Daniela Boehija sam zapazila u trenutku kada je izgovorio rečenicu “Can you please get to the point. (Molim vas, predjite na stvar)”.
To se dogodilo tokom Vivaldijevog prolećnog foruma na Mokroj Gori. Boehi, inače predsednik Founder instituta u Srbiji, vodio je diskusiju o preduzetništvu. Njegov institut se bavi podrškom u toj oblasti. Tip iz publike je tražio mikrofon i nije znao da stane. U jednom trenutku i sama sam počela da tragam za smislom i poentom. Tada je Boehi izgovorio pravu rečenicu. Morala sam ga imati u klikerima.
A šta je zapravo bila poenta? Svaki srpski preduzetnik, pa i naš junak iz publike, državu percipira kao arhineprijatelja i u stanju je epski da gusla satima o njoj. Boehi s druge strane, državu smatra samo još jednom u nizu preponica koje jedan preduzetnik treba, hop, da preskoči na putu do uspeha. Boehi je Švajcarac.
Srpski preduzetnici se žale na poreze, subvencije koje vlada ekskluzivno deli velikim i jakim igračima, na tolerisanje “sive” nelojalne konkurencije a najviše na procedure.
Država je, na primer, u godini preduzetništva izdvojila milijardu i po dinara, što je tri puta više para za razvoj malog i srednjeg posla nego prošle godine. Mladi su obuhvaćeni novim konceptom podrške “omladinskim kompanijama”. Zvuči sexy? I meni.
Ali, šta je sa procedurama? Kako, recimo, mlad čovek da dođe do osnovnog kapitala?
Kredit u banci ni jedan početnik ne može da dobije. Praksa je pokazala da start up projekti masovno propadaju u prvoj godini, što je za banku preveliki rizik.
Sledeća i poslednja adresa je vladin fond za razvoj koji traži hipoteku kao sredstvo obezbedjenja. Osnivač omladinske kompanije bi, dakle, morao da ima imovinu ili da neko za njega založi svoju. Iz fonda traže i određeni broj blanko menica.
Fond za razvoj odobrava zajmove za sređivanje poslovnog prostora, nabavku opreme i za trajna obrtna sredstva i to do 20 odsto ukupne vrednosti posla. Zajam može da iznosi 300 hiljada do milion i po dinara. Rok otplate je pet godina. Kamata je tri odsto godišnje uz valutnu klauzulu.
Odobrena sredstva se upućuju direktno na račun isporučioca opreme, odnosno izvođača radova.
Pored dokumentacije o budućoj firmi, državni fond zahteva i biznis plan, dokumentaciju o objektu koji se adaptira, uključujući i građevinsku dozvolu kao I detaljnu dokumentaciju o opremi koju preduzetnik nabavlja.
Ne znam da li je Daniel Boehi do kraja upoznat sa paklom formalnih prepreka pri pribavljanju bilo kakve dokumentacije ovde. Ali neki budući privatnik, staklorezac ili IT genijalac, nebitno, moraće kroz to da prođe. Nakon toga, on u igru ulazi ošamućen I iscrpljen, sa svešću da su mu šanse minimalne koliko god da mu je ideja genijalna. I to nije izgovor niti je jedna u nizu prepreka. To je državni aparat sa bogatim iskustvom u sabotiranju svake inicijative.