Ovde bi trebalo da stoji slika uz blog, ali nema je, neko je "marnuo" ( salim se, nesto ne ide postavljanje slika trenutno)
Prim.aut. Ovo sto cete citati nikako nije Prirucnik za lopove
Ne postanu svi dragi ljudi iz detinjstva doktori nauka, pesnici, slikari ili ambasadori. Za mene su potpuno isti i oni koji postadose poznati i uspesni i ovi koji nikad ne dostigose izvesne visine. Samo ako im je dusa ostala cista.
Neki odu stranputicom, prelete onu crtu koja deli lose od dobrog. Razlika je izmedju mangupa i siledzije, velika. Mangup i "ferke" su asocijacija.Siledzija napada slabijeg.Pretpostavljam da je tako i razlika izmedju sanera, onog koji negde u dalekoj zemlji uskace kroz prozor te krade Armani farmerke u osiguranoj kuci i nekog ko donosi smrt prodavajuci drogu, iliti gudru.
Mozda mnogi ne vide tako, krsis zakon, osoba si za izbegavanje. Legitiman je i taj stav.
Ovo je prica o dva drugara i jednom dogadjaju, sada vec odavno zatvorenom u kutijici gde skupljamo secanja kao skoljke i kamencice sa mora.
Bilo je leto, ne tako toplo kao ovo, negde oko ponoci. Po mene dolazi drugarica i kaze da sidjem sa gitarom, ima njih par napolju, trazi neko da se pojavim, da mu ponovo pokazem kako da svira jednu renesansnu kompoziciju pa eto, da dodjem. I zaista letnja noc biva dotaknuta zvukom Romanse i jos ponekom klasicnom melodijom.
Odjednom, pred mojim ocima odluce dva drugara da postanu banditi modernog doba, opasni tipovi, otimaci necijeg uspeha. U trenutku jedan smisli da se popnu kroz prozor i "marnu" kompjutere unutra, iz neke kancelarije u blizini. Gitara se i dalje cuje, odjekuju tonovi kroz novobeogradsku noc. Drugi pristaje. Prestaje muzika i cuje se nekoliko zenskih glasova koji kazu da je to ipak glupa ideja.
Ne vredi.
"Idem do kuce samo da nesto uzmem" - kaze lopov u nastajanju, onaj sto je pristao.
Svi gledaju o cemu se radi.
Par dugih minuta kasnije, iz polumraka se pojavljuje on koji se vraca, i ide ka nama Obucen u crne pantalone, crne patike,neverovatno pa neupadljiv sa svojih skoro pa 190 centimetara visine, sirokih ramena, sa crnom kapom, pravom mangupskom, mislim da je Rambo 1,2,3, imao slicnu, sa sve torbetinom sirine bar metar i po. Crnom naravno. Verovatno je samo falio natpis: "Lopovska torba". Jedino se u sliku idealnog lopova ne uklapa lice negovanog deteta iz fine kuce, ako je vazno za tok price, vrlo lepo cak.
Ubedjen da cini pravu stvar, samozadovoljno se smeska. Blista savrsen red belih zuba kao sa reklame.Jer kad si lopov, moras da izneses taj stil oblacenja, filmovi valjda znaju.
Ovaj drugi, prevrce ocima, ne veruje sta vidi, biva potpuno zgadjen, te odmahuje rukom kroz vazduh i izjavi: "Ma dzaba, ionako je uzak prozor, zaglavili bi se." Drugi pogleda, slozi se brzinom svetlosti sa procenom i iskusnim okom drugara. Akcija obustavljena. To ga ne sprecava da se i dalje sepuri u stilu Covek u crnom.
Ponovo se cuje gitara u pozadini. Neko predlozi da se ode odatle negde drugde.Svi se sloze i nestaju u tami.
Oni su imali osamnaest, ja koju godinu manje.
Verujem da se neko pita zasto nisam zbrisala glavom bez obzira. Zasto sam ispratila ceo dogadjaj, mozda i na ivici da postane nesto lose. Vrlo jednostavno.Zato sto je to bio prvi i poslednji put da sam prisustvovala tako necem.
A mozda sam i negde duboko u srcu znala kakav ce biti ishod. Ideja u oblaku. Poziranje. I zelja da se impresioniraju devojcice, ako cemo bas skroz iskreno, mozda ona sa gitarom i najvise.