Sećate se ove devojčice?
Serijal bajkovitih priča o njoj se emitovao u vreme mog detinjastva, i sve sam odgledala onoliko puta koliko se to tad moglo.
Ona koja živi sama sa svojim životinjama, vesela i blesava, bila mi apsolutni idol odrastanja. I niko drugi pre ni posle nje. Nema šta tad ne bih dala da joj postanem slična.
Uživljavala sam se u svaku od tih priča onako skroz, kako to samo deca umeju, al nešto mi se javlja da je ključna stvar kojom me osvojila bilo što je sve rešavala samostalno i sama, često i uprkos okolini. Naravno da su joj na ruku išle posebne sposobnosti, al ipak je to lik izmišljen za decu.
Jednako koliko sam ovo volela, nisu me grejale priče o, što bi današnji klinci rekli, „ likušama" koje uvek spašava neko drugi. Njihovo je samo da budu dobre, lepe i trenutno u teškoj nevolji.
Posle se u životu pokazalo da ovakav stav nije popularan al ume da bude koristan.
Šteta što današnje devojčice nemaju priliku da upoznaju i Pipi. Možda bi se i nekoj od njih dopala.