Izjave u predizbornoj kampanji uvek nas iznova zadivljuju svojom glupošcu. Nikako da se načudimo njihovoj vitalnosti. Neke od inventivnijih se ovih dana odnose i na Zemun.
Državna televizija je otoič u emisiji "Šta radite bre?" zabeležila trenutak sa beogradske konvencije DSa,G17+& comp kada je neko iz publike Tadicu doviknuo "A Zemun?" pošto je isti, nabrajajucu opštine beograda, izostavio Zemun. Zatim je kandidat DS & co za gradonačelnika Beograda, Dragan Ðilas, izjavio da je Zemun "bio evrospki i pre 150 godina", našta su radikali u svojim tabloidima ogovorili "istinom" da je tada, kada je Zemun bio evropski, on ustvari "bio porobljen".
Mislim da ova tema zaslužuje veću pažnju javnosti zato što se u njoj sagledava suštinski različit odnos prema prošlosti i buducnosti, pogotovu zato što što je izborna dilema upravo tako postavljena: Evropa ili Kosovo. Buducnost se planira sa ili bez Evrope; sa ili bez kosova. (rezultat može biti i bez evrope i beze kosova, cenim)
Dakle, radikali kažu da je Zemun bio u "ropstvu pod okupacijskom vlasti Austro - Ugarske, tamnice naroda". Većina nas zna da je, dok je bio pod okupaciom, u Zemunu rođen, živeo i radio Dimitrije Davidović, utemenitelj srpske štampe i i pisac prvog srpskog "Sretenjskog" ustava", evropskog i republikanskog, o čemu smo na ovom blogu pisali, a koji se danas slavi kao državni praznik; odrastao Branko Radicević a u Zemunu su 1850. godine štampana celokupna dela Dositeja Obradovića u 10 knjiga, među kojima za ovu priliku treba izdvojiti “Sovjete zdravoga razuma”.
Moglo bi se do Vaskrsa a i šire nabrajati šta je sve svojim evropskim ugledom Zemun doprineo Beogradu & Srbiji koji su u to isto vreme bili, kako to patriote vole da kažu " u viševekovnom otomanskom ropstvu". Znači imamo dva ropstva- jedno otomansko u Beogradu i jedno evropsko u Zemunu. Nekako se u Srbiji živelo u ta dva carstva i dva ropstva i po radikalima izgleda da je bilo bolje ovima u Šumadijii i Beogradu pod otomanskim carstvom nego u Zemunu i Zemuncima pod evropskim. Ništa što je Zemun pomogao Beogradu i Srbiji da se reši svoje siromašnosti i otomanske zaostalosti, to se po njima ne računa. Očekujem da će uskoro biti postavljeno pitanje i ko je zapravo tu bio porobljen i potlačen?
Jedan od razloga za ovakvo tumačenje, po meni, leži i u delu pravoslavnog klera koji još uvek živi srednjovekovnu mržnju prema zapadu i Evropi od koje vuče traume još od Vizantijskih vremena. Ta današnja mržnja je utemeljena u (obostranom) nacionalizmu koji je jednu religiju rascepio na istok i zapad, na katoličanstvo i pravoslavlje, čija je prva žrtva zapravo bio Isus Hrist. Ta mržnja prema Evropi je i prevagnula kada se u sudbonosnim trenucima Srbija opredelila za Vizantiju, smatrajući da je bolje biti pod Turcima nego sa katolčkom Evropom.
Pričali su mi ljudi koji su 2002. god prisutvovali prvom času veronauke u zemunskohj osnovnoj školi " Lazar Savatić", da je vladika Atanasije Rakita svoju besedu započeo napadom na Dositeja Obradovića i njegovu prosvetiteljsku izdaju. Svi srpski nacionalisti i patriote dosledno idu tim putem, pa se ne treba iznenaditi ako se krene sa ukidanjem naziva ulica i ustanova koje nose Dositejevo ime. Za njih je Dositej izdajnik, ali najveći neprijatelj je “europsko prosvetiteljstvo” koje oni suprotstavljaju takozvanom “pravoslavnom prosvetljenju”. Takve ideje u Zemunu zagovaraju sveštenik Zelen, blizak rođak Karadžiceve žene Ljiljane Zelen Karadžić i Boža Bakajlic koji je, osim što je prvosveštenik Bogorodičine crkve u Zemunu, i sekretar beogradske eparhije .
Suštinsko pitanje da li je Zemin bio tamnica naroda nije samo istorijsko nego vidimo da je postalo i političko pitanje koje treba na predstojećim izborima da opredeljuje birače kako će glasati. Da je kulturni procvat srpskog naroda u okviru Autsro- Ugarske i njegov doprinos obnovi Srbije u udžbenicima istorije vrednovan na vreme i kako treba verovatno sada ne bismo imali problem ove vrste. Kada danas, na početku 21 veka treba da se opredeljujemo da li smo za Evropu ili ne, naši gradani bivaju u kampanji tom "dilemom " sluđivani od strane tzv patriota.
Nekada je Zemun bio u Evropi, a Beograd na "Orijentu". Sticajem poltičkih zbivanja danas su se stvari obrnule: Zemun je ostao zaglavljen na istoku a Beograd polako korača ka Evropi. Svoju evropsku tradiciju Zemun je stvarao skoro dva veka nesebično pomažuci Beogradu na svom putu kulturnog procvata u koga je naš grad krenuo posle viševekovnog zagliba na "orjentu". Izgleda da je došlo vreme da Beograd vrati dug Zemunu i da ga vrati u Evropu.
Beograd treba da da pravo Batajnici, zemunskoj mesnoj zajednici od 50.000 stanovnika, naselju koje postoji dva i po veka, da postane opština, bez obzira na ishod predstoječih lokalnih i beogradskih izbora.
Ako se kampanja za lokalne (i repubiličke) izbore zasniva na osnovnom pitanju hocemo li u Evropu onda biračima treba govoriti da su Zemun i Beograd već tamo bili i da , ruku pod ruku, grade evropsku tradiciju već 2 veka.