvi bi mogli da računaju jedino na glasove direktno korumpiranih ili ucenjenih. Koliko je takvih u Srbiji, ja ne znam. Možda tek za dosezanje cenzusa, možda ni toliko.
..........
Naravno, znam da je ovaj koncept utopijski, jer izborna pravila određuje vladajuća večina. I znam da će se naći junak ili junakinja da ga proglasi fašističkim.
Ili makar fašistoidnim.
Unapred mu odgovaram da je naprotiv, ultimativno antifašistički.
Unapred joj odgovaram da je naprotiv, ultimativno antifašistički.
Jer upravo demokratija kakvu poznajemo, opšta demokratija, najviše pogoduje radikalnim opcijama: Hitler je nadmoćno pobedio na najdemokratskijim mogućim izborima - izvikali ga nemački retardi. Teško da je taj pajac mogao iskreno oduševiti ijednog samo-mislećeg Nemca.