Budućnost| Društvo| Ekologija| Planeta| Politika

Зашто нема више хероина у Србији?

Srđan Fuchs RSS / 14.08.2017. u 10:41

Зато што има кокаина.

 

 Koliko se Srbija radi kokainom

_MG_1564-copy.jpg?crop=1xw:0.8359375xh;center,center&resize=360:*

 

 

STEFAN VESELINOVIC

 

 

Deluje kao da se šmrče svuda – od osamnaestih rođendana pod šatrom, preko svih mogućih klonja, do biznismena u beogradskom noćnom životu i žurki na jahtama. Da li je zaista tako?

 Kokain. Najbrži put od potpune euforije i zaljubljenosti u sebe do najvećeg mrzitelja sopstvenog lika i dela. Filmovi, pesme i knjige preneli su bezbroj priča o usponima i padovima koje je pružao telima i životu široke lepeze korisnika – od vikend ratnika i zavisnika, preko umetnika, kriminalaca i političara, sve do čitavih država u Južnoj Americi na čije sudbine građana direktno utiče. U jednom trenutku je izvlačenje pola grama u cugu bila najbolja ideja u tvom životu, u sledećem kuneš sebe što si uopšte uzimao kad si klošar i nemaš para za još. Dok sa one druge strane, u jednom trenutku držiš svet na dlanu, u sledećem te policija upuca na krovu barake, neurednog i bosog, posle višemesečnog skrivanja po rupama. Kokain.

 

 Dugo je kokain važio za vikend-drogu, odnosno otrov koji bira elita. U većim gradovima Srbije pojavio se sedamdesetih godina, upravo kao droga ovdašnje "elite". Početkom devedesetih, u dnevnom listu Politika zabeležena je i čuvena čitulja povodom smrti Pabla Eskobara, kriminalca, narko-bosa i bandita, čiji je život bio inspiracija za nedavnu ekranizaciju hit serije Narcos, a čijom zaslugom su se Južna i Severna Amerika, kao i Evropa, navukle na kokain.

 

Devedesetih u Srbiji, kokain je važio isključivo za drogu tadašnje elite – koju su u to vreme činili estradni, turbo-folk zabavljači, kriminalci i političari. U vreme kada se živelo od tri nemačke marke, retko ko je sebi mogao da priušti luksuz kakav kokain jeste. Danas, dvadesetak godina kasnije, slika u Srbiji je potpuno drugačija i retko kada ćete čuti da korisnici kokaina mogu da se odrede generacijski, klasno, socijalno ili ekonomski. Ukratko, deluje kao da se šmrče svuda – od osamnaestih rođendana pod šatrom, preko svih mogućih klonja, do biznismena u beogradskom noćnom životu i žurki na jahtama, pored bazena (kako već to izgleda na spotovima). Da li je tako?

- Koristim ga isključivo u gradu i izlascima. Imam ga po nešto nižoj ceni od koje se obično prodaje danas, od 80 do 120 evra za gram. Naravno, retko kada imam sama dovoljno novca za ceo gram zato što odvajam od sopstvene plate koja je minimalna. Najviše mi prija kada me digne iz mrtvih posle litara alkohola i vutre. Nekoliko linija i spremna sam za novu celodnevnu turu – otkriva mi dvadesettrogodišnja sagovornica koja je želela da ostane anonimna.

 Ona mi prepričava da često pri kupovini dobija informaciju kako je kokain koji uzima "najbolji koji se trenutno može naći u gradu." Da bih stekao bolji uvid u potražnju i klijentelu koja troši beli prah u Beogradu, došao sam i do čoveka koji je u igri . Pitao sam ga kako novogodišnje raspoloženje utiče na prodaju.

- Ljudi vole zimske čarolije, valjda je do toga. Ali svi se leraju. To nema veze sa klasom. Ljudi kad su pod pritiskom i kad je frka oko posla, života, vole sebi da prirede malo luksuza, pa makar i na lastiš. Naravno da je to luksuz. Ali luksuz je i privatni trener. Kao i mnoge druge stvari – odgovara mi on ne baš u potpunosti otvoreno ali dovoljno da razumem na šta misli.

Na pitanje o ceni na veliko nije želeo da odgovori, a ulična je ista koju mi je pomenula i prethodna sagovornica. Od 80 do 120 evra. Kako za šta i kako za koga. Pitam ga da li ga nekada iznenadi tip ljudi koji dođe u nabavku.

- Ma kakvi, nema tu iznenađenja. To su sve očekivane pojave. Klinci, matorci, fudbaleri, manekenke, profesori, lekari. Ima svega – potvrđuje on tezu da koka više nije ekskluzivna droga.

Prema podacima Evropskog centra za monitoring droga, iz 28 evropskih zemalja, 17 miliona odraslih je tokom života koristilo kokain. Tokom prošle godine, bilo ih je 3,6 miliona. Među njima su većinom mlađi ljudi - od 15 do 34 godine - njih 2,4 miliona je koristilo kokain u Evropi. U Srbiji je istraživanjem Drugreporterautvrđeno da rekreativna upotreba psihoaktivnih supstanci kod mladih, na žurkama i u provodu, uobičajena u celoj zemlji – 55 odsto mladih ih koristi na žurkama i u klubovima, 34 odsto isključivo noću, a 14 odsto isključivo vikendom.

- Uzimam nekoliko puta dnevno. Uglavnom kada sam pod ogromnim pritiskom na poslu. Ma nemam pojma kako se snalazim za lovu. Za izlaske mi ne treba ništa, malo mi se kenja od izlazaka – kaže mi tridesetogodišnji sagovornik koji je takođe želeo da ostane anoniman.

On se baš ne uklapa u nijedan od postotaka koji se tiče mladih i noćnog života, pa ga pitam u čijem društvu obično "crta" i da li se nekada desilo da je koristio kokain sa nekim za kog je mislio da je nemoguće da se radi.

- U društvu prijatelja, za razliku od većine. Da, dešavale su se situacije koje nisam mogao da zamislim, ali zaista ne bih sada detaljnije o tome – odgovara mi on.

Pitam ga još samo da li se nekada pored prodaje i sam "navlačio".

- Ja sam radio oba i u nekoliko navrata sam se ozbiljno navukao na belo. Do te mere da je koka počela da me smiruje, a ne "uznemiruje" – objašnjava mi on.

U Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije i posle više pokušaja nisam uspeo da dođem ni do kakvog odgovora po pitanju kokaina u Srbiji. O količinama zaplena može se samo nagađati iz novinskih naslova crne hronike, pošto zvaničnih podataka nema. Zato sam odgovore podražio u kancelariji Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNDOC) u Srbiji, koji podatke dobijaju od zvaničnih vlasti. Prema njihovim informacijama, kokain u Srbiju stiže iz Južne Amerike, i uglavnom je namenjen zapadnoevropskom tržištu, gde je zarada mnogostruko veća.

U UNDOC-u mi kažu da je procenjena čistoća kokaina na ulici za 2014. godinu iznosila od 27 do 28 odsto, dok je u velikoprodaji i do 75 odsto. Odnos je sličan i u zemljama u regionu, poput Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore i Hrvatske. Za 2012. godinu je zabeleženo da se kokain najviše "sekao" benzokainom. Suštinski, to znači da je ovaj mnogo bolji od onog prethodnog samo zato što je pomešan sa nekom novom supstancom.

Tridesetdevetogodišnji Željko, čije je pravo ime poznato redakciji, prilikom posete bolnici za lečenje zavisnosti u Drajzerovoj mi jeispričao da je kokain prvo počeo da koristi kao vikend-drogu.

- E, kada sa vikend droge pređe u svakodnevnu, onda je strašno skupa. Ako pričamo o ciframa, za moju upotrebu trebalo mi je minimum 200 evra dnevno. A da bih za to zaradio, morao sam da dilujem. I kokain i svašta nešto – ispričao mi je.

Željkova borba sa kokainom duga je više od deset godina. Rekao mi je da se "sa našom policijom zna."

- Uhapsiće te dva, tri puta, a četvrti put ti ponuditi da radiš za njih, pa ti vidi - rekao mi je Željko.

Načelnica toksikološkog odeljenja na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA), prof. dr Slavica Vučinić mi kaže da je tokom 2015. godine zbog kokaina na njihovom odeljenju zbrinuto 25 pacijenata. Ovaj broj čini pedeset odsto od ukupnog broja ljudi koji su se otrovali psihoaktivnim supstancama.

- Za ovu godinu, do septembra, to je broj od 18 pacijenata. Znači, bližimo se broju od 25 i to je neki trend. Po procentu zbrinjavanja u Nacionalnom centru za kontrolu trovanja, kod nas uvek ide sledećim redosledom – heroin, marihuana, pa onda kokain – kaže dr Vučinić.

Podaci UNDOC-a sugerišu na veliki skok cena od 2012. do 2014. godine u Srbiji. Cena kokaina 2012. iznosila je između 50 i 80 evra po gramu, a u velikoprodaji između 36 i 45 hiljada evra po kilogramu. Dve godine kasnije, ulična cena dostiže i do 120 evra po gramu, a čak i do 50 hiljada evra po kilogramu.

Mnogi ovo objašnjavaju hapšenjem Darka Šarića iz Pljevlja, nezvanično najvećeg trgovca kokaina sa ovih prostora, 2014. godine. Balkanski kartel, poznat i kao "Balkanski ratnici," preuzeo je sredinom dvehiljaditihveliki deo svetskog kolača zvanog koka. Pod Šarićevim upravljanjem, ova grupa prokrijumčarila je tone kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Šarićeva ekipa je osuđena za šverc više od pet tona kokaina, ali Stevan Dojčinović, urednik istraživačkog portala KRIK i autor knjige "Šarić", kaže mi da je teško proceniti o kojoj količini se zapravo radi.

- Verujem da je višestruko veći iznos koji su oni prošvercovali, mada je i sama ova cifra fascinatna, zato što pričamo o periodu od nekih četiri godina, kada je zaplenjena ova roba. Njihova droga zaplenjena je i u Italiji, nešto i u Južnoj Americi, tako da kada sve to saberemo, možemo da dođemo do nekih deset tona za koje znamo. Ne bi me čudilo da su bili u stanju da u Evropu šalju i više od tone mesečno – kaže Dojčinović.

Pojava balkanske ekipe kao velikih igrača na tržištu kokaina, čini mi se, dovela je i do uverenja među korisnicima da, eto, i njihovi sunarodnici dobijaju najbolje od najvećih u igri. Stevan me uverava u surotno. On kaže da Šarićeva ekipa nikada nije radila na taj način, niti je trgovala u Srbiji. U Italiji, u Milanu, gde je policija prvi put otkrila postojanje grupe sa Balkana, nisu trgovali ni sa kim ko nije bio u stanju da kupi minimum 50 kilograma.

- U smislu zarade, kokain ovde nije primamljiva droga. Velike grupe ga i ne prodaju ovde. Možda puste nešto sitno, zato što postoje veliki kontakti i veze sa ljudima odavde i to nije neki veliki rizik da se rasturi preko huligana, i tako dalje – odgovara Stevan.

On mi kaže da je kokain Šarićeve grupe bio visokoprocentne čistoće, od 80 odsto. Oni koji u Srbiji kupuju, kupuju od većih grupa, ali dok stigne do krajnjeg korisnika, kokain se seče ko zna koliko puta i ko zna čime. Stevan smatra da, u odnosu na heroin u Srbiji, za kokainom nema velike potražnje.

- Ako pogledamo kokain i heroin, nebo i zemlja. Heroin je mnogo unosniji ovde gde postoji mišljenje da kokain koristiš ako si neka faca, provodiš se i živiš brzo. Ali ti on ne pruža ono što ti treba u Srbiji, u kojoj je realnost potpuno drugačija, i od koje se beži, recimo, heroinom. To potvrđuju i policijske zaplene, ako pogledate – među svom tom drogom, kokaina će biti i do deset puta manje – kaže on.

Moj sagovornik iz ulične igre nije u potpunosti saglasan sa tim da pomoću kokaina ne bežiš od realnosti. Bežiš, samo na potpuno drugačiji način od heroina.

- Kokain je zajebana stvar. Vrlo lako može da te ubedi da si neki jebeni direktor, mnogo bitan. A u stvari si daleko od toga. To je ono što većina mojih mušterija nije mogla da skapira – kaže mi on.

U Srbiji nam svako malo iz sveta estrade stignu novosti o pojavi kokaina među poznatima - ko je uhapšen, ko je uslikan razvaljen. Prema podacima UNDOC–a, u 2012. godini upotreba kokaina uticala ja na 0.1 odsto stanovništva Srbije od 15 do 64 godine. Ipak, subjektivni osećaj će biti potpuno drugačiji kada god ponovo vidimo još jednu omiljenu slavnu ličnost u TV studiju sa naočarama za sunce na licu. 

 

И, оклен њега? 

ВАЈС 

 



Komentari (101)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:52 19.08.2017

Re: ~

docsumann
a posebno mi bio interesantan dio o pacifističkom dijelu Cionističkog pokreta u vrojeme nastajanja jevrejske države, koji je za mene bio potpuna nepoznanica.



Fala, barba Djuk, podseti me da sam je pazario, evo, uzeo u ruke! E bre, kako ne znaš za left wing? Amos je jedan od vođa u njemu, kada Amos ode, zaista će nestati deo autentičnog Izraela! Odoh na Džudasa da nagrnem, thanks again for reminding me, barba, live Long and Prosper!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana