Život

Obećanje

Ivana Knežević RSS / 14.04.2017. u 17:44

Nekoliko godina unazad, možda i celu deceniju, zapitala sam bila sebe retorički šta bih zaista radila na poslu koji sam tada tražila. Možda je neophodno objasniti, možda nije, da ga nisam tražila jako ozbiljno, bar u intimnim trenucima introspekcije, što je bilo razumljivo. Bila sam prinuđena da zamenim nezavisnost za njenu suprotnost, i mada je prisila bila ekonomski ozbiljna - a koja je ozbiljnost akutnija od nje - ja sam se u duhu borila do poslednjeg daha.
Dah nije bio poslednji, i nezavisnost ni blizu ideala. Deceniju kasnije mogu da izmerim sopstveni stav.
Ili poetiku očajne situacije.

Tada je to glasilo ovako:

What would I do in a job?
Lie and cheat in small ways
about minutes of my break
or the quality of what I am selling
listen to my colleagues with my ears shut
participate in the social life of the hive
and not do my share...

Nisam puno promašila. Sa izuzetkom prevare oko pauze. I uglavnom ne moram da prodajem ništa, što je veliko olakšanje, jer to što moja firma prodaje je najčešće loš proizvod brzog, inkompetentnog i neprofesionalno obavljenog ugovora. Usput je nestala iluzija o sopstvenoj toleranciji, putem kompletne ekstinkcije.

Poslednjih šest godina u korporaciji je otkrilo moj solidno spartanski karakter, i netrpeljivost prema svemu ostalom. Psihološka trauma stoji iza toga, što je dosta tipično. Naime, ja sam tako duboko nesrećna zbog izgubljene nezavisnosti, i praktičnog zatvora u kome boravim, a o društvu u zatvorskom krugu da ne počinjem, da ubijam sebe radom i zalaganjem. Kako vreme odmiče, sve više. Kako je klinka odrasla i ja pokušavam da odahnem, još više. Kako otkrivam probleme, svi posledice nebrige i inkompetencije, još mnogostruko više. Ispada da su sve nakaradnosti ljudskog ponašanja u korporacijama izgovor da se potrudim. Mom duhu, sa njegovim brojanjem daha i elegijama nad slobodom, nekontrolisano negativna reakcija na različite sumnjive rabote, promašaje i mane koje uočavam i za koje nisam uspevala ranije da nađem pravi izraz je neočekivano naletela na rešenje - postati workaholic. Kako problemi uvek dolaze u masi, ja sam se neočekivano našla u idealnoj situaciji. Ne izmiče mi halucinatorna dimenzija tako šupljeg objašnjenja, ali retko šta mi izmiče je jedna od kletvi mog postojanja. Jedini efekat na koji se može računati je da ću se ja potruditi još više.

Kompenzacije?
Ljudi me se boje, pokušavaju da mi zabiju nož u leđa, ili se drže po strani. Davno sam raščistila sa dopadljivošću, leđa su mršava, i držim se uljudnosti kao jedine slamke humanosti koju vredi gajiti. Zaista je neverovatno da ta osnova civilizacije nikako da uhvati trajnijeg korena među ljudima. Svi bi da budu voljeni, popularni, prihvaćeni... Please and thank you imaju puno više efekta. I manje koštaju.

Razmišljala sam pre nekoliko godina, ili deceniju, o priči iz domena fantastike u kojoj žene nakon rađanja i podizanja dece dobiju da vladaju svetom. (Svi mi imamo svoje slabosti). Naravno priča se dešavala na drugoj planeti. Na ovoj, ni žene ni muškarci ne postaju pametniji sa godinama i iskustvom. Oni bi trebali, ali ne dešava se. Infantilnost u kojoj smo ogrezli je nepremostiv hendikep. I tako, verujem, ovo što se meni dešava je pokušaj da vladam svetom. Ili bar prevaziđem hendikepe koji su mi zapali slučajem, lošim izborima, i nepovoljnim rasporedom ljudi oko mene. Da se svet opire je mala smetnja (izluđuje me). Da sam ja voljna, i željna, je najbolja stvar koja mi se desila unazad nekoliko godina, ili deceniju. Ne pamtim više energije, veću ambiciju, ili upornost. Da stojim ispred neprobojnog zida je možda klasična lekcija, ali dosta je bilo lekcija. Ništa u životu nije postalo bolje, mogu da posvedočim. Da je to okov, očekivati da stvari postanu bolje, nisam očekivala. Ali šta su drugo očekivanja. U ovakvom ubrzanju, nemam vremena za očekivanja. Osim toga liste su sve duže, ubrzanje veće, i  prtljag sve lakši.
I will not go gently.
But light, and swift and fearless.  



Komentari (137)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

emsiemsi emsiemsi 15:49 16.04.2017

Re: pohvala korporaciji

sugarbaby
nisam stigla juče pa evo sad:

moj najveći strah je bio da emsi ne odreaguje na visokoparno napisani Ivanin post (sav u naznakama) ono njegovo: Daj siže



sine, da mi je da vidim tog mudraca..........

Боље да га не видиш - разочарала би се !
Черевићан Черевићан 14:34 15.04.2017

pamtim više energije, veću upornost

I.Knežević... neočekivano naletela na rešenje - postati workaholic.


прозвиждало ево 5десет је леета
како себе …. инфицирах радом
и још вазда, но помало кљокнут,
присупам му притајеном надом

да новине у путева градњи
привуће ме мамећом разрадом
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:26 15.04.2017

Re: pamtim više energije, veću upornost

Черевићан

прозвиждало ево 5десет је леета
како себе …. инфицирах радом
и још вазда, но помало кљокнут,
присупам му притајеном надом

да новине у путева градњи
привуће ме мамећом разрадом


Dragi pesniche, reci cu Vam da sam mislila na Vas s vremena na vreme, dok sam pokusavala da raskrinkam ovu poslednju fazu.
Ja sam oduvek volela da radim i pristupala sam poslu ozbiljno, to nije novo. Nisam sigurna da ovo sto sada prozivljavam nije vise neuroticno, ali to je sto je.
Bar je zanimljivo.

Zelim Vam jos mnogo leeta
49 41 49 41 14:55 15.04.2017

Q & A

Pitanje i Odgovori

Prichas li ti sa samim sobom?

Da!
Samo lud moze da prica sam sa sobom!

Ne!
Sta budala moze da pricha sa sobom!

P.S.
Jos iz pubertetskih dana.

Ivana Knežević Ivana Knežević 17:05 15.04.2017

Re: Q & A

49 41
Pitanje i Odgovori


49 41, pretpostavljam da je ovo upuceno meni.

Kao sto znas, ja se trudim da odgovorim na svaki komentar na mom blogu, osim ako nije upucen meni, ili ne znam sta da kazem. Desi se ponekad i da previdim.

To zahteva dosta vremena, jer se trudim da to sto kazem ima smisla.
Svoju ulogu domacice bloga uzimam ozbiljno, kao i da je moj blog ovde privilegija koju sam dobila od urednika.
Ovo je jedan od razloga sto su moji postovi ovde postali retki. Prosto nemam vremena.

Nadam se da cemo moci da nastavimo dalje uz uzajamno postovanje.

Pozdrav,

tyson tyson 20:51 15.04.2017

Re: Q & A

49 41, pretpostavljam da je ovo upuceno meni.

Bojim se da grešiš.


49 41 49 41 01:19 16.04.2017

Re: Q & A

tyson
49 41, pretpostavljam da je ovo upuceno meni.

Bojim se da grešiš.



Apsolutno tako.
Razne asocijacije, razne reakcije, razne prijemcivosti.
eloy eloy 16:06 15.04.2017

aj malo dobre svirke

kick68 kick68 16:16 15.04.2017

Welcome back!

Pre neki dan otkkrila sam ovaj website http://theordinary.com/?lang=en i zapitala se da li ti mozda radis za njih:)

I ja sam trenutno (nadam se) u fazi promisljanja poetike ocajne situacije. Faktor ekonomske prisile jos uvek je izuzetno vazan, a ovo srednje doba mi nimalo ne prija:) Sta je tu je...

Ivana Knežević Ivana Knežević 16:47 15.04.2017

Re: Welcome back!

kick68
Pre neki dan otkkrila sam ovaj website http://theordinary.com/?lang=en i zapitala se da li ti mozda radis za njih:)


Ne, ali probala sam, i nisam dobila poziv.
Zvuce vrlo zanimljivo pa ih dosta redovno pratim. Fantasticno dobar marketing.

kick68
I ja sam trenutno (nadam se) u fazi promisljanja poetike ocajne situacije. Faktor ekonomske prisile jos uvek je izuzetno vazan, a ovo srednje doba mi nimalo ne prija:) Sta je tu je...


Klinka je porasla i okrenuti se radu cini mi se kao vrlo dobar pristup ispunjenju zivota.
Radije bih da radim sa boljim timom, ali ima i dobrih stvari.
Rad sa ljudima ce uvek nositi probleme.
I biti zatvorenik sistema tesko pada, tu nema pomoci.

Bori se i istraj
G.Cross G.Cross 23:52 15.04.2017

Kako sacuvati posao ?

2008. godine u doba sok krize, kada su se svi ameri prvo bojili za svoj posao a drugo za penzije, razgovarao sam u New Yorku sa tipom koji je bio moj report, cetiri kcerke, divna zena i kuca i debeli kredit.

Vidim ga ja potpuno izgubljenog i pozovem kod sebe u kancelariju.

Pitam sta je. On mi objasni, i pita me " koja je tvoja tajna, kako si uspeo sesnaest godina da sacuvas posao "?

Ja se malo zamislim pa mu iskreno odgovorim "Mozda zato sto nisam pokusaovao da sacuvam posao ".

Danas je taj momak, Senior Vice president u Starbucksu.
princi princi 09:58 16.04.2017

Re: Kako sacuvati posao ?

Danas je taj momak, Senior Vice president u Starbucksu.

I verovatno isto tako bespotreban kao i pre, sada već, 9 godina.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:10 16.04.2017

Re: Kako sacuvati posao ?

G.Cross
Ja se malo zamislim pa mu iskreno odgovorim "Mozda zato sto nisam pokusaovao da sacuvam posao "


Menadzment sopstvenog straha - to ide tesko.
Svako ce to drugacije izvesti, uglavnom neuspesno.
Strah cini od nas groteskne projekcije i realna cudovista.
Ubija nas svasta, I nesto mora, ali strah je bas gadan. Kao da smo sami sebe izneverili.
49 41 49 41 01:21 16.04.2017

Why I love

https://youtu.be/Kid95728Gzo

Svako svoje vidjenje.

Second
Somebody wrote on title

for Ivana

https://youtu.be/UtF1wq1mdKk
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:28 16.04.2017

Promeni...

...posao, promeni zemlju, promeni sve - osim sebe. Korporacija = smrt, ceđenje duše na slamčicu. Toliko je drugih načina da se zaradi i prostojno živi. A posebno otkad ne moraš da razmišljaš i o pomaganju svoje ćerke. Otrgni se, ne moraš to da radiš. Nije to jedini način. Ali život jeste jedan jedini. Sloboda se osvaja nakon što se zbace okovi.

Izvini ako sve ovo zvuči kao fraza, ali je istina, i to lično proživljena.

Btw, drago mi je što te ponovo čitam.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:23 16.04.2017

Re: Promeni...

Snezana Radojicic
...posao, promeni zemlju, promeni sve - osim sebe.


Ja bih promenila i sebe. Mislim, ne znam da bih icije drustvo izdrzala ovoliko dugo a da mi ne ide na nerve

Klinka je na fakultetu tako da su troskovi veliki.
Ali to je samo jedna strana.
Ja se ne zalim. Stvari nisu jako lose, ne u ovoj fazi. Volim da radim i resavam probleme, ali jasno je da necu pobediti.
Apsolutno cenim da imam posao.
Jedino sto me stvarno zanima je gde sam zaturila svoj mojo.

I meni je drago da te vidim I da je tvoja avantura postala jednistven zivotni stil. Hrabrost je odlika koju jako cenim



zilikaka zilikaka 16:56 16.04.2017

Re: Promeni...

Jedino sto me stvarno zanima je gde sam zaturila svoj mojo.


Ja se pa često zapitam da li treba celog života da imamo isti moto, i da li je to uopšte normalno.
I koliko se svako od nas promeni za neki niz godina? A tek koliko puta tokom života naiđe ta neka promena?
Zapravo, ne znam da li naiđe kao posledica nečeg konkretnog ili se formira lagano i postepeno, vrag će ga znati, al samo jednog momenta shvatiš da si drugačiji.
Ono, verovatno ostanu konture karaktera ali malo drugim očima gledaš na svet oko sebe i spram toga se odnosiš prema okolini.

...ili je ta promena posledica okolnosti u kojima si, pa umesto da se boriš da izađeš, samo si se jednostavno prilagodio.
princi princi 18:19 16.04.2017

Re: Promeni...

moto

Nije typo.

docsumann docsumann 18:33 16.04.2017

Re: Promeni...

Nije typo.


90-tih se pojavila ona sasvim solidna kolekcija Mojo Club-ova

a pošpto si nedavno bio na esad džezu, vjerujem da će ti pašati



Ivana Knežević Ivana Knežević 18:41 16.04.2017

Re: Promeni...

zilikaka
...vrag će ga znati..


Ovo mi je izmamilo sirok osmeh, zilikaka
Stvarno je tako, sve sto kazes, ali taj vrag koji uvek izgleda kao da zna mrvicu vise i korak je ispred nas - njega stvarno treba zgrabiti za usi!

Nije u redu, niti prihvatljivo kad sve te adpatacije naprave od nas zle ljude. Sve ostalo je deo putovanja.
Kad bi znali bolje, verovatno bi imali i bolje zivote.

Lep pozdrav
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:58 16.04.2017

Re: Promeni...

docsumann
Nije typo.


Prosto je strasno kako lako dobar beat obrise moj najdublji egzistencijalni jad!

Nesto ranije stavila bila CD i prvi na listi - 'Watermelon Man'.
Ni trenutak nije trebao do uzleta.
Vidi to macak iz svoje korpe, i samo se premesti na pod, blizu ali ne na mom putu.
Maami, sto bi rekao pesnik.
Upali svaki put.
Minut kasnije oboje rascupani, and the beat goes on...

Hvala, momci
emsiemsi emsiemsi 19:02 16.04.2017

Re: Promeni...

Ivana Knežević
docsumann
Nije typo.


Prosto je strasno kako lako dobar beat obrise moj najdublji egzistencijalni jad!

Nesto ranije stavila bila CD i prvi na listi - 'Watermelon Man'.
Ni trenutak nije trebao do uzleta.
Vidi to macak iz svoje korpe, i samo se premesti na pod, blizu ali ne na mom putu.
Maami, sto bi rekao pesnik.
Upali svaki put.
Minut kasnije oboje rascupani, and the beat goes on...

Hvala, momci

princi princi 19:13 16.04.2017

Re: Promeni...

emsiemsi
...

Ko zna, zna.
emsiemsi emsiemsi 19:29 16.04.2017

Re: Promeni...

princi
emsiemsi
...

Ko zna, zna.

Нормално !


nask nask 00:57 17.04.2017

Re: Promeni...

emsiemsi

Нормално !



Jbt, zarazio te Docs sa muzikom.
Milan Novković Milan Novković 13:28 17.04.2017

Re: Promeni...

Ivana Knežević
Snezana Radojicic
...posao, promeni zemlju, promeni sve - osim sebe.


Ja bih promenila i sebe. Mislim, ne znam da bih icije drustvo izdrzala ovoliko dugo a da mi ne ide na nerve

...

Ja se ne zalim. Stvari nisu jako lose, ne u ovoj fazi. Volim da radim i resavam probleme, ali jasno je da necu pobediti.
Apsolutno cenim da imam posao.
Jedino sto me stvarno zanima je gde sam zaturila svoj mojo.

... Hrabrost je odlika koju jako cenim

Ček, pa izgleda prosto, simples - izgleda da ti samo treba mala "personal revolution", tj bediš sigurno, samo malo "promešaš" sastojke i napraviš prvi korak

Pošto me "svoje reči" zamaraju kradem tuđe:

"Revolution is about one person at a time experiencing their own personal empowerment against an existing, deficient (small thinking) system. The deficient system may be something as big as a whole political system, or more local, like the system of a family, job, or relationship structure"

Dobro, taj "empowerment" se ne kupuje baš na buvljaku, al može da bude sitnica - naučiš salto napred-nazad, ako već ne umeš, odeš na ronjenje u kelp forest, w. pacific, naučiš da bacaš noževe, par nedelja sa nekom hipi kolonijom, 3 nedelje intenzivnog blogovanja (dobro, ovo je šala ... ko bi ga znao, neka opičena knjiga (ovdašnji Ben Elton mi prvi pada na pamet, al čim se čovek seti njegovog sexa na hladnom kamenu ispod trpezarijskog stola odmah mu se učini da mojo i nije nešto izgubio , akrobatska vožnja u malom avionu, (skoro) golišavo iskakanje iz aviona bez padobrana, pa te onda ortaci jure i prikače ti ga u padu, ... mislim, ako ti fali ideja kaži, zato smo mi blogo-drugari tu, da ti pomognemo




docsumann docsumann 16:11 17.04.2017

Re: Promeni...

Нормално !


pa ti nisi Jakovljević! ti si neki mnogo veći psihodelilčar
emsiemsi emsiemsi 17:02 17.04.2017

Re: Promeni...

docsumann
Нормално !


pa ti nisi Jakovljević! ti si neki mnogo veći psihodelilčar

Ма јок !


emsiemsi emsiemsi 17:19 17.04.2017

Re: Promeni...

docsumann
Нормално !


pa ti nisi Jakovljević! ti si neki mnogo veći psihodelilčar

Да не смарам више, ево само још једна од Анушке !


zilikaka zilikaka 17:30 17.04.2017

Re: Promeni...

Nije typo.


E, ja TEK SAD ovo vidim, i skapiram šta se gore dešavalo.

Dakle, tako to biva kad poso radiš površno, čitaš u šreh, skroluleš na brzaka...

...bitno da sam uvatila konekciju sa sopstvenom verzijom i još stavila tumačenje.
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:31 18.04.2017

Re: Promeni...

Milan Novković

Ček, pa izgleda prosto, simples - izgleda da ti samo treba mala "personal revolution"


Moguce, Milane, vrlo moguce.
Medjutim, rekla bih da je u ovoj fazi disciplina revolucija koja me privlaci. Nisam jos probala.
Kako sam oduvek bila sklona slobodnom razmisljanju, i mada ne ociti boem (nije me privlacio tipican stil), nije mi nikad bilo tesko da probam, ili zamislim alternative.
Disciplinu nisam nikad ozbiljno probala. Samodisciplinu, naravno. Verujem da tu lezi zrno slobode koje bi mi bilo drago upoznati.
Prilicno sam sigurna da moj trenutni zivotni stil nije dobar nacin, ali saznacu
Tek sam na pocetku.

A o slobodnom padu sa par hiljada metara ne mogu da kazem ni dobro ni lose, posto ne znam kakav je osecaj. Jako vetrovit, rekla bih

p.s. sve preporuke su vrlo simpaticne, i racunam da ce bar neke doci na red
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:33 18.04.2017

Re: Promeni...

zilikaka
......bitno da sam uvatila konekciju sa sopstvenom verzijom i još stavila tumačenje.



Komentar je ispao sjajan. Sve pohvale povrsnom
sasaminijature sasaminijature 15:46 16.04.2017

Поздрав блогоколегинице!

Мене не познајете у овдашњем дружењу као ни ја вас, нов сам, ни годину нисам напунио.

Леп пост, свиђа ми се искреност. Коментари који су се отклупчали су луди како то овај блог налаже.


Све у свему, мени буди асоцијације на Егосмеће. Овај свет је затрпан смећем које ствара наш Его.

Схватам и вашу позицију где више нисте сами и не можете објавити рат корпорацијама, окренути им леђа. Ипак, у вашим је рукама кичица, ви сте ти ко даје вредност стварности. Да ли је колега/ца леп, досадан, напоран. Кафа горка, слатка. Канцеларија сива, шарена.....
Вештина најобичнија...
То вам нико не може одузети до вас самих.
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:32 16.04.2017

Re: Поздрав блогоколегинице!

sasaminijature
..Вештина најобичнија...


Zaista je tako. Vise nego sto bi se moglo ocekivati. Nije lako, ali ni toliko tesko da se ne proba i istraje.
Svako je svoj najveci izazov.

Hvala na citanju i komentaru

sasaminijature sasaminijature 19:44 16.04.2017

Re: Поздрав блогоколегинице!

Ivana Knežević
sasaminijature
..Вештина најобичнија...


Zaista je tako. Vise nego sto bi se moglo ocekivati. Nije lako, ali ni toliko tesko da se ne proba i istraje.
Svako je svoj najveci izazov.

Hvala na citanju i komentaru




Молим и други пут

Из личног искуства говорим. Ми смо ти који дајемо величину или важност нечему, тако је и са страховима, депресијом, било којом тешкоћом, наравно и са оним што сматрамо лепим. Тако да први пут када се особа тргне и схвати да су то само илузије нашег Ега касније иде лакше. И мора да се вежба, као и мишићи...
emsiemsi emsiemsi 20:17 16.04.2017

Re: Поздрав блогоколегинице!

sasaminijature
Ivana Knežević
sasaminijature
..Вештина најобичнија...


Zaista je tako. Vise nego sto bi se moglo ocekivati. Nije lako, ali ni toliko tesko da se ne proba i istraje.
Svako je svoj najveci izazov.

Hvala na citanju i komentaru




Молим и други пут

Из личног искуства говорим. Ми смо ти који дајемо величину или важност нечему, тако је и са страховима, депресијом, било којом тешкоћом, наравно и са оним што сматрамо лепим. Тако да први пут када се особа тргне и схвати да су то само илузије нашег Ега касније иде лакше. И мора да се вежба, као и мишићи...

Јеботе патак !
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:37 18.04.2017

Re: Поздрав блогоколегинице!

sasaminijature

Из личног искуства говорим.


Svi mi govorimo iz licnog iskustva. Koje je, naravno, univerzalno

I dalje se slazem. Redovno vezbanje misica svih vrsta je neophodno.
Nagrade su nekad manje, nekad vece, ali uvek dobre.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana