НИН-ова награда 2018 - за 2017.
ПЕТ РОМАНА У ФИНАЛУ
1. Јовица Аћин, СРОДНИЦИ – Лагуна
2. Мира Оташевић, ГОРГОНЕ – Геопоетика
3. Дејан Атанацковић, ЛУЗИТАНИЈА – Бесна кобила Земун
4. Давид Албахари, ДАНАС ЈЕ СРЕДА – Чаробна књига
5. Срђан Срдић, СРЕБРНА МАГЛА ПАДА – Партизанска књига Кикинда
У понедељак, 15. јануара, сазнаћемо име шездесет четвртог добитника НИН-ове награде. Жири ће, по устаљеној пракси, одлуку саопштити око поднева.
Актуелни сазив жирија, који ради у саставу Тамара Крстић, Јасмина Врбавац, Зоран Пауновић, Михајло Пантић и Божо Копривица (председник), на седници одржаној 8. јануара 2018, од девет наслова из ужег избора, одабрао је пет романа за финале.
Јовица Аћин и Дејан Атанацковић конкуришу са својим првенцима. Срђан Срдић је претходних година два пута био у другом кругу, а Мира Оташевић у финалу. Да ли ће се Давид Албахари придружити писцима који су награђени више пута?
Ускоро ћемо сазнати одговор.
Хроничар нашег недељника с почетка седамдесетих бележи како се 1971. године догодило да се с проглашењем само једном закасни, после чега је престижно признање одмах постало „предмет импровизованих нагађања“. Јавност се узбуркала премда је Милош Црњански једногласно награђен за Роман о Лондону, а одлука каснила искључиво „због укључивања у жири активних критичара из ванбеоградских литерарних кругова“.
НИН-ову награду делимично подржава Министарство културе и информисања, као и једна домаћа и једна страна компанија које су желеле да остану анонимне како би у првом плану остали искључиво лауреат и угледно признање.
Ово је саопштење из НИН-а.
Мој је утисак да редослед није случајан и да прва два романа имају највише изгледа да добију благослов жирија – утисак стечен на основу маркетиншких најава о темама и начину њихове обраде, као и угледа наведених писаца.
Дакле:
Samo najhrabriji su spremni da do kraja prouče svoje poreklo i prihvate sve njegove posledice.
Jedan od takvih retkih smelih pojedinaca jeste glavni junak ovog romana, autorov prezimenjak. Saznavši da priča o njegovom poreklu vodi sve do dalekih Pirineja, on zajedno sa sinovima odlazi na put do Španije. Porodično stablo, mape i usmena predanja putokazi su u traganju za nestalim precima. Iako sve više putokaza navodi na zaključak da će familija rekonstruisati svoje poreklo, pojavljuju se nepoznanice koje potragu za porodičnim stablom pretvaraju u traganje za fantomima, među kojima je najistaknutiji Belano ili Bolanjo, slavni čileanski pisac.
Sam čitalac će postati tragač u ovom romanu dvostruke potrage u kojem se prepliću postupci detektivske, ali i fantastične književnosti.
Na stranicama koje ispisuje Mira Otašević prepliću se i sudaraju životopisi pisaca, glumaca, muzičara, slikara, muškaraca, žena, ljubavnika, policajaca, vojnika, dželata, žrtava i ubica, preživelih i mrtvih. Breht, Bojs, Đango, drugi znani i neznani, stvarni i nestvarni, različitog porekla i jezika, raspeti u vremenu omeđenom svetskim ratovima, onim razornim i onim "hladnim". Vremenu kojem su se grčevito, bezuspešno opirali, dok se pretvaralo u vrtlog koji ih je sve većom brzinom uvlačio u sebe. Borili su se umetnošću, prijateljstvima, ljubavima, tajnim, zabranjenim, povlačenjem u senku i emigraciju, stradajući i dobijajući rane i ožiljke strašnog vremena, nabijenog netrpeljivošću i mržnjom. Sve njih, u gradovima, zemljama fašizma, logorima, odbačene u emigrantskim utočištima, Mira Otašević izvlači iz bezdana zaborava, saosećajući sa svakim od likova o kojima piše, gradeći piramidu stvaranja, patnje, otpora. Mira Otašević je postavila prostorne granice u kojima se kreću, gube i nestaju njeni junaci, široko, od Berlina, Moskve, Zagreba, Kopenhagena, Barselone, Madrida, Pariza, gradova smrti na evropskom istoku. Novom knjigom nastavlja vivisekciju vremena koje je iznedrilo novo shvatanje lepote i nesputanu dinamiku stvaranja, ali i užas bezumnog, masovnog razaranja, neljudskosti, industriju smrti.
Milan Ristović
А вреди поменути и трећег учесника, аутора тематски занимљивог романа
Ser Tomas Lipton, putujući kroz okupiranu Srbiju u pratnji Crvenog krsta, upoznaje stanovnike i principe utopijske države nastale na tlu beogradske psihijatrijske bolnice. Gospodin Teofilović, srpski iseljenik u Njujorku, preživljava potapanje prekookeanskog broda, i na svom putu ka Beogradu luta rovovima Zapadnog fronta i podzemnim tunelima u koje ga upućuju neobični vodiči. Taksidermist u službi Kraljevine Srbije, Vasilije Arnot, pada u nemilost i bežeći iz Beograda pred nerazumljivom pretnjom upoznaje se s tajanstvenim sadržajima firentinskog Muzeja prirodnih nauka. Sred Balkanskog rata, Nestor, mobilisani umetnik, u potrazi za izgubljenom četom, tumara šumama Srbije i zakopava deo po deo kostura nepoznate žrtve. Tragajući za nestalim ocem, mlada Amerikanka srpskog porekla suočava se sa skrivenom istorijom svoje porodice. Isprepletane priče koje čine tkivo romana, priče o putovanjima, lutanjima, preobražajima i nestajanjima, stiču se i ukrštaju u sobama, hodnicima i dvorištu najmanje države na svetu, zasnovane na najdubljem i najneravnopravnijem sukobu – sukobu progresa i ludila.
„Dejan Atanacković strpljivo gradi radnju i vodi čitaoce kroz kompleksne hodnike imaginacije. Saramagovskom naracijom ukršta likove i događaje, i svakom stranicom dokazuje da iznenađenjima nema kraja. Maestralno baratajući apsurdom, stvara svet inverzije normalnosti. Luzitanija je roman o utočištu, gde svako može naći svoje mesto i smisao. „
Nikola Dragomirović