POSLEDNJA ŠANSA
„Poručujem ljudima koji imaju ogroman novac i koje mi u svakodnevnim razgovorima označavamo tajkunima da će imati šansu da postanu privrednici, međutim, ako budu želeli da ostanu tajkuni, suočiće se sa zakonom ove zemlje i tu nema kompromisa”.
Boris Tadić, Užice, 7. april 2008, predizborni skup.
Evo, morala je dobrano odmaći izborna kampanja da Boris Tadić konačno posumnja da u Srbiji postoje tajkuni. Doduše on ih tako eksplicitno ne zove, on ih rađe naziva "ljudima koji imaju ogroman novac", a pojam "tajkun" smešta u sferu "svakodnevnih razgovora"...
I pazite sad, taj šmekerski ton...On im tobože preteći "zakonom ove zemlje", zapravo obećava da će "postati privrednici", što bi prevedeno na jezik čistoga značenja bilo "legalizovaćemo to što ste kroz pljačku i korupciju ostvarili"...
E, sad koliko su ozbiljne te predsednikove pretnje "zakonom ove zemlje" najbolje svedoči primer glavnoga tajkuna, koji i pored utvrđenog monopola po kome ispada da svakom građaninu Srbije godišnje "mazne" po 500 evra direktno iz džepa, pa umesto da bude kažnjen sa 10 procenata trogodišnjeg prometa, to ostaje mrtvo slovo na papiru, upravo zbog toga što zakon kojim predsednik preti onemogućava da se kazna naplati. I ne samo to. Predsednikov najbliži saradnik i potpredsednik vlade odlazi pustiti trgovački centar najvećega tajkuna, i presecajući traku naziva ga "ledolomcem" i našom nacionalnom ekonomskom nadom. Drugi predsednikov čovek, također ministar, u punom "stručnom" kapacitetu vlastite i suprugine agencije donosi nalaz da monopolista nije monopolista, nego jedan uredan, pristojan privrednik, podastirući tako mogućnost sudu da istoga bez trunke razmišljanja oslobodi svake obaveze i optužbe.
Dakle, čak i da je rešen da "pokaže zube" tajkunima, predsednik preti praznom puškom. jer ne postoje ti zakoni kojih bi se tajkuni trebali plašiti. To su zakoni pisani po njihovoj volji i u skladu sa njihovim likom i obličjem.
Zato je sinoć, svako ko je gledao na TV Foksu kako Biljana Srbljanović "melje" mladog Koštuničinog klona, osim te efektne "meljave" mogao videti razliku između alternative i vladajućeg poretka koji Srbiju drži u ovome blatu. U čemu je ta razlika? Pa ona je, to se jasno moglo videti, u promeni filozofije upravljanja zemljom. Ne vlast kao stranački plen i "pet principa", ne vlast kao iscepkani feudi i nekoliko partijskih država čiju će elitu hraniti tajkuni, nego vlast kao odgovornost, izgrađene institucije, vladavina prava, modernizacija države i društva i nešto što će služiti stvarnim potrebama građana. Lična i kolektivna bezbednost, poštovanje ljudskih prava, podizanje ekoloških standarda, podizanje životnoga standarda, mogućnost izbora, ekonomski razvoj i socijalna sigurnost, dobar odnos sa okruženjem i svetom.
P. S. Baš se nešto mislim da li je predsednik u svojoj smešnoj rolni o "tajkunima" mislio i na "ledolomca"...