Ima i onaj trenutak u kasno popodne kada, dok skupljate stvari na nekoj od bezbrojnih mediteranskih plaža, primetite koliko čudnu toliko i interesantnu stvar. Da je pored mnogih hotela, pansiona i restorana na promenadi u prvom planu - kazino. Sad, naravno da nećete tamo i otići (dobro, neki možda i hoće), ko zna zašto, ali dobrim delom možda i zbog čuvene kockarske kletve - po kojoj kuća uvek na kraju dobija.
Zašto? Sad, možda bi se deo odgovora mogao pronaći upravo na prvom mestu na kome bi ga i trebalo potražiti - u razlogu zašto ljudi tamo uopšte i zalaze. Opet, neki drugi bi rekli da iza pomenute činjenice stoje hiljade sati i milioni dolara uloženih od strane vlasnika kako bi kazino upravo i postao to što jeste - siguran izvor prihoda. Zanemarimo za trenutak i to što kockarnice širom sveta dobar deo prihoda svakodnevno ulažu u sprečavanje mušterija da varaju. Jer, pravi razlozi leže na potpuno desetom mestu - u matematici.
Naime, suštinu priče predstavlja to što svesno ulazite u kuću u kojoj važe pravila nameštena tako da daju prednost, kome drugom do gazdi. Sad, očigledan primer za ugrađenu prednost kockarnice predstavlja - igra ruleta. Jer, u njemu je, na primer, najveća premija koju možete dobiti 36 prema 1. Ali, brojeva na ruletu ima 37 (negde i 38, u vidu nadaleko poznatih „0" i „00"). Što znači da bi realno maksimalna kvota trebalo da je 37 ili 38, a ne 36. Sad, ova volšebna razlika od 1 ili 2 poena upravo i predstavlja izvor profita kazina (koji se za rulet procenjuje na 5-6% ukupnog prometa, kada se sve varijante dobitaka uzmu u obzir).
Naravno, pomenuta igra verovatnoća ne može doći do izražaja nakon jednog ili dva okreta ruleta. Ali, neminovno dolazi nakon 200 ili 300. Opet, isti rezon važi i za ostale igre, gde ugrađena prednost kuće (koja je u ruletu 5%, a 0,5% u ajncu) varira od slučaja do slučaja, ali je uvek prisutna - te otuda i prihod kockarnice. Sad, na žalost mnogih, isti princip, po svoj prilici, važi i za druge vrste kockanja, uključujući, naravno, i sveprisutne kladionice.
I šta bi onda mogao biti osnovni zadatak kazina ili kladionice - to da vas što duže zadrži da igrate, kako bi sa što većim brojem vaših pokušaja proradila njihova matematika, odnosno, njihova prednost ugrađena u pravila igara. Sad, tu se kockarnice koriste bezbrojnim trikovima - od rasporeda mašina i stolova, do nagiba podova, kako bi igrači izgubili koncept prostora i što duže cirkulisali između različitih mesta za kockanje. Takođe, tu su i specifično osvetljenje i ventilacija prostora, uz neizbežni alkohol, pri čemu se izgleda dobrim delom gubi i koncept vremena, te se duže i igra. Jer, sve veći broj vaših pokušaja upravo i predstavlja prilično siguran način da kuća dođe do svoje zacrtane dobiti.
Sad, jedino što vam izgleda preostaje jeste da odete dok ste nekom pukom srećom još uvek u prednosti, i da, kako stvari stoje, ipak ne pokušavate da nadoknadite izgubljeno. Opet, nije zgoreg napomenuti i to da Kneževina Monako svim svojim rezidentima striktno brani ulazak u lokalne kockarnice, tako da Ringo Star i Žil Vern ne bi mogli da se kockaju na rivijeri ni da hoće.
Na kraju, neko bi rekao da pravilo po kome je kuća uvek na dobitku ponekad važi i izvan kazina. Na primer, i država mu neretko dođe kao neko ko uvek na kraju dobija, u odnosu na, između ostalih, i mnoge koji se kockaju sa njenim pravilima i zakonima - ali, izgleda i generalno. Ili čak i dalje, i čitav svet i život mu deluju kao kuća uvek na dobitku, uprkos raznoraznim pojedinačnim ekskurzijama i eksperimentima.