Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Obrazovanje| Reč i slika

Tito 2 - Četnici 0

marco_de.manccini RSS / 14.07.2016. u 05:01

 У полицама иза мог радног стола стоји књига

Петар Гудељ, На звезданим друмовима, читанка за VIII разред основне школе, седмо допуњено издање, Научна књига 1972 (прво издање одобрено 1966).

Занимљиве су ми овакве књиге, јер су нефилтрирани, објективни прозори у времена којих се не сећам (или једва мало, а и то често наопако).

Овде можете видети садржај (pdf).

Stari kralj
Stari kralj

Да погледамо и неколико конкретних бројева (звездице упућују на коментаре испод)

---------------------------------------------------------------------------------------
Бројеви
---------------------------------------------------------------------------------------

Број текстова у читанци: 110
Број идеолошки обојених текстова: 24 *
Број стварно идеолошки обојених текстова: ни 10 (зависи од тога колико сте строги)
Број Титових слика: 0 **
Број текстова који помињу Тита: 2 ***
Број текстова који помињу партизане/борце: 9
Број текстова који помињу комунисте/комесаре: 6
Број текстова на латиници: 29
Број текстова на ћирилици: 81
Број текстова који помињу четнике: 0 ****
Број текстова који помињу усташе/домобране: 3

* Појам идеолошки обојеног текста је за потребе овог бројања схваћен прилично широко и укључује и текстове у вези са грађанским ратом у Шпанији (Хемингвеј, Матић), све текстове о Другом светском рату, укључујући и искуство у логору (Дединац), затим једну хумореску базирану на бајци о Снежани и на накарадности политизованог језика шездесетих (ВИБ), Нехруово писмо Индири из затвора о старим градовима (Вавилон, Асир, Дамаск) ... У ствари, уколико би се обрисало не више од пет-шест од укупно сто и десет текстова књига би била читљива и данас, педесет година по свом првом издању. Да би се учинила одличним штивом (не обавезно и одличном читанком за потребе образовања данас и у Србији), довољна је и замена можда тек трећине текстова, углавном за савременије.

** Ово је тим чудније што је читанка изузетно богато ликовно опремљена и садржи велики број репродукција (ван Гог, Гоја, Пикасо, Мунк, Мане, да Винчи, ...), портрета, фотографија, вињета, ... У њој се нашло места за репродукцију фреске "Успење богородице" из Сопоћана преко целе стране, у боји, Шумановићев "Сремски пејсаж", фотографије стећака, фотографије артифаката из Лепенског вира, репродукцију гравуре "Пад Београда" из 1521, детаљ са слике "Сеоба Срба" Паје Јовановића, ... бре, "Стари краљ" Жоржа Руоа има целу страну у боји (види слику), а друг Стари -- ништа.

*** Оба су стандардно бљутава. На пример, "Казивање друга Тита је најчистија људска реч које се може замислити ... У свакој његовој [Титовој] речи човек је у њеној сржи. И зато је она топла, и зато она и убеђује, и зато се без икаквог колебања прихвата" (Милан Богдановић) или "Ко зна какву је то дете чуло око себе реч која га је навела да пође храбро у сусрет Великом Ратнику и Великоме Миротворцу? ... у свим влажним очима читала се иста жеља: Да тај неуморни проповедник и борац мира и сарадње међу народима успе већ једном да, носећи у наручју млади нараштај, заустави и ућутка захукталу неман мржње, зла и смрти у свету -- заувек!" (Вељко Петровић). Нисам сигуран зашто борац мира није Борац Мира, кад је већ Велики Миротворац, нити зашто је одређени падежни облик дат Великоме Миротворцу, а ускраћен Великом Ратнику, али су ми се очи ипак навлажиле и убеђен сам без колебања, јер је његова реч, јелте, топла.

**** Добро, можда нула-зарез-пет, онај одломак из "Деоба" Добрице Ћосића не помиње четнике екплицитно, али није да нема везе.

---------------------------------------------------------------------------------------
Додатни коментари
---------------------------------------------------------------------------------------

Чини ми се да је део читанке који се може сматрати идеолошко обојеним, и по обиму и по природи материјала, несразмерно мали у односу на уврежено мишљење о томе колико је, у то време, идеолошка пропаганда била доминантна. Немам ни времена ни могућности да одавде истражујем да ли је уистину тако и, ако јесте, одакле тај несразмер. Највише што могу да учиним је да насумице предложим неколико климавих теза на разматрање (неке од њих се искључују, а неке не).

1) Не постоји несразмер, односно, он је само у мојој глави, а за већину људи они бројеви горе су блиски представи и сећањима које имају.

2) Постоји несразмер, односно, у стварности је било мање пропаганде него што ју је било по нашем сећању.

3) Пропаганде је било много, али је у том периоду, негде друга половина шездесетих и прва половина седамдесетих, из неког разлога, идеолошка стега ипак мало попустила, док су у времену пре тога (ближе Другом светском рату) и доцније (године око Титове смрти) комесари били предострожнији.

4) Пропаганде је било много, али су свим тим свињским главама и пожртвованим вучјацима обрађивани углавном нижи разреди, док се за осмаке рачунало да су, већином, већ "преведени" на праву страну и да им се стога најзад, због опште културе, могу понудити и "шири" текстови.

5) Зидање Скадра, Хасанагиница, Дечани, Сопоћани, Каленић, Ненадовић, Његош, Радичевић, Јакшић, Шантић, Домановић, Нушић, Ракић, Кочић, Секулић, Андрић, Настасијевић, Попа -- а да и не помињемо понеког Молијера, Чехова, Рацина или Крлежу -- све је то део завере, део пажљиво одабране, подло осмишљене и непрестане комунистичке пропаганде. 

---------------------------------------------------------------------------------------
Дединчева забелешка из логора и песма која је, по аутоматизму, убројана у "идеолошке"
---------------------------------------------------------------------------------------

Двадесет првог децембра, на дан зимског солстиција, када је дан био најкраћи а ноћ најдужа у овој нашој северној хемисфери, коју ће већ сутра Сунце почети, лагано, све дуже да захвата, док смо се увлачили у постеље на спратове, зачуо сам глас, не глас него уздах свога суседа:

-- Да није још ове ноћи!...

Такао ме је горко и одјекнуо у срцу тај очај и ритам тих речи, па је наставио сву ноћ, да се ломи и нејасно прелама у мени, и да се претвара у речи, којима сам сутрадан, када сам их записао, дао наслов:

ШЛЕСКО БДЕЊЕ

Да није још ове ноћи
да нам сећања угаси и мутне ове жуди,
да није још ове ноћи
никад ти, друже, не бих могао доћи,
залуд би чекала мој корак да те из самоће разбуди!

Да није још ове ноћи
да нам небо склопи, ово грдно, и наше очи,
да нам ове ноћи није
зар бих још знао какве су твоје очи,
зар бих се сећао какве све боје крије
небо Србије?

Да нема још ноћи ове
да нам јаву успава и бистре пробуди снове,
да ове ноћи још нема,
никад, ах никад Морава протекла не би између ових жица,
и зар би икад, у пустој овој Шлеској залистала липа,
до облака голема,
и у грању њеном запевала птица!

Да ноћи ове још нема!...

-- Шта сужњу црном остаје?

Ноћ нека довек траје!...

 

 

Atačmenti



Komentari (210)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:41 16.07.2016

Re: ...

angie01

ispoljavas prilicno neobicnu vezanost za mene, iako ti vise puta skrnuh paznju da me zaobidjes ti ne odustajes,




žuti smarači, NG, nikada ne odustaju dok te fundamentalno ne smore - to im je psihopolitička doktrina: utuci protivnika-cu vijanjem dok ga ne poraziš notornim smorom.
angie01 angie01 12:41 16.07.2016

Re: ...

žuti smarači,


Aaaaaa...pa ja sam izgleda jedina koja ne zna ko je tajson, ne pratim pomno

....ne mogu da kaze, ponekad, kada su neke neutralne teme, da ih tako nazovem u pitanju, u nekom nizu procitam i njegov komentar i nekada mu lupim i preporuku,

...al mi je skroz friki da neko pasionirano po licnoj osnovi, a zbog nekih razlicitih stavova, uporno kaci neke bez/veze komentare osobi koju ne poznaje, ono, ima apriori negativan stav i ideju da tog nekog treba "utuci",...a na blogu:)))

ne znam, ovo mesto bi trebalo da je bezazleno, ne kapiram dramatiku sujete i osecaj neverovatne vaznosti koju pojedinci uporno plasiraju, kao da se radi o nekom vaznom ratu,... al dobro,...Srks
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:26 16.07.2016

Re: ...

ah, nije Mika tako notorno los, cak je, meni barem, i dok je bio na vlasti, umevao da daje dobra, i nenadmena obrazlozenja, za razliku od ostalih predstavnika tadasnje vlasti. a, da ima neku tu spook crtu, ima. mislim da to ima neke veze s tim kada proces misljenja prestane da bude individualan odnosno poseban (unique), postane kolektivan odnosno ideoloski. to se najvise ispoljavalo u tome da bi u jednom komentaru bivao neposredan i ljudski, a onda bi se u par komentara izmedju ukljucio kakav partijski saborac, da li kakav filipovic ili krstic, da bi se u narednom komentaru Mika robotizovao sasvim. kao da je covek u njemu vodio borbu protiv robotizacije! u svakom slucaju, covek moze da nauci mnogo od njega o diplomatiji, eri Djindjica, krahu DS-ove liderske uloge, i zanimljiviji je i bolje i neopterecenije pise od Krstica i Filipovica.

a sujeta? to drustvo je valjda zasnovano bilo na sujeti, pa se potom i rasprsilo sve kao san, sta li.
tyson tyson 13:15 17.07.2016

Re: ...

ispoljavas prilicno neobicnu vezanost za mene, iako ti vise puta skrnuh paznju da me zaobidjes ti ne odustajes,

Objasnio sam ti jednom vrlo jasno, pa pronađi ako si zaboravila jer vidim uporno da vrtiš istu ploču: kad ostaviš komentar, očekuj i odgovor. Ako želiš zaštićenu privatnost imaš privatne poruke.

A ti plitki fazoni stavljanja u ulogu žrtve, i pokušaji navođenja sagovornika da se pravda (nemaš pojma koliko sam neobično vezan za tebe...) su možda prolazili u početnim danima bloga B92; danas su ofucani i samo mladunci mogu eventualno na njih pasti.


to naprasno gadjanje na zemlju u kojima je svima bilo bolje nego sada i velicanje i opravdavanje ovog opsteg haosa, je uredno podmetnuto od onih koji su se u toj katastrofi okoristili- mnogo odvratniji su oni koji su na krilima 5. oktobra zauzeli neke stranacke pozicije na kojima su potom izneverili sve sto su obecavali pre tog ustolicenja, a sve sa bocicama infuzije nekih ispraznih ideologija koje nikakve veze sa stvarnim desavanjem nisu imale.

Još jedan jevtin pokušaj zamene teze. Pa nismo u 2006. godini.

Ovde se, dakle, ne radi o naprasnom gađanju na zemlju u kojoj je svima bilo bolje nego sada, već o kritici druge krajnosti - idealizacije te zemlje, sistema, pa i života u njoj.


angie01 angie01 13:49 17.07.2016

Re: ...


Objasnio sam ti jednom vrlo jasno, pa pronađi ako si zaboravila


a, pa nisam znala da treba da pamtim mudrosti ispisane u tvojim komentarima,....uopste se ne radi o privatnosti ili nekoj zabrani, niti o zrtvi i to ti je jasno, nego o maniru koji je malo vise patoloski,....i sve to skupa nema nikakve veze s pocecima ili vec zalufovanoscu bilo cega.


Još jedan jevtin pokušaj zamene teze. Pa nismo u 2006. godini.


pa sta ako nismo, od tzv promene vlasti pa do danas, samo je sve skenjavano za racun vladajucih garnitura, a na stetu gradjan.


Ovde se, dakle, ne radi o naprasnom gađanju na zemlju u kojoj je svima bilo bolje nego sada, već o kritici druge krajnosti - idealizacije te zemlje, sistema, pa i života u njoj.


Nista ja ne idealizujem, u nekim drugim raspravama jasno su podvucene i mane, ni ja ni niko drugi ih ne negira,...al u poredjenju sa ovim sada, nema bas prostora za puno price,....sem kod onih, kojima je "novo vreme" donelo neku licnu korist, oni prosto preteruju sa ispoljavanjem gadjenja prema necemu sto je fakat bilo bolje vecini i sto im je u krajnjoj liniji omogucilo- s onim sto je sve u to vreme bilo stvoreno-poligon za "formiranje pocetnog kapitala"...

Yu je bila ozbiljna drzava, ovo sada je skec sa losim mizanscenom.
emsiemsi emsiemsi 13:56 17.07.2016

Re: ...

angie01

Objasnio sam ti jednom vrlo jasno, pa pronađi ako si zaboravila


a, pa nisam znala da treba da pamtim mudrosti ispisane u tvojim komentarima,....uopste se ne radi o privatnosti ili nekoj zabrani, niti o zrtvi i to ti je jasno, nego o maniru koji je malo vise patoloski,....i sve to skupa nema nikakve veze s pocecima ili vec zalufovanoscu bilo cega.


Još jedan jevtin pokušaj zamene teze. Pa nismo u 2006. godini.


pa sta ako nismo, od tzv promene vlasti pa do danas, samo je sve skenjavano za racun vladajucih garnitura, a na stetu gradjan.


Ovde se, dakle, ne radi o naprasnom gađanju na zemlju u kojoj je svima bilo bolje nego sada, već o kritici druge krajnosti - idealizacije te zemlje, sistema, pa i života u njoj.


Nista ja ne idealizujem, u nekim drugim raspravama jasno su podvucene i mane, ni ja ni niko drugi ih ne negira,...al u poredjenju sa ovim sada, nema bas prostora za puno price,....sem kod onih, kojima je "novo vreme" donelo neku licnu korist, oni prosto preteruju sa ispoljavanjem gadjenja prema necemu sto je fakat bilo bolje vecini i sto im je u krajnjoj liniji omogucilo- s onim sto je sve u to vreme bilo stvoreno-poligon za "formiranje pocetnog kapitala"...

Yu je bila ozbiljna drzava, ovo sada je skec sa losim mizanscenom.

То је била спрдачина од државе - те није нити чудо у шта се (и како) изметнула.
tyson tyson 14:37 17.07.2016

Re: ...

a, pa nisam znala da treba da pamtim mudrosti ispisane u tvojim komentarima

Tu jednu bi mogla, da se ne bismo nanovo vraćali na istu stvar i ponavljali ceo dijalog. Dakle, zadržavam pravo da odgovaram na komentare po slobodnoj volji, a ti tripuj i izmišljaj priče oko toga koliko ti volja. Kome se ne sviđa takav karakter bloga kao medija, neka izabere neki koji mu više odgovara.

Yu je bila ozbiljna drzava, ovo sada je skec sa losim mizanscenom.

Od ovakvih tvrdnji je i pošla cela rasprava na ovom blogu - nije bila ozbljna država, jer da jeste ne bi tako završila; srušila se takoreći u par godina, a srušili su je njeni građani, rođeni, odrasli i vaspitani upravo u njoj. Poređenja sa onim pre ili posle su nebitna za dokazivanje te tvrdnje.


tyson tyson 14:38 17.07.2016

Re: ...

Srđan Fuchs
angie01

ispoljavas prilicno neobicnu vezanost za mene, iako ti vise puta skrnuh paznju da me zaobidjes ti ne odustajes,


žuti smarači, NG, nikada ne odustaju dok te fundamentalno ne smore - to im je psihopolitička doktrina: utuci protivnika-cu vijanjem dok ga ne poraziš notornim smorom.

Ma, udario junak na junaka...


tyson tyson 14:39 17.07.2016

Re: ...

Srđan Fuchs
ah, nije Mika tako notorno los, cak je, meni barem, i dok je bio na vlasti, umevao da daje dobra, i nenadmena obrazlozenja, za razliku od ostalih predstavnika tadasnje vlasti. a, da ima neku tu spook crtu, ima. mislim da to ima neke veze s tim kada proces misljenja prestane da bude individualan odnosno poseban (unique), postane kolektivan odnosno ideoloski. to se najvise ispoljavalo u tome da bi u jednom komentaru bivao neposredan i ljudski, a onda bi se u par komentara izmedju ukljucio kakav partijski saborac, da li kakav filipovic ili krstic, da bi se u narednom komentaru Mika robotizovao sasvim. kao da je covek u njemu vodio borbu protiv robotizacije! u svakom slucaju, covek moze da nauci mnogo od njega o diplomatiji, eri Djindjica, krahu DS-ove liderske uloge, i zanimljiviji je i bolje i neopterecenije pise od Krstica i Filipovica.

a sujeta? to drustvo je valjda zasnovano bilo na sujeti, pa se potom i rasprsilo sve kao san, sta li.

Taj tvoj virtuelni tajson još malo pa ima zanimljiviji život od realnog

Moramo jednom da se upoznamo! Mislim, ti i ja, a ne taj lik u tvojoj glavi i ja


angie01 angie01 16:06 17.07.2016

Re: ...

Dakle, zadržavam pravo da odgovaram na komentare po slobodnoj volji, a ti tripuj i izmišljaj priče oko toga koliko ti volja. Kome se ne sviđa takav karakter bloga kao medija, neka izabere neki koji mu više odgovara.


aman zaman,...kakvo smaranje...


; srušila se takoreći u par godina, a srušili su je njeni građani, rođeni, odrasli i vaspitani upravo u njoj


ovo je ista krletova mantra:)
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:53 18.07.2016

Re: ...

tyson

Taj tvoj virtuelni tajson još malo pa ima zanimljiviji život od realnog

Moramo jednom da se upoznamo! Mislim, ti i ja, a ne taj lik u tvojoj glavi i ja





može, uvek, mislim da dobro vince ili raka, sa kvalitetnim roštiljem ili smuđom i šaranom, isceljuju sve nesrećne podele u srpskom narodu!
niccolo niccolo 08:39 14.07.2016

Ljudi

Нехруово писмо Индири из затвора о старим градовима (Вавилон, Асир, Дамаск)

nekada nisu toliko pisali kao danas. Napišeš s vremena na vreme pismo i tako to, a danas svakodnevno gomile e-mailova, poruka preko ovih ili onih aplikacija, društvenih mreža i ostalo...
maksa83 maksa83 08:49 14.07.2016

Re: Ljudi

nekada nisu toliko pisali kao danas. Napišeš s vremena na vreme pismo i tako to, a danas svakodnevno gomile e-mailova, poruka preko ovih ili onih aplikacija, društvenih mreža i ostalo...


svarog svarog 09:11 14.07.2016

Ovo nam je nedostajalo

stvarno odavno nismo imali četnici vs partizani fajt. Dosadilo ono rusi vs ameri, vreme je za sveže ideje na blogu
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:19 14.07.2016

grešiš, Marco je post- u duši

ja, kao četnički ađutant, kažem da su četnici najobičnije cave ispali, a da su partizani bili pravi borci, i da nije bilo ideološkog smaranja, sjajna gerila, trebalo je protiv onol'kog fašizma izboriti se! a gde su četnaje bili? nije čudo da ih je UK, pored živog Kralja, cele vlade i diplomatije, ostavila na cedilu! đanice, izuzev, možda Đuića i njegovog tima, i par Crnogoraca dole, svi ostali su zapalili kao cave, a danas nam Radoš Bajić prodaje nekakve patetične revizije! Gospodo, izdali ste i Kralja i Otadžbinu!
maksa83 maksa83 09:24 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

možda Đuića i njegovor tima,

Đuić i njegov tim su ubili brata moje babe koji je iz Bgda došao da im se priključi, čuo da Ustaše tamane Srbe, pa da ne sedi tamo negde dok se to dešava. Bio im sumnjiv, nije bio iz kraja, a Đujić se tih dana ženio pa su ga roknuli na straži iz predostrožnosti u sklopu mera bezbednosti. Tako mojoj babi reče četnička emigracija kad je otišla da poseti sestru u Geri, Indijana, 30 godina kasnije.
little_radojica little_radojica 10:13 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Geri, Indijana, 30 godina kasnije.


Е, свега ти? Четничка емиграција и уопште неко бео живи у Герију? Ја се никад више нисам сасрао у животу него кад смо пролазили кроз распали Гери и то по дану. Као град зомбија, нас 12 у комбију ни реч нисмо рекли, деловало као апокалипса. Добро, можда је то било још 40 година касније... А можда је то само куда пут пролази, али тај призор ми се и данас јавља у кошмарима
maksa83 maksa83 11:24 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Е, свега ти? Четничка емиграција и уопште неко бео живи у Герију? Ја се никад више нисам сасрао у животу него кад смо пролазили кроз распали Гери и то по дану. Као град зомбија, нас 12 у комбију ни реч нисмо рекли, деловало као апокалипса

O da, Geri, Indijana je do otpr. osamdesih bio idilčan kraj, sa sve travnjacima, drvoredima i drvenim kućama, američka šljakerska idila, tamo su mahom bili imigranti s kraja XIX i početka XX veka koji su bili šljakeri u US Steel, Smith & Wesson fabrikama i drugim čeličanama (među njima i sestra moje babe, koju su zapakovali i poslali kad je izvesni Džordž, rođen kao Đuro, stasao za ženidbu i tražio da mu pošalju finu devojku iz kraja, poživeše oni dugo i srećno 75 godina braka i izrodiše puno deceunukapraunuka Amerikanaca). Odande je npr. i glumac Kar Malden, isto ličko dete. A onda im se desilo zatvaranje čeličana i tzv. white flight (odande je naime i Majkl Džekson, da - taj Majkl Džekson).

Danas je to mesto baš takvo kakvim ga opisuješ - apokalipsa - tamo ne prolaziš ako baš ne moraš, a ako moraš onda se ne zaustavljaš ni na semaforu, a ako se zaustaviš to znači da imaš istetoviranu kobru na stomaku i da se zoveš Snejk Pliskin. Demo verzija onoga što se desilo Detroitu.
vcucko vcucko 12:14 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

maksa83
možda Đuića i njegovor tima,

Đuić i njegov tim su ubili brata moje babe koji je iz Bgda došao da im se priključi, čuo da Ustaše tamane Srbe, pa da ne sedi tamo negde dok se to dešava. Bio im sumnjiv, nije bio iz kraja, a Đujić se tih dana ženio pa su ga roknuli na straži iz predostrožnosti u sklopu mera bezbednosti. Tako mojoj babi reče četnička emigracija kad je otišla da poseti sestru u Geri, Indijana, 30 godina kasnije.

I meni je deda - slavonski Li-Čan(g), partizan kao i svi iz njegovog kolena, ranjen '44. (onaj drugi, banijski đed, je iste godine zaginuo, zahebana godina bila), dakle pričao mi deda da je i kod njih bilo isto. Ako neko dođe neproveren, a ne ostavi baš neki utisak na prvu, odrede tako dvojicu da ga se reše. Ili ga odvedu u šumu da bere vrganje, ili ako se zadesi neka borba onda s leđa.
Bila na Viasat History ona serija, valjda "WW2-Apocalypse"; dobar naslov. Teško je suditi o takvom nečemu po današnjim merilima, mnogo veliko tumbanje bilo.
muaddib92 muaddib92 13:24 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Odande je npr. i glumac Kar Malden


Глумац Френк Купер је брзо прерастао улоге статиста па је, пошто је већ постојао 1 са истим именом, узео име места у коме је рођена његова агенткиња - Гери. После је рекао да му је драго што се није родила у Покипсију (из аутобиографије 'Каубој умире усправно').
maksa83 maksa83 13:28 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Teško je suditi o takvom nečemu po današnjim merilima, mnogo veliko tumbanje bilo.

Da, rat - svaki - a pogotovo građanski gde su svi iste boje i govore istim jezikom - je pre svega teška paranoja.
little_radojica little_radojica 15:13 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

(odande je naime i Majkl Džekson, da - taj Majkl Džekson).


Е зато смо као и изабрали да баш туда идемо у Шикагоу.
Ако види Алселоне, помислиће да је био нуклеарни акцидент и да их је радијација све побила

marco_de.manccini marco_de.manccini 15:48 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Prva rečenica u ovom Wiki članku glasi

Saint Sava Serbian Orthodox Church was originally established February 14, 1914 in Gary, Indiana
blogovatelj blogovatelj 17:11 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

eško je suditi o takvom nečemu po današnjim merilima, mnogo veliko tumbanje bilo.


Znači da je Krleža dobro prošao kad se kao pečujski kadet javio da služi u srpskoj vojsci.
blogovatelj blogovatelj 17:20 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Prva rečenica u ovom Wiki članku glasi


A prvi na listi ovde je prađed moje supruge, Pavle, u Ugarskim papirima zvani Pal, koji je pred sam svetski rat otplovio iz Bremena najpre ka Njujorku, pa u Klivlend. U zapisu sa Elis Ajlenda piše da je stigao brodom timitim iz Bremena i da je Srbin katoličke vere. Verujem da će Omega biti ponosan kad ovo bude prošitao. Bezrazložno ponosan, naravno.
Možete pretražiti i za Nikolu Teslu. Vita Korleonea nije uspeo da mi pronađe.
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:42 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Au, Blogi, kad sam bio klinac imali smo kućne prijatelje, kombinacija kao vi, muž Makedonac, žena Mađarica.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:52 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

maksa83

Đuić i njegov tim su ubili brata moje babe koji je iz Bgda došao da im se priključi, čuo da Ustaše tamane Srbe, pa da ne sedi tamo negde dok se to dešava. Bio im sumnjiv, nije bio iz kraja, a Đujić se tih dana ženio pa su ga roknuli na straži iz predostrožnosti u sklopu mera bezbednosti. Tako mojoj babi reče četnička emigracija kad je otišla da poseti sestru u Geri, Indijana, 30 godina kasnije.


verujem ti, nashi Indijanci su gori tamo bili od hrvatskih Belaca - a i BG generalno ima stigmu poslednjih stotku godina da je - crven. a ruku na srce, koga znash iz Begea poslednjih lapo veka a da nije leftie?
blogovatelj blogovatelj 17:52 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

kombinacija kao vi, muž Makedonac, žena Mađarica.


Mi smo složenije od toga.
Ja sam polusrbin-polumakedonac. I to Srbin od ovih revolucionarnih, koloniziranih u Vojvodini. Ovih što ih Krkar patološki mrzi.
Gospoja je poluužičanka-polubačvanka, s tim što je bačvanski deo bunjevački i uvrede se smrtno ako im kažeš da su Šokci ili Hrvati, a imaju i neku predačku mađarsku liniju, ali daleku toliko da nikad nisam tačno uspeo da shvatim kakvu tačno.
A deca, deca su mi Kanađani. Jedan ima devojku poluitalijanku-poluhrvaticu, a drugi pedigriranu Kanađanku.
marco_de.manccini marco_de.manccini 18:18 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Mi smo složenije od toga.

Сви смо сложеније од тога, али само некима то пада тешко.
elenold elenold 21:25 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

maksa83
možda Đuića i njegovor tima,

Đuić i njegov tim su ubili brata moje babe koji je iz Bgda došao da im se priključi, čuo da Ustaše tamane Srbe, pa da ne sedi tamo negde dok se to dešava. Bio im sumnjiv, nije bio iz kraja, a Đujić se tih dana ženio pa su ga roknuli na straži iz predostrožnosti u sklopu mera bezbednosti. Tako mojoj babi reče četnička emigracija kad je otišla da poseti sestru u Geri, Indijana, 30 godina kasnije.

Tragedije, mozda o njima treba pricati o njima vise da bi se shvatila sva dubina tragedije nesrecnog Srpskog naroda.
A zbog Engleza i Rusa je doslo do bratoubilackog rata.
marco_de.manccini marco_de.manccini 21:54 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

A zbog Engleza i Rusa je doslo do bratoubilackog rata.

Чекај сад, немој да ровариш против нашег крхког заједништва, мислио сам да смо сви за то да се прво раскрсте партизани и четници па тек онда Енглези и Руси.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:44 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

ja ladno čuo nedavno, u visokim vatikanskim krugovima, tj. sam krug je onako osrednje visine lično, al' je visoko kotiran, "kako su srbi jedan na jedan saveznici sa engleskom". da sam mreo juče, ne bih znao za ovo.
zilikaka zilikaka 22:45 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Чекај сад, немој да ровариш против нашег крхког заједништва, мислио сам да смо сви за то да се прво раскрсте партизани и четници па тек онда Енглези и Руси.

Kolega, takvo razmišljanje od od tebe nisam očekivala!

Kako da ikad raskrstimo partizane i četnike kad su oni posledica problema Rusi i/ili Englezi?


Valjda se zna logičan redosled.
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:07 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Kolega, takvo razmišljanje od od tebe nisam očekivala! Kako da ikad raskrstimo partizane i četnike kad su oni posledica problema Rusi i/ili Englezi?

Ne, nikako, oko ovoga nema kompromisa. Mora prvo prvo domaća liga da se odigra, pa tek posle svetsko prvenstvo.
maksa83 maksa83 23:43 14.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Mora prvo prvo domaća liga da se odigra, pa tek posle svetsko prvenstvo.

Q: Kakva je razlika između Partizana i babe na svadbi?
A: Baba je u stanju da odigra tri kola.
tyson tyson 02:24 15.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Znači da je Krleža dobro prošao kad se kao pečujski kadet javio da služi u srpskoj vojsci.

A i građanin Stepinac Alojzije kao dobrovoljac na solunskom frontu, dapače sa južne, naše strane.


njanja_de.manccini njanja_de.manccini 02:51 15.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši


little_radojica
Geri, Indijana, 30 godina kasnije.


Е, свега ти? Четничка емиграција и уопште неко бео живи у Герију? Ја се никад више нисам сасрао у животу него кад смо пролазили кроз распали Гери и то по дану...


isto i ja tako kad su marco i deca odlučili da moraju baš tu u Geri da zaustave auto i uđu u neku prodavnicu. ja ostala u autu, što je bila glupa ideja jer mi je srčka izletela. palo mi na pamet da ako zagusti ja lepo zbrišem odatle i kažem im - touch the glass one last time ... KEVIN HART

p.s. verovatno nije available in ur country

krkar krkar 13:35 15.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

A i građanin Stepinac Alojzije kao dobrovoljac na solunskom frontu


Građanin Stepinac nikad nije bio na solunskom frontu. A i nije bio srpski dobrovoljac.

Prazna priča tačnije istorijska redukcija za nepismene.
elenold elenold 16:31 15.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

marco_de.manccini
A zbog Engleza i Rusa je doslo do bratoubilackog rata.

Чекај сад, немој да ровариш против нашег крхког заједништва, мислио сам да смо сви за то да се прво раскрсте партизани и четници па тек онда Енглези и Руси.



Ocigledno da nismo. A velicina tragedije obicnih ljudi i iskljuvovost koja se pri raspravi o tim vremenima uvak unese, upravo meni ukazuje da jos nije napravljena dovoljna istorijska distanca da bi se sagledavanje valjano napravilo koje bi svi prihvatili.
No ove rasprave treba usmeriti kako mi sto je preostalo od srpskog naroda izbegnemo ponovno stvaranje nekih modifikovanih cetnika i partizana. Drugim recima kako da izbegnemo manipulacije i zloupotrebe odcstrane silnika koji drmaju svetom ne mislecibo sidbinama malih ljudi i malih naroda.
elenold elenold 16:36 15.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

elenold
marco_de.manccini
A zbog Engleza i Rusa je doslo do bratoubilackog rata.

Чекај сад, немој да ровариш против нашег крхког заједништва, мислио сам да смо сви за то да се прво раскрсте партизани и четници па тек онда Енглези и Руси.



Ocigledno da nismo. A velicina tragedije obicnih ljudi i iskljuvovost koja se pri raspravi o tim vremenima uvak unese, upravo meni ukazuje da jos nije napravljena dovoljna istorijska distanca da bi se sagledavanje valjano napravilo koje bi svi prihvatili.
No ove rasprave treba usmeriti kako mi sto je preostalo od srpskog naroda izbegnemo ponovno stvaranje nekih modifikovanih cetnika i partizana. Drugim recima kako da izbegnemo manipulacije i zloupotrebe odcstrane silnika koji drmaju svetom ne mislecibo sidbinama malih ljudi i malih naroda.


Greskom dva puta poslata poruka, losa mreza a i mobilni nije zgodan za pisanje? zato brisi ovu zadnju pruku.
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:53 15.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Дупликати се дешавају, не брини, изгледа да има везе са лошом мрежом, чешће се дешава са мобилних. Ја их бришем кад ме не мрзи.

А то око подела, ја сам се само мало шалио, унео си нам раздор темом о Енглезима и Русима баш сад кад умало не решисмо партизане и четнике. Да не говоримо и о секундарном раздору који си увео -- да ли прво расправљати домаћу лигу или светску. Дакле од једне бинарне поделе учинио си три и тиме нас разбио у осам група:

ПЕД
ПЕС
ПРД
ПРС
ЧЕД
ЧЕС
ЧРД
ЧРС

П = партизани, Ч = четници
Е = Енглези, Р = Руси
Д = прво домаћа, С = прво светска
elenold elenold 18:54 15.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

marco_de.manccini

...., унео си нам раздор темом о Енглезима и Русима баш сад кад умало не решисмо партизане и четнике. ....Дакле од једне бинарне поделе учинио си три и тиме нас разбио у осам група. . .

Prijatelju ( vidis da ne koristim ni druze ni brate) Srbi su nastradali mnogo i svadje oko partizana i cetnika ne donose dobro. Oni ( Rusi i Englezi ) su i ih napravili . Samo su Englezi uvek zajebali Srbe kada god je neki izbor postojao, a Rusi kada god su mogli i i koliko su mogli su podrzavali. Tako ja bar saznanja o nasoj istoriji imam.
Zato mi je zao kada cujem takve " polemike i borbu" izmedju potomaka partizana i cetnika. Rekoh jos treba sacekati pa objektivno odslikati i jedne o druge.
Moj otac je gledao u njegovom selu su bila na pocetku rata dva stola jedan pored drugog : jdan za upis partizana a drugi za upis cetnika. Zna dva brata jedan je otisao u partizane a jedan u cetnike. Mislis li da su bili svesni i znali sta biraju. A tragedija je bilo mnogo. Prijatelj mi je pricao da su narocito u Crnoj Gori bila strasna obostrana ubijanja po toj osnovi.
U vojsci su mi vojnici iz BiH govorili da nije bilo cetnika niko od Srba ne bi ostao ziv.
U Hrvatskoj i Bi H bila su jos velika stradanja od Ustasa. Tako da tu svadju medju Srbima treba ozbeci.
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:09 15.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

i svadje oko partizana i cetnika ne donose dobro.


Kako, bre, ne donose?
Pa toliko lepih trenutaka je ovde na blogu provedeno uz četničko partizansko krljanje.
A blog tome i služi, da se vreme tu provedeno bude zanimnjivo, još ako može i korisno, bog da te vidi.
Evo pitaj Maksu, on obožava da čita ta rokanja:)

Malo šale a malo zbilje, mislim da se previše pažnje pridaje toj podeli, ako se to uopšte može zvati podelom.
Postoje oni koji misle da jedno, postoji i oni koji misle drugo, nekad se sučele pa razmene mišljenja, i to je sve.
Tako je na blogu a tako i u ostaloj javnosti, i ja tu ne vidim nikakv problem.

Ne znam šta je alternativa koja bi bila dobra ako je ovo loše.
Da svi misle isto?
Tek to ne bi valjalo, ili, ne daj bože, da opet partizanština zajaše pa da oni drugi moraju ili da ćute, ili u aps.
Ovako je super.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:38 16.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

njanja_de.manccini



isto i ja tako kad su marco i deca odlučili da moraju baš tu u Geri da zaustave auto i uđu u neku prodavnicu. ja ostala u autu, što je bila glupa ideja jer mi je srčka izletela. palo mi na pamet da ako zagusti ja lepo zbrišem odatle i kažem im - touch the glass one last time ... KEVIN HART

p.s. verovatno nije available in ur country



crni Marco, ostavio si Njanju samu da strepi u Gradu Mrtvih?!
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:37 16.07.2016

Lojzek, pro et con

tyson

A i građanin Stepinac Alojzije kao dobrovoljac na solunskom frontu, dapače sa južne, naše strane.




kažu da je prva sesija sa hrvatskom delegacijom, pod okriljem Vatikana, mirno prošla, onako u opuštenoj atmosferi i da nije bilo tenzija...

odoh ja nedavno do drugara u RI, a on, onako, katolik al' duša, stradao silno od Srba, sada u ovom poslednjem ratu, i sada ja, jezdeći u jovankrstiteljevskom duhu pokajanja za sranja koja su komunjare napravili 1991-95., odem kod njega, novoj gajbi, onako, u starom delu Rijeke, VCucko zna, tamo oko Korzoa, u žabarskom fazonu, kao vila, kao iz Amarkorda ili XX veka gajbica tako... i sednemo u salon na konjak, tek, kada me opstreli lik Lojzekov sa zida, onako, bled kao smrt, kao masovni ubica, Hanibal Lektor, Atila Han...

ja reko', tebra, ti stvarno veruješ u nevinost ovog lika? a gari moj, onako najhladnokrvnije - da, vjerujem da je bio nevin...



marco_de.manccini marco_de.manccini 15:22 16.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

crni Marco, ostavio si Njanju samu da strepi u Gradu Mrtvih?!

Па сама је бирала, да иде с нама у продавницу или да остане у колима на паркингу. И уопште нисмо умрли, нико.

Иначе, за неколико дана поново идемо у Виндзор, и опет ћемо спавати у оној згради (с бабама и дедама што разговарају на клупицама испред лифта). Држите нам срећу.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:08 16.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

preživećete, Čiča izgleda mnogo bezazlenije na fotkama nego Lojzek. šaljem vam good vibration - change the minds to chetnicks!
mirelarado mirelarado 19:16 16.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Иначе, за неколико дана поново идемо у Виндзор, и опет ћемо спавати у оној згради (с бабама и дедама што разговарају на клупицама испред лифта). Држите нам срећу.


Да ли то значи да пролазите кроз Детроит? Ни тамо заустављање није баш нешто...
marco_de.manccini marco_de.manccini 19:42 16.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u dušijavascrip

Да ли то значи да пролазите кроз Детроит?

Кроз сред. С оне стране реке је Виндзор.


blogovatelj blogovatelj 20:32 16.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u dušijavascrip

Кроз сред. С оне стране реке је Виндзор.


Pa kroz tunel ispod reke, a niz zidove tunela se sliva voda. Scary. Najviše zgrade koje se vide na fotografiji su svetski hedkvoter Dženeral Motorsa. Onih pet visokih zgrada u grupi, četiri iste visine i peta u sredini, najviša.
Vindzor je bio prvi grad u Kanadi koji je dobio semafor, time vole da se hvale.
Evo video snimka koji su napravili braća Pundžabi Kanađani.



marco_de.manccini marco_de.manccini 21:00 16.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u dušijavascrip

Ма какав тунел, лепо ко људи на мост "Амбасадор".

Иначе, мост, један од економски најзначајнијих граничних прелаза између САД и Канаде, у приватном је власништву. Па добро, бре, зар смо се за то борили?


blogovatelj blogovatelj 07:29 17.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u dušijavascrip

Иначе, мост, један од економски најзначајнијих граничних прелаза између САД и Канаде, у приватном је власништву.


Onda nije po sred srede grada. Tunel dolazi tačno pred GM zgrade.
A most je najveći granični prelaz na svetu. Svakog dana u proseku tu prođe 2 milijarde dolara. Kanadskih valjda, pošto sam o tome čitao u kanadskim medijima.
tyson tyson 12:49 17.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u duši

Građanin Stepinac nikad nije bio na solunskom frontu. A i nije bio srpski dobrovoljac.

Prazna priča tačnije istorijska redukcija za nepismene.

Zavisi valjda od toga u šta čovek želi da veruje.


marco_de.manccini marco_de.manccini 14:27 17.07.2016

Re: grešiš, Marco je post- u dušijavascrip

Onda nije po sred srede grada

Ма, у праву си за сред среде, али нећемо тако, није лепо, ја сам рекао кроз сред, а не кроз сред среде.

Ево, ја бих рекао и да аутопут Е-75 пролази кроз сред Београда иако не пролази тачно поред Палате.

tasadebeli tasadebeli 09:28 14.07.2016

Опет репризе? К'о на јавном сервису?

Дакле, опет о каубојима и Индијанцима?

Јбг!











Пар малих напомена уз овај твој статистичарски текст:


1)
1) Не постоји несразмер, односно, он је само у мојој глави, а за већину људи они бројеви горе су блиски представи и сећањима које имају.

2) Постоји несразмер, односно, у стварности је било мање пропаганде него што ју је било по нашем сећању.

3) Пропаганде је било много, али је у том периоду, негде друга половина шездесетих и прва половина седамдесетих, из неког разлога, идеолошка стега ипак мало попустила, док су у времену пре тога (ближе Другом светском рату) и доцније (године око Титове смрти) комесари били предострожнији.

4) Пропаганде је било много, али су свим тим свињским главама и пожртвованим вучјацима обрађивани углавном нижи разреди, док се за осмаке рачунало да су, већином, већ "преведени" на праву страну и да им се стога најзад, због опште културе, могу понудити и "шири" текстови.



Мислим да ту није био проблем у количини пропаганде, њеном сразмеру или несразмеру у стварности.

Проблем је био тај што се та званична пропаганда (мед и млеко) никако, ама баш никако, није слагала са стварношћу. То је био много већи проблем од количине те пропаганде, рекао бих...








2)
У полицама иза мог радног стола стоји књига

Петар Гудељ, На звезданим друмовима, читанка за VIII разред основне школе, седмо допуњено издање, Научна књига 1972 (прво издање одобрено 1966).



Молим, узети у обзир чињеницу да је ово издање читанке издато пре доношења устава из 1974.

Тај детаљ се никако не може пренебрегавати у причи о свему овоме.


Josip Broz Tito proglašen je doživotnim predsjednikom i Vrhovnim komandantom, te je formirano Predsjedništvo SFRJ kao kolektivni organ upravljanja. Prvi put je u najvišem pravnom aktu države navedeno da SFR Jugoslavija ima himnu.



1. Državno uređenje: Jugoslavija se definira kao savezna republika ravnopravnih naroda i narodnosti, slobodno ujedinjenih na principu bratstva i jedinstva u ostvarenju posebnog i zajedničkog interesa, sa pravom naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Nosioci suvereniteta naroda i narodnosti su republike i pokrajine u granicama svojih ustavnih nadležnosti. Odlučivanje u federaciji zasniva se na sporazumjevanju i uzajamnosti prava i obaveza republika i pokrajina. Društveno-ekonomski odnosi ustrojavaju se kao socijalistički samoupravni sistem.



Основни извор: ЛИНК


Да поновим још једном болдирано и истакнуто, за сваки случај:


Josip Broz Tito proglašen je doživotnim predsjednikom i Vrhovnim komandantom


Jugoslavija se definira kao savezna republika ravnopravnih naroda i narodnosti, slobodno ujedinjenih na principu bratstva i jedinstva u ostvarenju posebnog i zajedničkog interesa, sa pravom naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja.


Nosioci suvereniteta naroda i narodnosti su republike i pokrajine u granicama svojih ustavnih nadležnosti.





Помалко збуњујуће, зар не?


Значи, републике су тим Уставом из 1974. донетим две године после објављивања ове читанке која је коришћена за статистику, постале националне државе?

Мора се признати, врло напредно становиште у другој половини 20. века.

И то му онда некако опет дође мало у колизију са оним правом народа на самоопредељење до отцепљења...

Јер, по том Уставу из 1974. испада да су оних 700 000 Срба у Хрватској у то време (доста их је избегло у Србију за време маспока пре те 1974.) у ствари по националности били Хрвати?

Да не помињем овде примере попут моје другарице, Српкиње рођене у Београду, са којом сам одрастао, а која има држављанство БиХ јербо јој је отац, професор београдског универзитета у пензији, из Бијељине.

Стварно ме све то збуњује...

(Узгред, ево ту и једно мало анкетно питање:

Колико Срба рођених у Србији у периоду од 1960. до 1975. је уопште и знало да у Хрватској петину становништва чине Срби?)

И после доношења тог Устава из 1974. уследиле су и неке чистке (као реципроцитет за чистке после маспока у Хрватској, можда?) у интелектуалним круговима у Србији, а нарочито на Универзитету у Београду.

Мислим да све те детаље из 1974. и после те године не можемо никако занемарити када се бавимо статистиком пропаганде у читанци из 1972.

И, следствено томе, последња напомена:

3) Осми разред сам завршио 1979. године у Београду. Одмах иза насловне корице моје тадашње читанке за осми разред, на самом почетку, биле су две слике које су заузимале по читаву страну читанке.

На једној слици је био Тито, а на другој слици је био Азем Власи (као савезни председник омладине - ССОЈ).

Мрзи ме да пребројавам текстове у тој читанци да бих одредио сразмер или несразмер индоктринације и пропаганде.

Те две слике на почетку моје читанке мени довољно говоре о индоктринацији и пропаганди.


Уместо закључка (оно, шта је писац хтео да каже и те муње из читанки свих доба, државних и друштвених уређења):


"Мајку вам сељачку! И ви сте нека револуција!" (ЛИНКЛИНКЛИНК)
marco_de.manccini marco_de.manccini 15:12 14.07.2016

Re: Опет репризе? К'о на јавном сервису?

Мислим да све те детаље из 1974. и после те године не можемо никако занемарити када се бавимо статистиком пропаганде у читанци из 1972.

Тасо, буди озбиљан.

Шта се догађало 1974. никако не може да утиче на статистику у књизи одобреној 1966. и издатој у седмом проширеном издању 1972.

Слободно реци "да, али у мом уџбенику ..., да, али у мом крају, ... да, али у моје време, ... да, али моја учитељица, ...", како си већ и рекао, али бројеви су бројеви и тај документ је документ, такав какав је. Занимљив детаљ, можда неважан у мору других околноси и чињеница, али је ипак ту, постоји, такав какав јесте.

Да ли нам се то сад одједном не свиђа што у њему у ствари нема Титових слика? Није нам довољно херојско одупирање?
tasadebeli tasadebeli 15:55 14.07.2016

Re: Опет репризе? К'о на јавном сервису?

marco_de.manccini

Шта се догађало 1974. никако не може да утиче на статистику у књизи одобреној 1966. и издатој у седмом проширеном издању 1972.



Па управо то сам ти ја и рекао.

Озбиљан сам да озбиљнији не могу бити.

Не можемо статистички премеравати пропаганду и индоктринацију у бившој СФРЈ у уџбенику који је одобрен 8 година пре (и био коришћен 2 године пре) кључног догађаја у историји те земље које више нема понајвише захваљујући том кључном догађају.


Ниси ме, изгледа, разумео...


Слободно реци "да, али у мом уџбенику ...,



И то сам написао у оној трећој напомени... Како је то изгледало у мојој читанци из 1979. Слике Тита и Азема Власија...


Хмм...


Ми некако сви гледамо то време од 1945. до распада земље 1991. као једну јединствену замрзнуту слику у времену (најчешће је гледамо кроз оне наочаре: југословенски пасоши, стандард из седамдесетих итд. итд.) А што би рекао Лазар Џамић:

Нема толико велике невоље у друштву коју не могу да покрију кредити.

Само што су после ти кредити, узимани да би се покрили сви недостаци тог система током седамдесетих, стигли на наплату. Свима нама.

Фајронт у кафани, што би неки рекли. (ЛИНК)

И далеко од тога да ја тврдим да у тој земљи ништа није ваљало. 'Ајде да будемо искрени и да признамо колико нас би, ако узмемо у обзир свој породични бекграунд, стекло високо образовање. Ја, богами, не бих јер ми је ћале био инвалидски пензионер, а кева домаћица у времену када смо сестра и ја студирали. Нешто што је за ове клинце данас незамисливо.


Али не треба при томе да заборављамо да се у тих 45-46 година постојаања те земље после Другог светтског рата много тога догађало што ту монолитну слику о Југославији, Титу, пропаганди и индоктринацији, култу личности, партијској држави разбија у мноштво детаља.

Рецимо, сви ћемо се овде сложити да током седамдесетих и осамдесетих у СФРЈ није било цензуре. Слобода говора и мишљења, јел' тако?

Али исто сви ми који смо живели у том времену памтимо како су се књиге из излога, филмови из биоскопа, позоришне представе из репертоара итд. "саме самоуправно" повлачиле, зар не?

А и то је, ваљда, део те пропаганде и индоктринације о којој овде причамо?

И то никако није било истоветно у свим деловима, у свим градовима, у свим регионима те СФРЈ... Постојале су велике разлике између, рецимо, Београда и јавности у Београду, и на пример Загреба и јавности у Загребу итд. (не улазим овде уопште у то коме је било теже, горе и слично).

А шта тек да кажемо о индоктринацији и пропаганди за период постојања те исте државе пре 1941! Ихај! Индоктринације онолико!


И то углавном све по предратним рецептима Коминтерне. Али да не улазимо и у те рецепте овде...


Лепо је то Брана Црнчевић све сажео у онај афоризам:

"Пре рата је мој тата био труо и стар. Данас је мој тата млад и здрав."


Хоћу да кажем, Марко, расли смо ми уз те читанке, ти уз ту из 1972, ја уз ову из 1979, али расли смо и уз овако нешто:







Све што сам ја хтео да кажем у ова два коментара јесте да не треба ту ондашњу стварност, од које је протекло 30-40 година и више, улепшавати и приказивати је другачијом од онога каква је она заиста била.

Није у реду да ми лажемо ове нове клинце исто онако као што су наши стари лагали нас.

Отуд и она моја кукумавка о каубојима и Индијанцима (црно-бела истина) на почетку првог коментара.


EDIT:

А ово ти је, Марко из 1950. Само пет година после завршетка Другог светског рата.


Бранко Ћопић: Јеретичка прича (ЛИНК)


marco_de.manccini marco_de.manccini 16:32 14.07.2016

Re: Опет репризе? К'о на јавном сервису?

Не можемо статистички премеравати пропаганду и индоктринацију у бившој СФРЈ у уџбенику који је одобрен 8 година пре (и био коришћен 2 године пре) кључног догађаја у историји те земље које више нема понајвише захваљујући том кључном догађају.


Ниси ме, изгледа, разумео...

Ниси ти мене разумео. Нисам мерио пропаганду у СФРЈ, већ у том конкретном уџбенику.

И дошао сам до закључка да би, уколико се избаци 5-6 текстова (ај, добро, 10, јер ти си строжи од мене), то био сасвим прихватљив уџбеник и дан-данас. Озбиљна мана би му била недостатак одломака из новије литературе, све од Киша и Пекића па наовамо, али ту нема ничег чудног, ради се о уџбенику старом педесетак година. А оног ко је радио ликовну опрему (Милан Мартиновић) ангажовао бих поново.

Тако да, да се не лажемо стварно, СФРЈ је била и оваква и онаква, и синдикати, и службе, приредбе, медији, идимидођими, све то, али ја о СФРЈ нисам ни говорио, већ о овом уџбенику из 1972. и он мени одскаче на занимљив начин. Укратко, како већ рекох, не знам како да га ставим у цео контекст и не знам да ли је до разлика и промена по добима или местима у СФРЈ, или до сећања.
tasadebeli tasadebeli 16:49 14.07.2016

Re: Опет репризе? К'о на јавном сервису?

marco_de.manccini

Ниси ти мене разумео.



Вероватно.


Повукла ме је ова твоја реченица из уводног текста:


Чини ми се да је део читанке који се може сматрати идеолошко обојеним, и по обиму и по природи материјала, несразмерно мали у односу на уврежено мишљење о томе колико је, у то време, идеолошка пропаганда била доминантна.



А за ово ти верујем.


то био сасвим прихватљив уџбеник и дан-данас.



Вероватно то и јесте скоро исти такав уџбеник. Са понеком изменом, додатим савременим текстовима итд.

Само што се то данас продаје као нови уџбеник да би опет неко узео паре.


Као наставник у школи, на неки начин сам инсајдер и на том пољу израде уџбеника и школских програма.

Једна сцена са наставничког већа од пре 7-8 година када је стартовала ова нова, ко зна која по реду, реформа српског школства.

Устаје старија колегиница која држи часове ликовног и показује нам прво једну новију књижицу и каже да је то потпуно нови реформисани програм за ликовно (тако нам је барем то представљано тада по медијима и промоцијама).

А онда нам показује једну стару издрљану књижицу, каже да је стара 25 година, и да је тај "нови реформисани" програм за ликовно заправо преписан стари програм од пре 25 година од речи до речи.

И неко је опет узео паре за то.

Да ли треба да ти кажем да је у приручницима за професоре српског у средњој школи у другој половини деведесетих (пошто се у средњој школи обрађују и делови Светог писма) дословце писало да ученицима треба објаснити да је Исус био вођа пролетаријата у Старом веку?

(Што, како се ствари одвијају, неће ни бити далеко од истине, мајку му...)

Хоћу да ти кажем, када причаш о квалитету уџбеника из 1972, ја ти верујем потпуно.

Нисмо ми данас много одмакли на том пољу...

И у она времена такве ствари су радили много озбиљнији људи, прави професионалци у свопм послу, него ови ови који то данас званично раде (барем се потписују као аутори уџбеника).
marco_de.manccini marco_de.manccini 18:10 14.07.2016

Re: Опет репризе? К'о на јавном сервису?

Хоћу да кажем, Марко, расли смо ми уз те читанке, ти уз ту из 1972, ја уз ову из 1979, али расли смо и уз овако нешто:

Статива, ја сам био осми разред једну годину после тебе, генерација с Брајовићем, Били Питоном, Папеом, ... на крају нашег осмог умро је Највећи Син.

П.С. Мани све то, имаш ли објашњење за онај одређени/неодређени падеж?
tasadebeli tasadebeli 21:32 14.07.2016

Re: Опет репризе? К'о на јавном сервису?

marco_de.manccini

Статива, ја сам био осми разред једну годину после тебе, генерација с Брајовићем, Били Питоном, Папеом, ...



Аааа!

Па одакле ти онда ова читанка из 1972?

Остала од неког старијег?

Имам и ја Историју Србије за трећи разред основне школе из 1960. Остала од моје сестре.

(Пази, не Познавање друштва за трећи основне, него баш Историја. Додуше, са много илустрација, али баш Историја. За трећи основне.)


Мани све то, имаш ли објашњење за онај одређени/неодређени падеж?



Придевски вид?

Немој то овде...

То је овде идеолошки и морално-политички неподобно.


на крају нашег осмог умро је Највећи Син.



Да, да, годину дана старији.

На крају мог првог средње био тај ред испред Скупштине када нас је посећивала Картерова мама...

За тe дане жалости су ми везани неки баш лепи доживљаји.

Ред испред Скупштине, сви плачу, на Калишу нигде никог...

И од тада кад год неко помене смрт Највећег Сина наших народа и народности, ја помислим на све дуванџике овога света...



marco_de.manccini marco_de.manccini 22:16 14.07.2016

Re: Опет репризе? К'о на јавном сервису?

Па одакле ти онда ова читанка из 1972?

Наследио из породичне куће.

Иначе, одавно сам престао да се питам одакле су дошле све те ствари у њој. Једном сам, кад сам био клинац, на тавану нашао виолину, други пут машину за намотавање конца, ...
tasadebeli tasadebeli 07:30 15.07.2016

Re: Опет репризе? К'о на јавном сервису?

marco_de.manccini


Једном сам, кад сам био клинац, на тавану нашао виолину, други пут машину за намотавање конца, ...



Е, а ја нашао жице за виолину! (И гитаре, акустик и на 220, и виолончело итд.) Ћале се бавио продајом*, па му вазда остајале неке мустре које сам во времја она ваљао по Београду да допуним џепарац.


Ако ти затребају жице за ту виолину...

А пошто ја имам две старе шиваће машине, Сингер и Торпедо (обе бабе биле кројачице), можемо и да трампимо те жице за виолину за ту машину за намотавање конца...






Па да комплетирамо обојица онда кућне мануфактуре? Иду тешка времена, слаба ће нам вајда бити од ових наших диплома...



Ма не бринем се ја за тебе и за мене. Нас двојица имамо мирољубиву генетику...

Мене брину ови што на тавану породичне куће проналазе дедину танџару из претходних ратова, па крену да је гланцају и чисте све мислећи да ће им то затребати опет.


_______________________________________________________________

* - Трол:

У Балканској улици, одмах испод раскрснице са Народног фронта, била приватна радионица за израду тих жица, уједно и радња за продају, под именом "Симфонија" коју је држао извесни Фрањо Сејић. (Леп је то занат био... Данас је на том месту продавница мобиолних телефона. Под истим именом "Симфонија". )

Па мој матори радио за тог Сејића. Продавали су жице за инструменте по целој Југи, од Триглава до Ђевђелије.

А ја допуњавао џепарац ваљајући те жице коме год сам стигао међу музичарима оног доба. (Говорили ми они тада да су то најбоље жице за жичане инструменте на којима су свирали, боље од оних које су налазили у иностранству.)

Не волим да говорим о себи, али цео југословенски нови талас оног времена, бре, не би био могућ без тих жица које сам им ja продавао!

(Видим да је то мода на овом Блогу Б92 да се наглашава како смо били напредни и прогресивни од малих ногу, па ето и ја да се придружим. )



marco_de.manccini marco_de.manccini 14:03 15.07.2016

Re: Опет репризе? К'о на јавном сервису?

Па мој матори радио за тог Сејића. Продавали су жице за инструменте по целој Југи, од Триглава до Ђевђелије.

А јесу ли правили пластичне? То Симфонија ми звучи познато, али толико тога се зове Симфонија (чуо сам и да се чак и нека радња за мобилне зове тако) да не могу бити сигуран да сам стварно видео такве жице у Музичком магазину.
tasadebeli tasadebeli 22:58 15.07.2016

Re: Старе ствари са тавана?

marco_de.manccini

А јесу ли правили пластичне?



Не, не пластичне.

Сећам се неких старинских машина у тој радњи на којима су те жице ручно извлачене (Сејић је запошљавао две раднице које су касније, када је он умро, све и наследиле јер он није имао ни породицу ни наследнике...). И зато та производња жица у Симфонији никада и није имала неки велики обим.

Знам да су се ови велики трговачки ланци продавница музикалија вазда жалили како не могу да покрију то тржиште јер је та Симфонија, мислим, била јединствена занатска радња тог типа у старој Југи, а њена производња није задовољавала све потребе. Ја барем не знам ни за кога другог ко се бавио тим занатом прављења жица за жичане музичке инструменте на простору бивше СФРЈ.

А та радионица се тиме бавила баш онако занатски... Не фабрички и серијски...


да не могу бити сигуран да сам стварно видео такве жице у Музичком магазину.



Продавали су их и они... Ипак ми је ћале пре тог "бизиниса" са Сејићем био главни у Просвета Промузика... Па се продајом ових жица бавио када је отишао у превремену инвалидску пензију. Познавао људе, тржиште,...

С тим што су Словенци и Хрвати много боље и редовније плаћали, а ови домаћи су вазда нешто затезали... Барем колико се ја сећам читаве приче... Нисам се ја баш тада, у својим тинејџерским годинама (13, 14, па надаље) баш много упуштао у то њихово пословање.

Неколико пута месечно продам ономе ко ми их затражи понеки комплет жица од тих мустри које је матори вазда имао код себе и тако... Буде ми за џепарац...


(чуо сам и да се чак и нека радња за мобилне зове тако)



Па да, то је та иста радња на истом месту у Балканској улици. Али су се изгледа наследници радње прешалтовали на мобилне телефоне. Или су и власници тог простора одавно промењени, не знам то.

Углавном, сачувано је старо име - Симфонија.


То Симфонија ми звучи познато, али толико тога се зове Симфонија



А мени увек прво ово падне на памет када неко каже симфонија:







Шта ћу... Јаче је то од мене...
predatortz predatortz 10:03 14.07.2016

Point of view

Број текстова у читанци: 110
Број идеолошки обојених текстова: 24 *


Dakle, u udžbeniku koji decu treba da uči maternjem jeziku se nalazi 21.8% ideološki obojenih tekstova.

Nekome je to malo, nekome previše.
svarog svarog 10:31 14.07.2016

Re: Point of view

hehe saću vam kažem šta je indoktrinacija. Ja sam u prvom razredu OŠ u BiH išao na takmičenje Titovim stazama revolucije (jbg mnogo sam voleo te ratne priče, neke su bile bolje i od Karla Maja ) I tako ti ja sa 6 godina (krenuo ranije u školu) znao sve mitove i legende o našem drugu Titi, komplet napamet jedan bilten iz kog smo učili za to takmičenje. U stvari nisam znao jednu pesmicu jerbo i tad i danas mrzim pesmice i zbog toga sam bio tek drugi na regionalnom takmičenju. Nije da sam dobio ožiljke na mlađahnoj dušici od toga, al eto nije ni da su bila samo dva teksta sa Titom. Ono što je meni ostalo urezano je ne ideološko zatucavanje, nego veličanje jednog čoveka u status boga ili bar poluboga. Inače radi se od drugoj polovini 80-ih
predatortz predatortz 12:09 14.07.2016

Re: Point of view

svarog
hehe saću vam kažem šta je indoktrinacija. Ja sam u prvom razredu OŠ u BiH išao na takmičenje Titovim stazama revolucije (jbg mnogo sam voleo te ratne priče, neke su bile bolje i od Karla Maja ) I tako ti ja sa 6 godina (krenuo ranije u školu) znao sve mitove i legende o našem drugu Titi, komplet napamet jedan bilten iz kog smo učili za to takmičenje. U stvari nisam znao jednu pesmicu jerbo i tad i danas mrzim pesmice i zbog toga sam bio tek drugi na regionalnom takmičenju. Nije da sam dobio ožiljke na mlađahnoj dušici od toga, al eto nije ni da su bila samo dva teksta sa Titom. Ono što je meni ostalo urezano je ne ideološko zatucavanje, nego veličanje jednog čoveka u status boga ili bar poluboga. Inače radi se od drugoj polovini 80-ih


Ljudi još imaju problem da skapiraju da smo bili lajt verzija Severne Koreje.
I ja sam išao u školu u BiH. Učiteljica nas je bukvalno silovala u glavu pričama o Titu i partizanima. Svake godine su nam dovodili neku babuskaru, Mevlu Jakubović, da nam priča o tome kako su se drugovi partizani hrabro borili protiv četnika i kako je štab 'Majevičkog partizanskog odreda' hrabro izginuo, ubivši stotine i stotine četnika. Kako je baba matorila, rastao je i broj ubijenih četnika. Učiteljica nikad nije propuštala priliku da deci objasni kako su to uradili četnici iz sela mog oca ( krava na sreću nije znala da je moj deda bio aktivni učesnik tog napada ), a drugarica Mevla me je mrko odmeravala.

Pred onaj naš rat, pitam jednog čilagera, slavnog četničkog mitraljesca koji je odgulio svojih dvadeset godina, kako je to zapravo bilo. Kaže čiča:

Zdogovorimo se mi da sa partizanima napadnemo Koraj (jako ustaško uporište, mesto u kom su prethodno počinjeni žestoki zločini nad Srbima iz tog kraja). Oni su trebali čuvati bok, da ne udare ustaše i Švabe iz Brčkog. Mi smo trebali popaliti Koraj. Mi ušli i zalilali, ona govna pobjegnu, ustaše nas udare s leđa. Izgine nam dosta dobrih boraca. Komanda odluči da pobijemo govna zbog izdaje, da Srbe prevedemo u četnike, a komuniste, Rvate i balije pobijemo. Okružimo kuću, razoružamo stražu, bilo je malo i pucnjave, par naših je poginulo i ranjeno. Povežemo, svedemo u potok i pobijemo govna. Ono što je bilo oko štaba vojske iz naših sela povedemo sa sobom. Sve drugo, dijete, lažu!
svarog svarog 12:19 14.07.2016

Re: Point of view

Tako je možda kod tebe, ali u mom kraju (Bos Krajini) četnici mislim da nisu bili ni opcija, a i to malo što ih je bilo bile su uglavnom propalice. U selu mog oca najveći događaj u istoriji je prolazak Tita valjda `43 ili tako nešto. Tamo su svi bili partizani, oni su bili uz narod i bili su sam narod.

Mene uglavnom žulja učinak partizana u mirnodopsko vreme
vcucko vcucko 12:28 14.07.2016

Re: Point of view

svarog
Tako je možda kod tebe, ali u mom kraju (Bos Krajini) četnici mislim da nisu bili ni opcija, a i to malo što ih je bilo bile su uglavnom propalice. U selu mog oca najveći događaj u istoriji je prolazak Tita valjda `43 ili tako nešto. Tamo su svi bili partizani, oni su bili uz narod i bili su sam narod.

Mene uglavnom žulja učinak partizana u mirnodopsko vreme

Kažeš, i to malo što je bilo.
U Bos. Krajini možda poneki. Kordun isto. Na Baniji mog đeda nisu zabeleženi ni u basni. Njanci jedan jedini. Baka (upokojila se prošle godine) uvek je znala da nabroji bar tuce raznih uniformi iz rata, ali četnici jok. Videla ih na filmu, posle rata.
mariopan mariopan 14:07 14.07.2016

Re: Point of view

svarog
hehe saću vam kažem šta je indoktrinacija. Ja sam u prvom razredu OŠ u BiH išao na takmičenje Titovim stazama revolucije (jbg mnogo sam voleo te ratne priče, neke su bile bolje i od Karla Maja ) I tako ti ja sa 6 godina (krenuo ranije u školu) znao sve mitove i legende o našem drugu Titi, komplet napamet jedan bilten iz kog smo učili za to takmičenje. U stvari nisam znao jednu pesmicu jerbo i tad i danas mrzim pesmice i zbog toga sam bio tek drugi na regionalnom takmičenju. Nije da sam dobio ožiljke na mlađahnoj dušici od toga, al eto nije ni da su bila samo dva teksta sa Titom. Ono što je meni ostalo urezano je ne ideološko zatucavanje, nego veličanje jednog čoveka u status boga ili bar poluboga. Inače radi se od drugoj polovini 80-ih



Тебе нису индоктринирали, тебе су дресирали?

А ја сам писала дивне саставе о нашим херојима, мукама које су претрпели а нису одали другове. Била је књижица, танка али великог формата, са сликама свих хероја и описом њихових херојских дела, посебно на херојском држању пред непријатељем када их је гестапо ухапсио и мучио.

Није индоктринација ишла ссамо преко уџбеника, ишла је усмено и писмено, саставима и такмичењима, наградама за најбоље саставе и слично.

А ни ови данас нису далеко одмакли од комуниста, свако своју пропаганду намеће на све начине.
svarog svarog 14:30 14.07.2016

Re: Point of view

Тебе нису индоктринирали, тебе су дресирали?


A sta ces glupi srbocetnik, mora tezim putem i od malena
mariopan mariopan 15:35 14.07.2016

Re: Point of view

svarog
Тебе нису индоктринирали, тебе су дресирали?


A sta ces glupi srbocetnik, mora tezim putem i od malena



Немој да ми се жалиш, ја сам морала да гледам све пленуме це-ка-ес-ка-ју и да слушам како се делегати упињу да кажу једно те исто различитим речима. Мислим да ми следује инвалидска пензија за то ал' морам да се распитам.
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:47 14.07.2016

Re: Point of view

Немој да ми се жалиш, ја сам морала да гледам све пленуме це-ка-ес-ка-ју и да слушам како се делегати упињу да кажу једно те исто различитим речима.

Ето, мучили се људи уместо да лепо као Тито само сублимирају глас народа:

Између Тита и народа постоји нека врста непрекидног узимања и давања: он, као и сваки велики и прави човек, надахнуто асимилује све што се у народу јавља као праведна тежња, све што је дубоки животни мотив који жели, тражи, захтева и упиње се да се издигне до виших животних облика, а онда му то Тито враћа у речима које су управо оне идеје које народ очекује да чује и које се одмах претварају у она дела која народ жели да се за њега остваре. (Милан Богдановић)


Човече, шта ти је евергрин, само мало да се дотера продукција и може поново у употребу.

marco_de.manccini marco_de.manccini 19:33 14.07.2016

Re: Point of view

Dakle, u udžbeniku koji decu treba da uči maternjem jeziku se nalazi 21.8% ideološki obojenih tekstova.

Ne. Ako pročitaš pažljivo videćeš da se taj procenat se dobija tek ako u njega uključiš i odlomak iz Hemingvejevog "Za kim zvona zvone" (roman koji se čita za lektiru i u USA), VIB-ovu humoresku koja se sprda sa politizacijom jezika, predratnu Nazorovu pesmu o stradanju galiota, predratnu Racinovu pesmu o Lenki, radnici u duvanskom monopolu (ovu pesmu bih uvrstio u svaku antologiju poezije s Balkana, čovek je genije, zvuk u njegovim pesmama je neverovatan, ali i teško prevodiv) ...

Dakle, ako pogledaš sadržaj (link na pdf je dat u tekstu) i iz knjige obrišeš

1) Kazivanja druga Tita, Milan Bogdanović (1892--1964)
2) Majci palog partizana, Karel Destovnik Kajuh (1922--1944)
3) Vidiš da sam prav, Peko Dapčević (1913--1999)
4) Kašika, Antonije Isaković (1923--2002)
5) Komandant i devojčica, Veljko Petrović (1884-1967)
6) Dankovo srce, Maksim Gorki (1868-1936)

dobićeš knjigu koja je blizu ideološke neutralnosti, pogotovu za svoje vreme i mesto.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:38 14.07.2016

Re: Point of view

Кашика је по аутентичном догађају.
marco_de.manccini marco_de.manccini 19:49 14.07.2016

Re: Point of view

Кашика је по аутентичном догађају.

Тужна прича. Али ипак обојена, ма колико истинита или добра. Можда за 50 година може поново у читанке, кад се слегне историја и помру бројачи*.

* Да, итекако сам свестан да сам и сам бројао у тексту.

hoochie coochie man hoochie coochie man 20:05 14.07.2016

Re: Point of view

А ја сам писала дивне саставе о нашим херојима, мукама које су претрпели а нису одали другове.


Ti pisala sastave o mukama?
Pa ti pisala istoriju jbt :)

Nije kao bilo indoktrinacije, jok :)
Bilo je toliko da su postojale situacije kad je laganje bilo obavezno.
Recimo, ta ebena vojska, meni zapala neka škola rezervnih oficira, i tu je bilo obavezno lagati u korist partizanštine.

Za svaku lekciju (nije se tako zvalo ali to je to) je navođen neki "primer iz nora", ali to je bio obavezan detalj, propisan po šemi koju je čas morao da zadovolji.

Ono, lekcija koja obrađuje npr određivanje daljine do cilja, ili bilo koja druga, i onda obavezno ide..."u toku slavne narodnoičkematerine, vojnik Mirsad (moralo se šarati imenima, nikako samo srpska) je tačno odredio razdaljinu, i zahvaljujući tome artiljerijska vatra je bila precizna pa su slavni partizani... qracpalac...."


Pošto sam bio stariji od ostalih osmelim se i pitam mog pretpostavljenog, ko je bre zapisivao sve te detalje, odakle se to uči?

Kaže, ma postoji neka brošura sa tim, ali sve to je izmišljjeno i nema potrebe da se to uči, izmilsiš pričicu na licu mesta i to je dovoljno.
Važno je da navedeš neki primer iz nora.
Kasninje kad sam ja drugima držao neka kao predavanja, i ja sam morao da lažem.
mariopan mariopan 20:26 14.07.2016

Re: Point of view

marco_de.manccini
Немој да ми се жалиш, ја сам морала да гледам све пленуме це-ка-ес-ка-ју и да слушам како се делегати упињу да кажу једно те исто различитим речима.

Ето, мучили се људи уместо да лепо као Тито само сублимирају глас народа:

Између Тита и народа постоји нека врста непрекидног узимања и давања: он, као и сваки велики и прави човек, надахнуто асимилује све што се у народу јавља као праведна тежња, све што је дубоки животни мотив који жели, тражи, захтева и упиње се да се издигне до виших животних облика, а онда му то Тито враћа у речима које су управо оне идеје које народ очекује да чује и које се одмах претварају у она дела која народ жели да се за њега остваре. (Милан Богдановић)


Човече, шта ти је евергрин, само мало да се дотера продукција и може поново у употребу.


Баш тако.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:49 14.07.2016

Re: Point of view

predatortz

Komanda odluči da pobijemo govna zbog izdaje, da Srbe prevedemo u četnike, a komuniste, Rvate i balije pobijemo.


Yuri Orlov: [into cell phone] Truce? What do you mean, truce, the guns are already on their way... Peace talks... All right, forget it. I'll reroute the shipment to the Balkans. When they say they're going to have a war, they keep their word!
mariopan mariopan 20:58 14.07.2016

Re: Point of view

Хучи

Нисам ја рекла даније било индоктринације, напротив, у првом мом коментару кажем исто што и ти, само што ја нисам служила војску.

А саставе сам писала за разне конкурсе, па ако су историчари преписивали од мене то на њину душу?

И мене је ђаво терао да питам свашта као ти, па тако на часу марксизма питам професора да ли ће и комунизам морати да буде срушен револуцијом, (јерр он баш тај час предаје о променама и како се стари трули системи само револуцијама могу срушити)..

....у разреду тајац, он се збунио па туц муц, и потврди, али се то никад неће десити јер је комунизам најсавршенији облик ...бла..блаа...и мислим да ме зато нису ни предлагали за члана КПЈ никад, а баш сам желела да ме приме, и онолико се трудила да будем добра.
Ал' нека, тако им и треба.
elenold elenold 18:24 15.07.2016

Re: Point of view

predatortz
. . .
Ljudi još imaju problem da skapiraju da smo bili lajt verzija Severne Koreje.. . .

Pred onaj naš rat, pitam jednog čilagera, slavnog četničkog mitraljesca koji je odgulio svojih dvadeset godina, kako je to zapravo bilo. Kaže čiča:

Zdogovorimo se mi da sa partizanima napadnemo Koraj (jako ustaško uporište, mesto u kom su prethodno počinjeni žestoki zločini nad Srbima iz tog kraja). Oni su trebali čuvati bok, da ne udare ustaše i Švabe iz Brčkog. Mi smo trebali popaliti Koraj. Mi ušli i zalilali, ona govna pobjegnu, ustaše nas udare s leđa. Izgine nam dosta dobrih boraca. Komanda odluči da pobijemo govna zbog izdaje, da Srbe prevedemo u četnike, a komuniste, Rvate i balije pobijemo. Okružimo kuću, razoružamo stražu, bilo je malo i pucnjave, par naših je poginulo i ranjeno. Povežemo, svedemo u potok i pobijemo govna. Ono što je bilo oko štaba vojske iz naših sela povedemo sa sobom. Sve drugo, dijete, lažu!


Samo treba onda napraviti finiju skalu gde ce se naci i Kina i Kambodza i Mongolija i Poljska i Bugarska i Albanija i Madjarska pa naravno i SFRJ. I sto je jos baznije sto neko rece obavezno uvesti vremensku skalu.

Na konto price, koja duboko odslikava tadasnju situaciju, ispricacu sto mii je ozac viise puta priicao. Kaze da je kao dete 1941 godine u zapadnoj Srbiji gledao kako su partizani sa jedne strane i cetnici sa druge strane pruge zajedno napali iz zasede voz sa bugarima. Pobedili su i onda delili narodu sta je bilo u vozu. On ke dobio jednu konzervu marmelade. Verovatno je ovo bilo na pocetku rata jer su se posle sukobili i usli u medjusobane borbe partizani i cetnici.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:22 16.07.2016

Re: Point of view

Verovatno je ovo bilo na pocetku rata jer su se posle sukobili i usli u medjusobane borbe partizani i cetnici


moj deda je bio poručnik PVO Vojske Kraljevine i vojne obaveštajne službe onog doba,
dakle, doktrina odbrane zemlje je bila, u slučaju kapitulacije, da se povuku svi kućama, i da se odbrana organizuje na nivou gerilskog ratovanja. prvih šest do devet meseci je to funkcionisalo na način na koji si ti opisao, često i zajedničkim operacijama - recimo, moj deda, kao oficir, je dobio nalog od svojih drugava sa BU, koji su listom bili svi levičari, socijalisti i komunisti, da štiti srpske Jevreje u svom kraju, i on je to radio, često i u tradicionalno monarhističkim porodicama (gročanski okrug, gde je bila i solidna doza simpatije za Premijera Nedića, pošto je on bio iz tog kraja rodom). uglavnom, to je tako hodalo, sve dok vermaht i gestapo nisu pooštrili svoje racije, 1941-42., kada je jedna režimska fukara odala mrežu mog dede, kada su svi popadali. moj deda, budući profesionalni vojni obaveštajac, je savetovao ljudima da se sklone, mnogi nisu, i Nedićeva žandarmerija ih je pohapsila i predala Nemcima, i svi su skončali po beogradskim stratištima, Bog da im dušu prosti.

to je glupa ideološka podela bila, bazirana na senzbilitetima onog vremena. moji su, recimo, bili solunska siročad, očevi ostavili kosti po Prokletijama, pa, pošto su videli kako se sreski činovnici ulaguju beogradskim ministrima i kraljevoj vlasti, mnogima od njih je sociopolitička simpatija otišla ulevo, posebno jer se u Srbiji 1920-ih veoma teško živelo, a dobro su prolazile samo ulizice (zvuči poznato?). moj deda, budući vrstan matematičar i nemirnog duha, nije podnosio ulizice, stalno se sukobeći sa autoritetima, jedva je uspeo gimnaziju u Smederevu da završi, iako matematičar generacije. kada je stigao u Prestonicu na studije, bilo je sasvim prirodno da će upasti u veoma žive komunističke kružoke na BU tog doba.

sada, šta mi, počev od Pukovnika Prede, preko mene, do Tebe, ili bilo koga drugog, imamo da se ložimo na te podele danas, kada smo 1970. godište, naviše: niti partizane jeli, niti četnike mirisali, premda ja jesam radio nekih godinu dana kao pomoćnik Gardisti Kralja Petra II Karađorđevića, da objasnim?




elenold elenold 22:31 16.07.2016

Re: Point of view

Srđan Fuchs


to je glupa ideološka podela bila, bazirana na senzbilitetima onog vremena. moji su, recimo, bili solunska siročad, očevi ostavili kosti po Prokletijama, pa, pošto su videli kako se sreski činovnici ulaguju beogradskim ministrima i kraljevoj vlasti, mnogima od njih je sociopolitička simpatija otišla ulevo, posebno jer se u Srbiji 1920-ih veoma teško živelo, a dobro su prolazile samo ulizice (zvuči poznato?). moj deda, budući vrstan matematičar i nemirnog duha, nije podnosio ulizice, stalno se sukobeći sa autoritetima, jedva je uspeo gimnaziju u Smederevu da završi, iako matematičar generacije. kada je stigao u Prestonicu na studije, bilo je sasvim prirodno da će upasti u veoma žive komunističke kružoke na BU tog doba.


To je sustina, pre ili kasnije, u bilo kom vremenu, uvek se dodje casnog ili necasnog , postenog ili nepostenog življenja sa svojim temparamentom i karakterom.
Ne bih široko pisao , a imao bih sadrzaja, jer je otac istrazivao rodoslovi i dosao do interesantnih stvari. A sada valjda sto je stariji, uskoro ce punih 89 godina, a memorija odlicna i svega se seca i rafo prica. A ja kada dodjem u selo , kao sada, odakle je cela familija potekla iz velike tipicne srpske zadruge koja se podelila 1927 ili 1928 godine ( otac ima ceo dokument, original deobe , boze kako je to citko lepo i razumljivo pisano) , oduvek sam voleo da sa stricevima ( nisu mi rodjeni) da pricam i upoznam snagu i bitalnost tih ljudi. Na zalost polako su godinama odlazili ali mnogo toga sam dobro zapamtio.

Evo na primer price jednog od njih kada je bio Tito umro. Kaze mi stric da se isto tako jako plakalo i kada je on bio deze i kada je kralj j Aleksandar ubijen. Kaze on bio u skoli i placici dodje kuci i nastavi da se dere u kuci. Onda mu otac lupi samarcinu i kaze da se vise ne dere i da nije u skoli i natedi mu neki posao.
Narod je uvek zoveo i borio se za opszanak i morao da opstane ili nestane u svim izazovima.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:13 17.07.2016

Re: Point of view

elenold


Evo na primer price jednog od njih kada je bio Tito umro. Kaze mi stric da se isto tako jako plakalo i kada je on bio dete i kada je kralj Aleksandar ubijen. Kaze on bio u skoli i placuci dodje kuci i nastavi da se dere u kuci. Onda mu otac lupi samarcinu i kaze da se vise ne dere i da nije u skoli i naredi mu neki posao.
Narod je uvek ziveo i borio se za opstanak i morao da opstane ili nestane u svim izazovima.


opstaćemo.

inače, meni je najtužniji momenat kod smrti Starog bio što je prekinuta tekma Ajduk- Zvezda, a lomili smo se tu sa Splićanima, grobari i purgeri su bili loši te sezone, tipa nešto za bod nisu ispali iz lige, i znam da sam bio užasno nesrećan tih dana hoće li ili ne biti nastavka Prvenstva. Stari kao Stari, i u smrti je umirao večno. no ipak:

Šampion:
CRVENA ZVEZDA (trener: Branko Stanković -ole!)


Srebrenko Repčić ole!
Cvijetin Blagojević ole!
Milan Jovin ole!
Dušan Savić ole!
Vladimir Petrović ole!
Miloš Šestić ole!
Zlatko Krmpotić ole!
Zoran Filipović ole!
Zdravko Borovnica ole!
Nedeljko Milosavljević ole!
Živan Ljukovčan ole!
Ivan Jurišić ole!
Dragan Miletović ole!
Dušan Nikolić ole!
Slavoljub Muslin ole!
Đorđe Milovanović ole!
Boško Đurovski ole! (komšija! ole, klapklapklap!)
Nikola Jovanović ole!
Aleksandar Stojanović ole!
Radomir Savić ole!

klapklapklap!
elenold elenold 12:50 17.07.2016

Re: Point of view

Srđan Fuchs
.
....
Opstaćemo ....

Boško Đurovski ole! (komšija! ole, klapklapklap!)
....


Bogami, ako nam Englezi naprave zvrcku kao 27. marta i u uslovima da se ponovo Srbi upere jedni protib drugih, pri nametnutom izboru za Nato ili nrsto drugo ( sta god to bilo) bojim se da posle toga nece biti ni tragova ostataka ovog naroda. Zato najvise i pisem da svadje nam podgrevaju drugi u njihovom onteresu.
Otac mi je pricao kako je bilo ljudi koji su bukvalno zavrljali u cetnike sticajem okolnosti a posle toga morali da beze iako nikakav zulum nikom nidu uradili. I nikdaa nisu vratili iz inostranstva.

Ja sam bio u vozu isao u Beograd gde sam studirao , mislim da je nedelja bila, kada je radio ( tranzistor se slusao na baterije) objavio da je Titi umro. Voz je bio stao i nastavio.

Svaka cast za komsiju.

P.S. Mnogo tesko kucam na mobilmom i mreza mi losa, pa ima puno gresaka, sta cu.
tyson tyson 13:05 17.07.2016

Re: Point of view

Ivan Jurišić ole!

E, zajebi ole! za Jurišića keve ti; mašina za davanje ključnih autogovova


Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:06 18.07.2016

Re: Point of view

Bogami, ako nam Englezi naprave zvrcku kao 27. marta i u uslovima da se ponovo Srbi upere jedni protiv drugih, pri nametnutom izboru za Nato ili nesto drugo ( sta god to bilo) bojim se da posle toga nece biti ni tragova ostataka ovog naroda.



ne znam da li je tu bilo samo britanske intrige, ili smo i mi sami doprineli tome? a danas, mislim da ne bi trebalo da dođe do tog scenarija.
elenold elenold 22:54 18.07.2016

Re: Point of view

Srđan Fuchs



ne znam da li je tu bilo samo britanske intrige, ili smo i mi sami doprineli tome? a danas, mislim da ne bi trebalo da dođe do tog scenarija.


Iz tvojih usta u Bozije usi.
jasnaz jasnaz 10:51 14.07.2016

fanovi

marco_de.manccini marco_de.manccini 17:25 14.07.2016

Tito, slobodo!

Jukie Jukie 12:16 14.07.2016

Priče partizanke

a) od prvog dana škole 1980 smo drljali Drugi svetski rat kao da se završio pre pet godina. SVE ama SVE što smo radili na času jezika (literatura, ne gramatika) bilo je na temu Drugog svetskog rata.

b) najlepše priče iz Drugog svetskog rata su bile Priče partizanke Branka Ćopića. Uvek su se pojavljivali miševi, a povremeno i razne druge životinje :)

Npr. zatvorenik leži u samici, a jedino miš mu pravi društvo. On mu da okrajak hleba koji je dobio kao sledovanje. Zastrugaše zubići, oznoji se miš. Tvrda brate ova tvoja kora. (to je poslednja priča kad ih puste na slobodu jer je došlo oslobođenje).

Za vreme noći oružje stoji u nekom šumarku i diskutuje kako ko ubija. Miš vidi tenk i kaže Jao, evo nekog gvozdenog medveda. Uskoro će padati mačke zajedno sa kišom, i eto ti, ode ovaj lepi mišji svet.

Dečaci na vrhu litice olabavljuju stene kako bi se odlomile i pale na prugu kojom idu nemački vozovi. Žao nam je samo onih golubova koji će se uplašiti od eksplozije i poleteti iz svojih duplja u noćno nebo. Švabo, proklet gad, i njima pravi probleme.

Ima jedna priča koja govori o rekama, kako se redom ulivaju u Savu a kasnije u Dunav, i svaka priča o partizanima iz određene oblasti kojom je tekla i koji postižu odlične rezultate u savladavanju neprijatelja. U susret im dojuri Vrbas, plahovit i zelen, kotrljajući u svome pesku poneko zrnce zlata.

Najzabavnija epizoda je kada šumske životinje organizuju tužbu protiv pionira koji sve odnose ranjenicima. Lešnike, lešnike, obraše lešnike, frktala je veverica, mašući repom pred nosom sudije lisca. U leto nijedne jagode, u jesen nijedne kruščice, da zasladim medenu dušicu; sve odnesoše pioniri za tamo neke ranjenike, rekao je medved. Dolazio je i zec. On je seo malo podalje od sudije lisca da ga ovaj ne bi dokačio nekim lisičjim paragrafom, pokrio se ušima i prošaputao. Znate nemam ja ništa protiv što oni sakupljaju po šumi, oni znate ne diraju travu. Nego jurnu kroz šumu pa pomislim da su došli da mene ukebaju, kad tamo a oni mirno beru jagode. Tako da ih ja tužim samo za pretrpljeni strah, a to što sam podbio tabane bežeći, to ću im velikodušno oprostiti.
marco_de.manccini marco_de.manccini 14:53 14.07.2016

Re: Priče partizanke

a) od prvog dana škole 1980 smo drljali Drugi svetski rat kao da se završio pre pet godina. SVE ama SVE što smo radili na času jezika (literatura, ne gramatika) bilo je na temu Drugog svetskog rata.

Хм, онда је ово или прилог тези да се то мењало током времена (и да је доза поново појачана око Титове смрти) или да се не сећаш добро неутралног (нетрауматског?) дела. Или да се сећаш добро, али да је реч о нижим разредима. Немам појма. Можемо да поставимо и тезу

7) да су ствари биле различите не само по добу већ и по крају земље у којем смо расли.

На пример, у мом селу није сваки час био Други светски рат. Сасвим сам сигуран да смо прошли и Бору Станковића, Стерију, ...

А да смо прошли и Сутјеске и Неретве, прошли смо и то, наравно. И долазили су нам борци сваке године на Дан ослобођења града да нам причају како је то било. Најзанимљивији је био један што нам је причао о скидању динамита са Каменог моста.
krkar krkar 15:03 14.07.2016

Re: Priče partizanke

На пример, у мом селу није сваки час био Други светски рат. Сасвим сам сигуран да смо прошли и Бору Станковића, Стерију, ...


Postojao je plan i program. II svetski rat učio se u 8. razredu a u srednjij školi u 4.
marco_de.manccini marco_de.manccini 15:27 14.07.2016

Re: Priče partizanke

II svetski rat učio se u 8. razredu a u srednjij školi u 4.

Е, ту сам их прешао, имао сам историју само у прва два разреда у средњој школи.

Али зато марксизам три године, наравно, плус један предмет на факултету. Ох, да, и ОНО!
Jukie Jukie 18:14 14.07.2016

Re: Priče partizanke

marco_de.manccini
a) od prvog dana škole 1980 smo drljali Drugi svetski rat kao da se završio pre pet godina. SVE ama SVE što smo radili na času jezika (literatura, ne gramatika) bilo je na temu Drugog svetskog rata.

Хм, онда је ово или прилог тези да се то мењало током времена (и да је доза поново појачана око Титове смрти) или да се не сећаш добро неутралног (нетрауматског?) дела. Или да се сећаш добро, али да је реч о нижим разредима.

Da, 1980-1984 sam bio đak prvog ciklusa. Počinje se sa kuririma (priče o 7-8 kurira, od kojih neki prežive ispitivanje nemačke komunalne policije, a neki su i streljani), i dalje pesmice i pričice sve više imaju ukus WWII što se dalje ide i što se postaje ozbiljnije a ne mamica, tatica, cveće, livadica. Pevaj Meiro ciganski slavuju, pričice u Tik-tak časopisu itd.
(inače nikad nisam uspeo da izgovorim Meiro, uvek mi je izlazilo Mejro)

U kasnijim razredima smo radili i Zvjezdanu bajku o Vjazmi (ne Viazmi) i Titov Naprijed itd.

Sećam se da sam se jednom zapitao a na čemu današnji učitelji baziraju nastavu srpskog ako nema tih WWII stvari, tj. kakvim to stvarima su uopšte popunjene čitanke.

Sem samog WWII tu je bila i razna indoktrinacija drugovi i drugarice, mladi pioniri budući dobri članovi komunističke partije itd. Sam taj način gledanja na svet bio je sasvim drugačiji i od sveta časopisa i stripova (koji se dešavao u tadašnjoj sadašnjosti). Škola je vremenski bila odvojena od real lifea
docsumann docsumann 19:12 14.07.2016

nemam živaca za čitanje


pa samo komentarišem naslovnu sliku ...



Rrruo* Žorž


*ne mogu da zamislim da se drugačije izgovara
marco_de.manccini marco_de.manccini 19:37 14.07.2016

Re: nemam živaca za čitanje

Rrruo Žorž, ne mogu da zamislim da se drugačije izgovara

Jeste, Žorž Ruo, tako sam, čini mi se, i ja napisao, samo upotreba padeža (Žorža Rua) možda zbunjuje. Dobro, i nisam naglasio to francusko rrr kao ti.

A šta je s živcima?

EDIT. Ili misliš da sam trebao reći "Žorža Ruoa"? To već ne znam, ja sam južnjak, slab okolo padeži, oko nominativа se slažemo, Žorž Ruo.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:53 14.07.2016

Re: nemam živaca za čitanje

marco_de.manccini


A šta je s živcima?



ma, gradi neku fensi marinu, pa se garant nervira tamo s amaterima.



docsumann docsumann 06:36 15.07.2016

Re: nemam živaca za čitanje

A šta je s živcima?


pa eto tek toliko da od blogodekocentracije nisam ni primjetio da si spomenuo Ruoa u tekstu. ne mogu u potpunosti da učestvujem u blogovanju, da dosljedno diskustujem... jake argumentacije, tvrde replike... prelećem ih ki mjehur gaćan.

e, srks, đe su se kupale i ja sam se tu "slučajno" nalazio ... lijepo je to u tim godinama, čitav kosmos spakuješ u par očiju i onda za njim ko hipnotisan, tražiž ih, lutaš.... gaziš i stjenje i kamenje, i raže i ajkule.

a recimo juče sam se okupao u moru nakon 2-3 godine apstinencije. nije zbog neke djevojke (što ne bi bilo hrđavo, dapače) već iz puke popodnevne dosade.
praznik je, neradan dan, a ni ja ne mogu po vascijeli dan čitat knjige i slušat muziku ...


i za kraj - summer sound, dub, reggae, mostly and mustly...



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana