'Ma koliko je fotografija zanimljiva ili smešna neću je objaviti ako ne predstavlja vest. Fotografija dekana kome je neko zalepio pitu u lice svakako otpada'.
Rori Gilmor
'Neobavezujuća' odluka Evropskog parlamenta o ruskim medijima pokrenula je, uglavnom privatnu, raspravu o budućnosti informisanja i medija koje konzumiramo. Dok je , neminovno u trenutku u kome živimo, najveći broj rasprava išao u pravcu proRusi i proAmerikanci (NATO, EU) tema informisanja i medija je nekako zaboravljena.
Kakvi su nam mediji, zaista, potrebni? Da li su nam potrebne samo kolumne javnih ličnosti , koje će da nam objasne ono što svi vidimo ili intervjui sa političarima koji će da nam objasne da ono što vidimo nije tačno? Dali su nam potrebna mišljenja političara i 'javnih ličnosti' o onome što vidimo da je drugačije. Da li su nam dovoljni tekstovi ili emisije u kojima će na 'duhovit' način da nam se objasni kako je naš život smešan?
Meni je nekako Informacija važna. Ukoliko bih od, recimo, aktuelnosti tražio nešto to bi bila informacija o predlogu budžeta. Detaljna informacija o tome kako se troši moj novac.
Iskreno , ma koliko bezosećajno zvuči, ne zanima me život porodice ubijene pevačice, zanima me da li je policija uhapsila a pravosuđe osudilo ubicu, kao statistika. Život je život a ubica je ubica.
Isto tako zanima me zašto je neko koga ja plaćam dozvolio da čovek za ubistvo, makar iz nehata, bude 'kažnjen' sa 180 dana sedenja kod kuće. Kakvu meni, kao građaninu Srbije, to šalje poruku? Da kada vidim nekog jačeg priznam da je u pravu? Ili da, kao jači, udarim?
Ovo su primeri iz Srbije. Takvih primera ima u celom svetu (što nikako nije opravdanje za Srbiju i medije u njoj). Teroristički napad u, recimo, Nici. Već sat ili dva posle horora na šetalištu priču o tome kako se to dogodilo i kako je policija dozvolila da im se kaminon ušeta u pešačku zonu medije su preplavile priče o devojčici koja je izgubila pa našla roditelje, pa o ljudima u bolnici koji su u blizini šetališta ...ma pozitiva.
Nema priče kako se to dogodilo, samo priča kako je sve super i kako se može odgovoriti na takve užase.
U toj situaciji zamišljam medije u Srbiji. Ne mora biti terorizma. Prevrne se i zapali cisterna na Terazijama u špicu (moguće). Ko će i kada izvestiti? Da li će mediji sačekati saopštenje ili će ona kamera sa vrha Beograđanke da se ugasi da ne bi 'uznemiravala' javnost ? Koliko ljudi će stradati dok se neko ne seti da kaže da se 'to i to' događa?
Samo pitanja. Kakvi su nam mediji potrebni. Da li želite da se informišete ili želite mišljenje, umesto svog? Ili možda zabavnu informaciju o devojci fudbalera ili o nekoj khm (nekada se to drugačije zvalo) 'starleti'.? Nekako sam sklon da dam odgovor kao Rori na početku. Želim da budem informisan. Za mišljenje ću se sam snaći.
Znam da pitanje može zvučati kao valcer na Titaniku pored preteću budućnosti Evrope i velikih dilema o ratovima ali ljudi čine društvo i glavni su resurs (da li vojni ili finansijski) onima koji smatraju da vladaju ovim svetom.
Kakvi su nam zaista mediji potrebni? Ogledalo društva, verujem. Ali kakvo? Interesuje me šta zaista ljudi misle o tome. Voleo bih da čujem i Vaše mišljenje. Može kao odgovor ovde. Može kao tekst na vašem nalogu, može kao privatna poruka.