Na mom prethodnom blogu došlo je do žestoke rasprave (ako se to tako može nazvati) o problemima prihvatanja doseljenih ljudi. Prvenstveno je bila reč o Beogradu, a kasnije se priča raširila sve do Njujorka.
Meni je naravno ta priča izlišna, posebno zbog toga što nosim jermensko ime i prezime, a rođen sam usred Beograda. Tačnije, ja sam DorČolac.
I baš tu na Dorćolu, od moje najranije maldosti, u onoj velikoj državi, živelo je puno nas „različitih“. Jer, kako bi Mirko Ciganin bio to što jeste da ga tako nismo zvali, kako bi Sveta Šiptar bio ono što je bio (mada čovek uopšte nije bio Albanac), kako bih ja bio Tuta Bugarin (iako nisam Bugarin), pa me i danas neki od mojih najboljih prijatelja zovu Tuta, kako bi Bosanac bio Bosanac, Crnogorac itd..
Beograd je koliko ja znam, velegrad u pravom smislu reči. Nudi svakome gostoprimstvo i naravno, pravo na različitost. Kao i svaki veliki grad, Beograd se brani, pokušavajući da zaštiti svoj „beeeeeogradski“ govor, svoje običaje i način života. S druge strane, kakav bi Beograd bio velegrad da nema i dozu prihvatanja različitosti koja se može manifestovati i kroz različit govor, naglaske i narečja.
Svi u Beogradu imaju udruženja, osim Beograđana. I to je po meni normalno. Čačani, Užičani, Krajišnici... svi se o nekim datumima, manje ili više važnim, okupljaju i time teže da zadrže tračak svog porekla i svoje korene, koji se zaista mogu pogubiti u svakom velegradu, pa tako i u Beogradu.
Opet, u Beogradu se sve ređe čuje tipičan beogradski govor. Tome je doprinelo sve i svašta. Ne bih se zakleo da bi takvu pojavu trebalo okarakterisati kao lošu ali ni kao dobru. To je jednostavno stanje stvari. Nije Beograd jedini velegrad u koji se sliva sve moguće iz države u kojoj je glavni grad, kao što postoji i velika migracija pod uticajem proteklih ratnih događaja iz okolnih zemalja. Nije slučajno ni što je veliki deo Beograđana, zbog istih tih događaja, napustio svoj rodni grad.
A tamo, na prethodnom blogu, bila je reč o netrpeljivosti. Naravno, svuda je ima. Pitanje je koliko je ta netrpeljivost jednosmerna?! Pitanje je i zašto uvek kod onog drugog tražimo nešto loše, kopamo po zlu?! Kao i svaka druga pojava, tako i migracija stanovništva ima svoje negativne ali i pozitivne efekte. Ako neko društvo, a ovde je u pitanju Beograd, uspe da prevaziđe ove negativne efekte i u prvi plan stavi pozitivne, rezultat će biti dobar i po starosedeoce i po one koji su u Beograd mukom ili srećom došli.