Pljusak u ravnici.
Skrivena ispod žalosne vrbe, nekoliko koraka od druma, prekrivena preko glave navy blejzerom koji je već sasvim bio mokar, namerila je do grada. Podnevni autobus joj je opet pobegao, za malo. Tražeći pogledom prozor među nimbostratusima, očekujući tračak sunčane nade, nije primetila VW type 2, koji se pojavio niotkuda i zaustavio blizu nje. Kratki zvuk sirene, kako bi joj skrenuo pažnju. Okrenula se, nabacila osmeh na lice i već je skakutala ka spasonosnom prevozu. Veliki drečavi peace sign se odbacivao od njene još veće grudi. Zanosila je bokovima, a okvašena kosa, vezana visoko, klatila se i levo i desno. Obrisala je kapi sa obraza. Bila je to kiša.
- Možeš da me odbaciš do grada?
Već se bila uhvatila za kvaku i presavila blejzer u drugu ruku.
- Mogu…
Otvorila je vrata i uskočila unutra. Kombi se zaljuljao. Kiša je dobovala po krovu. Niz stakla se slivalo nebo. Reka neba.
- Kako ovde kod tebe miriše na lekove! I operacije….
Okrenula se naglo iza sebe i sve je bilo u najboljem redu. Zadnja klupa je bila pohabana a gepek je bio prazan. Motor je radio.
- Mogu ti reći…
- Znam, znam, nemoj da mi kažeš, ti si zubar? Ili veterinar? Super su ti kolca, skroz kao za mene. Šta ti je to sa okom?
Negde na horizontu nimbostratusi su se razmicali i otvarali prozor Suncu. Usevi su doživeli prosvetljenje. Jedan auto je projurio pored parkiranog hipi kombija, divljački udarajući po sireni.
- Vidi! Kakav bilm…
Maramica natopljena etrom prekrila joj je usta i nos. Savila se kao grane žalosne vrbe i spustila glavu ispred volana. Ptozično oko pojavilo se u retrovizoru. Nikoga nije bilo iza njih, sem kiše. Niz drum i kiša je nestajala.
Traka zalepljena preko usta. Sajla vezana za sedište zategnuta preko ruku i nogu.
- Mogu ti reći da imaš savršeno telo.