Probudio sam se malo"umoran".
Dok su me napuštala zadnja alkoholna isparenja od sinoć zazvonio je telefon. Nisam imao ideju ko me zove u devet ujutu.Rekao sam jedno oficijelno DA očekujući nekog bezveznjaka koji u to vreme nema prečeg posla nego da me smara.Sa druge strane čovek me pitao vrlo ljubaznim glasom;
Da li ste vi Kosta Babić?
Rekao sam: Da, ja sam.
Zatim se vrlo učtivo pretstavio imenom i prezimenom i dodao da je on inspektor policije.Tada sam počeo da se budim.Još me pitao da li mogu da dođem do njih.Pomislio sam da ne bi bilo preterano pametno da kažem da ne mogu jer imam puno obaveza a evo baš sam pristavio ručak pa se plašim da ne zagori.Bilo mi je jasno da ako ne dođem poslaće po mene.Mada,ni to nebi bilo loše rešenje s obzirom na lumbago zbog koga sam jedva hodao.Mogu samo da zamislim šta bi komšije pomislile dok bih ulazio u policiski auto.Zato sam od te ideje odmah odustao.Pitao sam naivno;Jel' to sup u Milana Rakića? Ne,reko je mi smo u palati Srbija zgrada nekadašnjeg saveznog izvršnog veća .Tada sam se definitivno probudio.Kroz glavu mi je prošlo da tamo stanuju neke izuzetno važne policiske službe ove države.Pitao sam :O čemu se radi?
Odgovor je bio:To ne mogu sad da vam kažem.
Pitao sam u koliko sati?
Rekao je u jedanaest i prekinuo vezu.
Pokušaću da se setim šta mi je sve prolazilo kroz glavu dok sam se u autobusu sedamdeset sedam klackao ka novom beogradu.
Prvih deset minuta pitao sam se da li sam nešto zasrao? I nisam se ničeg setio.Drugo pitanje je bilo:Dali sam nešto pijan zasrao a da se toga ne sećam? Ni toga se nisam setio.Onda sam pomislio da je možda neko od mojih prijatelja napravio kakvo sranje?Na to nisam imao odgovor.A onda su mi na pamet padale sve sumornije misli.Prvo:Da li će da me smeste u stolicu i kažu pričaj? A o čemu da pričam? Lako je onima koji su skrivili, oni bar znaju o čemu da ne pričaju.
Zatim sam mislio;da li prvo biju pa pitaju ili prvo pitaju pa biju?U tom smo stigli na Novi Beograd.Onako obeućen nisam ni primetio da sam izašao jednu stanicu ranije.Jedva sam se dovukao do zakazane lokacije.
U sobi su bila tri inspektora.Mora da sam izgledao užasno loše jer me je naj mlađi od njih ponudio pićem da se ne srušim i riknem na njegove oči.Drhtao sam , što od straha što od iznemoglosti ali sam piće ljubazno odbio.Ko velim trebaće mi ovaj preostali deo mozga koji nije ispran alkoholom.
Prvo su me pitali gde sam upoznao Erika Frejna.Pošto mi ovo ime nije ništa značilo rekao sam da ne znam ko je to.Ne znam da li mi je verovao,verovatno ne,ali me je potsetio da je to čovek koga traži američka policija jer je ubio jednog policajca a drugog ranio.To takođe nije imalo nikakve veze samnom pa se nisam uzbuđivao. Još me pitao da li sam se sa njim dopisivao mejlovima ili komunicirao na neki drugi način.Rekao sam im: ljudi pa ja ne znam engleski osim onih par reči koje moja žena ne zna da izgovori na srpskom pa ja moram da zapamtim na engleskom.Kako nisu imali više pitanja ja sam se spremio da ustanem i pođem.Baš nekako na pola ustajanja naj stariji inspektor me zamolio da sačekam još malo jer uskoro stiže specijalni agent FBI-a koji bi takođe želeo da popriča samnom.Dobro,pomislio sam oni bar ne biju.Ono što mi je sledeće palo na pamet bilo je:"zašto je specijalni agent potegao toliki put da se od nekoliko miliona srba vidi baš samnom"? Seo sam nazad u fotelju i čekao. Inspektori nisu bili baš pričljivi. Tišina je postala lepljiva,od znoja.Posle petnaestak minuta ušao je SPECIJALNI.Sa njim je bila i prevodilica iz američke ambasade.Njegovo prvo pitanje bilo je:Da li poznajete Erika Frejna?Rekao sam odlučno:"Ne"."Da li ste imali komunikaciju sa njim"? Nee!Posle male dramske pauze otvorio je nekakvu fasciklu sa fotokopijom originala i pitao:"dali je ovo vaše ime i prezime"?Rekao sam DA."A da li je ovo vaš broj telefona"?"Rekao sam takođe DA.E pa vidite ovo smo našli u gepeku njegovog automobila koji je napustio posle ubistva policajca.U magnovenju su mi kroz glavu prolazile razne stvari.Prvo, otkud ja u njegovom gepeku,kad u americi nisam bio bar četiri godine.Drugo,stvarno ne poznajem čoveka.Treće i da sam ga sreo savetovao bih mu da ne puca na policajca,osim ako ga baš nervira.A i onda bih mu rekao da u sebi izbroji do pet,pa ako ga i dalje nervira neka ga rokne.
Na pitanje ;Otkud JA u njegovom gepeku? Odgovor nisam mogao ni da naslutim.Zamolio sam SPECIJALNOG da izbliže pogledam hartiju.Tek tad sam na zadnjem slovu mog prezimena,slovu C primetio kvačku umesto kose crtice.Mislim da me je u trenutku obuzeo osećaj olakšanja,slično kao kad vam agenti NKVD-a u vreme Staljina pokucaju na vrata i pitaju:"Da li ste vi Petar Petrović"? a vi spasonosnim delićem svesti shvatie da je greška i kažete "Ne on stanuje sprat iznad".Takva olakšanja se obično događaju samo u klozetu,u koji ste stigli na vreme.Kad sam iz bliže pogledao papir na njemu je pisalo Kosta Babič umesto Kosta Babić.Rekao sam to prevodilici a ona je prevela SPECIJALNOM.Ovaj naravno ništa nije shvatio pa je pitao ženu;Šta to znači"?Ona mu je učtivo prevele da ni jedan Srbin,ma koliko pijan bio, nebi napisao IČ umesto IĆ.I dalje ništa nije razumeo.Tada sam mu rekao da je to rukopis moje žene koja je Amerikanka, i stanuje u mojoj kući u Bavaništu , a da je celu prošlu godinu provela u Americi pokušavajući da proda stan.Još me pitao da li podržava teroriste i šta je radila kod Kapetana Dragana.Rekao sam da se prijavila kao dobrovoljac,bolničarka, ali do krajine nije stigla jer je u međuvremenu Krajina pala.Pa zašto je uopšte dolazila u Srbiju?Pa da se uda rekao sam.Na ovo su se sva tri naša inspektora slatko nasmejala a SPECIJALNI se pravio da nije razumeo.Pitao me za njenu adresu i ja sam mu rado dao i adresu i broj telefona misleći u sebi da je to njihova stvar a i ako je hapse bar ću neko vreme biti miran.Srdačno smo se pozdravili.Čovek mi je odjednom delovao vrlo simpatično,prijatnih crta lica samo malo,pre bih rekao meliran nego čokoladiran.Kad su on i prevodilica otišli ostao sam sa trojicom naših inspektora.Trebalo je još da sačekam zapisnik.Prvo je ustao najstariji i otišao da trži daktilografkinju.Kako ga duže nije bilo ustao je i mlađi. I on je otišao nešto da traži.Ostao je samo najmlađi i napisao izveštaj.Ponadao sam se da će se setiti onog pića kojim me je nudio na početku ali nije.
Kad sam stigao kući odmah sam upalio kompjuter i na Guglu otkucao Erik Frejn.Iskočilo mi je par tekstova iz naših novina.
Prvi naslov glasio je otprilike ovako:AMERIČKI ČETNIK UBICA
Na slici je bio momak sa šajkačom i kokardom.Osumnjičen je da je ubio jednog i ranio drugog policajca.Još je pisalo da je na svom jutjub kanalu postavljao srpske pesme i da mu se naročito dopada"odakle si sele".U komentaru je napisao:Nijednan od nas nije Srbin mi smo ludi Amerikanci.
To za Amere sam, iz ličnog iskustva, znao odranije pa sam prešao na sledeću vest.
U drugom članku se govori o tome da su zbog Frejna koji je skoro mesec dana u bekstvu otkazane proslave za "noć veštica",jer zvaničnici strahuju da će maskiran uspeti da se izvuče iz okruženja i pobegne.Još se navodi da je u njegovim kolima pronađena jedna puška AK-47,nešto municije,kao i paklica"drine".
Mene u gepeku,valjda u interesu istrage,nisu ni pominjali.
Sutradan popodne javila se Meri.
Kosta da li je tebe zvala jedna agent FBI? Promrsio sam DA.Pa vidi kad sam bila u Indijanapolis došla jedna žena iz nejbrohod i pitala da li ja rili živim u Srbija.Ja sam rekla da.Ona je rekla da ima sin koji mnogo voli Srbija i želja da ide tamo.Ja sam napisala tvoja telefon nambr da se javi i da mu pomogneš kad dođe tamo.I sad neznam šta je problema.Rekao sam joj na čistom engleskom:Meri no problem.Evriting is OK.
Posle par dana u novinama je osvanula vest:
UHVĆEN AMERIČKI ČETNIK
U potrazi je učestvovalo nekoliko stotina policajaca sa helikopterima,oklopnim vozilima i sofisticiranom tehnologijim za praćenje.Na slici,kao ilistracija teksta,video se Frejn,snimljen kroz proz prozor policiskog automobila.Preko pola lica bila je duboka posekotina iz koje je još uvek,čini se, kapala krv.Ne znam zašto ali sam bio uveren da to nije povreda od neke grane,dok se provlačio kroz šumu, više mi je delovalo kao potpis policiske čizme.
Najbolji od svega je bio komentar nepoznatog čitaoca:
Samo si nam još ti trebao.Što nisi glumio svog Ramba?