Novac je nešto s čim se susrećemo u svakodnevnom životu, nešto što upravlja našim sudbinama, sudbinama naših roditelja, dece, unuka... Novac je, ponekad, ono što nam određuje sudbine, što nas nagoni da napustimo grad u kome smo odrasli, prijatelje, rodbinu, porodicu, novac je ponekad ono što ljude održava u lošim i disfunkcionalnim brakovima, a ponekad i jedina stvar koja ženu ili čoveka čini srećnim: stvar koja kupuje kozmetičke tretmane, ulepšavanja, cipelice, tašnice, ogrlice, seksualne igračkice, a ponekad, boga mi, i čitave partnere... U Srbiji se često za previše „praktičnog" nekog kaže: "Kakav je, rođenu oca ili majku bi prodao za 10/100/1000 evra!" S obzirom na sveprisutnost i značaj novca u našim životima interesantno je koliko malo znamo o njemu i njegovoj svrsi. Čemu služi novac? Kako je nastao? Ili, što bi rekao naš čuveni bloger Piždra, novac, čemu?
Klasična ekonomska mantra objašnjava kako je novac uveden ne bi li zamenio barter trgovinu, tj trampu. Nakon agrikulturne revolucije, kad su ljudi kao vrsta prestali da žive kao lovci i prikupljači a počeli da žive u farmerskim zajednicama došlo je do podele rada i specijalizacije. Neki ljudi su bili efikasni u gajenju žita, drugi u njegovom mlevenju, treći, opet, u šivenju obuće i odeće, a četvrti, pak, u pripitomljavanju, gajenju i klanju stoke... Svaki od specijalista je pravio višak proizvoda za sebe: zemljoradnik je imao višak žita, mlinar brašna, obućar cipela, stočar mesa. Šta bi farmer radio ako bi hteo da svoju porodicu i sebe počasti mesom? U trampi bi odneo višak žita stočaru i za taj višak bi dobio odgovarajuću komadinu mesa. Osnovni uslov za trampu je, naravno, bio da stočaru uopšte treba žito. Slična stvar je važila i za druge artikle. Ako bi stočar imao žita koliko mu je dovoljno, od trgovine ne bi bilo ništa i stočar ne bi mogao mogao da zadovolji Krkara u sebi i svojoj porodici. Mantra kaže da bi trampa paralisala čitav sistem, jer bi, ultimativno, da bi bio siguran da će imati meso za praznik, svaki farmer morao biti pomalo stočar, pomalo obućar, a pomalo, boga mi, i mlinar, itd, itd. To bi uticalo na to da farmer ima manje vremena da radi ono za šta je majstor i, u principu, formirao bi se jedan potpuno neefikasan sistem u kome bi se rasipali resursi (nešto poput današnje Srbije). Elem, mantra objašnjava kako je novac uveden da bi se izbegle takve neracionalnosti, kako bi čitav sistem bio efikasniji i kako bi ljudi mogli mirno živeti od onoga što najbolje znaju i umeju da rade. Novac je ta magična stvar koja svaki proizvod ili uslugu prenosi u nekakvu imaginarnu vrednost (imaginarnu u smislu imaginarne realnosti koja postoji isključivo u našim glavama), i koja omogućava razmenu dobara (i rada) među ljudima. Kažu da je začetke ove ekonomske mantre, inače savršeno logične, moguće naći još kod Aristotela. Kasnije ju je preuzeo John Locke, a od njega Adam Smith i ona se od tada održala u ekonomskim udžbenicima širom sveta. Adamu Smithu nije bilo dovoljno što je mantru samo preuzeo od Lockea, pa ju je još pojačao mitovima po kojima su ljudi kao novac koristili različite stvari: novčiće u Starom Rimu, duvan u Virdžiniji, šećer u Karibima, bakalar u Newfoundlandu, pa čak i eksere u Škotskoj! Na toj mantri su formirane sve moguće političko-ekonomske teorije, i marksizam i liberalizam i svakojaka druga čuda kojima nam pune glave i duše.
U čemu je problem sa mantrom? Pa u tome što ona nije tačna. Naime, istoričari novca, money anthropologists, su još 80-ih godina prošlog veka, a na osnovu prikupljenih podataka došli do zaključka da trampa nikada u ljudskoj istoriji nije igrala značajniju ulogu. George Dalton, Caroline Humhprey, Charles Kindelberger, David Graeber (inače izuzetno interesantan lik), svi odreda su jasno i nedvosmisleno zaključili da na osnovu postojećih podataka i informacija koje imamo o čovekovoj istoriji i predistoriji, trampa nikada nije predstavljala značajniji oblik trgovine, tj da nije postojao u takvoj formi koji bi značajnije uticao na razvoj naše vrste. Drugim rečima, i Aristotel i John Locke, i Adam Smith i toliki ekonomisti posle njih su teoriju novca zasnivali na istoriji koja nikad nije postojala, tj koja je postojala samo kao narativ u njihovim glavama. Noviji rezultati antropoloških istraživanja su samo dodatno pojačali ove tvrdnje. Šta to znači? Pa to znači da je novac oduvek, u ovoj ili onoj formi, bio tu i da njegova funkcija nikada nije bila povećanje efikasnosti ekonomskog sistema. Uloga novca je bila nešto sasvim drugo, i on je imao vrlo jasnu i definisanu društvenu ulogu i funkciju, nešto što nije palo na pamet ni Aristotelu, ni John Lockeu ni tolikim ljudima posle njih. Pa šta je onda novac i šta je njegova funkcija?
- Nastaviće se-
*ideja mi je da malo odvrnemo vrata priči o kriptovalutama i to ne toliko sa gledišta tehnikalija, block chain mambo jumba, nego više sa gledišta praktičnosti i njihove svrhe, tj da probamo malo da izbegnemo pomalo ezoterične "kako" priče o teorijama brojeva, kriptografiji, ovim ili onim algoritmima, nego da se pozabavimo prevashodno "čemu sve to" pričom.