Gost autor| Jubileji| Ljubav| Nostalgija| Život

O jagodama i nostalgiji

nurudin RSS / 02.11.2016. u 11:23

gost-autor: nowhereman 

 

„Zovem se Branislav Živković, a zovu me Bane... Bumbar. A to je zato što sam uvek bio tako, malo, bucmastog lica. Tako sam se rodio. Šta mogu.”

To su reči kojima nam se obratio glumac Branko Cvejić, te 1976. godine. 

Tako je počela čarolija, koja se zove Grlom u jagode.

GaUvkXN.jpg

Kakva serija! Topla, dirljiva, ispunjena humorom. Serija o jednoj mladosti. O odrastanju i prvim ljubavima. O Beogradu, ali i o jednoj bivšoj zemlji.

U scenama iz roditeljskog doma, iz škole, kalemegdanskog parka, u beogradskoj kafani, sa klizališta na Tašu ili na plaži u Rovinju – prepoznavali smo, prepoznajemo sebe, svoje roditelje, svoje društvo.

U tati Sretenu lako sam mogao videti svog oca, kada se sa mojim starijim bratom žestoko svađao oko kupovine novih pantalona, a u mami Olji svoju majku, koja je nastojala da stvar izgladi. Moja nana (tako sam je zvao), rođena početkom veka, u mnogo čemu je ličila na Banetovu baku Elviru.

Gledali smo – sebe, a na ekranu! Pošto Jagode zrače neodoljivim humorom, serija je odmah, pri prvom prikazivanju, izazvala u nama osmeh prepoznavanja.

Ali, mnogi će reći, na prvom mestu: nostalgija. I da, zaista, Grlom u jagode udaraju na tu našu „slabu žicu”, diraju u to osetljivo mesto.

Sam autor serije Srđan Karanović kaže da se već tada, u vreme nastanka Jagoda, budila nostalgija za dobom 60-tih.

Bane Bumbar, nam se, takođe, obraća kao neko ko se seća svoje mladosti, ko je sada već u srednjim, nešto ozbiljnijim godinama. Banetova mama Olja priseća se klizanja „na imanju grofa Esterhazija”, a baka Elvira se neprestano priseća onih vremena, kada se živelo drugačije, bogatije, lepše, a u svakom slučaju – bolje.

Rečju „nostalgija” možemo opisati i dobro nam poznatu muzičku temu Jagoda, čiji je autor – ko drugi, Zoran Simjanović.

Tako su i gledaoci – tokom ovih 40 godina, koliko je već proteklo od prvog prikazivanja Jagoda – iznova i iznova gledajući seriju, mogli osetiti tu slatku bol nostalgije, nostalgije za prošlim, izgubljenim, iščezlim, ali što ipak na neki način živi i dalje, u nama.

 

Te 1976. godine Jagode  su krenule na upravo po prvi put pokrenutom 2. programu Radio-televizije Beograd. Mlađim naraštajima treba reći i ovo: ne, nove epizode nisu prikazivane iz dana dan, već je serija išla jednom nedeljno, u određeni dan i određeno vreme. Tada bi se porodica obično okupila ispred TV ekrana, jer je to bio – događaj.

Pre svega: kakvi glumci! Impresivna Rahela Ferari, kao baka Elvira. Da li je otrcano reći „legende”? – Danilo Bata Stojković i Olivera Marković, kao tata Sreten i mama Olja. Đurđija Cvetić, kao Banetova sestra Seka i Josif Tatić kao njen momak (a potom i muž), poznat pod imenom Tale Surovi.

Naravno, centar zbivanja i glavni protagonista je Bane Bumbar, a njega okružuje niz dragih likova.

Bane i Goca, njegova prva ljubav. Bane i Uške, prijatelji, kasnije suparnici, u borbi za Gocinu naklonost. Bane Bumbar i njegov večiti rival Miki Rubiroza. Bane i trapavi Boca, poznat i kao Čombe! A te likove tumače glumci, koji već imaju nekakvo, skromnije iskustvo, ali koji će tek steći slavu: Gordana Marić, Aleksandar Berček, Miki Manojlović, Bogdan Diklić.

Uz njih, tu su i Banetove ljubavi, još jedan niz imena: Zlata Petković (Lepa), Minja Majurec (Divna), Neda Arnerić (Snežana), Bisera Veletanlić (Bisera), Cvijeta Mesić (Tamara), Jadranka Selec (Jadranka),  Stanislava Staša Pešić (glumica Staša), Svjetlana Knežević (Svetlana), Boba Stojnić (Biljana). I mnošto drugih, dragih likova i dobro poznatih glumaca.

Oprostite na nabrajanju. Nije moglo izostati... Uzgred, primetićete: većina likova u seriji nosi imena glumaca, koji ih tumače... U stvari, glumci Stanislava Pešić i Dragan Zarić glume – sami sebe. I još nešto: kao epizodisti se pojavljuju očevi dvaju glumaca, Žarko Cvejić (kao Ušketov tata Srećko) i Ivan Manojlović (kao profesor prava).

To je, dakle, niz Banetovih devojka koje Bane, najčešće trapavo, smešno i uzaludno, pokušava da osvoji. I skoro po pravilu, Bane u nečemu omaši, pogreši, zabrlja, a njegovu devojku otima Miki Rubiroza.

Iz epizode u i epizodu, Bane Bumbar savladava novu životnu lekciju, trudi se da ne ispadne „glup u društvu” i da „postane čovek”. Ovo „postati čovek” je, zapravo, glavna tema i osnovno nastojanje Baneta Bumbara. Pošto je mlad, nezreo i hrli grlom u jagode, Bane će imati mnogo toga da nauči.

I tu, onda, nastaje zaplet, jer Bane, svojeglav i buntovan, ne želi da usvoji gruba pravila sveta odraslih. Nastojeći da osvoji novu devojku, Bane dobija po ušima, lupaju mu packe i on stiče novo saznanje, uči u „školi života”. I, mada je smotan i trapav, gubitnik, uvek nam je neodoljivo smešan.

Pažljivi gledalac uočiće, međutim, da se ispod humorističkog zapleta i razrešenja, krije i nešto drugo, nešto ozbiljnije. To ozbiljno, to su temeljne stvari, neophodne za dostojan život: društveno priznanje, odelo, stan, novac. To je ono čemu mladi čovek teži, a što mu je – po nekakvoj prirodi stvari, ali možda i nepravdom sveta – uskraćeno.

I Bane i njegovi drugovi Miki, Uške i Boca čeznu da se tih, neizostavno važnih stvari nekako dočepaju. Pokazuje se uskoro da će im mnogo toga svet odraslih, u koji bi da se uguraju, uskratiti. Gorko saznanje.

Malčice gorkog, a pregršt slatkog. Kao ne sasvim zrele jagode, posute šećernim prahom.

 

 

 

 

 

 



Komentari (120)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nowhereman nowhereman 10:20 03.11.2016

Re: Otići, ostati...


"Treba otići u Beograd, to je prava stvar!"

Нормално !
Сагласан !


И ја!



Šta bi na ovo rekao neko iz, recimo, Vrnjačke Banje?

Moja malenkost daje za pravo i Banetu i Mikiju. Treba biti širok, u ovom slučaju. U pravu su i oni koji su otišli i oni koji ostaju.

Ja, koji sam ostao, voleo bih da vidim Gar de Lion, barem jednom... Pa da se vratim.


urbana_gerila urbana_gerila 10:26 03.11.2016

Re: Otići, ostati...

nowhereman
Ja, koji sam ostao, voleo bih da vidim Gar de Lion, barem jednom...


stanica ko stanica, ako te na njoj niko ne čeka ili te sa nje ne ispraća...
tasadebeli tasadebeli 11:03 03.11.2016

Re: Otići, ostati...

urbana_gerila
nowhereman
Ja, koji sam ostao, voleo bih da vidim Gar de Lion, barem jednom...


stanica ko stanica, ako te na njoj niko ne čeka ili te sa nje ne ispraća...








nowhereman nowhereman 11:13 03.11.2016

Re: Otići, ostati...


stanica ko stanica, ako te na njoj niko ne čeka ili te sa nje ne ispraća...


Sve su stanice iste, ali je i svaka posebna. Za onu beogradsku sam vezan sentimentalno.

A zašto - ako su sve iste? Đavo će ga znati.


Jukie Jukie 13:11 03.11.2016

Re: Otići, ostati...

urbana_gerila
nowhereman
Ja, koji sam ostao, voleo bih da vidim Gar de Lion, barem jednom...


stanica ko stanica, ako te na njoj niko ne čeka ili te sa nje ne ispraća...

U seriji Dvorištance, na početku svake epizode glavni likovi se nalaze u dvorištu, maskiraju se i onda izmaštaju mesto na kome će se radnja današnje igre odvijati, rašire ruke polako i kažu "A sada idemo u..." zamak sa zmajevima, ili pustinju u Nebraski, ili svemirski brod itd. a tamo se nalazi svemir, ili puno peska, ili zamak na vrhu brda itd. itd. (šta je već potrebno) i prave kuće i zidovi nestanu a iz ničega izniknu oni izmišljeni koji im trebaju
U jednoj epizodi prave dečju verziju "Orijent ekspresa" (Herkul Poaro juri Majstora prerušavanja i treba da otkrije koji od četiri preostala lika je on)
"A sada idemo u Pariz!
.
gde se nalazi železnička stanica!"
I ta uvodna scena se dešava unutar železničke stanice, gde se kroz prozor samo vidi Ajfelova kula.
Evo na 4:20


emsiemsi emsiemsi 13:52 03.11.2016

Re: Otići, ostati...

nowhereman

"Treba otići u Beograd, to je prava stvar!"

Нормално !
Сагласан !


И ја!



Šta bi na ovo rekao neko iz, recimo, Vrnjačke Banje?

Moja malenkost daje za pravo i Banetu i Mikiju. Treba biti širok, u ovom slučaju. U pravu su i oni koji su otišli i oni koji ostaju.

Ja, koji sam ostao, voleo bih da vidim Gar de Lion, barem jednom... Pa da se vratim.



Ја сам видео - и вратио се.
Успут --- а видео сам тамо и воз ТЖВ.
Успут --- боље од тога је да се прошеташ улицом Сент Дениз.
apacherosepeacock apacherosepeacock 16:56 03.11.2016

Re: Otići, ostati...

nowhereman nowhereman 06:20 04.11.2016

Re: Otići, ostati...


Midnight in Paris


Odličan!


bauer. bauer. 06:25 03.11.2016

Miki o Bumbaru...

[youtube]https://youtu.be/MH81Fs84KyM[/youtube]
Omatorio sam za ovo, izgleda. Posebno sa hand-held devices.
tasadebeli tasadebeli 08:36 03.11.2016

Re: Miki o Bumbaru...

bauer.
[youtube]https://youtu.be/MH81Fs84KyM[/youtube]
Omatorio sam za ovo, izgleda. Posebno sa hand-held devices.






bauer. bauer. 01:08 04.11.2016

Re: Miki o Bumbaru...

Hvala, Taso.
nowhereman nowhereman 06:22 04.11.2016

Re: Miki o Bumbaru...


"Bane Bumbar? Sećam se tog bucmastog momka. Bio je simpatičan.

Imao je nečeg... nečeg zbunjenog, nečeg zanesenog. Išao je kao grlom u jagode. Da, imao je on nekog štofa, nekog materijala u sebi... i ne bih se čudio da je on krenuo putem umetnosti."

tata Bogdan (Rade Marković)


"Interesuje vas baš Bane? Nisam ga videla od mature. Meni je bio vrlo simpatičan, mada ponekad svojeglav i površan."

profesorka V beogradske gimnazije




Jukie Jukie 15:23 03.11.2016

100

100.
nowhereman nowhereman 15:39 03.11.2016

Re: 100


100.


101.




tasadebeli tasadebeli 20:17 03.11.2016

Re: 100

nowhereman

100.


101.







Јао, мој омиљени!

Олга Јанчевецка! Легенда!

"Баба га килавииии..."


Причали ми како је она некада певала у старом, старом предратном Казбеку... И долазили људи само да би њу слушали.



nowhereman nowhereman 10:40 04.11.2016

One stvari


BANE:
"Put mog seksualnog saznanja počeo je kad sam bio sasvim mali i kada sam shvatio da se ljudi ne oblače samo zbog hladnoće, nego i zbog nekog do tada meni nepoznatog osećaja, zvanog stid. Shvatio sam novo, i neopozivo pravilo sveta odraslih, u koji sam ulazio. Glasilo je: nije lepo da te vide golog, a još manje da ti vidiš druge. To pravilo kod mene stvorilo je utisak da ima nečeg mističnog u ljudskom telu i, sledećih godina, predstavljalo je lep izvor moje nestašne zabave. Polako i krišom, počeo sam da upoznajem izgled ljudi bez odela i kostima, sa neodoljivim osećajem da činim nešto sramno i stidno. Tako su moji roditelji počeli da gube kontrolu nad mojim – mogu slobodno reći – znanjem, na koje sam bio jako ponosan."

MIKI:
"Danas ljudi na sve strane govore samo o seksu. Seks srećemo u literaturi, na televiziji, na filmu... Svuda samo seks, seks, seks. U školama – sexual edication. Kao da je to, ne znam, bog zna šta! Mislim da su ljudi i ranije živeli i bavili se seksom, ali oko toga se nije dizala tolika fama. Ja mislim da je to moda. Da, to je moda, a moda prolazi... I proći će to."

TALE:
"Mi smo o celoj stvari saznavali najviše na ulici. I, mislim, znali smo da nije cela stvar u rodi, ali... šljakali smo, tako, kod dama... Bilo je to, ono, slatka šljaka. Ja sam tako, da bih što pre dostigao tu granicu posle se koje postaje čovek, muškarčina, dasa, brzao i ispadao i smešan."

BISERA:
"Ja neću ništa novo reći. Čak neću reći ni onoliko, koliko vi svi znate, jer... ne volim o tome da pričam. Zašto ne volim – ne volim zato što, po nekim mojim shvatanjima, a kažu da su to shvatanja starih, da su to... Ja mislim da je to stvar samo moja."





- Jesi li sigurna?
- Jesam.
- Kada?
- Ne znam... (poljubac) Ti si lud! Pa ne možemo ovde... Smisli nešto.
- Kako?
- Pa ne znam. Muškarac si.


(Grlom u jagode 5. epizoda - "One stvari" )
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 12:04 04.11.2016

Stvarnost koje ima/nema

Neverovatno je kako je serija takva da nekako stalno imas osecaj da su to stvarna desavanja a ne glumci.

Verovstno je tako i zamisljena, sa "zacinima" kao gospoddja Tapisrovic ili hora devojcica na moru gde njihov otac prica o sebi, mornar koliko se secam.

A delovi gde svako ponesto kaze nesto o sebi, upotpunjuju taj osecaj da svi oni postoje, zarobljeni u Beogradu tog vremena.
Unfuckable Unfuckable 03:03 06.11.2016

Re: One stvari...nogom u maline

Jagode u grlu, 5. epizoda


alo?!?
nowhereman nowhereman 09:37 06.11.2016

Re: One stvari...nogom u maline


Jagode u grlu, 5. epizoda

alo?!?


Merci.
Ispravljeno.


Jedan hit iz 1967. godine, koji je imao posebnu ulogu u "Letu ljubavi", a za mene je najbolja stvar svih vremena:






nowhereman nowhereman 22:56 08.11.2016

Citati


Lozinka je: moramo uspeti!

Marko (%

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana