Pravo je pitanje – Hoće li neko krivično odgovarati? Pojedinci, grupa, organizatori, saradnici, direktni i indirektni pomagači i birokratski jataci ... Jeste da to pitanje zvuči naivno, jer je u ovoj državi pravo sistematski gaženo decenijama i stoga danas imamo jedan ovako snažan i uigran mehanizam, jednu antipravnu samohotku koju je vrlo teško zauzdati i u kojoj učestvuju, u određenoj srazmeri, svaki na svoj način, svi slojevi društva. No, ako se takvo, ili slično pitanje uopšte ne potegne, pa makar i uz punu svest o unapred izgubljenom okršaju, onda tek nema nade. Ako se to pitanje naširoko ne potegne, onda i svi oni slegači ramenima, koji postavljanju tog pitanja (pa makar i ćutke, u sebi) nisu baš skloni i misle da je to posao nekog drugog - moraju da budu svrstani u red saučesnika, u ovoj ili onoj meri.
Da. Osim kao građanin, potkačen sam i kao Zvezdaš, jer, nakon one dubokosežno i svakovrsno štetne svinjarije na račun novog igrača u crveno-belom dresu, pomislio sam u jednom času - da me neko sad pita za koga navijam, u moj odgovor bi se ulepilo i ono specifično osećanje stida, iako ne spadam u „vatrene“ „bodrioce“ kluba dobrovoljno smeštene u kavez na severu sa ne baš svakome vidljivim rešetkama (naravno, ovim nipošto ne želim da vređam divlje životinje koje neki bezdušnici u kaveze širom sveta smeštaju protiv njihove volje i koje tamo umiru, prvo gaseći se emotivno, a onda i fizički). Jer, oni tamo, pomenuti, urliču i u moje, ili naše ime. Jeste većina na tribinama odbacila ovu raspomamljenu hordu koja kao nekakav dželat-čuvar-misionar prisvaja ime kluba, ali i naciju, moralna načela, religiju .., upućujući pored ostalog i svojevrsni prekor svima onima koji su, jelte, nedovoljno svesni značaja tih pojmova i previše mekani i neodlučni da te pojmove promovišu, održe i odbrane. Svaka čast tom velikom delu publike koja je odreagovala baš onako kako je i trebalo odreagovati, međutim – ostaje pitanje šta povodom tog slučaja radi država. I povodom svih prethodnih, srodnih slučajeva (da ih ovde ne nabrajamo). To pitanje se u ovim našim uslovima svodi na retoričko, iz razloga koji su već na početku ovog teksta navedeni. Praznoglavih, nabildovanih kriminalaca i osokoljenih destruktivaca u svakom društvu ima. Ali, ali - to nije razlog da se dopusti da oni budu „lice“ i glasnogovornik ovog društva. Naravno da se zna gde im je mesto. I naravno da država, kad bi htela i kad njeni „činovnici“ ne bi imali razne vrste interesa (ekonomske, rođačko-kumovske, političke) da se ne angažuju oko ovog posla, ta bratija bi brzo bila premeštena iz lože u podrum. Ovako, oni divljaju i dalje. Znaju da su zaštićeni. Zaštićeni su time što su sasvim prirodan deo ovdašnjeg mentaliteta i navika, a posebno onog sloja koji upravlja ovom zemljom, sloja koji je iste naravi, samo je upakovan u drukčije uloge uz koje ide i drukčija odeća.
Makar usput se osvrnimo na sličnost ovih destruktivnih grupa i učesnika „rijaliti“ projekata, kojima nam mediji svakodnevno bljuju u tanjir stvarnosti. Već u samo jednoj sekundi (dok traje prebacivanje s kanala na kanal) vidljivo je da tamo sede teške društvene i socijalne nakarade i sve vreme izvode orgije u kojima preovlađuju tupavilo, nevaspitanje, opskurnost, permanentna svađa, najniži oblici seksualnosti, i, sve u svemu, promocija skoro svega što jedan roditelj ne bi nipošto poželeo u navikama svog deteta. Pa, ako može to, onda mogu i tzv. navijači.
Da slučaj ne ostane samo na Zvezdi, ne zbog klubaštva i prebacivanja dela prljavštine i na stranu večitog rivala, već zbog ukazivanja na činjenicu da se ovde radi o sistematskom poremećaju funkcionisanja države – ukažimo na makar jedan od mnogih primera, kad je onaj sa tribine sišao, ušao na teren i skinuo kapitensku traku Partizanovom fudbaleru (čak mu je ovaj dao, svestan da to tako ovde ide, što je nama dopunska slika za celovitije shvatanje tragedije). I sve to javno - i nekažnjeno! To je potpuna katastrofa jedne države. Pretpostavljam da je relativno malo ljudi svesno toga.
Duboka, višedecenijska, opštedruštvena devijacija sasvim je prikladan okvir za objašnjenje nastanka i opstanka ovih „navijačkih“ struktura. Ali to nekomplikovano objašnjenje je za mnoge istovremeno demotivišuć faktor da se uopšte pobune protiv gore pominjanih stvari, jer mnogi na ovaj ili onaj način vele –„ Ma, ionako je sve otišlo u ...., pa onda šta i sa tim navijačima ..! Uostalom, svuda su navijači isti...!“ – Ipak, uporno treba postavljati pitanje da li će neko krivično odgovarati posle svega. Tužioci i policija možda ne prate sportske događaje. Makar i da ih uopšte ne prate, čak i ono malo što su usput mogli da načuju u komentarima komšija ili da zakače u sportskim pregledima sasvim je dovoljno da se pokrenu prijave, istraga, postupak ... Znamo da neće. Jer postoji interes sticanja-čuvanja. Nezameranje, a kojegde i saradnja. Opet, bez obzira na sve to, u njih se mora upreti prstom i upitati - Hoće li neko krivično odgovarati?
... ...
Vest da je EL zbog pomenutog delikta "navijača" pokrenula postupak protiv KK CZ nisam znao dok sam pisao blog, pa je stoga kačim naknadno.
B92 - "Bravo "navijači" ! EL pokrenula postupak protiv Zvezde zbog Omića
Uprava Evrolige pokrenula je disciplinski postupak protiv Crvene zvezde zbog transparenta grupe njenih navijača upućenom igraču ..."
....................
Elem, mislim da ova reakcija EL, za koju smo valjda zasigurno mogli da znamo da će se desiti, za nas i nije u prvom redu važnosti. Jer - postupak prvi moramo da pokrenemo mi, ovde, u "zemlji košarke i huliganije".