... kao sveto jedno svetog trojstva u kojem su još i pop-cinično "dođoh, videh, bombardovah", pa top of the pops Game of Thrones, ili House of Cards, kako ko već voli, su ovih dana zakoračili vojnički uvežbano na plodno britansko tlo.
Šteta što broj tri ne dozvoljava četvrtu komponentu pa da orgazmično srećnu Hilari, kada je komadanje ljudskih tela u desetinama hiljada u pitanju, ne pojačamo retardirano nasmejanim Obamom, jednim od najslabijih i najkrvoločnijih predsednika koje su Ameri imali, čiji je uradak „muški" podignut na za red veličina višu ravan, i tako postavimo „zdrav" kontekst za „razumevanje" šta-kako-i-gde-ko u unezverenom iznenađenju neoliberala ovih dana.
Pošto sam se već umorio od ove dve rečenice gore samo ću da nabrojim nešto od teže prebrojivog i još težeg za upakovavanje u neku priču sa bar minimalnim brojem čvrstih i koherentnih niti:
- Mlada i poštena UK devojka od 25 godina, kakve su sve u stvari, izuzetci su sasvim nebitni po prirodi nebitnih malih brojeva, koja je ovih dana očajna zbog Brexita ne zna da neke njene vršnjakinje u Grčkoj moraju da, u ogromnom bolu, isključe i mozak i telo i da se prostituišu da bi se nahranile.
- Ogromna većina mladih ne zna da je EU zabila nož u leđa celoj jednoj mladoj generaciji u Južnoj Evropi, Grci samo krvare na bedemima, ali su tu i Italijalni, Španci, Portugalci i još mnogi koji po prvi put u praksi uče kako se kopaju rovovi. Njihovi manje veseli vršnjaci na jugu pate već dugo vremena.
- Neoliberali u panici su se obrušili na najveću opasnost za sada, dok ne konsoliduju redove, Borisa Johnsona koji je jedan od retkih koji glasno sme da stane Amerima na crtu, pa Jeremy Corbyna. Veliki deo medija je kao tabloidi u Srbiji, samo sa značajno boljom šminkom, dok je Borisu drug od 30 godina, Michael Gove, zabio nož u leđa, surovo, neočekivano, na nacionalnoj televiziji, pošto ga je prethodno zabio drugu Kamerunu u leđa, isto drugu od koju nesretnu decenijicu. Jeremyja su pokušali da zbace sa vodeće pozicije Laurističke partije u ajkula-frenetičnom maniru ne samo ultra-desničari „leve" partije, nego i zbunjeni levičari koje su, izgleda, „odradili" preko jedne velike firme iza koje vuče konce i Toni Blair, optužba se tek pojavila, pre pola sata pa ne znam detalje. Corbyn im je glavobolja od kad se pojavio, najveća u stvari, unplugged kad je elektrika neoliberalizma u pitaju, prijatelj mladih, popularan i raste mu popularnost, istinski levičar i najveća pretnja interesnim grupama. Neoliberale vanredno brine ajd to što on može da pobedi u sledećim izborima, pošto još ima vremena da se snage prestroje, nego što će ovde za nekoliko dana na videlo izveštaj o Toni Blerovom laganju pred parlamentom i pred irački rat, pa, daće Bog, sugestija da se radilo o kriminalnom aktu i tako neke šanse, iako male, veliki je UK reputacioni rizik, da svi časno priložimo kintu za njegov besplatan smeštaj i hranu koju godinicu u najboljem što britanski zatvori mogu da ponude. To bi bio ogromam udarac desičarima u Laburističkoj partiji, otud delimično, posebna panika ovih dana.
- Pop-cinizam na stranu, oko Hilari K. mu ne fali plodnog zemljišta, nego Brexit danas i US izbori u bliskoj budućnosti, povrh tekuće postavke na Evroazijskoj geo-političkoj tabli, daju ovom vremenu poseban značaj. Ovo, možda, nije once in a lifetime vreme, nego šire i duže od toga.
Pa, šta se, možda, još dešava:
- US integritet je narušen, kažu neki. Decenije agresive i manipulacije na domaćoj i svetskoj sceni, sa nikakvom podrškom patriotskom kada je 1% od 1% u pitanju, Dik Čejniji i Haliburtoni, ciji je sentiment poptuno nadnanacionalni, sve sa sistemskom podrškom države u tome, i ako im je 3% jeftinije da daju otkaze u US i prebace proizvodnju u Kinu oni će to i uraditi, te decenije su posekle skoro sve transmisione puteve vertikalne mobilnosti u US i završile u 23% nezaposlenih u US. 60/70 milion na food-stamps. Silovanje statistike to ne pokazuje tako, ako dvaput nedeljno kosite travu nekome za po 20 dolara vi ste „zaposleni" kaže matematika, ako prestanete da se javljate biroima za zapošljavanje zato što ste izgubili svaku nadu vi niste nezaposleni. Dolar, kao okosnica US hegemonije, je na infuziji preko svih ektremiteta, i da nije poslušnog zapadnog sveta, pa ponekog „ratića", iako su EU, posebno Nemci, pružali netrivijalan otpor, Brexit bi, možda, već imao par godina iskustva iza sebe, iako se, možda, ne bi tako zvao i ne bi desio u UK.
- Kinezi i Britanci „šuruju" oko Londona koji bi trebao da bude finansijska, odskočna daska Kini. To bi se desilo i da nije bilo Brexita, nego bi se samo više preganjali oko relativno beznadežne „borbe" za Frankfurt.
- Australija i Novi Zeland već požuruju UK sa novim trgovačkim aranžmanima. Dobro, de, to rade sa svojim UK pajtosima iza Komonvelt scene.
- Evropa, iza ove predstave u plakanju za „pokojnikom" ne mari previše za Brexit, on je dobrodošao čak. TTIP je skoro pa malo verovatan sada, bar po vremenskoj liniji kako je planiran, Evroazija je evropska ogromna šansa. Pomeriti Merkelovu pa je zameniti poslušnijom garniturom, iako je mnogi vide kao previše poslušnu već sada, je neoliberalima važno koliko i pobeda nad Borsom Johnsonom, pa Corbynom u UK.
- Ako ih i sve pobede to je, izgleda, i dalje samo još jedna infuziona cev američkom feudalisanju nad Evropom, ograničenog trajanja i ograničenog potencijala.
- Naglo suočavanje sa ovom činjenicom, na terenu, u praksi je ono odavno među mnogom američkom elitom, ona ima vanredno pametne ljude, se ogleda kroz mnoge sitnice - Ukrajini je hladno sugerisano da požuri sa Minsk dogovorom, pa tako spusti loptu. Oni su ionako bankrotirali i za sada od pseudo-gospodara nemaju mnogo do Amerike, Turska se osvestila, izvinila Rusiji i ispod pozornice gde je sve lepo i drugarski kao pre će sada da radi mnoge stvari koje im Rusi kažu, uradila sve pogrešno poslednjih godina i dovela neverovatnu nestabilnost i u sopstvenu kuću. Ameri žure sa „drugarskim" dilom sa Rusima u Siriji, i Bugari počeli pomalo da se jogune, Kinezi objašnjavaju po Srbiji i Poljskoj, jedna NATO zavesa od Baltika do Turske pada dok panično pokušavaju da navuku drugu, nuklearnu, samo ta vesela igra dupliranja uloga ima svoj matematičko-betonski zid.
- NATO i Nemačka su, verovatno, najinteresantnije teme sledećih nekoliko meseci do sledećih nekoliko godina.
Ja se nadam da opasnost od novog rata na Balkanu naglo opada, a dobre prilike južnog toka i brze pruge na kineskom novom putu svile naglo rastu, pa tako i prilika za prosperitet regiona
I to bi bilo to, svet bi zvanično postao multipolaran uz „dostojanstveno" priznanje svih glavnih igrača. On je to već i sada, ko ne veruje može da pokuša da se uveri po alternativnoj štampi (serijske čitače mainstrem medija, pogotovo NYT i WPa nije lako uveriti, oni sve „znaju", al ko zna), čitajući o Rusko-Kineskoj saradnji, SCOvima, AIIBjevima, *ijevima ovim, *ijevima onim, rusko-kinesko-iranskom, indijskom, pakistanskom, *skom ovom, *skom onom.