Piše: Rodoljub Šabić
"U Ministarstvu finansija razmatraju izmene aktuelnog Zakona o fiskalnim kasama, pa tako i pitanje opstanka važećeg Naloga za ispravku, na čemu insistira Poverenik."
Vest objavljena u današnjim novinama odnosi se na nalog, tačnije obrazac u koji, kada vraća robu vredniju od 500 dinara, kupac mora da upisuje ime, prezime, JMBG i još da se potpiše.
Bilo bi logično da me makar i nagoveštena spremnost ministarstva da prihvati inicijativu Poverenika obraduje ali, da budem iskren, nije, nimalo. Zašto, biće valjda jasnije na kraju posta.
Bar meni izgleda očigledno da je situacija u kojoj se od građanina zahteva da se legitimiše, da ostavi svoje lične podatke i da se potpisuje, krajnje problematična već i sa stanovišta elementarne svrsishodnosti. Kakva je potreba (sva sreća da su bar zaboravili famoznu fotokopiju L.K.) za tim podacima? I kakva mogućnost da neko tačnost tih podataka kontroliše?
A koliko god pitanje (ne)svrsishodnosti bilo važno, ima i važnijih.
Svako (čime god da je motivisano) prikupljanje imena, prezimena, JMBG, potpisa predstavlja obradu podataka o ličnosti. A kad je reč o obradi podataka o ličnosti svakako je nazobilazna odredba člana 42. Ustava Srbije u kojoj pored ostalog stoji: „prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje podataka o ličnosti uređuje se zakonom". Dakle, samo zakonom, ne i aktom manje pravne snage.
Nijednim zakonom kojim se uređuje oblast trgovine i usluga nije predviđena obaveza građana da se prilikom reklamacije proizvoda i usluga ili vraćanja ranije kupljene robe legitimišu, odnosno da prodavcima daju bilo kakve lične podatke, a pogotovo ne kompleksan podatak kakav je JMBG.
Takva „obaveza" nije predviđena ni famoznom Uredbom o načinu evidentiranja prometa preko registar kasa... Naravno, čak i da jeste predviđena Uredbom to ne bi bilo u skladu sa pomenutom odredbom člana 42. Ustava. Otkud onda „obaveza"? „Uvedena je u sistem" na mala, najmanja moguća vrata, najobičnijim obrascem koji nosi oznaku NI - Nalog za ispravku, a koga je propisao tadašnji ministar finansija i ekonomije B. Đelić i proglasio za sastavni deo Pravilnika.
Osim očite neustavnosti i nezakonitosti, ovakvim srozavanjem osnova za obradu podataka o ličnosti sa zakonskog nivoa na nivo obrasca, omogućena je masovna, i sa stanovišta mogućih zloupotreba, vrlo rizična obrada podataka o ličnosti.
Zbog navedenih razloga Poverenik insistira na anuliranju postojećeg "rešenja". I to ne od juče, inicijativa je stara nekoliko godina. A ministarstvo i danas "razmišlja"! Pa, ako je zaista, da bi se iz pravnog poretka otklonila rešenja koja su očigledno suprotna Ustavu, a istovremeno su izvor rizika ozbiljnih povreda prava građana potrebno toliko vremena, zar onda to nije razlog za zabrinutost, ne za zadovoljstvo?