Bio Istambul, pa Nica, sada Minhen. Po svemu sudeći, niz će se nastavljati.
Ne znam koliko je društveno prihvatljivo, al ja lično ne spadam u osobe koje misle da će objavom natpisa tipa „Je suis..." na bilo koji način doprineti da bude drugačije.
Opet, nešto vuče da pokrenem makar priču ima li ikakvog rešenja.
I tako u laičkom razmišljanju mi se javlja da društva u kojima je stanovništvo potpuno pacifikovano, a ovakve stvari rešavaju samo stručne službe, nisu u stanju da se izbore sa problemom terorizma koji se može sad već svuda očekivati. Onda mi dalje nekako pada na pamet da su ranije (pa i moja) generacije u sklopu redovnog školovanja prolazile nekakvu obuku koja bi se sad smatrala militatnom, ali koja u osnovi predstavlja osnov civilne zaštite.
Učilo nas mnogo gluposti ali i nešto korisnih stvari, recimo kako se ponašati u slučaju vanrednih situacija raznih vrsta. Muški deo populacije u okviru redovnog vojnog roka naučio (bar) osnove rukovanja oružjem...
Već dugo klince time ne opterećuju. Verovatno nigde.
Logično za mirna društva, ali kako stvari stoje, generacije naše dece su formirane da se u vanrednim situacijama ponašaju kao glineni golubovi, a oni koji su obučeni i plaćeni da ih zaštite očigledno to ne mogu.
Eto, uz veliku dozu opreza, pada mi na pamet da je možda koncept društava poput Izraela, gde je odbrana posao svakog građanina, pametnije rešenje, što se opstanka i preživljavanja tiče. Ako mečka nepozvana ikad zaigra na vratima.
Da sam kojim slučajem u kafani, pokrenula bih razgovor na ovakvu temu, pa ako ima raspoloženih da se pridruže ovakvom naklapanju, vi izvol'te.