Otvaranje Hristovog groba ekskluzivno je fotografisao National Geographic - a to je to pravo stekao svojom nesumnjivom reputacijom ali i popriličnom donacijom u fond za rekonstrukciju kapele nad grobom. NG je prvo posao ponudio mom prijatelju Duletu Vraniću, šefu Associated Press Photo za Bliski Istok (LINK) ali je on morao da odbije jer kao regionalni šef nije mogao da odsustvuje sa posla koliko je projekat zahtevao. Zato je predložio svog nekadašnjeg učenika Odeda Baliltyja, sjajnog fotografa, takođe iz AP.
NG je prihvatio sugestiju, Oded je prihvatio posao i snimio celu seriju fotografija ... OSIM slika iz samog groba, skidanja nadgrobne ploče i otvaranja same grobnice. Naime, Oded je klaustrofobičan a ni visine mu baš nisu mile pa je Dule od AP dobio specijalno odobrenje da uradi taj deo posla. Dule je inače u ceo projekat bio uključen kao neka vrsta dobrovoljnog koordinatora snimanja, pro bono, i bukvalno svaka snimljena fotografija prošla je kroz njegove ruke pa sam tako i ja redovno, gotovo svakodnevno, imao priliku da vidim fotografije svih faza radova.
Kao i u svemu vezanom za jerusalimski Hram, pregovori o svakom detalju između sukobljenih popova tamošnjih (grčkih i jermenskih pravoslavaca i franjevaca katolika koji su nadležni za najveći deo Hrama) o načinu kako će se izvoditi radovi, ko će koga čuvati i ko s kim mora biti u svakom trenutku, čiji je koji radnik i stručnjak itd, celu stvar su činili vrlo komplikovanom. Osim toga sam prostor Edikule (kapelice unutar Hrama u kojoj je grob) vrlo je skučen, osobito unutrašnje odaje u koju se ulazi kroz jedna vratašca ni metar i po visoka tako da je problema bilo mnogo, i praktičnih i popovskih.
Pošto Oded nije hteo/smeo/mogao da radi unutar Edikule - a prostora da unutra bude fotograf kada uđu stručnjaci i popovi koji ih ne puštaju same (a ni jedni druge) jednostavno nema - sve je moralo da se radi unapred postavljenim fotoaparatima sa daljinskom kontrolom.
Iako je detaljno planiranje trajalo nedeljama, Dule je za postavljanje svih kamera i testiranje sistema imao samo 2 sata (uspeo je da ukrade neki minut preko toga). Unutar kapele postavljen je ruter a svaki aparat imao je odvojene komande.
Kad je sve bilo spremno ispostavilo se da nigde oko same Edikule nema signala te mreže, zbog debelih kamenih zidova signal nije mogao da probije. Srećom, iskusni Dule bio je dobro pripremljen i imao je sve duplo tako da je na brzinu ispred kapele postavio još jednu wifi mrežu i svog pomoćnika sa rezervnim kontrolerom za aparate i vokitokijem poslao da trči po Hramu dok ne nađe mesto gde dopire unutrašnji signal. Pa kad ga je našao onda su povezali 2 mreže i Dule je kaskadno upravljao aparatima i kamerama. Naslovna slika upravo je jedna koju je on snimio iz te serije.
Ako se dobro sećam za istraživanje samog groba, mesta gde je navodno ležalo telo, stručnjaci su imali jedva nešto malo preko 2 dana. Radove je inače predvodila Grkinja Antonia Moropolu (LINK)
National Geographic sa fotografijama (LINKOVI):
Prva zvanična objava i prve fotografije unutrašnjosti
Proširen tekst
Još NG fotografija