Film| Istorija

Jugoslovenski svemirski program

jinks RSS / 29.09.2016. u 14:42

Nedavno je na kablovskoj emitovan dokumentarno-fiktivni film „Hjuston, imamo problem", na vrlo interesantnu temu. Naime, radi se o tome da su tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka u svemirskoj trci učestvovala tri igrača - SAD, SSSR i Jugoslavija. Ipak, iako je priča po priznanju autora prilično netačna, interesantan je način na koji su, kako to obično biva, zajedno sa izmišljenim ubačeni i istiniti detalji. Kao i pitanje gde je stvarna granica između istine i fikcije.

Umešanost Jugoslavije u projekat najvećih mogućih razmera počela je mnogo ranije, 1929. godine. Naime, u to je vreme slovenački naučnik Herman Potočnik pisao knjigu o svemirskim putovanjima, punu revolucionarnih ideja na temu projektovanja raketa i tehnologije potrebne za boravak čoveka u svemiru. Nažalost, Herman je tokom pisanja knjige preminuo, dok su njegova istraživanja, zajedno sa nacrtima modela, volšebno nestala. Da bi 1947, nakon što je nova vlast ustoličena, iznenada osvanula u Udbi. Vrh države na čelu sa J. Brozom, shvativši bogatstvo ideja g. Potočnika kao i prednost koju bi mogli da imaju u odnosu na SSSR i SAD u svemirskoj trci, započinje 50-ih godina prošlog veka sopstveni svemirski program.

U dokumetarcu su prikazani i snimci nekih od rezultata ostvarenih u okviru programa: (i) veliki podzemni Objekat 505, zajedno sa obližnjom lansirnom rampom na granici između Hrvatske i BiH, u kome je konstruisana prva jugoslovenska raketa za put u svemir, i (ii) postrojenja u Puli koja su služila za obuku astronauta za rad u bestežinskom stanju. Istraživanja su kulminirala lansiranjem rakete Triglav I u stratosferu, sa živim prasetom. Ipak, raketa je nakon lansiranja pala u priobalje Italije, što se ispostavilo kao veliki problem. Rešili su ga, naravno, naši vešti pomorci, koji su prvi stigli do njenih ostataka i pokupili ih, zajedno sa prasetom koje je preživelo. I, tu je program stao, pošto su ekonomisti izračunali da bi dalje ulaganje u razvoj dovelo da bankrota države. Ipak, zaplet se dalje usložnjava.

Triglav.jpg

Naime, za razliku od Jugoslavije koja je imala svemirsku tehnologiju ali ne i novac, tu su SAD sa gomilom novca ali i serijom neuspešnih pokušaja da išta pošalju u svemir. Naravno, kako već obično biva, pao je dogovor da za 2,5 milijarde dolara (današnjih 50) Jugoslavija svemirski program proda SAD. Što se, po priči, i dešava početkom 60-ih, neposredno pre lansiranja Gagarina u orbitu. Za primopredaju je iskorišćeno Titovo putovanje Galebom u Maroko, u čijoj se pratnji nalazio i teretnjak sa kompletnim svemirskom opremom i dokumentacijom.

I, srećnoj priči bi tu bio kraj. Što ova nažalost nije, pošto su Amerikanci uskoro otkrili da ništa od kupljenog ne radi. I počeli da traže da se tehnologija prepravi, ili da im se vrate pare. Tokom čuvene posete Broza Kenediju 1963. (neposredno pre atentata na Kenedija u Teksasu, ali i neuspešnog pokušaja atentata na Broza u Nju Jorku) dogovoreno je da Jugoslavija u tajnosti pošalje 26 inženjera kako bi pomogli Nasi u pokušaju da osposobi bar deo nečega za šta je dala svoj trogodišnji budžet. Doduše, jugoslovenski inženjeri nisu uspeli da poprave prodato, ali jesu naknadno u Nasi napravili značajne karijere.

Na kraju su sve do 1969, i uspešne misije Apolo 11 na Mesec, Amerikanci pokušavali da osposobe našu tehnologiju, nakon čega su od Jugoslavije digli ruke. Uloženih 2,5 milijardi pretvoreno je u dug, koji je vremenom narastao na 20 milijardi dolara. Kasnije je učinjen još jedan pokušaj da se uvozom automobilske tehnologije iz Jugoslavije pokrije bar deo američkih potraživanja, ali je i on, nažalost, bio neuspešan. Onda je Tito umro, a sa njim i zemlja.

Film naizgled deluje kao zezanje, ali dosta fino urađeno. Začinjeno komentarima Slavoja Žižeka na temu projektovanja istine u medijima, kao i o poreklu i ulozi teorija zavera. Ipak, da se vratim na početak teksta, i priču o tome kako se unutar fikcije neretko ubacuju i sporadični istiniti detaljli. Sad, koji bi sve elementi u ovom slučaju mogli da budu istiniti:

(i) Snimljeni podzemni vojni objekat,  navodni centar svemirskih istraživanja broj 505, postoji, ali je po svoj prilici služio nekoj drugoj nameni.

(ii) Snimci rakete Triglav I i praseta, možda nešto i prikazuju, a možda i ne.

(iii) Jugoslavija jeste od SAD dobila tokom 50-ih i 60-ih ogromne količine novca, neki kažu, u protivrednosti današnjih 50-100 milijardi dolara. Sad, da li je to bila kompeznacija za naš svemirski program, ili se radilo o nepovratnoj pomoći, nekoj drugoj vrsti finansiranja ... ko će ga znati.

(iv) Krajem 60-ih godina dolazi do udaljavanja Jugoslavije od SAD, kao i do približavanja SSSR-u, što je predstavljalo, po svoj prilici, jedan od prvih eksera u njenom kovčegu. Sad, da li je to bila posledica nespremnosti Jugoslavije da ispuni svoje obaveze prema SAD po osnovu zajedničkog svemirskog programa, nemogućnosti da vrati novac koji je uzela, ili nečeg trećeg - više verovatno nije ni bitno.

(v) Tokom 70-ih i 80-ih SAD proglašavaju zvaničnu politiku po kojoj svojim državnim organima, bankama i firmama sugerišu da ne posluju sa SFRJ kao jedinstvenom celinom, već radije pojedinačno sa svakom od republika i pokrajina, iz ko zna kojih sve ne razloga (neki bi rekli, možda što je šest manjih država lakše kontrolisati nego jednu veliku). Sad, pitanje da li sve to možda ima veze i sa Triglavom I.

(vi) Na kraju, istina je i da je postojao pokušaj izvoza automobilske tehnologije iz Jugoslavije u SAD.

(vii) Naravno, autorima nije promakla prilika da se našale i na račun Slavoja Žižeka, rekavši da je jedan od najpoznatijih disidenata SFRJ ustvari bio operativac savezne službe bezbednosti. Što, ruku na srce i ne deluje kao nešto posebno teško za poverovati.

(viii) Takođe, i priča o 26 vrhunskih stručnjaka koji su tajno otišli u SAD, generalno je tačna. Mislim, radi se o, ukupno, sigurno više od 26 ljudi, čiji odlazak i nije bio nešto preterano tajanstven.

(ix) Da, postoji i priča po kojoj je državni vrh stvarno krajem 50-ih i početkom 60-ih izračunao da je projekat socijalističke federativne Jugoslavije na duže staze ekonomski neodrživ, slično načinu na koji je, po dokumentarcu, otprilike u isto vreme zaključeno i da projekat svemirske rakete Triglav I nema budućnost.

Sad, možda je sve i osmišljeno delom kao parodija, ali delom i kao metafora za određene stvari koje se i jesu, u neku ruku, stvarno dešavale vezano za SFRJ. Najviše, za činjenicu da je, kao i pomenuti svemirski program, Jugoslavija predstavljala veličanstvenu ideju koja, nažalost, izgleda ipak na kraju nije profunkcionisala. Iz kojih razloga, to je već neka treća priča, koju pitanje da li iko više uopšte i zna.

 "Houston, we have a problem", IMDb: http://www.imdb.com/title/tt5518022/

 

Tagovi



Komentari (124)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

emsiemsi emsiemsi 11:35 02.10.2016

Re: ....

jinks
Ustvari rat vam je, nažalost, savršeno vreme da se ljudi u posebnim okolnostima i pod posebnim uslovima (resursi kakvih u miru nema, robovska radna snaga zarobljenika, pritisak pobede, raspoloživost istraživača koji rade ne kao naučnici već kao regrutovani vojnici i oficiri, što je potpuno druga priča, ...) organizuju tako da dođe do velikih i naglih proboja u nauci.

Za US nuklearni program i UK radar se zna, ali tu je još bilo po svoj prilici i milion drugih stvari. Na primer, rudimenti teorije sistema automatskog upravljanja razvijeni su za potrebe WWII ratnih napora, ... Takođe, ne mora samo da se radi o tehničkim naukama - šta je sa medicinom, vojnom psihologijom, ekonomijom, upotrebom medija ... Mislim, to se dešava i dan danas.

Занимљиво !
У каквом статусу је наша наука, испада да би требало једно хиљаду година да влада ратно стање.
mariopan mariopan 12:18 02.10.2016

Re: ....

šta je sa medicinom, vojnom psihologijom, ekonomijom, upotrebom medija ... Mislim, to se dešava i dan danas.

Da, slažem se.
mesan mesan 13:40 02.10.2016

Re: ....

jinks
Ustvari rat vam je, nažalost, savršeno vreme da se ljudi u posebnim okolnostima i pod posebnim uslovima (resursi kakvih u miru nema, robovska radna snaga zarobljenika, pritisak pobede, raspoloživost istraživača koji rade ne kao naučnici već kao regrutovani vojnici i oficiri, što je potpuno druga priča, ...) organizuju tako da dođe do velikih i naglih proboja u nauci.

Za US nuklearni program i UK radar se zna, ali tu je još bilo po svoj prilici i milion drugih stvari. Na primer, rudimenti teorije sistema automatskog upravljanja razvijeni su za potrebe WWII ratnih napora, ... Takođe, ne mora samo da se radi o tehničkim naukama - šta je sa medicinom, vojnom psihologijom, ekonomijom, upotrebom medija ... Mislim, to se dešava i dan danas.

Neil deGrasse Tyson tvrdi da je češljanjem istorije izvukao tri motivatora za izuzetna ulaganja u nauku:
- slavljenje božanstva/vladara (tj. strah od zagrobne sudbine),
- rat (strah od smrti),
- ekonomski rast (strah od gladi).

On hoće da motiviše ljude da idu na Mars, pa se zato zapitao, mada nije stručnjak za društvo i generalno je pomalo optimističan :)
jinks jinks 14:04 02.10.2016

Re: ....

mesan
tri motivatora za izuzetna ulaganja u nauku

Mislim da bi jednako interesantno ako ne i mnogo interesatnije bilo otkriti osnovne motive za izuzetna dostignuća u nauci samih naučnih istraživača.

Ili još bolje, koji su generalno motivi naučnih istraživača, i uspešnih i neuspešnih.
mesan mesan 14:54 02.10.2016

Re: ....

jinks
mesan
tri motivatora za izuzetna ulaganja u nauku

Mislim da bi jednako interesantno ako ne i mnogo interesatnije bilo otkriti osnovne motive za izuzetna dostignuća u nauci samih naučnih istraživača.

Ili još bolje, koji su generalno motivi naučnih istraživača, i uspešnih i neuspešnih.

Mogućnosti, inspirisane mojim iskustvima (ne mnome ):
- mentalitet zaluđenika za jednu stvar, nekako liči na granicu autizma
- karakter kompetitivnog kontraša
- beskompromisna težnja za razumevanjem nečega (cenim, transformativna fascinacija nekim fenomenom u prirodi kod mladih "naučnika" može nalikovati prvim doživljajima "zabranjenog voća" u adolescenciji)
- gubljenje sebe u intenzivnom mentalnom naporu
- emotivno doživljavanje plodova velikog i dugotrajnog mentalnog napora nalik doživljavanju svog deteta
- ljubav prema građenju mašina
- nemir i patnja zbog informacija koje su kontradiktorne, OKP potreba da se sve uklopi
- hormonska zavisnost od osećaja otkrića i osećaja svakodnevnog napretka
- fascinacija i zaljubljenost u nepojmljivo britke umove sa neograničenom energijom koji postoje samo na vrhu (nekih) delatnosti npr. u nauci
jinks jinks 15:11 02.10.2016

Re: ....

Vi ste, što je lepo, razmišljali o onima koji stvarno žele i teže nešto da otkriju ili nečim da doprinesu.

Ali postoji i određen broj koji misli da se naukom u suštini bavi kao birokratijom, ponavljajući svoje ili kompilirajući tuđe rezultate, koristeći pozicije u istraživačkoj birokratiji za unapređivanje karijere. I to ponekad prilično uticajan broj.

A, evo, na primer još jednog od mogućih, doduše ekstremnijih istraživačkih motiva.

Naime, prošle godine je izašao film o čuvenom indijskom matematičaru Ramundžanu "The Man Who Knew Infinity". Čovek koji se početkom 20. veka bukvalno sa ulica Madrasa pojavio na Kembridžu sticajem neverovatnih okolnosti, sa sveskom punom matematike o kojoj i dan danas mogu da sanjaju jedino vrhunski istraživači ... a da nije imao nikakvo formalno obrazovanje.

Kada ga je profesor sa Kembridža pitao otkud mu sve to, rekao je da mu se sve samo pojavljuje u glavi, gomile koherentnih ideja, jedna inicirana drugom, koje kako je vreme pokazalo imaju itekako smisla. A imao je dovoljno hrabrosti i energije da se za te ideje i bori (doduše i to platio životom).

Koliko se sećam, ima i drugih vrhunskih naučnika koji su nešto slično govorili na tu temu. Deluje neverovatno, ali izgleda da je i tako nešto moguće.
docsumann docsumann 15:34 02.10.2016

Re: ....


vječita, ljudska potraga za apsolutom, ma šta on značio
mesan mesan 17:08 02.10.2016

Re: ....

jinks
Vi

Zašto Vičete na mene ;-)
(Ja volem da persiram ali blogeri brane.)
jinks
Ali postoji i priličan broj koji misli da se naukom u suštini bavi kao birokratijom, ponavljajući svoje ili kompilirajući tuđe rezultate, koristeći pozicije u istraživačkoj birokratiji za unapređivanje karijere. I to dosta uticajan broj.

Obliva me hladan znoj. Ali koga briga za takve, armija mediokriteta kao i u svim drugim zanimanjima?
"The Man Who Knew Infinity"

Preporuka za film?
Ramanudžan je legenda, nisu valjda napravili bljuzgu...

Mislim da postoji gradacija "javljanja istine": zbog nivoa genijalnosti ideja kod Ramanudžana ili Tesle se to interpretira kao javljanje od božanstva.
U slučaju "manje" ideje, i autor i gledaoci odmahnu rukom "javilo mu se jer pdsvesno mozak radi na problemu". Primer Poenkareove iskre koja je povezala diferencijalne jednačine i neeuklidsku geometriju:
At the moment when I put my foot on the step the idea came to me, without anything in my former thoughts seeming to have paved the way for it, that the transformation that I had used to define the Fuchsian functions were identical with those of non-euclidean geometry.


Lično su mi od tih ispijenih medija za bogove draži über-genijalci i kreativci puni života, npr. Jančika von Neumann :)
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:19 02.10.2016

Re: ....

von Neumann

Неко време сам мислио да пишем блог о Џону, али ... то је било неко време.
jinks jinks 17:22 02.10.2016

Re: ....

Preporuka za film?
Ramanudžan je legenda, nisu valjda napravili bljuzgu...

Nije bljuzga film, igrano-istorijski, sa gomilom detalja. Priča je surova, u suštini.

U slučaju "manje" ideje, i autor i gledaoci odmahnu rukom "javilo mu se jer pdsvesno mozak radi na problemu".

Naravno. Ali, kako tako nešto reći za Ramundžana, čovek je manje više živeo na ulici, bez ikakve škole.
docsumann docsumann 17:32 02.10.2016

Re: ....

Mislim da postoji gradacija "javljanja istine": zbog nivoa genijalnosti ideja kod Ramanudžana ili Tesle se to interpretira kao javljanje od božanstva.
U slučaju "manje" ideje, i autor i gledaoci odmahnu rukom "javilo mu se jer pdsvesno mozak radi na problemu". Primer Poenkareove iskre koja je povezala diferencijalne jednačine i neeuklidsku geometriju:


nije samo nivo važnosti važan, takodakažem.

forma u kojoj se istina " prikazala" ovim padavičarima je zakoružena priča, kompletna teorija, motor koji radi... ono, ništa natuknice, skice i detalji i ideje vodilje.

BOOM! - čitava slika odjednom

il, što bi naš narod reko:

mesan mesan 18:37 02.10.2016

Re: ....

marco_de.manccini
von Neumann

Неко време сам мислио да пишем блог о Џону, али ... то је било неко време.
Bilo bi uživanje čitati, evo imaš jednu molbu podrške
marco_de.manccini marco_de.manccini 18:51 02.10.2016

Re: ....

Кад одем у пензију онда ћу само то да радим -- студирам старе мајсторе и пишем о њима.

Или то или ћу да се дерем на комшијску децу што им лопта пада у двориште.
mesan mesan 19:01 02.10.2016

Re: ....

jinks
Naravno. Ali, kako tako nešto reći za Ramundžana, čovek je manje više živeo na ulici, bez ikakve škole.

Daniel Tammet (LINK) je savant koji "vidi brojeve" ali je i visoko funkcionalan i piše. Verujem da je i Ramanudžan tako bio intiman sa brojevima, znao ih pojedinačno, npr. čuvena anegdota sa brojem taksija 1729 (LINK).
I Gaus je čini mi se pisao da se do genijalnih otkrića stiže ispitivanjem mnogo primera --- i on je "znao" mnogo brojeva.

Najinteresantnije je što postoje matematičari izuzetnog kalibra i sposobnosti koji su "duduci" za brojeve --- anegdota sa Grotendikom i brojem 57 (poslednji paragraf prve stranice!).

Inače Ramanudžan je bio pod uticajem jednog (možda jedinog) ozbiljnog udžbenika koji je krcat kratkim dokazima, ne znam jel to film pominje:
It was in the Town High School that Ramanujan came across a mathematics book by G S Carr called Synopsis of elementary results in pure mathematics. This book, with its very concise style, allowed Ramanujan to teach himself mathematics, but the style of the book was to have a rather unfortunate effect on the way Ramanujan was later to write down mathematics since it provided the only model that he had of written mathematical arguments. The book contained theorems, formulae and short proofs. It also contained an index to papers on pure mathematics which had been published in the European Journals of Learned Societies during the first half of the 19th century. The book, published in 1856, was of course well out of date by the time Ramanujan used it.
(LINK)


jinks jinks 19:11 02.10.2016

Re: ....

nače Ramanudžan je bio pod uticajem jednog (možda jedinog) ozbiljnog udžbenika koji je krcat kratkim dokazima, ne znam jel to film pominje:

Ne, bar što se tiče života pre dolaska u Kembridž. Bukvalno ga prikazuju kao totalnog autodidakta do dolaska u Englesku ... stekao sam u filmu utisak da prethodno nije nikakve iole ozbiljnije škole pohađao u Indiji. Tu knjigu niti nagoveštaj ičega na tu temu nisu u filmu pominjali.

Što u stvari posebno i potenciraju u problemima koje je imao generalno na Kembridžu, kao i u odnosu sa profesorom koji ga je tamo pozvao. Da mu je nedostatak formalnog obrazovanja bio smetnja da u formi uobičajenoj u naučnoj javnosti uobliči svoje ideje.

Mentor ga tera da izvede dokaze za ideje koje je imao. Čak problema ima i na časovima koje na Kembridžu pohađa, jer odmah zna odgovore na užasno kompleksna pitanja koje profesor na času postavlja, a da ne zna da obrazloži put kako je do njih došao. Što neki profesori shvataju kao ličnu uvredu i ismejavanje nastave.

Kad su delimično skapirali o čemu se u stvari i radi, već je bilo kasno ...
tyson tyson 20:51 02.10.2016

Re: ....

UPRAVO SAD ide emisija na Viasat Histori o ZVONU koji su nacisti pokušavali da naprave
(...)
Veliki kompleks pod zemljom u Poljskoj su gradili zatvorenici, njih 40 000 je pogubljeno da ne odaju tajnu šta se tu radilo. Gledaj ako na vreme vidiš ovo što ti pišem, još traje.
(...)
Mesta u Poljskoj gde se to radilo su Ošovka i Sobon, bivši rudnici, a ceo kompleks je pod zemljom.
(...)
Za ono vreme neverovatno ali nacisti su donekle uspeli,

Ama nisu nacisti već Nemci! Nema potrebe makar ovde, gde sami odlučujemo o sadržaju, za pranjem istorije i cenzurom. Nemci, Nemačka.

A ta mesta u Poljskoj su sada u Poljskoj, a tada su bila u Nemačkoj, u Šleziji. Posle rata je odatle proterano nemačko stanovništvo i naseljeno poljsko, a teritorije su dodeljene Poljskoj. Čisto da ne dođe do zabune.


mariopan mariopan 21:12 03.10.2016

Re: ....

Naime, prošle godine je izašao film o čuvenom indijskom matematičaru Ramundžanu "The Man Who Knew Infinity". Čovek koji se početkom 20. veka bukvalno sa ulica Madrasa pojavio na Kembridžu sticajem neverovatnih okolnosti, sa sveskom punom matematike o kojoj i dan danas mogu da sanjaju jedino vrhunski istraživači ... a da nije imao nikakvo formalno obrazovanje.


I to sam gledala, kažu da ga u početku, kada je došao, niko nije razumeo ali su videli sveske gde je rešavao zadatke kao od šale a nema nikakvo obrazovanje, sam je sve naučio i znao. Kako?
mariopan mariopan 21:23 03.10.2016

Re: ....

tyson
UPRAVO SAD ide emisija na Viasat Histori o ZVONU koji su nacisti pokušavali da naprave
(...)
Veliki kompleks pod zemljom u Poljskoj su gradili zatvorenici, njih 40 000 je pogubljeno da ne odaju tajnu šta se tu radilo. Gledaj ako na vreme vidiš ovo što ti pišem, još traje.
(...)
Mesta u Poljskoj gde se to radilo su Ošovka i Sobon, bivši rudnici, a ceo kompleks je pod zemljom.
(...)
Za ono vreme neverovatno ali nacisti su donekle uspeli,

Ama nisu nacisti već Nemci! Nema potrebe makar ovde, gde sami odlučujemo o sadržaju, za pranjem istorije i cenzurom. Nemci, Nemačka.

A ta mesta u Poljskoj su sada u Poljskoj, a tada su bila u Nemačkoj, u Šleziji. Posle rata je odatle proterano nemačko stanovništvo i naseljeno poljsko, a teritorije su dodeljene Poljskoj. Čisto da ne dođe do zabune.



Izvini, možda sam mogla malo i da razmislim, a možda i nisam, vrag će ga znati, mene udarile emocije...

Samo sam razmišljala o onih 40 000 jadnika koji su pobijeni jer živi odatle nisu smeli da izađu da nekom ne odaju gde je taj kompleks i šta se tu gradi..

U toj emisiji su koristili taj termin, nacisti, ja sam samo prepisivala na času, bez namere da nekoga vređam, stvarno..


Hvala za deo o istoriji tog dela Poljske.
nikvet pn nikvet pn 11:22 04.10.2016

Re: ....

tyson

A ta mesta u Poljskoj su sada u Poljskoj, a tada su bila u Nemačkoj, u Šleziji. Posle rata je odatle proterano nemačko stanovništvo i naseljeno poljsko, a teritorije su dodeljene Poljskoj. Čisto da ne dođe do zabune.


Да питам, нешто се не слаже.

Вроцлав. Вода ме колега прелепим старим градом, и на једној згради уклесано Breslau. Ко је ово градио? питам. Пољаци, смеје се. Али газда Немац платио. Пољаци су из околних села а градом су владали Немци 400 година, са малим прекидима.

Па добро, кажем, ваш окупатор нешто вам и оставио, нама Србима 400-годишњи окупатор баш ништа.

Јесте, али ви Срби сте се Турцима осветили, ми Немцу никад...!
maksa83 maksa83 11:36 04.10.2016

Re: ....

Па добро, кажем, ваш окупатор нешто вам и оставио, нама Србима 400-годишњи окупатор баш ништа.

Kako nije, ostavio baklave, urmašice, tulumbe, sarme, gibanicu, kafu, Zukorlića.

Sa one strane reke severozapadni okupator je ostavio široke glavne trgove i drvorede, možeš tačno da ispratiš arhitekturu Zemun -> Vršac -> Kikinda -> Subotica -> Segedin -> Budimpešta -> Beč.

Videti npr. park u Vršcu, ono je nadrealno lepo.

Јесте, али ви Срби сте се Турцима осветили, ми Немцу никад...!

O osvetili su se Nemcu, ali tek sad u poslednjih deset godina - Polish plumber.
niccolo niccolo 11:40 04.10.2016

Re: ....

Sa one strane reke severozapadni okupator je ostavio široke glavne trgove i drvorede

Plus štrudlu. I taške verovatno (to nisam jeo sto godina, sad ću da pitam gde treba da se napravi, odlično što si me podsetio...)
maksa83 maksa83 11:43 04.10.2016

Re: ....

Plus štrudlu. I taške verovatno

I Kürtőskalács, odn. chimney cake što bi rekao agresor, doduše toga ima na severu ne baš svuda, bilo je u Beogradu u Knezu tokom jeseni/zime prošle godine, ali nema više.
jinks jinks 11:53 04.10.2016

Re: ....

O osvetili su se Nemcu, ali tek sad u poslednjih deset godina - Polish plumber.

Na ovo bi se neki Englezi počešali po čelu i razmislili kada su se i gde to zamerili Poljacima.

Kažu da su za Bregzit mnogo više učinili vicevi o Poljacima neko Džonson i Faraž zajedno pa puta 1000.

U stvari, ima i prilične nepravde u tome da pametni Poljaci izigravaju sluge Englezima. Opet, možda posle Bregzita i neće više biti tako.
maksa83 maksa83 11:56 04.10.2016

Re: ....

Kažu da je su za Bregzit mnogo više učinili vicevi o Poljacima neko Džonson i Faraž zajedno pa puta 1000.

Oni su očekivali nešto tipa sto hiljada Poljaka, a došlo im je oko milion. Tamo negde 2005. sam nešto radio sa sestrinskom firmom tadašnje firme u Krakovu, od sedam momaka tamo mislim da su dvojica ostala u Poljskoj, doduše to je informacija od pre 5-6 godina, možda su i oni zapalili u UK.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana