Srdan
Bogdan
Radovan
Jovan
Mijuško
Boško
Mijuško
Pop Mirko ( 1717. godina)
Pop Luka
Pop Vuk
Petar
Zelen
Stanoje
Blagoje
Radoje
Petar
Branko
Srdja
I moja deca
Vjera, Matej i Petar
To su moji preci, onoliko koliko ih je zabeleženo i ja i moje troje dece.
Podstaknu me Tasino pisanje.
Mi na neki način jesmo samo karika izmdju naših predaka i naših potomaka.
Moj deda je brodom iz Boke putovao u Veneciju i odatle stigao u Prag da studira šumarstvo.
Pod Ostrogom postoji crkva i groblje gde su sahranjene mnoge generacije mojih predaka.
Malo dalje je mala crkva u selu moga plemena . Skromno koliko mogu da kazem da sam ja prilozio Ikonostas crkvi kada je obnovljenja.
Zasto ovo pišem ?
Na neki nacin zavidim Tasi na osećaju potpunog pripadanja naciji, zemlji.
Da se razumemo veoma postujem taj osećaj.
Samo delim sa vama ko sam ja.
Ja opet nemam taj osecaj pripadanja Crnog Gori ili Srbiji ili bilo kojoj zemlji ili naciji.
Ja to vidim i osećam nekako drugačije.
Moj dug pripada Branku, Petru, Radoju, Blagoju , Stanoju i svima pre njih.
Ja sam odgovoran Njima.
I svojoj deci.