Volim ono sto je mnogima valjda veoma dosadno. Avion....let....hotel....hotelska plaza. Lezaljka, more, knjiga...trojstvo. Nema guzve. Uzivam, plivam, pa se vratim na lezaljku. Jos ako je more-bara, tako mogu danima.
Ipak ove godine, sticajem okolnosti i dogovora, videh ceo potez Prsta broj dva vozena udobnim autom. Stalo se u mnoga mesta.
Utisci su ambivalenti pa cu tako i pisati lepo naspram manje lepog.
O plazama
Plaza ima divnih, osecaj je ponegde kao da si na Karibima, sa tim sto tamo nema pogleda na Atos, i osecaja da je Hilandar vrlo blizu. Cujes ponekog muskarca presrecnog sto je dobio dozvolu-vizu za posetu te ce se iz Uranopolisa brodom (Prst broj tri) uputiti putem duse, istorije i mira.
Te iste plaze sitnog peska po coskovima kriju najvecu mogucu prljavstinu, jer se ne ciste skoro uospte.Pokusavam da izbacim iz secanja sta sam sve videla u blizini hlada pod tri maslinova drveta.Mozda se ciste one sa lezaljkama, tamo rucas, pijes pice da bi mogao tu da budes. Guzva uracunata u cenu. Zale se i sami vlasnici hotela i apartmana na neociscene plaze zbog kojih su turisti i dosli, te imaju ideju da organizuju ciscenja, nekad u buducnosti.
O Grcima
Braco Srbi! Cesto pokazivanje naklonosti, spominjanje pravoslavlja sto nas veze, pomaganja ako neko ima problem( devojka i majka joj od sto kila priteknu u pomoc nasim ljudima kojima stade auto, guraju iz petnih zila iako se ne poznaju) Svaki drugi Grk ima prijatelja u Beogradu ili Novom Sadu, ponekad i u drugim mestima.Prepoznavanjima i osecaju jedinstva cesto se pridruzi i poneki Rus u prolazu, te se srdacan razgovor povede u trenutku, dok more u blizini tone u san.
Cesto nezastupljena ljubaznost kod vremesnih podgojenih vlasnica apartmana ili neceg sto nazivaju hotelima. Osmeh ostao negde zarobljen pre dvadesetak godina i od tad se ne pojavljuje. Neorganizovanost u kolicinama. (Idi prosetaj do tamo uz one stepenice, pa cemo posle o ceni. Uf, ovo je ipak izdato) Na to se nadovezuju dekice od stotinu leta koji samo osmeh i imaju. Ostavljeni da sede po recepcijama iako rec jednog stranog jezika ne znaju, ni krivi, ni duzni. Pokazuju rukama da se saceka, vode kilometarske razgovore sa rodbinom dok neko ne dodje i ne kaze da je sve puno ili odvali astronomske cifre kao za smestaj u Hajatu. Cujem usput, porastao porez, sa njim i cene.
Razgovori na plazama ( ni crno ni belo )
Francuzi: Gde se najbolje jede i koliko je placeno, riba za 55 evra ali velika, najelo se njih nekoliko. Ko je sta naucio od grckog, preslisavanje od Parakalo do Kalimera.Gde jos da se ode, u koje mesto. Okupe se kao specijalan skup, poznati i nepoznati, pa prici nikad kraja.Parce francuske teritorije na plazi.
Srbi: Ko je koliko platio koji smestaj, najcesce cifre u prici idu do oblaka, sa naglaskom da je srecan/srecna sto nije u Crnoj gori, eto mogu sebi da priuste da plate. Ima ova plaza, ona plaza, turisticki savetodavni glas koji se mesa sa zvukom talasa u blizini. Na srecu, na Prstu broj dva najmanje ima dozivanja i urlikanja iz plicaka.
Grci: Dolaze organizovano sa klopicom i escajgom, stolicama i stolovima na rasklapanje, od uze familije do kumine kume kumceta, veliki suncobrani, drze se zajedno, pomalo dovikuju po plicaku.
Englezi: Prze se bez suncobrana, zavitlavaju se medjusobno,uopste ne spominju ni more ni plazu, imaju pivce u blizini. Zeljni sunca, povremeno dodju do vode, pa opet utonu u neke razgovore daleko od Grcke.
Italijani: Smeta im prljavstina, odlaze sa barkama u obilaske okolnih ostrva, to im dosadi, beze na plazu medju ljude, ovo ne spominju, ali veliki naglasak na stilu. Japanke, peskiri, haljine za plazu, sve to mora da izgleda lepo i skockano. Uspeju uvek, bez mnogo truda.
Rusi, Bugari, Rumuni, Makedonci, Nemci, Norvezani: Tu su negde, vidis tablice na kolima, ili cujes u prolazu neko "harasho" ili "biteshen".
A onda zalazi sunce, svi kao po dogovoru odlaze sa plaze ka sobama. Tada se noc stvori iznad mora, pojavljuju se radoznale prve zvezde, gosti odlaze u provod u veca mesta, i malo setaliste i luka u blizini izgledaju skroz drugacije. Pecarosi sa opremom medju jahtama dele savete o mamcima i pomazu pocetnicima. Crkvica je i dalje otvorena, udje neko da se pomoli. Restorani su puni, jedu se morski plodovi uz vino. Deca jure preko lokalnog trgica a na klupama sede starosedeoci i dalje zbunjeni odakle svi ovi ljudi u njihovom ribarskom mestascetu.