Hiljade i hiljade kilometara prešli su razgovarajući i šetajući po Dugoj liniji između Male sirene i svetionika koji obeležava mesto za ulaz brodova u lučki bazen. Najčešće u vreme belih noći kad sumrak traje gotovo do ponoći, a sunce, ispod samog horizonta, preplavljuje grad prigušenom plavkastom svetlošću, U tim razgovorima rodile su se mnoge ideje koje će u potpunosti izmeniti dotadašnje poimanje sveta i materije. U istoriji nauke verovatno nije bilo tako bliske saradnje kao što je njihova, a svakako nije bilo plodonosnije. Ipak, jedan njihov razgovor u septembru 1941. je naglo prekinut. Naneta je strašna uvreda i to se više nije moglo ispraviti. Upravo taj nedovršeni razgovor imao je značajne implikacije u daljim globalnim zbivanjima.
Od kada se igra fudbal golmani imaju samo jedan zadatak - da odbrane svoju mrežu. Međutim, mladi golman fudbalskog kluba AB Kopenhagen sa početka prošlog veka, ne samo da je uspešno branio svoju mrežu, već je istovremeno ex capite vršio složene matematičke proračune o proporciji dimenzije gola i veličini terena, statistikom rizika da primi gol u zavisnosti od rasporeda i kretanja igrača u blizini kaznenog prostora, a posebnu pažljivo je pratio fudbalsku loptu, proračunavao njeno kretanje, obrtaje u vazduhu i putanje. Darovitost mladog golmana nije prošla nezapaženo i od najveće danske pivarske korporacije “Carlsberg” dobio je stipendiju za studij i usavršavanje, ali ne u fudbalu, već u fizici.
Nils Hendrik Dejvid Bor je 1911.g. na Kembridžu odslušao predavanja Ernesta Raderforda, šefa katedre Mnčesterskog univerziteta, o novom modelu atoma. Bio je toliko oduševlen tim modelom da je napustio Kembridž i nekoliko meseci gostovao kod Raderforda u Mančesteru. Inače taj brkati gorostas, Raderford, bio je vrsni eksperimentalni fizičar koji je prezirao teoretičare. Nemoj neko na mojoj katedri da bi pomenuo Vasionu, grmeo je, … a na to (relativnost) mi ovde uopšte ne obraćamo nikakvu pažnju dok radimo. Koliko god je Nils Bor bio zaljubljen u Raderfordov model atoma, teoretisanje bez ikakvih eksperimentalnih dokaza, nije mu bilo strano. Naoružan šiberom, olovkom, gomilom praznih listova papira, ključnim radovima Maksa Planka, Džejmsa Maksvela i Alberta Ajnštajna i, što je najvažnije, vanserijskim intelektom i velikom voljom, Nils je u jednom od mančesterskih potkrovlja, počeo da taraga za zakonitostima mikrosveta i, što bi rekao Ajnštajn, pokušavao da dokuči um Boga. Pošao je od najjednostavnijeg atoma, vodonikovog, u kome je zamišljao elektron kako kruži oko jezgra po tačno određenim putanjama i kako skače sa jedne na drugu putanju, zračeći pri svakoj promeni po jedan kvant energije. Da li mu je pomoglo iskustvo koje je stekao dok je stajao između stativa AB Kopenhagen i posmatrao putanje lopte, ne zna se pouzdano, ali nije isključeno. Bilo kako bilo, vratio se u Kopenhagen i u tri rada izložio svoju kvantnu teoriju atoma, kojom je zakucao još jedan ekser u kovčeg klasične fizike.
Nils je bio porodičan čovek i u harmoničnom braku sa suprugom Margaretom imao šestoricu sinova. Živeli su u lepoj i prostranoj kući koju je Nils, kao bivši stipendista, svetski poznati fizičar i Nobelovac, dobio na poklon od pivare Carlsberg. Kuća je pivovodom bila povezana sa fabrikom i na jednoj česmi teklo je najbolje pivo, koje su Nils i njegovi gosti mogli besplatno da piju u željenim količinama. Pored šestorice bioloških sinova Nils Bor je imao bar još toliko sinova kojima je bio mentor i uveo ih u tajne kvantne mehanike. Jedan od njih, Verner Hajzenberg, bio mu je posebno omiljen.
Hiljade i hiljade kilometara prešli su Nils i Verner razgovarajući i šetajući po Dugoj liniji između Male sirene iz Andersonove bajke i svetionika koji obeležava mesto za ulaz brodova u lučki bazen . Najčešće u vreme belih noći kad sumrak traje gotovo do ponoći, a sunce, ispod samog horizonta, preplavljuje Kopenhagen prigušenom plavkastom svetlošću, U tim razgovorima rodila se matrična mehanika, princip neodređenosti i Kopenhagenska interpretacija kvantne mehanike. U istoriji nauke verovatno nije bilo tako bliske saradnje kao što je bila Hajzenbergova i Borova, a svakako nije bilo plodonosnije.
A onda je počeo rat.
Nemačka je okupirala Dansku. Nils Bor je nastavio da živi u okupiranoj domovini i povukao se iz naučne i svake druge javnosti. Nobelovca Vernera Hajzenberga Wermacht je, već u prvim nedeljama rata, postavio na čelo istraživačkog tima za ispitivanje mogućnosti nuklearne fisije uranijuma za izradu bombe velike razorne moći. U septembru 1941.g. nemačka delegacija, u kojoj je bio i Hajzenberg, boravila je u Kopenhagenu. Vener je iskoristio tu priliku i posetio svog mentora i dugogodišnjeg prijatelja u njegovoj kući u Karlsbergu. Posle ručka dvojica starih prijatelja su, sa po kriglom piva u ruci, izašli u baštu da razgovaraju. Međutim, dijalog dvojice naučnika je krenuo pogrešnim pravcem, Bor se toliko naljutio da više nije hteo da razgovra i sastanak je prekinut. Njegova žena Margareta i prijatelji kasnije su potvrdili da je Bor bio toliko uvređen i gnevan da na rastanku starog prijatelja Hajzenberga nije hteo ni da pozdravi, a prisni saradnički odnosi nikada više nisu obnovljeni.
Taj događaj će u narednim godinama i decenijama biti predmet interesovanja i najzrazličitijih spekulacija obaveštajnih službi, naučnih krugova, istoričara i umetnika. Većina je saglasna da je razgovor između dvojice naučnika u Kopenhagenu imao istorijsku težinu, jer je saznanje o nemačkom nuklearnom programu, preko Nilsa Bora, dopire do ušiju Amerikanaca.
Posle rata, gotovo deceniju kasnije, dvojica Nobelovaca ponovo su se sreli u Nilsovoj seoskoj kući u Tisvildu. Pokušali su da analiziraju razgovor iz septembra 1941.g., ali gotovo ni oko čega nisu mogli ili nisu želeli da se slože. Čak ni oko toga gde se razgovor vodio - prilikom večernje šetnje po Dugoj liniji, u Borovoj radnoj sobi ili bašti. Posle izvesnog vremena, zabeležio je Hajzenberg u jednoj od svojih knjiga, osetili smo da više ne bi trebalo uznemiravati duhove prošlosti. Međutim, mnogi nisu delili Hajzenbergorov stav. U naučnim krugovima nastavljene su žestoke rsprave, sve do danas.
Zašto je Hajzenberg u septembru 1941.g dolazio u Kopenhagen?
O čemu su Bor i Hajzenberg razgovarali ?
Zašto se Bor toliko razgnevio?