Su odavno započete u ovoj ojađenoj i sve ojađenijoj zemlji! Neću vam reći ništa što već ne znate ali Repetitio est mater studiorum, što će reći nikad nije na odmet ponoviti i prisetiti se. Ili što reče moj sin: Horor filmovi su mala maca i komedije u odnosu na realnost u kojoj živimo! Korenitost je u Srbiji našla izuzetno/veoma/vrlo, pogodno tlo, da se izrazim oveštalom ali u ovom slučaju istinitom frazom. Naravno ja pod tlom ne podrazumevam samo zemljište, teritoriju, sve manju, zemljice Srbije, ne, pod tlom pre svega podrazumevam srpski narod i njegov mentalitet. E to zaista treba svećom tražiti i ubeđen sam nikad i nigde na svetu ne naći. Kod nas nikada nije važilo i neće: And now something completely different. Od Stefana Nemanje pa do današnjeg dana, samo je tehnologija napredovala, za srpski puk zvani narod, može se reći da sve više nazaduje, ako je to uopšte moguće. Zaglupljen i neobrazovan do bedasoće, ponaša se kao veliko stado ovaca pomireno sa sudbinom. Naravno to je pre i iznad svega posledica korenitih promena u obrazovanju i kulturi, koje su se sastojale u zatiranju bilo kakvog znanja iz bilo koje oblasti i konstantnom brisanju umnosti, znatiželje, radoznalosti u đacima/učenicima a bogami i prosvetnom kadru. Ko god misli svojom glavom a takvih je preostalo vrrrrllllo malo, opasnost je po državu i njen poredak. Onda se kao poručeno prisetim braće Arkadija i Borisa Strugackog koji u knjizi Teško je biti bog pišu: Nijedna država ne može da se razvija bez nauke... Bez umetnosti i opšte kulture, država gubi sposobnost za samokritičnost, počinje da pomaže pogrešne tendencije, počinje svakog časa da rađa licemere i podlace... I ma koliko prezirali znanje, ti sivi ljudi koji se nalaze na vlasti, ništa ne mogu da urade protiv istorijske objektivnosti - oni mogu samo da je koče ali ne mogu da je zaustave. Prezirući i bojeći se znanja, oni ipak neizbežno počinju da potpomažu to znanje da bi ostali na vlasti... Jer pogibeljan je za neprosvećene egoiste i fanatike porast kulture naroda u celom dijapazonu - od prirodnonaučnih istraživanja do sposobnosti čoveka da se divi muzici.
Korenite promene sa nisu tu zaustavile, ne, raširile su se kao polip obuhvatajući svojim pipcima svekolike oblasti života. Korenito, da ne kažem do korena, je raskopan Beograd, korenite su nezamislive gužve na ulicama glavnog grada, pre neki dan mi je trebalo više od pola sata da tramvajem pređem razdaljinu od Sava Centra do Hajata, ne veću od 400m., korenito se zida Beograd na vodi, pumpe, desetine pumpi danonoćno ispumpava vodu iz Savske obale, korenito se sprema, već postoji plan za uništavanje parka na Ušću, korenitost se ogleda i u: Gde god nađeš dobro mesto, tu fontanu posadi, što naturalno podrazumeva da se prvo noćom bagerom iskopa kovčeg sa posmrtnim ostacima Dimitrija Tucovića a onda sazida nepotrebna fontančina, izbageriše se cela terasa Pevca, ispločavi se i na ćošku se neimariše Fontana , mala kopija tz delijske česme u Knez Mihailovoj, korenito se za naše pare Beograd Novogodišnje ukrašava u oktobru, korenito se asfaltira Skadarlija jer bože moj, beslovesni narod ne zna da su Turci prvo asfaltirali a ondak ugrađivali kamen po kamen kaldrme, treba li o smanivanju plata i penzija uopće govoriti, to mu dođe kao Prohujalo s vihorom i ko bi sve nabrojao korenite promene koje nas zadešavaju svakominutno i koje će nas, sva je prilika uz ovakvo stanje duha nacije, još duuuuugo zadešavati.
Da ne zadirem duboko u prošlost, začetnica i inspirator korenitih promena koje su danas u veeeeelikom zamahu, bila je papučićeva žena, crno obojadisane slamnate kose sa neizbežnim plastičnim cvetom u njoj. Duboko u sebi svesna svoje mentalne i intelektualne minornosti, zlobno i pakosno je odlučila da ceo ovdašnji svet svede na mnogo niži nivo. Učinivši sve, ne prezajući ni od ubistava, da njen Kurta zajaše srpski narod, ubeđena da je to za vek vekova, bacila se na literaturu zasipajući nas svojim bolesnim i po stilu, pučkoškolskim bljuvotinama. Da bi što više prošrila uticaj, ćerki je osnovala radio i TV stanicu a onda i onom nekadašnjem rokeru koji se prefarbao u pink boju. Uništavala je i korenito zatirala svaku drugačiju misao, stav...koji se nije poklapao sa njenim tugaljivim, ljigavim i usranim blebetanjima.
Ni danas mi nije jasno zašto i kako se to serbskobeogradskočačanski puk sakupio u onolikom broju 5.oktobra...više se i ne sećam koje godine i uz svesrdnu pomoć kriminalaca svih provenijencija uspeo da svrgne njenog Kurtu!? I šta ondak biva? Zajahao je Murta, u njegovim osnovnoškolskim krugovima, poznatiji kao Buđavi. Dakle i sam ne malo iznenađen, postao je Kurta. Legalno i legalistički je uz odobravanje izabranih mu ortaka, podguznih muva, rešenih da se obogate po bilo koju cenu, poništio sve što je iole bilo valjano u Ustavu i zakonima i zamenio ih takvima kojih bi se postidela i najzaostalija srednjevekovna državica. Šteta koju je Buđavi i njegova ekipa napravio, nepopravljiva je za duži vremenski period ali lahko se može pripisati korenitim promenama. Ubistvo Zorana Đinđića, takođe!
Nego da se vrnem Kurti i Murti, oni su vrlo bitan činilac korenitih promena. Posle Buđavog, uzjahalo je još nekoliko Murti, postajući tako Kurte. I oni sami a bogami i svi njima bliski su se nafatirali za sledećih 300 godina! Šta se dalje dešava? Najzad je uzjahao inteligentni Kurta, godinama učeći od najboljih ali učeći i na greškama prethodnika. Dakle kako stoje stvari, nema šanse da Murta u skorije vreme uzjaše! Kurti ni u primisao ne dolazi da sjaše, niti ga zabole za tu tz narodnu mudrost, takorekuć, izreku. Kad zajašeš narod, o koliko je to udobno, na kraj pameti ti nije da sjahuješ. Istini za volju mi i nemamo Murtu. Setih se omiljenog mi velikog Hajnea koji u jednom delu knjige Le Grand piše: Jedan Berlinac videvši velikog kudravog psa u gostionici, upita: Čiji je to pas?, Odgovorismo mu da je to pas novog Alkibijada. A gde je sam Alkibijad, opet će Berlinac. Njega nažalost još nemamo, imamo samo psa!
Tako i mi imamo bezglavu gomilu ohahaj uistinu nafatiranih i jedan drugog mrzećih, razjedinjenih političara, Murti, koji su takođe na političkoj sceni brat bratu dvadesetpet, ako ne i više, godina, taman koliko i Kurta. A narod, puk? Ćuti, nema šta da jede osim po sendvič pred glasanje, glasa i umire. Pučina (narod) je stoka jedna grdna, dobre duše kad joj rebra puču, davno izreče/napisa, nekada naš a sada inozemni Vladika Rade poznatiji kao Petar II Petrović Njegoš.