Društvo| Gost autor| Kultura| Literatura| Umetnost

[92] Kolumne Tene Štivičić

bojan ljubomir jugovic RSS / 28.11.2017. u 20:54


"Profit je apsolutni Bog 21. stoljeća. I tu Boga nema, da tako kažem. Novcem koji nemamo kupujemo stvari koje ne trebamo, a da bismo živjeli u jeftinom izobilju čitavi kontinenti robuju plaćama od nekoliko centi za beskonačan radni dan. I dok tako izrabljujemo daleke zemlje, njihove izbjeglice zapljuskuju europske obale svojim malenim čamcima i 'prijete da unište naš način života'. Pa ih onda, kad možemo, šaljemo natrag u zemlje u kojima će ih za jaja objesiti njihovi diktatori koje toleriramo jer smo s njima u dilu o dijamantima, fosilnim gorivima i još sto čuda pomoću kojih, naprimjer, rade naši mobiteli. Oni koje mijenjamo svakih nekoliko mjeseci jer nam stvarno, stvarno trebaju novi."

Tena Štivičić

tena2.19268.jpgDobrim poznavaocima pozorišne scene Tenu Štivičić ne treba posebno predstavljati: ona je priznata hrvatska dramska spisateljica koja dugi niz godina živi i radi u Londonu i čiji su dramski tekstovi izvođeni na scenama brojnih renomiranih pozorišta širom regiona i Evrope. Za širu čitalačku publiku njena zaista impresivna biografija, koja uključuje mnogobrojne međunarodne nagrade i priznanja, biće ispisana na kraju ovog teksta u kojem ću se uglavnom baviti "sporednom" Teninom djelatnošću koja se sastoji u, sad već dugogodišnjem, pisanju kolumni za zagrebački ženski časopis "Zaposlena". Par tih tekstova su svojevremeno objavljeni i na Teninom blogu upravo ovdje na Blogu B92 krajem 2006. godine sa vrlo pozitivnim prijemom kod publike a vremenom su objedinjeni i publikovani kao zbirke kolumni "Odbrojavanje" (Profil, 2007.) sa predgovorom urednice časopisa "Zaposlena" Ane Gruden, "Vrag ne spava" (Profil, 2010.) sa pogovorom uglednog književnog kritičara Zdravka Zime i "Pepeljugino maslo" (Hena com, 2016.) za koju poznata književnica Dubravka Ugrešić kaže: "Tena Štivičić ovom knjigom pokazuje da je savladala majstorstvo kolumne."

    Već na samom početku, sa svojim prvim tekstom na temu ženskog pisma, najavljujući mogući sadržaj budućih tekstova, Tena se obračunava sa stereotipom ženskih kolumni najprije kao žena koja piše kolumne upravo ne želeći da se bavi tipičnim temama ukalupljenog "ženskog stila" pisanja poput seksa, cipela, koktela, šopinga i popularne psihologije već ono što slijedi može odlično da se dočara kao "britka i duhovita dekontaminacija naše stvarnosti" kiča i trača kako i stoji u podnaslovu njene druge zbirke kolumni. Bizarni amaterski porno snimak u kojem dva muškarca opšte sa djevojkom na planini Kozjak, koji kola čak i među klincima zagrebačkih osnovnih škola, tema je sledeće kolumne pod naslovom "Popuši mi ga malo - to rade svi fotomodeli", poslije koje slijedi smijela kritika Severine koja, kao veoma popularna pjevačica i uzor mnogim djevojkama i ženama, ipak ne čini mnogo da prosvjetljuje publiku koja ju slijedi kao gurua već se, umjesto da joj diktira ukus, savršeno uklapa u model idealne žene konzervativnog i patrijarhalnog društva kakvo je hrvatsko. Tekstom "Djeca poznatih - prokletstvo ili dar" Tena otkriva svoja razmišljanja i iskustva sa predrasudama, iz vizure ćerke poznatog zagrebačkog dramaturga, koje prate djecu poznatih još od najranijeg doba pripisujući njihove kasnije eventualne uspjehe u karijeri zaslugama uspješnih roditelja.

 Odbrojavanje.19265.jpg  Iako su prve teme "Odbrojavanja", recimo to tako, lokalnog karaktera, ubrzo se javlja i Tenina londonska vizura sa pričama i iskustvima specifičnim za njeno novo životno okruženje koje čitaocima sa ovih naših prostora, pa i onima koji imaju priliku da često putuju, mogu biti veoma zanimljive jer su pisane iz insajderskog, imigrantskog ugla. Na stranicama koje slijede, Tena opisuje kakve su razlike između tematskih zabava u Londonu i onih u Zagrebu, kako izgleda proljeće u dinamičnoj metropoli sa stresom, brzinom i nesigurnošću života u kojoj niko ne mari za osjećanja drugih, opisuje atmosferu u metrou u kojem se osjeća strah u vazduhu nakon terorističkih napada, kupovinu skromnog doručka u Tesco marketu u kojem prosjak priušti sebi obilniji obrok od imigranta koji ipak štedi za opušteniji provod u noćnom wine-baru, susret sa ksenofobičnim pijanim Englezom koji otvoreno poručuje došljacima da se vrate odakle su i došli, dugo čekanje u ogromnom redu pred imigrantskom kancelarijom i brojne druge stvari koje joj se događaju. U tekstu "Nasmiješite se, udaramo" približiće "kulturu" odnošenja mladih prema starijima u Londonu gdje postoji nova društvena igra djece "veselo šamaranje" (happy slapping) u kojoj klinci iznenada ošamare nepoznatu odraslu osobu i snimaju napad kamerom mobilnog telefona a potom video distribuišu širom razreda i škole a koji su sa druge strane, ukoliko dođe do ozbiljnijih povreda osobe koja recimo može da padne i dobije potres mozga, zaštićeni zakonom koji ne dozvoljava da se maloljetnici javno prozivaju.

    Kao pravi "TV-ovisnik", kako za sebe simpatično kaže, baviće se kritički nastrojena Tena i američkom TV serijom "Davsonov potok" (Dawson's Creek), tinejdžerskom sapunicom u kojoj je nivo "laži besramno visok i perfidno upakovan u 'ozbiljno' ruho" u kojoj mahom mladi muškarci u ostvarenim vezama odjednom pate od krize identiteta i traženja; zatim tv serijom o estetskim operacijama "Reži me" (Nip & Tuck) "sa neodređenim stavom čiji se likovi međusobno konfrontiraju oko toga gdje treba povući granicu, šta su prednosti, a šta mane [estetske hirurgije], prebacujući stalno simpatije gledalaca s jedne strane na drugu" kao i besmislenim televizijskim rijaliti šouom o estetskim operacijama brojnih žena u kojem se rigoroznom selekcijom biraju tri "sretnice", mahom ružne, sa adekvatnim stavom i ličnošću koje će putovati u Los Anđeles na šestosedmični boravak i tretman uljepšavanja estetskom hirurgijom koji, naposlijetku, daje kratkoročne rezultate.

    Londonski utisci i opservacije povremeno bivaju zamijenjeni prikazima susreta, kako sa neobičnim strancima koji dolaze na Zapad u potrazi za boljim životom, tako i sa domicijelnim stanovništvom Švajcarske (priča o župniku Peteru i njegovoj sedamdesetogodišnjoj "super-ženi" Beati) pisanim tokom Teninog šestomjesečnog boravka u bernskom kantonu, ili, pak, nostalgičnim zapisom o dugogodišnjem prijateljstvu između dvije porodice iz Zagreba i Beograda, otpočetom u djetinjstvu na moru u Komiži i paralelnim odrastanjem u polu-sobama stanova socijalističke gradnje koje upravo nestaju kao neka vrsta vremenske kapsule sa bogatom riznicom mladalačkih sjećanja.

    Kolumna "Swinging in the rain", koja mi je bila posebno interesantna u vrijeme dok sam pisao scenario za svoj kratki film "Swin[+]Ging" (2011.), onostranu horor komediju sa unatrag puštenim glasovima simpatičnih sestara Bogavac iz radijskih emisija (čiju saglasnost nisam tražio pa su kriptično "potpisane" na špici kao "ertseS" ili sestre čitano unazad), govori o seksualnim trendovima poput svinginga koji postaje popularan u Engleskoj jer ga upražnjava navodno milion i po Britanaca pripadnika srednje klase, koji vrlo često idu i na svingerske vikende u druge zemlje, poput Holandije, i razmjenjuju međusobno svoje bračne partnere sa potpunim strancima pa i u grupnim orgijama. Još zanimljiviji tekst "Pisac i kapitalizam" o bogatom društvu koje ulaže novac u umjetnost ali njeguje kulturu brzih ideja, u kojoj je veoma bitna tržišna vrijednost i isplativost umjetničkih projekata, nudi direktan uvid u borbu za finansijsku podršku realizaciji ideja i to, iz prve ruke, od dramske spisateljice koja nastavlja karijeru na Zapadu čije institucije imaju i zamke za mlade pisce poput programa za razvoj u kojem mogu, kao u limbu, godinama pisati verzije jedne te iste drame koja je u startu bila dovoljno dobra za izvođenje (kolumna "Grad s previše pisaca").

    Iskustva tokom putovanja vozom na relaciji Zagreb-Ljubljana prilikom kojeg se u susjednom kupeu stariji muškarac samozadovoljava gledajući u saputnice; pimp chic, ho(oker) chic, gangsta chic i ostali šik trendovi oskudnih oblačenja mladih žena petkom naveče u vjetrovitom i hladnom Londonu usvojeni uglavnom iz videospotova; ogroman broj zločina pogotovo među londonskim tinejdžerima koji se između sebe obračunavaju noževima, brojna pitanja koja se javljaju tokom prenapornog iskustva, koje se teško može nazvati odmorom, sa Strancem (kako Tena naziva svog budućeg supruga) u Hrvatskoj - još su neke od obrađenih tema, koje u prvoj knjizi "Odbrojavanje", zbirci od ukupno 39 kolumni na 159 stranica, dosežu vrhunac u potpuno neobičnom tekstu "Ravnopravnost 2:5", inače mom favoritu, sastavljenom iz dva kratka dijela: dok se u prvom, gotovo u egzaltaciji, priča o dostignućima savremene žene i šta sve žene danas mogu da rade, drugi dio je, kao kontrapunkt prvom, šokantan opis monstruoznog ubistva jedne i, velikim čudom, preživljavanja druge djevojke, koje su mučene od strane pet gangstera u malom engleskom gradu Redingu.

19267.jpg    Druga knjiga "Vrag ne spava", na čijem početku Tena objašnjava šta to odbrojava i zašto joj se kolumna u časopisu "Zaposlena" zove "Odbrojavanje" još je obimnija i bogatija zanimljivim temama i sadržajem sa ukupno 41 kolumnom na 190 stranica. U trenutku obilježavanja četrdesetogodišnjice legalizacije abortusa u Velikoj Britaniji kada poglavar Rimokatoličke crkve u Škotskoj javno poziva na oštru osudu te 'zle rabote' poredivši je sa masakrom djece u Dunblaneu, Tena će napisati kolumnu "Vrag koji ne spava" po kojoj će druga zbirka dobiti ime. Pošto joj njen Stranac pokloni Luj Viton (Louis Vuitton) tašnu, kojoj se ona obraća kao L.V., čije vlasnice možete sresti uglavnom u određenim kvartovima u Londonu, u Zagrebu će spisateljica uočiti da je nose mnoge žene bez obzira na godine, obrazovanje i socijalni status. O tome kako izgleda godišnji odmor gospođice Mrgud (kako sama sebe simpatično naziva) sa Strancem u "raju na Zemlji" na Maldivima, Tena će pisati u dvije sledeće kolumne da bi narednu posvetila tadašnjem trendu pisanja autobiografija koji iz svijeta polagano stiže i u Hrvatsku ("Stanovita grupa Il Divo napisala je autobiografiju pod imenom 'Naša muzika, naš put, naše riječi' u kojoj objašnjavaju kako su njih četvorica, za koje nikad nismo čuli, upoznali pregršt drugih ljudi za koje nikad nismo čuli i s kakvim su se onda problemima te grupe misterioznih ljudi suočavale."); zatim "praktičnoj primjeni" dirljivog dokumentarnog snimka Edit Piaf sa njenog poslednjeg koncerta u pariškoj Olimpiji koji firma Specsavers zloupotrebljava kao reklamu za svoje naočari kao i urnebesno duhovitom osvrtu na ponovno okupljanje boy benda New Kids On The Block ("Postoje, dakle, neki moji vršnjaci na ovoj planeti koji dvadeset godina čekaju da se ponovo okupe New Kids On The Block."). Jednako smiješna je i kolumna "Jutra" koja govori o raznim internet prevarama: o dobitku milionskog naslijeđa od strane pok. Fernanda Sergie Moralesa i pomoći afričkim milionerkama ili izvijesnom afričkom doktoru Wada Dadi u vidu ustupanja sopstvenog računa u banci da bi prebacili svoje bogatstvo iz diktatorske zemlje u dostupnu zemlju, koje nam svima ponekad stižu na e-mail adresu.

19273.jpg    Zatim slijedi par interesantnih pričica iz Hrvatske poput onih o fotografima Vrebačima koji koriste priliku na sahranama bližnjih da ulove ožalošćene ljude dok su zbunjeni i iscijede im novac kao i o ponašanju ljudi prilikom ulaska u tramvaj i neprekidnom korišćenju mobilnih telefona kada se promptnim odgovorom na svaku poruku nekulturno prekida sagovornik tokom večere. Zapravo, teme su brojne i inspirativne, nižu se lagano i pitko jedna za drugom u gotovo nepreglednom nizu jer "imamo posla" sa, sad već, četrnaestogodišnjim radom pisanja kolumni u redovnom ritmu jedne kolumne sedmično: o novom dobu i savremenim tehnologijama pomoću kojih je u svakom trenutku moguće druženje na socijalnim mrežama i forumima umjesto druženja sa prijateljima kojima se u zadnji čas otkaže susret putem SMS poruke, o filmu "Druga Bolenova kći" (The Other Boleyn Girl) o Ani Bolen, ženi kralja Henrika VIII zbog koje je raskrstio sa Katoličkom i osnovao Anglikansku crkvu i o mitu o lukavim i prepredenim ženama iz sjene koje glume tihe i pokorne družice a u stvari svoje muškarce vrte oko malog prsta, o fantomskim istraživanjima u medijima ("Svakoj se budalaštini lako može dodati malo legitimiteta ako joj samo prethodi to da su 'istraživanja pokazala'."), o skandaloznim propustima organizatora pozorišnog festivala Marulićevi dani da već nekoliko puta nagrađenu autorku čak i ne obavijeste o priznanju a kamoli joj plate avionsku kartu i prenoćište u hotelu da bi zasluženo prisustvovala svečanosti, o pojavi zakona koji spriječava engleska pozorišta da u reklamama za svoje predstave koriste citate izvađene iz konteksta ("'Uzbudljivo', naime, jest pisalo, ali u rečenici 'ako ste očekivali uzbudljivo, u ovoj predstavi to nećete naći.'"), o seriji "Seks i grad", o Fejsbuku i drugim socijalnim mrežama (i zašto ih ne koristi), o starim i novim prijateljicama, o dodjeli Oskara, o zvijezdi rijalitija Džejd Gudi (Jade Goody) - ukratko i grubo rečeno o svemu i svačemu. Prosto čitajući sve to i imajući na umu da "gospođica Mrgud" ipak primarno stvara (vrlo uspješne) drame, kao i brojne dramatizacije tuđih djela, ne možete da se otmete utisku da je potpuno uronjena u pisanje, da neprestano piše baš poput pasioniranog manijaka (kako to sama za sebe na jednom mjestu kaže) vodeći konstantnu "bitku protiv sveopšte medijske, intelektualne, estetske i moralne površnosti" kako stoji u opisu knjige na njenim zadnjim koricama.

    Uz Tenino ljubazno dopuštenje i uz moju ogradu da tekst koji slijedi nije uperen protiv blogera koji pišu pod pseudonimima (poznajući ih godinama na ovom mjestu, oni će se teško prepoznati u njenom razmišljanju) već razmatra jedan od fenomena savremene komunikacije - dakle "brižljivo njegovano" agresivno ponašanje o kojem su nedavno Beba i Bocvena pisale u komentarima - a koji je istina sad već pomalo i zastario (što primjećuje i uvijek aktuelna Tena u svom e-mail odgovoru) pojavljivanjem socijalnih mreža na kojima se neki ljudi, sa imenom i prezimenom, uopšte ne libe da itekako pišu surove gluposti pa čak upute i prijetnje smrću javnim osobama, prenosim u potpunosti sledeću kolumnu objavljenu u knjizi "Vrag ne spava":

Globalna anonimnost

    Većinu života provodim za kompjuterom. Rukopis mi je zakržljao, više ni razglednicu ne znam čitko napisati.
    Žalim se stalno da provodim previše sati pred ekranom i da ću jednoga dana sigurno osjećati poslijedice - ponekad mi se čak dogodi onaj kompjuterski 'high', glava mi zuji od suviše valova. A ipak, kad mi pukne veza u hipu me preplavi anksioznost - što ću sad ako ne mogu poslati mejl i, još gore, primiti ga od nekoga od ona dva milijuna ljudi s kojima sam u redovitom kontaktu?
    Dogodi se ponekad - kad moram ulupati nekoliko minuta između dvije scene, guglam ja i Tenu Štivičić. Nije to lako priznati, makar me mnogi uvjeravaju da to svi rade, da to rade i ljudi o kojima ništa i ne piše, a oni opet ispočetka pokušavaju, vidjeti, možda se nešto promijenilo. A danas, ako ćemo pravo, bilo bi pravo postignuće da o vama nešto ne piše.
    Sebe stvarno rijetko guglam. Treba se čuvati te zamke, istraživati svoj nasumično filtrirani virtualni život kad još ni u ovom realnom nisam u sve sigurna. Taman kad pomislim da se poznajem, pukne neko brvno i sve se opet poremeti. A u virtualnom životu drugi si ipak uzimaju tu slobodu da te poznaju, svakako bolje nego što ti sama sebe poznaješ.
    Guglala sam sigurno već sve ljude koje znam. Pa i one koje ne znam, a voljela bih upoznati. Sve imajući na umu nepovjerenje prema virtualnoj stvarnosti. Iako, naravno, kad naiđem na ljude kojima nisam sklona, sklona sam zanemariti nepovjerenje u tim situacijama. Ali sam toga i svjesna.
    Kopam ponekad i prčkam po raznim forumima. Ne uključujem se, ta mi je anonimnost nekako prljava. Ja se povodim davno usađenim povjerenjem u ljude, pa stalno zaboravljam koliko vole lagati. Virtualni prostor u kojem je laž dio identiteta nikad mi nije bacio dovoljno zanimljiv mamac.
    Ali zato čitam. Tuđe priče, tuđe svađe, tuđa sranja. Svega ima, naravno. Znamo svi da je internet demokratičan medij iako je malo demokratičniji za posjetitelja 1287 nego za nekoga s imenom, prezimenom i titulom. I najčešće se isključujem s osjećajem da tu ima smeća još malo više nego drugdje i, još gore, s osjećajem da su ljudi zlobni, vulgarni i krvoločni.
    Za probijanje kroz smeće potrebna je ogromna energija. I ponekad me, u mojoj opsesiji internetom, žestoko frustrira ta ucjena - da bih se njime koristila moram pristati na smeće. Koje mi šalju u inbox, koje mi bljeska sa svake stranice, koje mi inficira prostor. A onda, ustvari, shvatim da je to smeće nešto podnošljivije, iako dio istog paketa, od smeća koje u eter isipavaju Anonimni. Jasno, ima nekog dobra u anonimnosti, na neki način se lakše diše, pogotovo kad živiš u vremenu u kojem imaš osjećaj da te na svakom koraku snima neka kamera. Ali, istodobno, anonimnost je nepravedna prednost jednih pred drugima i najefikasniji način da se ljudima ukine odgovornost mišljenja.
    A virtualna stvarnost ipak nije paralelna stvarnost, ona je dio stvarne stvarnosti i na nju utječe.
    Pitam se, to se već dugo i neutješno pitam - tko su ti ljudi koji drugima prave spačke na internetu. Puste neku laž u nekom chat-roomu, na nekom blogu, kao da su prdnuli i onda zadovoljno gledaju kako se ona širi prostorom i zagađuje tuđe živote. Napisano se kad-tad prelije s ekrana u stvarnost. I onda oni imenom i prezimenom prozvani zdvajaju u svome stvarnom životu nad optužbama, opravdavaju se pred ljudima, partnericama, roditeljima i suočavaju sa logičnim pitanjem - zašto bi to netko rekao ako nije istina? Zato jer može. Sve što se ne usudite reći licem u lice kao XY, jer onda morate snositi posljedice, sve to možete ispljunuti tamo, jer neku Barbie ili X-mana nitko neće pozvati na odgovornost.
    I stvarno se već godinama pitam tko su ljudi koji sjede kod kuće uz kompjuter, ovako kao što ja sad sjedim i pišu komentare poput: "Trebalo ih je sve poklati kad je bilo vrijeme" (Srbe, op. a.) ili "Jebo bi ju" (mene, op.a.) Tko ste vi ljudi?
    Svi slabići ovoga svijeta imaju svoj prostor na internetu. Kad tako plutaju na virtualnim valovima, omeđene ekranom riječi, kao da su dobile ispričnicu. Kao, tamo su negdje. Nisu tu. A tu su.
    Svaka izgovorena riječ ima težinu.
    U ovom vremenu kad se sa smećem teško boriti, kad je zanimljivo jedino to tko je s kim spavao, kad je vijest u novinama fotografija na kojoj se nekoj poznatoj manekenki vide gaće dok izlazi iz auta, sve te pizdarije koje budale doma, zaogrnute svojom hrabrom anonimnošću, izlijevaju u eter, pridonose ovom potpunom porazu kriterija. Niti jedna veličina ne zaslužuje poštovanje ako postoji i najmanji tračak mogućnosti da krije neki prišt koji bi lijepo izgledao na fotografiji.
    Svaka tema, svaki razgovor, svaki članak, nečije godine rada, nečija razmišljanja o životu, umjetnosti, kazalištu, filozofiji, neke riječi koje mogu barem na trenutak navesti na razmišljanje i ponuditi nešto, malo smislenije od trača, sve je to u hipu podložno srozavanju i poništavanju, jer se budale ispod članka najvulgarnijim riječnikom na pet strana mogu prepucavati je li osoba u pitanju Srbin ili Židov ili homoseksualac i šta bi se s njom i na koje načine trebalo napraviti.
    Možda sam ja, kao netko čiji je život u riječima koje pišem, na njih posebno osjetljiva. Ali iza svojih stavova i mišljenja trebalo bi biti u stanju stajati s punim imenom i prezimenom. U protivnom je svaka diskusija besmislena.
    I, na kraju krajeva, nekako ipak treba sa sobom i sa svojim postupcima živjeti. Sa svakom izrečenom riječju, sa svime što napraviš treba, na kraju, mirno spavati. Ili možda ne treba. Možda se umjesto spavanja može visjeti na internetu.


Ostale izabrane kolumne objavljene u spomenutim knjigama, kao i recentniji Tenini tekstovi (poslednji je objavila prije tri dana), mogu se pročitati na blogu na njenoj zvaničnoj web stranici.

I na kraju obećana biografija:

tena-stivicic-1.19272.jpg    Tena Štivičić (1977), rođena zagrepčanka, ćerka uspješnog dramaturga Ive Štivičića, autora ponajprije mnogobrojnih scenarija za televizijsku produkciju poput antologijske TV serije "Kuda idu divlje svinje" (1971.), kreće "očevim stopama" i po završetku jezičke gimnazije upisuje se na odsjek za dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon što se nešto ranije pojavljuje u spotu za popularnu pjesmu "Apokalipso" Darka Rundeka, tokom treće godine studija Tena piše svoju prvu značajniju dramu "Nemreš pobjeć od nedjelje" (1999.) praizvedenu u produkciji Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) koju prate brojna pozorišna izvođenja, radio produkcije i publikacije u različitim evropskim zemljama te ostaje do današnjih dana jedan od njenih najizvođenijih komada. Sledeća drama "Dvije" (2002.), kojom diplomira na akademiji, prvi put je izvedena 2003. godine u produkciji beogradskog Atelja 212 i predstavlja prvu noviju hrvatsku dramu izvedenu u Srbiji nakon raspada bivše Jugoslavije. Pored nagrade publike na festivalu Marulićevi dani u Splitu hit komad "Dvije" doživljava brojna izvođenja uključujući i izvođenje u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu (HNK).

    Nakon diplomiranja 2002. godine, Tena prelazi u Englesku u kojoj nastavlja svoje školovanje na koledžu Goldsmits Univerziteta u Londonu gdje magistrira dramsko pismo i biva pozvana na šestomjesečni stručni boravak kao gost-umjetnik u kantonu Bern u Švajcarskoj. Negdje u to vrijeme, počinje da redovno piše i svoju kolumnu za zagrebački ženski časopis "Zaposlena" u kojoj daje osvrt na brojne aktuelne teme i fenomene sadašnjice a tekstove će nekoliko godina kasnije objediniti u knjige "Odbrojavanje" (2007.), "Vrag ne spava" (2010.) i "Pepeljugino maslo" (2016.).

    Inspirisana svojom prvom godinom života u Londonu gdje i danas živi, Tena piše dramu "Fragile!" (2004.) koja prati živote potpunih stranaca i imigranata u engleskoj prestonici koji se bore da opstanu u metropoli. Drama je praizvedena u produkciji slovenačkog teatra Mladinsko Gledališče iz Ljubljane i proglašena je za najbolje pozorišno ostvarenje 2005. godine dobivši kritička priznanja širom Evrope poslije kojih su uslijedila brojna izvođenja poput onih u londonskom pozorištu Arcola Theatre, zatim na četvrtom kanalu BBC radija a potom i na brojnim pozornicama širom Evrope. Drama je osvojila nekoliko nagrada uključujući Evropsku autorsku nagradu i Nagradu za inovativni dramski tekst na pozorišnom festivalu u Hajdelbergu (Heidelberger Stückemarkt) 2008. godine.

19269.jpg    Njena sledeća drama, "Krijesnice" (2007.), razvijana je u studiju HNK a praizvedena u ZKM. Ova takođe nagrađivana predstava izvođena u nekoliko zemalja, otvorila je festival Novi komadi iz Evrope (Neue Stücke aus Europa) u Visbadenu 2008. godine a takođe je prevedena na brojne jezike i publikovana u respektabilnom stručnom berlinskom mjesečniku "Pozorište danas" (Theater Heute). Drama "Nevidljivi" [Invisible (2011.)] u čijem je središtu radnje londonski par naizgled savršenog života koji isprepleću sudbine imigranata koji su u London došli da pronađu bolji život, igraće se širom Engleske tokom 2011. i 2012. godine a prema kojoj će Tena napisati i scenario za istoimeni film u režiji oskarovca Danisa Tanovića koji je u pripremi. Poslednja drama "Tri zime" (2015), koja prati istoriju jedne zagrebačke porodice tokom četiri generacije kroz turbulentni XX vijek u Hrvatskoj, izvođena u Nacionalnom teatru u Londonu u režiji Hauarda Dejvisa (Howard Davies) dočekana je sa velikim kritičkim odobravanjem i osvojila je prestižnu njujoršku nagradu Suzan Smit Blekburn (Susan Smith Blackburn Prize) za 2015. godinu koja se dodjeljuje dramatičarkama koje pišu na engleskom jeziku. Slijede potom produkcije predstave u Sloveniji a zatim i u HNK u Zagrebu koja postaje instantni hit i spada u red najposjećenijih predstava HNK u poslednjih 20 godina.

    Tokom godina, Tena je učestvovala i u nekoliko internacionalnih koautorskih projekata poput drame jednočinke "Goldoni Terminus" (2007.) napisane za omnibus drama za Venecijansko bijenale, zatim "Sedam dana u Zagrebu" (2009.) u sklopu pozorišnog projekta "Orijent ekspres" Evropske pozorišne konvencije kao i projekta "Evropa" (2013.) u produkciji Birmingemskog repertoarskog teatra (REP), Zagrebačkog kazališta mladih, Poljskog teatra u Varšavi (Teatr Polski) i Gradskog pozorišta u Drezdenu (Dresden Staatstheater). Pored sopstvenih drama, Tena je napisala i brojne dramaturgije postojećih komada inostranih autora poput "Bliže" Patrika Marbera (Closer, Patrick Marber) za Kazalište Gavela, "Oblik stvari" Nila Labuta (The Shape of Things, Neil LaBute) za Malu Scenu, Brehtov "Otporni uspon Arturo Uia" (The Ressistible Rise of Arturo Ui, Bertold Brecht) za Kazalište Ulysses i balet "Mačak u čizmama" u produkciji HNK. Kao dramaturg dva puta je sarađivala i sa svojim ocem Ivom Štivičićem na njegovim dramama "Pijana noć 1918." prema priči Miroslava Krleže i "Šekspir u Kremlju" koja je praizvedena u Kazalištu Ulysses ljeta 2013. godine.

    Tena piše na engleskom i hrvatskom jeziku. Udata je za škotskog glumca Daglasa Henšala (Douglas Henshall) sa kojim ima ćerkicu Anju (kako se zove i jedan od ženskih likova iz njene drame "Dvije", prim. B.) i sa kojim se pojavljuje u britanskom igranom kratkom filmu "Nasilnici" (Bullies) Vesne Čudić iz 2007. godine.

 

 

Atačmenti



Komentari (105)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

narcis narcis 21:09 28.11.2017

uh

preopširno, malo si preterao sa recenzijama. jedna bi bila dovoljna pa kog interesuje nek sam čita.
meni je dobro došao taj uvod u njenu biografiju jer sam već čuo, a verovatno nekad negde i pročitao nešto od nje, mislim da je bio neki link na frasbruku i neka priča oko nje. daklem fala za dodatno znanje, ali brate preopširno za blog.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:26 28.11.2017

Re: uh

narcis
preopširno, malo si preterao sa recenzijama. jedna bi bila dovoljna pa kog interesuje nek sam čita.
meni je dobro došao taj uvod u njenu biografiju jer sam već čuo, a verovatno nekad negde i pročitao nešto od nje, mislim da je bio neki link na frasbruku i neka priča oko nje. daklem fala za dodatno znanje, ali brate preopširno za blog.


Idi čitaj Blic!

Šalim se naravno, okej, primjedba stoji, hvala.
anonymous anonymous 21:45 28.11.2017

Re: uh

narcis
preopširno, malo si preterao sa recenzijama. jedna bi bila dovoljna pa kog interesuje nek sam čita.
meni je dobro došao taj uvod u njenu biografiju jer sam već čuo, a verovatno nekad negde i pročitao nešto od nje, mislim da je bio neki link na frasbruku i neka priča oko nje. daklem fala za dodatno znanje, ali brate preopširno za blog.


Nije preobimno za blog.

Možda za ponekog lenjog blogera.


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:17 28.11.2017

Nešto mi je

editor 'zabagovao', ne mogu da ubacim sve fotografije u tekst. Pokušaću ga opremiti kasnije.
nask nask 22:08 28.11.2017

Re: Nešto mi je

... kad je vijest u novinama fotografija na kojoj se nekoj poznatoj ...


Pa nemoj da ubaciš baš sve fotografije. Budi džentlmen.


A virtualna stvarnost ipak nije paralelna stvarnost, ona je dio stvarne stvarnosti i na nju utječe.


Granica više ne postoji, sve je to postalo jedna te ista "stvarnost", mada meni se nekako čini da je u ovoj novijoj "stvarnosti" manje istinskog "smeća" nego u onoj "staroj".
anonymous anonymous 21:50 28.11.2017

Довољна ми је била....

...и само једна прочитана реченица...па да осетим велико поштовање према списатељици Тени Ш.


Али, да ипак не остане само на томе, да подвучем :

I, na kraju krajeva, nekako ipak treba sa sobom i sa svojim postupcima živjeti. Sa svakom izrečenom riječju, sa svime što napraviš treba, na kraju, mirno spavati. Ili možda ne treba. Možda se umjesto spavanja može visjeti na internetu.


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 22:29 28.11.2017

Re: Довољна ми је била....

...и само једна прочитана реченица...па да осетим велико поштовање према списатељици Тени Ш.


Pa da, jeste, iskreno rečeno nisam kritičar, uglavnom pišem na blogu o stvarima koje mi se onako dopadaju, za koje smatram da su dobre - a ako, po mom mišljenu, nisu valjane - uopšte ih se ne dotičem niti ih spominjem. Tena, naravno, ima baš razvijeno kritičko mišljenje i u knjigama su brojne teme koje elegantno "secira"

Samo da kažem i to da sam malo hendikepiran što se tiče predstava - nisam imao prilike da gledam niti jedan njen komad ali imam prvu knjigu drama, tako da sam pročitao te njene, uslovno rečeno, prve tri drame. Ako je neko gledao "Dvije" u Ateljeu 212 - nek prijavi.


Možda se umjesto spavanja može visjeti na internetu.


Pogotovo ako radiš za Australiju +8 vremenska razlika, u ponoć lagano kafica, njima tamo 8 ujutro, čujete se za korekcije i udri po AI ili koji softver se koristi. Tamo negdje oko četvorke, pauza, prosurfaš po netu da nađeš Đakometijevu "Palata u 4 ujutru" i osmotriš je malo jer, kažu, tad se najbolje kuži.
bocvena bocvena 23:00 28.11.2017

Re: Довољна ми је била....

koala, bojane, što ulažeš ozbiljan napor da pišeš o temama koje te zanimaju.
nimalo blogerski:)
(tenu znam samo po čuvenju, sutra čitam po linkovima)
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 01:08 29.11.2017

Re: Довољна ми је била....

bocvena
koala, bojane, što ulažeš ozbiljan napor da pišeš o temama koje te zanimaju.
nimalo blogerski:)
(tenu znam samo po čuvenju, sutra čitam po linkovima)


Haha, raspisao se kao tipični marginalac iz provincije "navučen" na umjetnost i kulturu koje je, nažalost, sve manje i manje (posebno u provinciji - što može biti tema za posebni blog zbog ljudi koji se i dalje ipak bore za kulturne sadržaje) ali na svu sreću tu je senjor Internet

Mali kuriozitet, budući da sam napisao kratku priču koja ima veze sa Tenom, registrovao sam se na blog (tada drupal) kada se ona pojavila ovdje - samo da postiram tu priču kod nje u vidu komentara. I tako, ostadoh ovdje godinama

Inače, ima jako mnogo tekstova u regionalnim medijima o njenim pozorišnim predstavama ali definitivno preporučujem njen sajt, koji sam linkovao gore u tekstu
c_h.arlie c_h.arlie 05:57 29.11.2017

Re: Довољна ми је била....

bocvena
koala, bojane, što ulažeš ozbiljan napor da pišeš o temama koje te zanimaju.
nimalo blogerski:)
(tenu znam samo po čuvenju, sutra čitam po linkovima)

Da.
Hvala svima autorima bloga na kreativnosti --- jer šta god da napišu, ja pronađem ono što me zanima.
bocvena bocvena 11:35 29.11.2017

Re: Довољна ми је била....

Haha, raspisao se kao tipični marginalac iz provincije "navučen" na umjetnost

neću ovo da čujem ni u šali. u vreme interneta provincija je samo u duši, a svi smo "njujorčani" po zajedničkim interesovanjima, razmišljanjima i željom da ih podelimo sa drugima.

(čitala sam i o linču, i o kjubriku, ali više nigde vremena za ovu komunikaciju posle objavljivanja bloga! pazi, sad moram da idem na disciplinski postupak, u svojstvu člana sindikata! hiperrealizam:)
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:43 29.11.2017

Re: Довољна ми је била....

Hvala Boco Naravno, šalim se. Pored brojnih mana, ima i provincija svojih draži i prednosti - poslednjih godina preferiram više rodni Prnjavor (ili Zvrnjdišville - kako ga zovemo) od Banjaluke u kojoj sam proveo 17 godina. Nisam vozač pa ne volim velike distance i obožavam da mi je sve na dohvat ruke što u BL nije slučaj. Ako me nešto od događaja interesuje (pozorište, izložbe, koncerti, filmovi i sl) bez problema odem jer to je relativno blizu. Sad više ne mogu da se zamislim da živim u velikom gradu poput Beograda - bio sam u gostima kod prijatelja Voje (iz grupe Hipnagoga slike) koji živi na Mirijevu a radi u Mitrosu u centru, naravno vozi se ali baš često ide biciklom na posao i nazad. Pravi samuraj
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:33 28.11.2017

Чудесно



Да, чудесно: цео низ флоскула недостојних одрасле и зреле особе. Једно дубинско неразумевање света, и његове механике.
c_h.arlie c_h.arlie 06:02 29.11.2017

Re: Чудесно

Predrag Brajovic


"Profit je apsolutni Bog 21. stoljeća. I tu Boga nema, da tako kažem. Novcem koji nemamo kupujemo stvari koje ne trebamo, a da bismo živjeli u jeftinom izobilju čitavi kontinenti robuju plaćama od nekoliko centi za beskonačan radni dan. I dok tako izrabljujemo daleke zemlje, njihove izbjeglice zapljuskuju europske obale svojim malenim čamcima i 'prijete da unište naš način života'. Pa ih onda, kad možemo, šaljemo natrag u zemlje u kojima će ih za jaja objesiti njihovi diktatori koje toleriramo jer smo s njima u dilu o dijamantima, fosilnim gorivima i još sto čuda pomoću kojih, naprimjer, rade naši mobiteli. Oni koje mijenjamo svakih nekoliko mjeseci jer nam stvarno, stvarno trebaju novi."
Tena Štivičić

Да, чудесно: цео низ флоскула недостојних одрасле и зреле особе. Једно дубинско неразумевње света, и његове механике.

Kako to !?
Pa sve je tako kako je rečeno.
Da nemaš ti, možda, problema sa razumevanjem sveta, površinskim čak ?!
hermine hermine 07:14 29.11.2017

Re: Чудесно

Da, moram priznati da me Tenino dubinsko razumjevanje svijeta ostavlja ravnodušnom.
mentol mentol 08:10 29.11.2017

Re: Чудесно

низ флоскула





дубинско неразумевање света




hermine hermine 09:35 29.11.2017

Re: Чудесно

Ništa dok ga mentolčina ne bljucne Nestle na ekran..
mentol mentol 10:26 29.11.2017

Re: Чудесно

hermine
Ništa dok ga mentolčina ne bljucne Nestle na ekran..


Zapravo je bolje bez bljuckanja. U pravu si. Izmenio.

Kod mentolčine u želucu može da se nađe krofna s pekmezom, štrudla... tako nešto. Ne jedem industrijsko smeće, što i tebi preporučujem. Nije zdravo.

Ajde sad da vidimo koliko su Holanđani zaradili negiranjem ekocida na delti reke Niger. Možda neko ima neki grafikon?
hermine hermine 10:58 29.11.2017

Re: Чудесно

Zapravo je bolje bez bljuckanja. U pravu si. Izmenio.

I šta si sad uradio? - ne znam kakva je reakcija na dubinsko supidupi razmišljanje, bezveze tako, prazno, bez bljuckanja.. ostavi srce, cvetić, za kolumnu, Afriku, za šnajderice haljinica u Bangladešu, za piliće male u jajetu, itd.. mislim, svaki naš tren, treptaj, obuven korak, gutljaj - izgubljen minut na Tenu - je ne samo proživljen, skrojen, ogoljen, već viđen, nego ga je neko negdje otplakao.. i jutros i prije sto godina, da napomenem..

Kod mentolčine u želucu može da se nađe krofna s pekmezom, štrudla... tako nešto. Ne jedem industrijsko smeće, što i tebi preporučujem. Nije zdravo.



looping looping 12:18 29.11.2017

Re: Чудесно

Predrag Brajovic


Да, чудесно: цео низ флоскула недостојних одрасле и зреле особе. Једно дубинско неразумевање света, и његове механике.

Plus, citati sa fejsbuka tipa “We buy things we don't need with money we don't have to impress people we don't like." inače citat Dejva Remzija, američkog biznismena.
anonymous anonymous 15:11 29.11.2017

Re: Чудесно

hermine
Da, moram priznati da me Tenino dubinsko razumjevanje svijeta ostavlja ravnodušnom.


Можда зато што је осим паметна ......и лепа.

anonymous anonymous 15:18 29.11.2017

Re: Чудесно


Predrag Brajovic
23:33 28.11.2017
Чудесно



....Новцем који немамо купујемо ствари које не требамо ...


Свет који не разумемо .....илуструјемо графиконима ...који су бескорисни ...







bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:34 29.11.2017

Re: Чудесно

...и лепа.


Oo, da. Zanosna ljepotica... Prvi put sam ju vidio čitajući Politiku u vrijeme kad je drama "Dvije" praizvedena u Atelju 212 - bila je u Beogradu pa je izašao novinski članak sa njenom fotografijom povodom premijere. Bila je baš slatka :) Neminovan instantni crash sa momentalnih milijun pitanja tipa "Ti Vragca, tko je ovo?" i slično.
hermine hermine 16:33 29.11.2017

Re: Чудесно

anonymous
Можда зато што је осим паметна ......и лепа.


Treniram ravnodušnost, nedavno sam shvatila da u lepezi emocija slabo stojim sa ravnodušnošću.

Ili da se na tvoje nadraženo fingiranje, o ljepoti žene, nastavim o mojoj ljubomori.. jerbo sam ružnjikava i anonimna? - a šta drugo? - dobro, kraj takve dubine misli cijenim da si lijep muškarac, ljubopitljiv, vadi te brk..

p.s.

Kad sam već tu, na vratima, preporučujem knjigu Narcistička kultura*, C. Lasch, (imam staro izdanje, pogovor pisao Slavoj Žižek - "Patološki narcis" kao društveno nužni oblik subjektivnosti - i sa slovenačkog preveden na hrvatski, tamo s kraja sedamdesetih)..

*) knjiga je o Americi i svijetu polovine prošlog vijeka, al sjajna tad promišljanja oslikavaju sad, današnjicu, i konzumentsku agoniju tj razloge like-love konfuzije čovjeka, uma.


anonymous anonymous 17:56 29.11.2017

Re: Чудесно

hermine
anonymous
Можда зато што је осим паметна ......и лепа.


Treniram ravnodušnost, nedavno sam shvatila da u lepezi emocija slabo stojim sa ravnodušnošću.



Ok.

Mogla si odmah da kažeš da se radi o sportskoj disciplini.

Tena ne trenira i ne želi da postigne ravnodušnost.

Bar ja to tako vidim.

Biće da se u tome razlikujete.

Na stranu .....lepota.

Ovo je ipak blog....a ne ...instagram.


hermine hermine 07:38 30.11.2017

Re: Чудесно

Na stranu .....lepota.

Znači tako, nisi ti mislio na "aiai dok radi radio šta bih joj radio", nego na "lipa si lipa anđeli ti sliče",

dočim kod mene "pada prvi sneegg".

:)

Ovo je ipak blog....a ne ...instagram.

Ma ne, ovo je ipak jedna od dvije blogerske discipline koje si - kao naočit muškarac - pokušao podmetnuti,

1) gnječenje

2) kopanje jame drugom i upadanje u nju


Nije to fino, znaš.



anonymous anonymous 08:22 30.11.2017

Re: Чудесно

hermine
Na stranu .....lepota.

Znači tako, nisi ti mislio na "aiai dok radi radio šta bih joj radio", nego na "lipa si lipa anđeli ti sliče",

dočim kod mene "pada prvi sneegg".

:)

Ovo je ipak blog....a ne ...instagram.

Ma ne, ovo je ipak jedna od dvije blogerske discipline koje si - kao naočit muškarac - pokušao podmetnuti,

1) gnječenje

2) kopanje jame drugom i upadanje u nju


Nije to fino, znaš.





Ništa te ne razumem.

Komentarisala si pisanje Tene, a ja tvoje.

Rekla si sama ne samo da si ravnodušna, nego da ravnodušnosti težiš kao vrednosti.

Ja smatram da je ravnodušnost pogubnija od svega.

Tenino pisanje očigledno ne izražava - ravnodušnost. Prema svetu ...

Upravo - suprotno.
I to sam konstatovao.

Razlog za ljutnju ?

A da je lepa- lepa je .

I to je samo ...konstatacija.


Kakva si ti ... i kakav sam ja .... iščitava se samo u tvom tekstu .....
Na nevidjeno ...

hermine hermine 08:49 30.11.2017

Re: Чудеснo

Da, istina, rekla sam da me ostavlja ravnodušnom, pamet i ljepotu Teninu nisam spomenula, ne, ti si nastavio sa kilavim konstrukcijam (i na njih sam, na kilave misaone konstrukcije, trenirala ravnodušnost - ne na Tenin intelektualni i modni aktivizam).

Dalje, čestito nisam pogledala ni dubinu njenih misli ni ljepotu lica, (vjerujem Dubravki "o majstoru kolumne, piscu", dobro, upitno je koliko pohvale ta rečenica sadrži), ali, vidjeh sise (Tenine, ne Dubravkine).. gode oku, nije da nije.. zamisli da sam napisala "sviđaju mi se Tenini pupoljci, našušurene bradavice, pod majicom", šta bi ti zaključio o mom, kako bih rekla, ženskom pisanju?
hermine hermine 08:51 30.11.2017

Re: Чудеснo

bene_geserit bene_geserit 09:25 30.11.2017

Re: Чудесно

c_h.arlie
Predrag Brajovic
Да, чудесно: цео низ флоскула недостојних одрасле и зреле особе. Једно дубинско неразумевње света, и његове механике.

Kako to !? Pa sve je tako kako je rečeno.
Da nemaš ti, možda, problema sa razumevanjem sveta, površinskim čak?!

Novac kojim kupujemo stvari zapravo imamo, ljudi na kredit kupuju pre svega kucu/stan, ostalo kako ko (kratkorocne potrosacke kredite uglavnom uzimaju budale) a i nebitno je, na kraju price opet moraju da zarade pare da otplate te kredite (ukljucujuci kamate).

Stvari koje ne trebamo - tu ima istine. Kod nekih vise kod nekih manje.

Nema citavih kontinenata na kojima ljudi zaradjuju nekoliko centi za radni dan, to je cisto lupetanje.

Izrabljivanje dalekih zemalja - jel to rade hrvati ili srbi? Izgleda da misli na evropljane. To je relativno, ljudi u tim dalekim zemljama ne bi dobrovoljno radili za male pare da imaju neku bolju opciju. Da li bi im bilo bolje da te multinacionalne korporcije odu negde drugde?

Nema korelacije izmedju "izrabljivanja dalekih zemalja" i izbeglica iz tih zemalja koje dolaze u Evropu. Ako nesto postoji, to je inverzna korelacija.

Izbeglice ne dolaze malenim camcima niti su ti camci njihovi - svercovanje izbeglica je dobro razradjen biznis.
Kod "prijete da uniste nas nacin zivota" nisu potrebni navodnici. Ali su potrebni kod reci "izbeglice" - radi se o ekonomskim emigrantima.

Emigranti koje uspeju da vrate u zemlje porekla niko ne besi za jaja - opet lupetanje.

Umesto sto vladare/predsednike africkih / juzno-americkih / azijskih zemalja zovemo diktatorima, bolje bi bilo da razmislimo koliko su nasi politicari diktatori.

Kakva su to cuda (pa jos njih sto) potrebna iz dalekih zemalja da bi nam radili mobilni telefoni?
Niko (ili makar skoro niko) ne menja mobilni na nekoliko meseci, prosek je oko 1.5-2 godine. Ja moj imam vec 15 godina - onaj na preklop.

Tako da moram da se slozim sa Brajovicem. Sto je zabrinjavajuce.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 12:21 30.11.2017

Re: Чудесно

Dovoljno je obratiti pažnju na par izraza i zaključiti da se tu ipak radi više o stilskoj figuri i karikiranju nego o iznošenju preciznih podataka - koja opet nije daleko od istine kao što i sama kaže u toj kolumni.

U Bangladešu u fabrici ljudi rade po čitav dan se naprave odjevni predmeti za pet dolara koji se na zapadnom tržištu prodaju za recimo 500$. Rade čitav mjesec za cca 60 Evra (680 HK$) od čega izdržavaju svoje porodice. Ne moramo uopšte da idemo na druge kontinente, evo u Evropi - u tzv. "Maloj Evropi" u mom Prnjavoru - prijatelj vodi mikro preduzeće u tekstilu i kao "podizvođači" za veće brendove i distributere na zapadno tržište rade, između ostalog, vrlo kvalitetne hlače za 3 Evra (koje se prodaju za mnogo veće sume u kojima preprodavci obilato zarađuju)jedva preživljavaju od mjeseca do mjeseca.

Ali, izgleda da ću morati magistru dramskog pisma uputiti oštro protesno pismo da umjesto što povremeno karikira i pojednostavljuje ipak faktografski ali uključujući i precizne analize i (neizostavne) grafikone, piše svoju kolumnu

Pošto sam za "sporni" citat ipak "krivac" ja, koji sam ga prekucao iz kolumne "Smak svijeta" ( zbirka "Vrag ne spava" ), radi temeljitijeg uvida tekst prenosim ovdje u potpunosti:


Smak svijeta

Sad me stalno pitaju zašto se knjiga mojih kolumni zove Odbrojavanje. I začude se kad čuju zašto. Što se to odbrojava. Dani. Vrijeme. Do kraja svijeta, vjerovali ili ne. Zvuči vam to kao da sam neka sektašica? Nisam, stvarno. Ne vjerujem u sudnji dan i nećete me zateći kako dijelim letke na ulici, a ni na vrata vam s njima neću dolaziti, uopće nema nikakvih letaka. Ja to tako privatno mislim. Samozatajno. Sve ovo o čemu tu pišem nekako je, čini mi se, dio fenomenologije tog procesa koji živimo. Zato nikad prije nisam ni pričala o tome u ove četiri godine koliko se igram na ovoj stranici, a nisam zapravo ni kanila. Ali sad me zateklo to s naslovom knjige, pa moram.

Ima već deset godina od moje prve drame u kojoj sam nešto spominjala apokalipsu. Tada se o klimatskim poremećajima govorilo stidljivo, a ne mogu se sjetiti je li mi pojam ‘održivog razvoja’ uopće bio poznat. Pa ipak, vrijeme je već onda bilo poludjelo, godišnja doba su se poremetila, ovo naše malo urušeno društvo glavinjalo je kao pijano i ja sam nešto pisala o tome kako apokalipsa dolazi. Tada je to bilo dosta duhovito, ali već me i tada iskreno čudilo što me ljudi gledaju kao luđakinju kad shvate da se ja to zapravo ne šalim.

Ne znam sad treba li razjašnjavati, možda za one koji prvi put čitaju ovu kolumnu, ne znam datum kad će se dogoditi, ne gradim bunker u zemlji i ne očekujem četiri jahača na horizontu. Nego sam naprosto mislila da se troši ova civilizacija i da joj istječe rok.

A od tada se sve pogoršalo.

Profit je apsolutni Bog 21.stoljeća. I tu Boga nema, da tako kažem.

Novcem koji nemamo kupujemo stvari koje ne trebamo, a da bismo mi živjeli u jeftinom izobilju čitavi kontinenti robuju plaćama od nekoliko centi za beskonačan radni dan. I dok tako izrabljujemo daleke zemlje, njihove izbjeglice zapljuskuju europske obale svojim malenim čamcima i ‘prijete da unište naš način života’. Pa ih onda, kad možemo, šaljemo natrag u zemlje gdje će ih za jaja objesiti njihovi diktatori koje toleriramo jer smo s njima u dilu oko dijamanata, fosilnih goriva i još sto čuda pomoću kojih, naprimjer, rade naši mobiteli. Oni koje mijenjamo svakih nekoliko mjeseci jer nam stvarno, stvarno trebaju novi. Ili nafte. Koju ćemo mi s bogate hemisfere prvom prilikom otpustiti u ozon i uskoro otopiti polarne kape i svi ćemo se utopiti. Pa ćemo, držeći se grčevito za neku granu, vapiti zašto nismo barem sačuvali one čamce kad smo crne poslali natrag avionom.

I bit će tu neke lijepe ljudske solidarnosti, mislim, djelomične. Ovi iz velikih svjetskih korporacija, Internacionalnog monetarnog fonda, Svjetske banke i ostali koji su sve zakuhali ionako će lebdjeti iznad atmosfere na putu za Mars. Ono malo vozilo koje tamo traži uvjete za život, ne mislite valjda da ih traži zbog nas.

To je malo pojednostavljeno, ali nije daleko od istine. Ako ćemo o ekonomsko-klimatskoj apokalipsi. Ima tu malo i moralne, a estetsku još nisam ni načela.

Ali držimo se zasad klimatske, jer ta je ipak najprisutnija i za nju ima najviše dokaza.

Ja vjerujem Al Goreu. Skeptik u sve treba sumnjati, a ja kao skeptik prvo odmah sumnjam u teorije zavjere pa tako i u onu da su se svi znanstvenici svijeta urotili da nas napune panikom kako planeta propada, a da bi sabotirala svjetsku industriju laka za kosu. Dobro, stradali bi i naftaši. I sad se tu pojavljuje nekoliko suludih scenarija te ideje.

Kao prvo, uza sve dokaze i sve prognoze o tome da će ova planeta zapravo implodirati i to u jako skoroj budućnosti (dakle ja sam se malo zeznula u onim svojim ranim predviđanjima jer, da citiram samu sebe, rekla sam ‘Nećemo mi to doživjeti’) kažu Alovi znanstvenici da hoćemo. Ima da nas nema u roku jako brzo. To se zna, rekla bi moja teta, sasvim pouzdano. Usprkos tome, jedini način da se uništavače planete ohrabri da učine i koju dobru za nju je pakleni Goreov plan po kojem održivi razvoj samo što nije postao jako profitabilan i po kojem će se ulaganje u dobru energiju vrlo brzo isplatiti više nego ulaganje u lošu. Dakle, tzv. ‘spin’. Ima li perverznije ideje od te da ćemo spasiti planetu jedino ako njezine destruktore, iz hrama svevišnjeg profita, uvjerimo da će više zaraditi spašavajući je nego ovim dosadašnjim potkopavanjem?

A iz toga slijedi jedna druga, zasad još u povojima, ali prilično alarmantna ideja.

Zamislite ovaj svijet u kojem se zarada vrti oko njegova očuvanja.

Doviđenja svim lijepim porocima, zbogom užitku.

Hedonisti bi gorjeli na lomačama pored svakog autoputa. Ustvari, vjerojatno bi ih do smrti šibala energija vjetra ili pržila solarna.

Seks bi nam iskorijenili, razmnožavali bismo se sterilnim umjetnim putem. Pušenje cigareta – zatvor, droge – doživotna robija, a kurca – smrtna kazna.

New age bi se razmahao po parlamentima, svi bismo morali nositi halje, zbogom divni umjetni materijali koje ne treba peglati.

Doba zdravlja i čistoće, što neminovno povlači i pitanje morala, a tu smo onda odmah na teritoriju već nekog terora, bilo bi doba u kojem bi planeta možda fizički opstala, ali svatko normalan bi se morao ubiti.

Kako god okreneš nagrabusili smo. Možda nam još slijedi opstanak, ali za preporod šanse su male.

hermine hermine 13:41 30.11.2017

Re: Чудесно

Ali, izgleda da ću morati magistru dramskog pisma

Ma dobro, ovo prevazilazi i moje pupoljak baždacije..

Ukratko, bot - koji iza mene svaki put ostavi rečenicu "kiša pada, trava raste" - ne bi izazivao reakciju (ne znam kako bih opisala to trpljenje i riku lavova), kao kad krene bloger, živo biće - na temu "čamčići oljubljeni o hridi Evrope" - sa "o tebi govori tvoj komentar", "ravnodušnost je pogubna za svijet", "i pametna i lijepa, zato je mrziš", itd.. molim vas, ljudi, molim vas..
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:43 30.11.2017

Re: Чудесно

Ma dobro, ovo prevazilazi i moje pupoljak baždacije..


A, ne, ne, izvini zemljakinjo (vidim ijekavicu pa naslijepo sa 33% vjerovatnoće pretpostavljam Bosna, ali može biti Hrvatska ili Crna Gora) ne bih ja to poredio. Magistar je magistar (bilo koje oblasti) a i "baš je bila slatka" ili "zanosna ljepotica" nije isto kao osvrt na nečije sise ili mogućnost poetizacije te vrste zapažanja. Ono prvo samo spominjem da dodatno istaknem činjenicu da je u pitanju umjetnica (sa svim "alatkama" i slobodnim vizurama kojima se umjetnici služe) a ne naučnik koji piše precizan naučni rad.
hermine hermine 15:13 30.11.2017

Re: Чудесно

Magistar je magistar (bilo koje oblasti) a i "baš je bila slatka" ili "zanosna ljepotica" nije isto kao osvrt na nečije sise ili mogućnost poetizacije te vrste zapažanja.

činjenicu da je u pitanju umjetnica (sa svim "alatkama" i slobodnim vizurama kojima se umjetnici služe) a ne naučnik koji piše precizan naučni rad.





.. rekoh moderatoru da mi obriše prošli nalog (razloge odnesoh sa sobom), i iznenađena sam, evo treći dan, da hermine do sad nije bilo.. provjerim, nema je, registrujem se, kad, stiže odgovor "dobrodošao/la",

bolje vas našao/la..

Zemljače.

:)


BebaOdLonchara BebaOdLonchara 16:20 30.11.2017

Re: Чудесно

U Bangladešu u fabrici ljudi rade po čitav dan se naprave odjevni predmeti za pet dolara koji se na zapadnom tržištu prodaju za recimo 500$. Rade čitav mjesec za cca 60 Evra (680 HK$) od čega izdržavaju svoje porodice. Ne moramo uopšte da idemo na druge kontinente, evo u Evropi - u tzv. "Maloj Evropi" u mom Prnjavoru - prijatelj vodi mikro preduzeće u tekstilu i kao "podizvođači" za veće brendove i distributere na zapadno tržište rade, između ostalog, vrlo kvalitetne hlače za 3 Evra (koje se prodaju za mnogo veće sume u kojima preprodavci obilato zarađuju)jedva preživljavaju od mjeseca do mjeseca.



edit: neko je izračunao da ako bi se po komadu odeće od profita oduzelo samo par desetina euro centi, radnicima bi se drastično povećala i zarada, popravili i uslovi rada (koji su užasni). treba pogledati film. nisu u pitanju samo zarada i uslovi, već i ogromno zagađenje koje dolazi sa fast fashion.

tamna strana ove planete je jako crna, zahvaljujući nekolicini ekonomiskih psihopata.
mirelarado mirelarado 17:44 30.11.2017

Re: Чудесно

tamna strana ove planete je jako crna, zahvaljujući nekolicini ekonomiskih psihopata.


I to psihopata zaraženih virusom gramzivosti koji ih čini slepim za pogubnost tog planetarnog crnila.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 17:56 30.11.2017

Re: Чудесно

I to psihopata zaraženih virusom gramzivosti koji ih čini slepim za pogubnost tog planetarnog crnila.

uopšte ne kapiraju da će im to doći glave. ako ne njih direktno, njihovu deci sugurno. ne vide dalekosežnost takvog ponašanja.

ovo mi je stiglo danas:

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 18:42 30.11.2017

Re: Чудесно

edit: neko je izračunao da ako bi se po komadu odeće od profita oduzelo samo par desetina euro centi, radnicima bi se drastično povećala i zarada, popravili i uslovi rada (koji su užasni). treba pogledati film. nisu u pitanju samo zarada i uslovi, već i ogromno zagađenje koje dolazi sa fast fashion.


Hvala Bebo na prilogu , trejler je zaista odličan, potražiću film. Evo moj drugar, sa kojim gotovo svaki dan pijem kafu, poprilično je optrećen tim svojim poslom i teškom situacijom - upravo sad rade za novu firmu i kaže, pošto imaju tu neku svoju normu po radniku koja se računa po minuti efektivnog rada i iznosi 10 feninga (10-ti dio konvertibilne marke ili 5 euro centi), dakle kaže ako im budu dali 10 euro centi po minuti to će im drastično popraviti situaciju.

Mala digresija, brejk/kontrapunkt u ovom trejleru je takav da me podsjetio na jedan događaj tokom Kratkofila kada su prikazivali seriju različitih kratkometražnih dokumentaraca iz svih dijelova svijeta. Jedan je bio o dva opskurna, dobrostojeća njemačka penzionera koji su se na nekom tavanu vrlo eksplicitno sado-mazirali u oskudnoj fetiš lateks garderobi sa sado-mazo igračkicama poput bičeva i tokom kojeg su mnogi izašli iz sale dok sam se ja glasno grohotom smijao (neka nervna rekcija očito) da bi odmah zatim uslijedio filmić o nisko plaćenim azijskim radnicima koji fizički crnče po čitav dan (noseći i opeke na glavi, pored onih u rukama) za bijednu platu od koje jedva preživljavaju koji me je potpuno dotukao da mi je došlo da plačem. Kakav uvid u civilizacijske razlike u tako kratkom vremenu.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 18:44 30.11.2017

Re: Чудесно

I to psihopata zaraženih virusom gramzivosti koji ih čini slepim za pogubnost tog planetarnog crnila.


Mirela
Samo da prijavim, uzeo sam onu Ekovu knjigu od Nidže - u pitanju je izdavač Vulkan, vrlo lijepo izdanje i bogami mislim da ću imati finu glavobolju dok "Fukoovo klatno" pročitam sa njegovih cca 500 strana. To će biti pravi podvig a kamoli vaše prevođenje iste. Svaka čast

Poslednja fikcija koju sam čitao je Murakamijeva "Južno od granice, zapadno od Sunca", divna jedna knjižica koja se čita u dahu - ali je po obimu u poređenju s Ekom prava sveščičica.
bene_geserit bene_geserit 22:22 30.11.2017

Re: Чудесно

bojan ljubomir jugovic
Dovoljno je obratiti pažnju na par izraza i zaključiti da se tu ipak radi više o stilskoj figuri i karikiranju nego o iznošenju preciznih podataka - koja opet nije daleko od istine kao što i sama kaže u toj kolumni.

U Bangladešu u fabrici ... rade čitav mjesec za cca 60 Evra

Ali, izgleda da ću morati magistru dramskog pisma uputiti oštro protesno pismo da umjesto što povremeno karikira i pojednostavljuje ipak faktografski ali uključujući i precizne analize i (neizostavne) grafikone, piše svoju kolumnu

Razlika izmedju nekoliko (npr. 5) centi na dan i 60 eura mesecno (2.5-3 eura dnevno) je 60x ili vise.
Ti to zoves karikiranjem, ja lupetanjem. Da shvatis da je u pitanju lupetanje probaj da "iskarikiras" sa 60x vecom platom umesto 60x manjom - tih 60 eura mesecno postane 3600 eura neto. Recenica moze da bude npr. "radnici u Bangaldesu zaradjuju hiljade dolara mesecno za posao za koji nisu potrebne kvalifikacije - te multinacionalne kompanije su stvarno izmenile zivot tih ljudi na bolje". Pa ako mislis da to nije lupetanje vec stilska figura (sa podacima koji nisu daleko od istine), nije ni ono njeno sa nekoliko centi dnevno na citavim kontinentima.

Mozes i da kazes da menjamo mobilne telefone svakih desetak godina - i to je podatak koji "nije daleko od istine" (5x veci umesto 5x manji).
Ili da neuspele emigrante vladari u njihovim zemljama docekuju rasirenih ruku srecni sto se vracaju puni iskustva da unaprede zemlju iz koje poticu (stilska figura podjednako daleko od istine kao besenje za jaja - vladare zabole djoka za ove sto se vracaju, niti ih bese za jaja niti ih sluze ratlukom).

I tako, kada istinu relativizujemo a lazi zovemo stilskim figurama, mozemo da kazemo bukvalno bilo sta.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 22:48 30.11.2017

Re: Чудесно

Nemam problem sa matematikom, razumijem tvoju računicu i dobru analogiju ali mislim da griješiš i da si brate prestrog. Ali okej to je tvoje pravo. Ti ljudi ZAISTA rade za mizerne iznose i ako to želim da kažem i podcrtam upotrijebiću to onako kao i ona - za šaku dolara ili za par centi. ZAISTA veliki broj ljudi trećeg svijeta to radi na raznim kontinentima pa i tu pasuje preuveličavanje. Izvini, za bol đoke nisi u pravu, pogledaj recimo Gvatemalu, El Salvador - brutalno ubijaju emigrante kad ih deportuju nazad sa Zapada. Recimo, mnogi Afganistanci su napadnuti pri povratku u Kabul iz EU i opravdano strepe za živote, mislim da je EU prošle godine natjerala njihove lidere da potpišu i sporazum o sigurnom povratku ogromnog broja ljudi (jer žele da ih se riješe) da bi kao vlada dobili finansijsku pomoć.

edit: Znam naravno da su u pitanju potpalublja većih brodova (npr. Afrika-Italija) ali evo ti vrlo malih čamaca koje Tena sasvim opravdano spominje

Ja recimo ne mijenjam telefon često (a broj mi je isti od 2000-te kad sam nabavio prvi) ali znam dosta ljudi kod nas koji stalno i često kupuju nove, prate ljudi sve te cakice i performanse, vole, treba ima novo (ima nekih sa kojima prosto ne možeš ništa drugo da pričaš osim o jebenim smartfonima) a nekad - što kaže moj drugar za neke banjalučane - "žicam cigare i nemam za kafu al' hoću da imam novi iphone" (da ne bude zabune ja ih ne osuđujem to su njihovi lični prioriteti) poput onih zagrebačkih dama o kojima piše Tena kako nemaju za piće ukoliko im neko ne plati al' Luj Viton tašna je tu.

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 01:05 01.12.2017

Ana Dena Beroš

Jedna mala digresija što se tiče imigranata i potpalublja brodova, prije par godina bio sam na Venecijanskom bijenalu arhitekture na kojem je zagrebačka arhitektica Ana Dena Beroš napravila zanimljiv projekat na tu temu - htjela je da dočara kako se osjećaju imigranti dok putuju u potpalublju preko Mediterana - projektovala je cca dva metra visoku, malo više od dva metra dugačku i nešto manje od metra usku kutiju, spolja minimalno obrađenu i svedenu a unutra potpuno crnu - sa crnim zidovima, crnim podom, crnim plafonom i jednim ogledalom. Uđeš unutra, vrata se automatski pritvore i teško se mogu iznutra otvoriti sve dok se sama ne otvore kad "seansa" završi. Lagano u mrklom mraku stojiš i to traje (tačno te panika u jednom momentu uhvati) dok neki grijač iznad glave radi i grije prostor, čuju se potmuli zvuci sa zvučnika i sve je vrlo, vrlo neprijatno i klaustrofobično. Meni kroz glavu prolazilo - pravo ništavilo, pakao. U jednom trenutku naglo bljesnu jaka svijetla sa reflektora koji je postavljen unutra uz zvuke sirene. Vrata se otvore. Izuzetan projekat.


bene_geserit bene_geserit 01:27 01.12.2017

Re: Ana Dena Beroš

Ja sam samo hteo da kazem da plate za koje ti ljudi rade jesu ekstremno male, ali bespotrebna preuvelicavanja su kontraproduktivna i samo skrecu paznju sa poente.

A sto se tice ovog interaktivnog pozorista ili sta je vec koje docarava kako se osecaju migranti dok putuju u potpalublju brodova,
imas i "bolje" varijante takvih gluposti - recimo "Tunnel of Oppression" koji u raznim varijantama mozes da nadjes na velikom broju USA univerziteta.

U razumnijim varijantama to je samo muzej posvecen rasnoj diskriminaciji.
U ludjim varijantama belci prolaze kroz neki tunel a odozgo se people of color deru, vredjaju i sl. Nesto kroz sta je Pajic verovatno prosao pa je ostavilo trajne posledice.

Fascinantno je da neko dobrovoljno pristaje na tu torturu, ali svet je pun mazohista.
A kuda ide ova civilizacija, nece da bude dobrovoljno jos dugo.
c_h.arlie c_h.arlie 04:35 01.12.2017

Re: Чудесно

bojan ljubomir jugovic
Nemam problem sa matematikom, razumijem tvoju računicu i dobru analogiju ali mislim da griješiš i da si brate prestrog. Ali okej to je tvoje pravo. Ti ljudi ZAISTA rade za mizerne iznose i ako to želim da kažem i podcrtam upotrijebiću to onako kao i ona - za šaku dolara ili za par centi.
...

Da.
Svojevremeno sam radeći u inostranstvu imao roba Bangladešanina.
Da, roba.
Jer za koliko para su ti ljudi radili, nisu bili ništa više nego robovi.
Šta činiti u ovakvoj konstelaciji sveta, ne znam.
docsumann docsumann 08:11 01.12.2017

Re: Чудесно


kulturološka nejedednakost (iliti pripadanje različitim civilizacijsko-kulturnim sredinama) povlači ekonomsku nejednakost.
recimo i naši ljudi se tretiraju kao niži sloj u firmama/projektima koje strane firme rade po ovim prostorima.
ne mislim na slučaj da IKEA ili neka druga kompanija otvori prodavnice i salone namještaja u CG ili SRB, već da rade na projektima izgradnje velikih objekata koje je pokrenula domaća vlada.

iz mog ličnog iskustva, naši inžinjeri koji rade u mojoj ITA-MN firmi (baza u italiji, filijala crnogorska, što i u nazivu firme stoji) imaju 5-6 i više puta manju platu od italijanskih kolega.

pri tom ne da ne zasostaju u znanju i sposobnosti, već nerjetko po profesionalnim kvalitetima nadmašuju Italijane.
čak ni povišicu za svoj rad nisu do0bili...

ok, plata za naše (domaće) uslove je solidna, ali taj dupli tretman i to samo na osnovu državljanstva, a ne znanja i stručnosti, je extremno bzv.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:28 01.12.2017

Re: Чудесно

ok, plata za naše (domaće) uslove je solidna, ali taj dupli tretman i to samo na osnovu državljanstva, a ne znanja i stručnosti, je extremno bzv.

Једна од најпаметнијих ствари коју треба да урадиш, ако желиш да будеш богат или имућан, јесте да се родиш у богатој земљи. Бранко Милановић, амерички експерт за изучавање економске неједнакости, каже да чак 60% твог економског положаја зависи од земље у којој си рођен (остало су породица, образовање, регија, пол, раса...). Ја се, иначе, често смејем српским предузетницима, од којих је сваки немачки доктоr и адвокат и по неколико пута имућнији.
docsumann docsumann 08:52 01.12.2017

Re: Чудесно

Једна од најпаметнијих ствари коју трреба да урадиш, ако желиш да будеш богат или имућан


uh, pazi kad ja stvarno ne želim da budem bogat...imućan??

moj san je da imam udoban stan, po mogućnosti i neki atelje...i para toliko da mogu da živim na istom nivou kao i sad, ajde malčice višem, kad već upiusujemo želje (i pozdrave), a da ne moram ništa da radim pod obavezno, kako bih mogao da se bavim onim čime volim... crtanjem, pisanjem, pravljenjem kojekakvih kretaivnih uradaka, kompjuterskih igrica i sl...

meni nikad nije dosadno sa mnom
c_h.arlie c_h.arlie 09:19 01.12.2017

Re: Чудесно

docsumann
Једна од најпаметнијих ствари коју трреба да урадиш, ако желиш да будеш богат или имућан


uh, pazi kad ja stvarno ne želim da budem bogat...imućan??

moj san je da imam udoban stan, po mogućnosti i neki atelje...i para toliko da mogu da živim na istom nivou kao i sad, ajde malčice višem, kad već upiusujemo želje (i pozdrave), a da ne moram ništa da radim pod obavezno, kao bih mogao da se bavim onim čime volim... crtanjem, pisanjem, pravljenjem kojekakvih kretaivnih uradaka, kompjuterskih igrica i sl...

meni nikad nije dosadno sa mnom

Ja bih voleo slično.
Međutim, ja ne bih voleo da radim ništa.
narcis narcis 10:25 01.12.2017

Re: Чудесно

c_h.arlie
docsumann
Једна од најпаметнијих ствари коју трреба да урадиш, ако желиш да будеш богат или имућан


uh, pazi kad ja stvarno ne želim da budem bogat...imućan??

moj san je da imam udoban stan, po mogućnosti i neki atelje...i para toliko da mogu da živim na istom nivou kao i sad, ajde malčice višem, kad već upiusujemo želje (i pozdrave), a da ne moram ništa da radim pod obavezno, kao bih mogao da se bavim onim čime volim... crtanjem, pisanjem, pravljenjem kojekakvih kretaivnih uradaka, kompjuterskih igrica i sl...

meni nikad nije dosadno sa mnom

Ja bih voleo slično.
Međutim, ja ne bih voleo da radim ništa.

pojasni jednostavnim rečima
bene_geserit bene_geserit 11:04 01.12.2017

Re: Чудесно

Predrag Brajovic
Једна од најпаметнијих ствари коју треба да урадиш, ако желиш да будеш богат или имућан, јесте да се родиш у богатој земљи. Бранко Милановић, амерички експерт за изучавање економске неједнакости, каже да чак 60% твог економског положаја зависи од земље у којој си рођен (остало су породица, образовање, регија, пол, раса...). Ја се, иначе, често смејем српским предузетницима, од којих је сваки немачки доктоr и адвокат и по неколико пута имућнији.

Zbog cega se smejes srpskim preduzetnicima?

Brano Milanovic se ukrcao na voz na vreme i drvi svoju pricu i uspesno je naplacuje. "Ekspert" sa svojim "ekspertskim" resenjima tipa porez na imigrante.
Najveci deo tvog ekonomskog polozaja (koji je uvek relativan u odnosu na okolinu) zavisi od tvog IQa i od tvoje porodice (da li su te odgajili u normalnu i vrednu osobu i iskolovali). A zemlju mozes da promenis ako bas zelis.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 11:06 01.12.2017

Re: Чудеснo

Goran Karan - Lipa si, lipa


Gogija baš ne pratim ali ovo je divna pjesma (Zdenko Runjić - Nenad Ninčević - Nikša Bratoš).

Imam tu jednu dragu prijateljicu Ljubi, sa kojom sam se družio početkom dvijehiljaditih i često išao u bioskop, koja dugo već živi i radi u Beču kao psihijatar i kad god ima slobodnog vremena putuje po Evropi, nema gdje nije bila i šta nije vidjela - obavezno obilazi muzeje i galerije i sve ono što sam ja polagao iz Jansona ona je to vidjela uživo pa ju zezam da može ladno iz hobija da diplomira i Istoriju umjetnosti a za mene je, sasvim sasvim subjektivno, iz opravdanih razloga, ni manje ni više nego - najljepša žena na svijetu (sorry Tena, ali ne brini i ti si tu negdje pri vrhu! ) I ja joj to često, u šali ali i u zbilji, otvoreno kažem: "Doco, ti si najljepša žena na svijetu. Kejt Vinslet i Greta Gervig (koje mi se dopadaju) zajedno nisu ti ni do koljena!"

E kad hoću da joj posebno, onako drugarski, komplementiram pošaljem joj ovu stvar, a nekad samo stihove:

Lipa si, lipa anđeli ti sliče
Lipa si, lipa usne tvoje liče...


Šta ću, volio bih i ja da to mogu da uradim sa, recimo, Maht pustinjom, Talismanom, Hitopadezom ili Putem od balona ali bojim se da bih promašio temu
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:17 01.12.2017

Re: Чудесно

Najveci deo tvog ekonomskog polozaja (koji je uvek relativan u odnosu na okolinu) zavisi od tvog IQa i od tvoje porodice (da li su te odgajili u normalnu i vrednu osobu i iskolovali). A zemlju mozes da promenis ako bas zelis.

Очигледно је да си ти већи стручњак од Бранка Милановића. И да брже од њега долазиш до сазнања: ни за сат-два. А он, будала, цео живот се томе посветио???

Просечан инжињер у зрелим годинама тамо где си ти има имовину од, рецимо, 1М€. Овде? Ако ишта има, можда има 100.000€.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 11:32 01.12.2017

Re: Чудесно

iz mog ličnog iskustva, naši inžinjeri koji rade u mojoj ITA-MN firmi (baza u italiji, filijala crnogorska, što i u nazivu firme stoji) imaju 5-6 i više puta manju platu od italijanskih kolega.


Da, čuo sam i ovdje za takve priče. Ja s tim i nemam dodira ali znam kako je na mreži. Na mreži "caruju" Indijci i Pakistanci sa svojim suludo niskim cijenama rada koji ubiše konkurenciju sa dampingom. Olakšavajuća okolnost je što baš i nisu dobri sa, recimo to tako, anglo-saksonskom estetikom tako da u grafičkom dizajnu, za razliku od programiranja, često klijenti u zadatku i odmah napišu, što je pomalo šovinistički, da se Indijci i Pakistanci ne javljaju na konkurs (jer znaju s kim imaju posla). Na svaki posao se javi u prosjeku od 50 do 100 pa i više ponuda koje moraš da pobijediš povoljnom cijenom, kvalitetnim portfoliom i što kraćim vremenskim rokom (dakle ono nemoguće "Dobro, brzo i jeftino" ) što je teško ali realno nije neizvodivo ako si solidan, samo da, definitivno se osjećam kao radnik iz zemlje trećeg svijeta.(Naravno ima taj sistem rada i svojih prednosti i mnogo dobrih iskustava).

Sjećam se jedne francuskinje Eglantine za koju sam jedno vrijeme radio, sjedi lijepo žena u Njujorku u svojoj kancelariji i umjesto da radi posao za koji je plaćena ona pametno angažuje mene za mnogo manje novca da radim posao za nju. Što je meni bilo okej i drago ali je konstantno nudila te apsurdne pakistanske cijene. E sad, dobro se sjećam koliko sam joj puta morao da naglašavam da ne živim u Indiji već u Evropi. Kažem joj: "Draga Eglantina, ako želiš da to neko radi po toj cijeni molim te obrati se na Istok." naravno morala je da mi da fer cijenu ali je, lukavo, uvijek dodavala više posla a ja sam joj zadovoljan tolerisao tu igru na kvarno, nema veze.

Najbolja stvar je direktan kontakt sa klijentom koji naručuje posao - tu "stvari idu", k'o što Nele kaže, "začas, jer televizija ne trpi sporo, Hamo, Pipa i ostala ekipa i gotovo!". Koncepti, prepravke, dorade, finiširanja i korektna cijena - ma super.

Ali najgori su tzv. middlemen - preprodavci koji rade za klijente, a često i za druge preprodavce - tako da si u dužem lancu posrednika. Na stranu to što si kod njih slabo plaćen jer oni moraju da zarade od klijenta u razlici cijene, već često ti ljudi nisu u stanju pošteno ni da interpretiraju zadatak niti da tačno prenesu sugestije, primjedbe klijenta i tu dođe do lutanja i bespotrebnih komplikacija. Ima ih jako jako mnogo, često to uopšte nisu dizajneri i nemaju pojma o poslu ali, imam već iskustva pa čim to namirišem - momentalno ih napenalim.


docsumann docsumann 11:57 01.12.2017

Re: Чудесно

što je najgore (ili pak najprirodnije) naši ljudi koji mjestom življenja i plaćanja poreza postanu zapadnjaci, rabe istu poslovnu logiku.

moj školski drug koji se prilično afirmisao i stekao zavidnu reputaciju u svijetu jaht-dizajninga (naval archicteture and yacht design) je 2007 otvorio biro u HN-u.

radio sam za njega 2 godine. opet, plata solidna za lokalne uslove, posao interesantan, kancelarija u centru grada, vikend slobodan.
a onda je ju jednom momentu gazda morao da dovede kompijuteraša koji je radio u Solid Worksu, kako bi nas sve u birou (bilo nas tada 4-5) obučio za rad u njemu.

(profesionalno, koga zanima, mi smo do tada radili 3D modelovanje u Rajnoserosu, koji je veoma lak i praktičan za korištenje, ali je konačan model jahte koju smo projektovali premašivao 500G memorije, što ga je činilo praktično neupotrebljivim za rad. ono zapinje slika, blica, nestaje...s ekrana. čak i ako mnoge lejere pogasiš opet je preglomazan, a treba ga predstaviti klijentu...)

e, taj kompjuteraš, lik je inače iz Kanade , tačnije Britiš Kolumbije, a tamo su svi jako ponosni na kvalitet njihove gandže za koju kažu fda je najbolja (prirodna vutra) na svijetu, se baš zgotivio s čitavom ekipom iz biroa, + što je otkinuo na ljtnji život u HN-u...tako da je u jednom trenutku osjetio potrebu da nam se povjeri oko svojih honorara, iako mu je to bilo strogo prof. zarbranjeno.

plata mu je bila oko 15 puta veća od plate nekog od nas inžinjera!


EDIT: dobpo sam pov.inf. da je plata dotičnog Kanađanina bila zapravo tek 10 puta veća od naše.
izvinjavam se na pretjerivanju.


c_h.arlie c_h.arlie 12:06 01.12.2017

Re: Чудесно

docsumann
što je najgore (ili pak najprirodnije) naši ljudi koji mjestom življenja i plaćanja poreza postanu zapadnjaci, rabe istu poslovnu logiku.

moj školski drug koji se prilično afirmisao i stekao zavidnu reputaciju u svijetu jaht-dizajninga (naval archicteture and yacht design) je 2007 otvorio biro u HN-u.

radio sam za njega 2 godine. opet, plata solidna za lokalne uslove, posao interesantan, kancelarija u centru grada, vikend slobodan.
a onda je ju jednom momentu gazda morao da dovede kompijuteraša koji je radio u Solid Worksu, kako bi nas sve u birou (bilo nas tada 4-5) obučio za rad u njemu.

(profesionalno, koga zanima, mi smo do tada radili 3D modelovanje u Rajnoserosu, koji je veoma lak i praktičan za korištenje, ali je konačan model jahte koju smo projektovali premašivao 500G memorije, što ga je činilo praktično neupotrebljivim za rad. ono zapinje slika, blica, nestaje...s ekrana. čak i ako mnoge lejere pogasiš opet je preglomazan, a treba ga predstaviti klijentu...)

e, taj kompjuteraš, lik je inače iz Kanade , tačnije Britiš Kolumbije, a tamo su svi jako ponosni na kvalitet njihove gandže za koju kažu fda je najbolja (prirodna vutra) na svijetu, se baš zgotivio s čitavom ekipom iz biroa, + što je otkinuo na ljtnji život u HN-u...tako da je u jednom trenutku osjetio potrebu da nam se povjeri oko svojih honorara, iako mu je to bilo strogo prof. zarbranjeno.

plata mu je bila oko 15 puta veća od plate nekog od nas inžinjera!


Ja sam SolidWorks naučio sam.
docsumann docsumann 12:46 01.12.2017

Re: Чудесно

Ja bih voleo slično.
Međutim, ja ne bih voleo da radim ništa.


to i nije rad u smislu rmbačenja, giljanja, šljakanja...

meni je kreativni rad unutrašnja potreba.
bez tog regulaciong ventila počinjem loše da funkcionišem... nebitno o čemu da se radi... slikanje/crtanje, pisanje, fotkanje hazarta, pravljenje igrica, pa i muzika ako treba (koliki god da sam antinstumntalista).

da mi neko ponudi milione uz uslov da ne smijem da se bavim kretaivnim radom ili nastavim da živuckam kako već to i činim, možda bih izabrao ovo prvo, al' nisam siguran kakve bi sve bposljedice to proizvelo.

docsumann docsumann 12:49 01.12.2017

Re: Чудесно

Ja sam SolidWorks naučio sam.


za šta ga koristiš?

misim on je ko naručen za mašince...


us vakom slučaju za pohval. mene ne interesuje toliko da bih se baš upuštao u tu avanturu...sem ako me nužda u budućnosti ne natjera.
bar znam kog da npitam za pomoć


EDIT.

to je ta jahta (110 fita duga). koliko povatah počela je i njena izgradnja...



a ovaj rendering je još iz tih opisanih dana
c_h.arlie c_h.arlie 12:56 01.12.2017

Re: Чудесно

docsumann
Ja sam SolidWorks naučio sam.


za šta ga koristiš?

misim on je ko naručen za mašince...


us vakom slu7čaju za pohval. mene ne interesuje toliko da bih se baš upuštao u tu avanturu...sem ako me nužda u budućnosti ne natjera.
bar znam kog da npitam za pomoć

Pre 10 godina sam naučio iz inata.
Nisam ga koristio nikada i nizašta potom.
Potreban mi je bio samo 'da premerimo čiji je veći'.
Nije mi bilo preteško zato što sam se u životu dosta petljao sa mašincima (ne samo sa svojom ženom), pa mi je stručna mašinska terminologija gotovo u potpunosti jasna.

docsumann docsumann 13:01 01.12.2017

Re: Чудесно

Просечан инжињер у зрелим годинама тамо где си ти има имовину од, рецимо, 1М€. Овде? Ако ишта има, можда има 100.000€.


čitava moja ušteđevina, sem onog što sam od roditelja naslijedio, je 15K eura, i to samo zahvaljujući otpremnini iz brodogradilišta, čiji sam jedan dio stavio na banku kako bih bratanića pomogao u studiranju.

oće dečko da studira mašinstvo u Bg, a ja nikako ne uspjevam da ga odvratim od tih planova.

PS treba dodati i da sam imao relativno dobre plate, veći dio svoje prof. karijere.
docsumann docsumann 13:02 01.12.2017

Re: Чудесно

Pre 10 godina sam naučio iz inata.


pa ti si veći inadžija nego što sam i pomišljao
c_h.arlie c_h.arlie 13:07 01.12.2017

Re: Чудесно

docsumann
Просечан инжињер у зрелим годинама тамо где си ти има имовину од, рецимо, 1М€. Овде? Ако ишта има, можда има 100.000€.


čitava moja ušteđevina, sem onog što sam od roditelja naslijedio, je 15K eura, i to samo zahvaljujući otpremnini iz brodogradilišta, čiji sam jedan dio stavio na banku kako bih bratanića pomogao u studiranju.

oće dečko da studira mašinstvo u Bg, a ja nikako ne uspjevam da ga odvratim od tih planova.

PS treba dodati i da sam imao relativno dobre plate, veći dio svoje prof. karijere.

Neka ide, neka studira.
Pokušaj, kada je već rešio da se muči, da ga nagovoriš da studira elektrotehniku.
Najbolje bi bilo da studira marketing u menadžmentu ili menadžment u marketingu, ili još bolje - marketing u marketingu.
I potom mu sredi da se učipi sa kojekakvim vlastima - i milina.
No, ako je već rešio da se muči - sugeriši mu ovo što ja sugerišem.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:21 01.12.2017

Re: Ana Dena Beroš

bene_geserit
Ja sam samo hteo da kazem da plate za koje ti ljudi rade jesu ekstremno male, ali bespotrebna preuvelicavanja su kontraproduktivna i samo skrecu paznju sa poente.


Fair enough, samo si ipak malčice strog.

"bolje" varijante takvih gluposti


Starac baš si strog - ili što bi banjalučani rekli "čova buraz baš si gistro". Ne znam kako možeš da kažeš glupost za nešto što ti evo iz prve ruke pričam da je poprilično uspješno i kao "arhitektura" i kao art, na stranu to što je realizovano i prezentovano na jednom Bijenalu (što opet, priznaćeš, ne može svako) jer tu ima više i manje uspješnih radova. Ali okej, tvoja stvar, imaš legitimno pravo na svoj pristup, mišljenje i sud.

Podsjetio si me malo na našeg Stoleta, kultnog lika sa faksa, legendu (ne znam gdje je, izgubio mu se svaki trag godinama, nadam se da je dobro) vječitog studenta koji nije završio faks, momak veoma dobar u duši ali perfekcionista u sudu (nažalost ne i u svom radu) pa je napravio gomilu gomilu gafova koje se i danas prepričavaju na faksu po kojim je ušao u legendu.

Jednom prilikom prof. Stojanović održao predavanja /vanserijski profa o kojem sam pisao blog [89]/ drugari Orelj i Zorić, naravno oduševljeni, idu u menzu na ručak kad tamo - obnavljač Stole.

- Gdje ste momci, šta ima?
- Evo bili na predavanjima kod prof. Stojanovića, sjajan čovjek, pravi arhitekta...
- Koji Stojanović? Pidža? [to mu bio nadimak u Beogradu na faksu]
- Da.
- Ma, budala. Može vama pričat'!




Zorić i ja projektovali zajedno jednoporodičnu kuću za nekog klijenta kod Gradiške i radimo, iscrtavamo projekat i tako priča o svemu i svačemu i dohvati se Zorkec Stoleta, naravno smijeh, pitam ga ja pošto se u to vrijeme muvao oko njih u studenjaku:

- Pa dobro šefe, jesi li ti vidio Stoletove projekte?
- Nije ih ni on vidio, a ja da ih vidim!

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:48 01.12.2017

Re: Чудесно

meni nikad nije dosadno sa mnom


Same here

moj san je da imam udoban stan, po mogućnosti i neki atelje...i para toliko da mogu da živim na istom nivou kao i sad, ajde malčice višem, kad već upiusujemo želje (i pozdrave), a da ne moram ništa da da radim pod obavezno, kako bih mogao da se bavim onim čime volim... crtanjem, pisanjem, pravljenjem kojekakvih kretaivnih uradaka, kompjuterskih igrica i sl...


Recimo tu je dobar frilensing (naravno, ne preporučujem ga nikome ovom prilikom, ko ima stalni posao, doprinose, zdravstveno, socijalno - to je super). Radiš šta hoćeš (recimo konkurišeš samo na one projekte koje voliš da radiš), koliko hoćeš (manje ili više - zaradićeš samo onoliko koliko konkretno uradiš - nekad, rijetko, imaju neki bonusi kad je klijent zadovoljan pa te nagradi kao konobara bakšišom), kad hoćeš (dan, noć - bilo kad) i odakle hoćeš (ja često idem u kafeteriju i uz kaficu uz dobru mjuzu odradim posao, ako trebam da putujem ponesem lap i završim pos'o gdje god da sam - Brod, Gradiška, Kikinda, Milano, Beograd).

I takav pristup, pored graf. dizajna koji je poprilično kreativan (ali hbg realno nije true art) mi pruža da se bavim stvarima koje volim - "umjetničarenjem".

Bilo je ponuda za rad u birou, probao, ne ide - no, fenks - teško, zahtijevno, od jutra do sutra (doslovno), stalno problemi (šefovi, investitori, revizije, gradilišta...) koje stalno nosiš sa sobom poslije posla i praktično te nema nigdje jer realno nemaš ni za šta drugo vremena, naravno dobra sigurna redovna plata, radni staž, doprinosi su nesumnjive prednosti... Tako kad neko od kolega u ovom vremenu uspije da napravi dobru savremenu arhitekturu, a ipak ih ima - od mene veliki riiiispekt, kapa dole.

Prijatelj radi za američkog arhitektu, naše gore list, ali samo tehničke izvođačke razrade idejnih skica po njihovim standardima u njihovim mjernim jedinicama + u pitanju nije savremena arhitektura već onaj nakaradni američki eklekticizam. Odlično zarađuje, stalno me zove pošto im treba još arhitekata ali ne vidim sebe u tome. Nisam volio/mogao (mučio se, iskreno) ni kod nas izvođačke projekte da radim (osim kad sam morao) a kamoli sa američkim standardima (nema ni "k" od kreativnosti, šablon i to poprilično zahtijevan i detaljan).
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:11 01.12.2017

Re: Чудесно

čitava moja ušteđevina, sem onog što sam od roditelja naslijedio, je 15K eura, i to samo zahvaljujući otpremnini iz brodogradilišta, čiji sam jedan dio stavio na banku kako bih bratanića pomogao u studiranju.


Svaka čast, ovo je baš plemenito.

Drugar Orelj, izbjegao iz Bosanske Krupe u Bratunac, iz vrlo skromne porodice, pametan i vrijedan kakav jest, završio faks u roku, pa zatim odškolovao sestru koja je završila ETF. Sjećam se kad je diplomirao, onako, upiše i Geografiju na PMF-u samo da bi dobio sobu u studenjaku i stipendijicu, a onda batalio. Pravi heroj
hermine hermine 15:36 01.12.2017

Re: Чудесно

bene_geserit bene_geserit 19:11 01.12.2017

Re: Чудесно

Predrag Brajovic
Просечан инжињер у зрелим годинама тамо где си ти има имовину од, рецимо, 1М€. Овде? Ако ишта има, можда има 100.000€.

Bogatstvo je uvek relativno u odnosu na druge.
I koliko god je to nije razlog za smejanje.
A Milanovic gura pseudo nauku drajvovanu ideologijom.
anonymous anonymous 21:32 01.12.2017

Re: Чудесно

Predrag Brajovic
Najveci deo tvog ekonomskog polozaja (koji je uvek relativan u odnosu na okolinu) zavisi od tvog IQa i od tvoje porodice (da li su te odgajili u normalnu i vrednu osobu i iskolovali). A zemlju mozes da promenis ako bas zelis.

Очигледно је да си ти већи стручњак од Бранка Милановића. И да брже од њега долазиш до сазнања: ни за сат-два. А он, будала, цео живот се томе посветио???

Просечан инжињер у зрелим годинама тамо где си ти има имовину од, рецимо, 1М€. Овде? Ако ишта има, можда има 100.000€.



Prosečan ..... i ovde ima .....milion.

Razočarao si me Brajo.
Ja sam smatrao da se i ti krećeš ....tu negde.

A ono izgleda .....

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 01:08 02.12.2017

Re: Чудесно

bez tog regulaciong ventila počinjem loše da funkcionišem... nebitno o čemu da se radi... slikanje/crtanje, pisanje, fotkanje hazarta, pravljenje igrica, pa i muzika ako treba (koliki god da sam antinstumntalista).


DMT, ajahuaska...

Šala, šala...
milisav68 milisav68 08:24 02.12.2017

Re: Чудесно

Predrag Brajovic
Просечан инжињер у зрелим годинама тамо где си ти има имовину од, рецимо, 1М€. Овде? Ако ишта има, можда има 100.000€.

Ovde i ne može da ima imovinu, nego državinu, odnosno ne može da bude vlasnik, već držaoc prava.

Čisto da se zna ko je gazda.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:51 02.12.2017

Re: Чудесно

EDIT: dobpo sam pov.inf. da je plata dotičnog Kanađanina bila zapravo tek 10 puta veća od naše.
izvinjavam se na pretjerivanju




Znam da nije smiješno, ali sjajan humor!
tasadebeli tasadebeli 11:46 03.12.2017

Re: Чудесно

Predrag Brajovic

Једна од најпаметнијих ствари коју треба да урадиш, ако желиш да будеш богат или имућан, јесте да се родиш у богатој земљи.



docsumann

uh, pazi kad ja stvarno ne želim da budem bogat...imućan??



Да, стварно, шта да радимо ми који не желимо да будемо богати или имућни?

Где ми да емиргирамо?

Нисам још чуо за неку земљу у коју би овакви неприлагођени могли да оду и да буду срећни... (ЛИНК)


docsumann

meni nikad nije dosadno sa mnom



Ни мени.

Не волим да причам о себи, али узмите мој случај...

Ето, ја чак не трошим паре ни на стимулативна средства која неки рабе да им не би било досадно са самим собом.

Ја сам самом себи сасвим задовољавајуће стимулативно средство за разбијање досаде.

Мора да је то нешто на хормоналном нивоу... Хемија је физика, физика је биологија,... Диајлект'ка, болан!


c_h.arlie

Međutim, ja ne bih voleo da radim ništa.









Мислим, стварно би био ред да ово поједноставиш да би га разумели и самоуправљачи из Прве петолетке.



BebaOdLonchara BebaOdLonchara 13:23 05.12.2017

Re: Чудесно

Ti ljudi ZAISTA rade za mizerne iznose

ima još jedan odličan film, nije o bangladešu ali jeste o mafiji, kinezima, i modnoj industriji. u šta se pretvorio napulj, kako se šiju haljine za oskarovke (koliko košta proizvodnja sve sa niskom platom radnika - veća mu je plata od radnika u bangladešu, ali opet jako niska za italijanske uslove, kao kod nas kad radnik dobije 17.000 dinara), za koliko se kasnije prodaje. to je samo deo priče. tačnije, u pitanju je
knjiga ali za lenjivce nije loš ni film.




ps. shvatih da je snimljena i serija po istoj knjizi, ali je nisam gledala, pa ne mogu da preporučim. vidim da već ima 4 serijala.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:33 05.12.2017

Re: Чудесно

Nekim slučajem, pošto je knjiga bila hit u svoje vrijeme, kupio sam srpski prevod ali ju nisam, iz nekog razloga, stigao da pročitam. Eto dobre preporuke, hvala Bebo
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 23:46 28.11.2017

Eeeee! :)

što se kaže, čitam kasnije, hvala ti što si postavio na blog ovo (za neke) preopširno štivo.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 01:09 29.11.2017

Re: Eeeee! :)

BebaOdLonchara
što se kaže, čitam kasnije, hvala ti što si postavio na blog ovo (za neke) preopširno štivo.


Eto pričali smo onda o tome pa sam gledao da bude što prije, da ne zaboravim
Черевићан Черевићан 00:26 29.11.2017

отрена дотрена,Тена

Za probijanje kroz smeće potrebna je ogromna energija

већ јој Име.. ......посебност казује
Happy slapping (луд провод до јаја),
Vrag ne spava (слика данашњице)
гуглам себе .......други нек' се јебе
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 01:10 29.11.2017

Re: отрена дотрена,Тена

Черевићан
Za probijanje kroz smeće potrebna je ogromna energija

већ јој Име.. ......посебност казује
Happy slapping (луд провод до јаја),
Vrag ne spava (слика данашњице)
гуглам себе .......други нек' се јебе




Kao i uvijek, maestralno gos'n Sveta! Uvijek ste mi drag gost na blogu.
tasadebeli tasadebeli 08:40 29.11.2017

"Бледоплави женски рукопис" *

Već na samom početku, sa svojim prvim tekstom na temu ženskog pisma, najavljujući mogući sadržaj budućih tekstova, Tena se obračunava sa stereotipom ženskih kolumni najprije kao žena koja piše kolumne upravo ne želeći da se bavi tipičnim temama ukalupljenog "ženskog stila" pisanja poput seksa, cipela, koktela, šopinga i popularne psihologije već ono što slijedi može odlično da se dočara kao "britka i duhovita dekontaminacija naše stvarnosti" kiča i trača kako i stoji u podnaslovu njene druge zbirke kolumni.



А шта је то женско писмо?

Сасвим озбиљно питам, не зезам се.

Сећам се да смо половином осамдесетих, као студенти опште лингвистике у оквиру вежби, радили једно врло обимно истраживање на великом корпусу новинских и књижевних текстова наших списатељица оног времена почевши од тема, стила, преко речника, па до синтаксичких конструкција и других граматичких нивоа све до морфологије, те да смо поуздано још тада утврдили да тако нешто што се назива женско писмо не постоји и да је то само један мит. Или стереотип ако хоћете.

Да ли је могуће да се читаве три деценије касније још увек говори о нечему таквом, таквом појму, митологизованом, стереотипизираном, са истом синтагмом која га означава?

Хоћу да кажем, Бојане, ово о чему пишем овде није ни до тебе ни до Тене. Нисам баш пратио како је све то изгледало током протекле три деценије са том синтагмом која се очигледно још увек користи што онда значи да се у јавној речи и даље тај стереотип признаје и прихвата као сасвим легалан за употребу. Али, да ли је могуће да после три деценије како сам се ја бавио малкице тиме и како смо утврдили да је то потпуно измишљен, непостојећи, начин писања, људи и даље говоре о њему?

Или, ако хоћеш из другог угла, зашто би мени као мушкарцу било немогуће да пишем о сексу, шминки, ципелама, коктелима или популарној психологији због страха да би неко могао при томе да ме сврста у "женско писмо" лепећи мојим текстовима такву бесмислену етикету?

Кажем још једном, да не би било неспоразума, ништа не пребацујем Тени (и посредно теби), већ сам само запањен да је тако нешто као што је женско писмо (и као појам и као назив) још увек у употреби. А када већ јесте, сасвим је разумљиво што се и Тена тиме позабавила...


А ово је од пре 20 година, сунце му жарко... К'о да је од данас...







___________________________________________________________________________________

* - Наслов, у српском преводу, аустријског филма из осамдесетих који за тему има савремени криптонацизам у Аустрији. На жалост, не знам назив филма у оригиналу нити могу да га пронађем на интернету.

Оставио је довољно јак утисак на мене да и данас памтим тај наслов и тему и радњу филма.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:42 29.11.2017

Re: "Бледоплави женски рукопис" *

А шта је то женско писмо?

То је једна од најдрaжих тема медиокритета.
Што већи медиокритет, тим се више бави "женским писмом".
tasadebeli tasadebeli 09:53 29.11.2017

Re: "Бледоплави женски рукопис" *

Predrag Brajovic
А шта је то женско писмо?

То је једна од најдржих тема медиокритета.
Што већи медиокритет, тим се више бави "женским писмом".



Па онда је Вилхелм Рајх био у праву.

Средња класа је, опчињена еротским дејством униформе, довела Хитлера на власт.
tyson tyson 11:27 29.11.2017

Re: "Бледоплави женски рукопис" *

* - Наслов, у српском преводу, аустријског филма из осамдесетих који за тему има савремени криптонацизам у Аустрији. На жалост, не знам назив филма у оригиналу нити могу да га пронађем на интернету.

https://de.wikipedia.org/wiki/Eine_blassblaue_Frauenschrift_(Film)

tasadebeli tasadebeli 11:43 29.11.2017

Re: "Бледоплави женски рукопис" *

tyson
* - Наслов, у српском преводу, аустријског филма из осамдесетих који за тему има савремени криптонацизам у Аустрији. На жалост, не знам назив филма у оригиналу нити могу да га пронађем на интернету.

https://de.wikipedia.org/wiki/Eine_blassblaue_Frauenschrift_(Film)




Хвала, Тајсоне!

Не умем ја то никако, увек потрошим више живаца него времена куцкајући све и свашта у браузеру.

А и не знам немачки...
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:41 29.11.2017

Re: "Бледоплави женски рукопис" *

утврдили да тако нешто што се назива женско писмо не постоји и да је то само један мит. Или стереотип ако хоћете.


Hvala Taso na komentaru, mislim da i Tena dijeli tvoje mišljenje - ona se time bavila isključivo u prvom tekstu - koji nisam mogao da ne spomenem jer je sa stavovima u njemu na neki način "formatirala" svoju kolumnu u kojoj nadalje nema ni traga priče o, kako ona kaže, "famoznom ženskom pismu".

Edit: S druge strane sjećam se da je pok. Pavić (kojem ću posvetiti jedan od sledećih blogova) svojevremeno bio oduševljen stilom pisanja žena koji se pojavio početkom novog milenijuma i "preuzeo" primat u lijepoj književnosti. Pričam po sjećanju, dakle napamet, mislim da nije upotrebio baš "žensko pismo" ali je bio impresioniran romanima autorki.
principessa_etrusca principessa_etrusca 18:06 29.11.2017

Re: "Бледоплави женски рукопис" *

Или, ако хоћеш из другог угла, зашто би мени као мушкарцу било немогуће да пишем о сексу, шминки, ципелама, коктелима или популарној психологији због страха да би неко могао при томе да ме сврста у "женско писмо" лепећи мојим текстовима такву бесмислену етикету?

Ево, и нови уредник британског Вога је мушкарац, Едвард Енинфул.
tasadebeli tasadebeli 01:05 30.11.2017

Re: "Бледоплави женски рукопис" *

bojan ljubomir jugovic

S druge strane sjećam se da je pok. Pavić (kojem ću posvetiti jedan od sledećih blogova) svojevremeno bio oduševljen stilom pisanja žena koji se pojavio početkom novog milenijuma i "preuzeo" primat u lijepoj književnosti. Pričam po sjećanju, dakle napamet, mislim da nije upotrebio baš "žensko pismo" ali je bio impresioniran romanima autorki.



Да, сећам се и ја тога. И мислим да си у праву, да стварно није употребио израз женско писмо при томе.

Исто тако мислим да је та одушевљеност код Павића имала помало неку... Хм, па рецимо личну ноту.

Да не елаборирамо то даље, не приличи то нама.
tasadebeli tasadebeli 09:01 29.11.2017

Happy slapping in Belgrade

U tekstu "Nasmiješite se, udaramo" približiće "kulturu" odnošenja mladih prema starijima u Londonu gdje postoji nova društvena igra djece "veselo šamaranje" (happy slapping) u kojoj klinci iznenada ošamare nepoznatu odraslu osobu i snimaju napad kamerom mobilnog telefona a potom video distribuišu širom razreda i škole a koji su sa druge strane, ukoliko dođe do ozbiljnijih povreda osobe koja recimo može da padne i dobije potres mozga, zaštićeni zakonom koji ne dozvoljava da se maloljetnici javno prozivaju.



А ово ме подсети на једно моје лично искуство са београдских улица од пре пар година.

Наиме, могу да потврдим да се наша омладина, барем неки од њих, ваљда у жељи да не заостају за светом, такође игра ове игре на улицама.

Па су тако два непозната дечкића, по мојој слободној процени осми разред или прва година средње школе, покушала да, забављајући се онако пубертетлијски разуларено како већ то иде када хормони врцају до плафона, изведу то весело шамарање са снимањем на мојој лепшој половини.

Али су, вероватно због неискуства или можда због васпитањем усађеног егоизма или можда занемаривши чињеницу да ипак нису у Лондону него у Београду, пренебрегнули битан детаљ да се у том тренутку поред моје жене налазим и ја, па је дечкић егзекутор инстинктивном (невољном) повратном спрегом добио шамарчину која га је више запањила него заболела.

И то је био један једини пут да сам у свом животу ударио неко дете. Зато то и памтим тако добро.


Ето, као што видите, Београд нимало не заостаје у модним трендовима за Лондоном. Једина разлика је што неке Београђане боли уво што су малолетници

zaštićeni zakonom koji ne dozvoljava da se maloljetnici javno prozivaju.


Ја дотичног клинца прозвао, па се надам да је нешто и научио из тог одговарања пред таблом.



tyson tyson 11:38 29.11.2017

Re: Happy slapping in Belgrade

Па су тако два непозната дечкића, по мојој слободној процени осми разред или прва година средње школе, покушала да, забављајући се онако пубертетлијски разуларено како већ то иде када хормони врцају до плафона, изведу то весело шамарање са снимањем на мојој лепшој половини.

Али су, вероватно због неискуства или можда због васпитањем усађеног егоизма или можда занемаривши чињеницу да ипак нису у Лондону него у Београду, пренебрегнули битан детаљ да се у том тренутку поред моје жене налазим и ја, па је дечкић егзекутор инстинктивном (невољном) повратном спрегом добио шамарчину која га је више запањила него заболела.

looping looping 10:17 29.11.2017

1

Dobro izgleda ženska.
Ne deluje mnogo pametno. Al' bože moj, bitno je uspeti u životu.
cassiopeia cassiopeia 11:20 29.11.2017

Re: 1

looping




Namerno nisam citirala tvoj komentar.

Samo želim da te pitam čemu takva reakcija. Mogao si i da preskočiš ovaj blog.
tyson tyson 11:32 29.11.2017

Re: 1

looping
Dobro izgleda ženska.
Ne deluje mnogo pametno. Al' bože moj, bitno je uspeti u životu.

Kiselo grožđe


looping looping 12:29 29.11.2017

Re: 1

tyson
looping
Dobro izgleda ženska.
Ne deluje mnogo pametno. Al' bože moj, bitno je uspeti u životu.

Kiselo grožđe



Barem da je grožđe.

Živo me zanima da li ima neka tema koje se nije dotakla. Napraviće opus knjiga "Rešavanje svih svetskih problema".

Meni se recimo sviđa njeno pisanje o filmu "U zemlji krvi i meda":
"Njezin humanitarni rad mnogima ide na živce - uz status zvijezde danas kao da mora ići neka vrsta društvenog angažmana. Evo, Lady Gaga je baš zakazala sastanak u Bijeloj kući o temi nasilja među djecom u školama. Načelno mislim da humanitarni rad stavlja flaster na prostrijelne rane za koje su često odgovorne upravo one zemlje iz kojih humanitarci dolaze. Ipak, Angelina Jolie, povrh četrdesetak putovanja koja je obavila kao ambasadorica UNHCR-a, lobira i za uvođenje novih zakona i promjenu postojećih, uglavnom onih koji se tiču djece. Osnovala je fondaciju koja pruža besplatnu pravnu pomoć djeci azilantima i sličnu koja pomaže stradalnicima s Haitija. No, to su suhe informacije.

Jedino što stvarno znam, a to sam saznala krišom, jest da je napisala jedan sasvim iznenađujući scenarij koji sam pročitala prošle godine."


Link.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:34 29.11.2017

Re: 1

Dobro izgleda ženska.
Ne deluje mnogo pametno. Al' bože moj, bitno je uspeti u životu


Pričaš baš bezveze. Hajde da si rekao za mene da ne djelujem mnogo pametno pa to bi i pilo vode, jer nisam ostvario nikakve značajne rezultate niti je iko čuo za mene i moj rad ali baš sad da toliko lupiš za nekoga ko je pored regiona, što nije mala stvar, uspio i u Evropi - baš neozbiljno.

Ne znam šta radiš i čim se baviš ali da bi radio vani i bio iole konkurentan u tržišnoj utakmici, pogotovo u umjetnosti, ne možeš a da ne budeš pametan. Hajde kod nas i nekako jedan sloj privilegovanih "stručnjaka" svojim vještim dilovima i političkim podobnostima može da bude "uspješan" ali u igri gdje moraš da se dokazuješ svojim radom - moraš biti vrlo solidan plus još ako osvojiš priznanja i nagrade (iako ne isključujem da i tu nekad može politika da uplete svoje prste) - izvini ne može to baš svako. Naravno, nisam neko ko slijepo pravi od uspješnih ljudi autoritete i povinuje se njihovim mišljenjima, apsolutno sa svakim stavom bilo koga uspješnog profesionalca može se polemisati ako se imaju dovoljno dobri argumenti ali u suprotnom to je glupost^3.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:47 29.11.2017

Re: 1

Živo me zanima da li ima neka tema koje se nije dotakla. Napraviće opus knjiga "Rešavanje svih svetskih problema".


Što je sasvim legitimna stvar. Mene recimo fascinira činjenica da neko može da živi od pisanja - kako drama tako i kolumni. Na jednom mjestu kaže kako piše mnogo jer želi, tada kao singl u malom stanu u Londonu, da sebi kupi televizor i još nešto. Ja, koji sam zanemarljivo zaradio od svih svojih "umjetničarenja" i uvjerio se koliko je to zapravo teško, divim se tome (premda radim kao grafički dizajner pa se i ta kreativna oblast može malo podvesti pod "umjetničkom" - ali daleko, daleko manje od pisanja, slikarstva, muzike, filma itd.)
looping looping 13:49 29.11.2017

Re: 1

Hajde da si rekao za mene da ne djelujem mnogo pametno pa to bi i pilo vode, jer nisam ostvario nikakve značajne rezultate niti je iko čuo za mene i moj rad

Ja sam upravo i rekao da je ona uspešna.

BTW šta su to za tebe značajni rezultati - priznanja i nagrade?
Ne znam šta radiš i čim se baviš ali da bi radio vani i bio iole konkurentan u tržišnoj utakmici, pogotovo u umjetnosti, ne možeš a da ne budeš pametan.

I te kako možeš. Zapravo, po logici stvari, pametnima je mnogo teže.

PS.
"Pamet" je relativna stvar, naravno da svako na to gleda drugačije.
Isto važi i za "uspeh".

PPS.
da toliko lupiš za nekoga

Pa naravno, vidiš da mi je nick "looping".

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:02 29.11.2017

Re: 1

Ja sam upravo i rekao da je ona uspešna.


A ja tvrdim da je to u uskoj vezi sa pameću a ne sa fizičkim atributima, seksipilom, šarmom i sl. koji istina mogu i da potpomognu neki opšti pozitivan doživljaj osobe.

BTW šta su to za tebe značajni rezultati - priznanja i nagrade?


Sigurno ne mislim na nagrade i neupitnu popularnost recimo Kim Kardašijan, koja može da osvoji gomilu nagrada kao zvijezda realitija a zasluženo dobije nagradu za najgoru sporednu žensku ulogu u filmu, jer realno za oblast glume trebaju veći kapaciteti od dobrog izgleda.

Mislim i na uspjeh kod publike i na priznanja od strane struke koja ipak njeguje provjerene vrijednosti tipične za umjetničko stvaralaštvo, kada su recimo kreativne oblasti u pitanju.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:11 29.11.2017

Re: 1

Pa naravno, vidiš da mi je nick "looping".



anonymous anonymous 18:16 29.11.2017

Re: 1

bojan ljubomir jugovic
Pa naravno, vidiš da mi je nick "looping".





Imaš licencu da lupaš više od svih drugih.
looping looping 19:58 29.11.2017

Re: 1

anonymous
bojan ljubomir jugovic
Pa naravno, vidiš da mi je nick "looping".





Imaš licencu da lupaš više od svih drugih.

I sa licencom, konkurencija je prejaka.
anonymous anonymous 23:25 29.11.2017

Re: 1

looping
anonymous
bojan ljubomir jugovic
Pa naravno, vidiš da mi je nick "looping".





Imaš licencu da lupaš više od svih drugih.

I sa licencom, konkurencija je prejaka.


narcis narcis 11:11 29.11.2017

al kad stvarno

mi nije jasna potreba da se pljuje po ovoj devojci.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana