Društvo| Ljudska prava| Zdravlje

Mi corazon, ili možda ne baš

principessa_etrusca RSS / 25.07.2018. u 14:53

Пре четрнаест година ми је у болници умро пријатељ, неку недељу пре свог четрдесет петог рођендана. Чекао је трансплантацију јетре. Имао је комбинацију срца од злата и невероватне, помало лудачке енергије коју је додатно подстицао кокаином и амфетаминима. Све што је радио, радио је без остатка, тако је живео и тако је саливао у себе пинте пива и вотке са редбулом. Неко би можда поставио питање да ли је уопште заслужио да добије нову јетру, али међу онима који су га знали и били му пријатељи, да му је којим случајем био потребан бубрег, извесно би се нашла неколицина који би му без икакве резерве понудили свој.

Донирати орган је не само хумано, већ племенитост и несебичност највишег степена, па чак и онда када нама ти органи дефинитивно више неће бити потребни. Завештање својих рожњача за примаоца ће значити дар вида, а завештање срца, јетре или плућа, дар живота. Наравно, о дару можемо говорити док ради о стварном дару, односно добровољно поклоњеном органу. Код органа узетог без изричитог пристанка, не може се говорити ни о дару, па ни о хуманости.

А да бисмо дошли до већег процента заиста добровољних давалаца органа, потребно је боље образовање и нарочито непомућено поверење грађана у свог и друге лекаре са једне стране, а са друге у државу и њене институције. То је наравно дуг пут који захтева труд, па као и у свему другом, Србија наврат-нанос тражи пречицу.

Тако је у Скупштини Србије изгласан нови закон по коме се свако сматра вољним даваоцем органа, уколико се сам писмено не обрати (за сада изгледа још увек непостојећој) Управи за биомедицину и потврди да не жели да постхумно донира органе. Уколико се умрло лице за живота није изјаснило, блиски сродници (и то родитељи, пунолетна деца, супружници и ванбрачни партнери) моћи ће да одлуче о донирању органа у тренутку смрти.

Ту постоје многи недоречени и нејасни аспекти. Шта се рецимо дешава у случају где је цела породица страдала у саобраћајној несрећи, неки су погинули, неки у коми, деца малолетна. Шта се дешава када родбина није доступна? Шта се дешава са људима без ближих сродника, са бескућницима итд? Ко ту одлучује о донирању органа? Такође, о органима деце без родитељског старања одлучује етички комитет болнице у којој дете умре. Да ли ће у таквим случајевима органи бити узимани рутински, по аутоматизму? Ко ће бити чланови етичких комитета? Ако је судити по универзитетском професору Мартиновићу или министру Лончару, који су се огласили у вези са новим законом, боље је и не замишљати ко ће се све китити чланством у етичкој комисији у некој од болница широм Србије. (А ово има и посебну тежину у контексту да се 600 деце годишње у Србији измести из биолошких породица.)

Налетела сам на објашњење да ће нови закон допринети уштеди времена, што је кључно код узимања органа, јер се време неће губити на контактирање породице и обављање деликатних разговора са њима (када нам истовремено кажу да ће експлицитни пристанак породице бити потребан). То наравно звучи као увод у случај „родбину није било могуће контактирати, органи су узети да се не би губило време“.

У скупштинској расправи, пажњу је привукла изјава посланика Мартиновића који је, парафразирам, рекао да мртав човек нема никаква права и да му се слободно могу узети његови органи.

Ако човек после смрти нема никаква права (по тумачењу правника Мартиновића) и ако органи могу слободно да се рециклирају, заиста је питање зашто са рециклирањем стајемо ту. У музеју у Аушвицу  је веома графички приказано шта све може да се рециклира, односно од људског тела може да се прави сапун, од људске косе тканине итд. И ту долазимо само на корак од једног од последњих табуа, канибализма.

Знајући за раширену причу да је рецимо Рокефелер имао низ трансплантација срца, док многи не дочекају ни једну која им је неопходна, лако је закључити да органи имају комерцијалну вредност, а самим тим да постоји тржиште органа. На том тржишту, здрави органи здравог човека збирно досежу своте између милион и милион и по америчких долара.

Јасно је да је ово веома осетљива област и да је подложна различитим злоупотребама, па да зато захтева велики јавни надзор. Да ли ће бити могуће спровести такав надзор у Србији?  

Поверење у систем свакако неће инспирисати до сада неразјашњене афере крађе деце из српских породилишта током последњих пола века и чињеница да ниједна власт није имала воље да те случајеве истражи. А када су се деценијама продавала новорођенчад из породилишта, можемо само да замислимо какве су све злоупотребе и трговина могући са органима.

Наравно, знамо за монструозно вађење органа киднапованим Србима у „жутој кући“. Поверење грађана свакако не инспирише ни то да је власт коју сада имамо у Србији, коалициони партнер баш тим препродавцима органа.

Наравно тема законских решења донирања органа није актуелна само у Србији. У Енглеској су се дискусије о евенуалном сличном решењу, фокусирале у великој мери на то како би се сличан закон одразио на однос пацијента и лекара, који мора бити однос апсолутног поверења. А за стварање поверења код српских грађана, и према држави, и према лекарској професији, ни најмање није обећавајуће што је тренутни министар здравља познат и као „доктор смрт“.

И овај нови закон, усвојен без довољне припреме и широке расправе, као и много шта до сада у Србији, где грађани и иначе немају велико поверење у институције, може имати сасвим супротне ефекте, не само по идеју донаторства органа која се сада више не повезује са личном одлуком да се учини нешто племенито и корисно, већ и по само донаторство, а наравно на штету оних грађана који су на листама чекања за трансплантацију. 



Komentari (155)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jooscout jooscout 09:04 27.07.2018

Re: test

principessa_etrusca
Opt-out sistem je jednako dobrovoljan kao i opt-in, ali je efikasniji.

У Британији постоји опт-ин систем и донорске картице, а дебата о евентуалним предностима преласка на опт-аут се води већ годинама. Једно од питања о којима се дискутује је како би се промена одразила на однос лекар-пацијент, чији је темељ поверење. Ја нисам приметила да се у Србији о томе уопште говорило иако је генерално поверења много мање.

Ево једног чланка од пре десет година о подељености лекарске заједнице: ЛИНК.

Ja se izvinjavan, opet sam zaboravila kako se postavljaju linkovi, pa ću ovako:
http://www.politika.rs/scc/clanak/401733/Zivot-s-poklonjenim-srcem
Sam opt-out sistem nije dovoljan, ali jeste potreban uslov za uspešnost transplantacija. Polemika se vodi u Srbiji jako dugo, a koliko je medijski ispraćeno u poslednje vreme-ne znam. Ja imam donorsku karticu od 2004. na primer, a sećam se i emisija sa B92 od pre, sigurno, 10 godina. No, zaista slabo pratim medije da bih mogla da kažem da li je to dovoljno i adekvatno.
principessa_etrusca principessa_etrusca 12:21 27.07.2018

Re: test

Opt-out sistem je jednako dobrovoljan kao i opt-in, ali je efikasniji.

Код људи генерално постоји извесна инерција. Баш сам недавно чула о истраживању које је показало да људима треба 3-6 месеци да откажу месечну претплату на неку услугу, од оног момента када су први пут помислили да им та услуга коју плаћају није потребна, Такође, сви видимо да продавци често користе баш приступ "претплати се, па ако касније видиш да ти не одговара, можеш увек да откажеш".

Тако и многи који нису против донирања органа, сами се нису никада регистровали као даваоци пошто то захтева макар и минималан напор и време. За оне који су се регистровали зато знамо са великом сигурношћу да јесу вољни даваоци и ту је апсолутна предност опт-ин система.

Управо иста инерција која је у великој мери разлог неефикасности опт-ин система, разлог је успеха опт-аут система: многи од оних којима не би пало на памет да донирају орган се неће регистровати као недаваоци, па нам опт-аут систем уопште не гарантује да су сви даваоци вољни. Да ли имамо право да пристајемо на ту манипулацију?

Зато мислим да би било далеко исправније да сваки лекар опште праксе има евиденцију за све своје пацијенте и зна шта они желе за себе: да, не или неодлучан. Да ли је имати национални регистар толико компликовано?
jooscout jooscout 12:54 27.07.2018

Re: test

principessa_etrusca
Opt-out sistem je jednako dobrovoljan kao i opt-in, ali je efikasniji.

Код људи генерално постоји извесна инерција.
Зато мислим да би било далеко исправније да сваки лекар опште праксе има евиденцију за све своје пацијенте и зна шта они желе за себе: да, не или неодлучан. Да ли је имати национални регистар толико компликовано?


Da, na tu inerciju se i računa, po meni sasvim opravdano. Ko je toliko baš protiv, naći će vremena da se ispiše. Registri kod nas su očigledno problem i za mnoge druge stvari (retke bolesti, na primer) a koliko je to teško ...pa za državu koja ne zna tačno ni koliko birača ima, ili ne želi da zna, očigledno jeste. Medjutim, čak i po ovom zakonu opet se traži pristanak rodbine, tako da stvarno ne vidim razloga da se ovolika buka podiže.
principessa_etrusca principessa_etrusca 17:27 27.07.2018

Re: test

Da, na tu inerciju se i računa, po meni sasvim opravdano.


Твој приступ је практичан, и ја не спорим да је могуће да нови закон донесе резултате.

Ипак, апсурдан је однос државе која успех закона не заснива на информисаном, хуманом и проактивном грађанину који хоће да да свој орган, већ на грађанину који је неинформисан, слаб и лењ, односно "случајни давалац".
zilikaka zilikaka 23:31 27.07.2018

Re: test

Тако и многи који нису против донирања органа, сами се нису никада регистровали као даваоци

Evo ovde mene.
To pricam jer mi muz ima donorsku karticu...ma medju prvima. Pocela to neka ekipa sa VMA pa i njega ukljucili. Ja tad nisam bila pri ruci da potpisem...i tako mozda vec 20 godina. Jedino što porodica zna da jesam donor.
A inace,ne znam, ne mogu istovremeno da razmisljam i o mogucim zloupotrebama, svinjarijama u vezi izglasavanja zakona, i da branim svoj stav.
Mislim da je ideja da su svi donori dobra upravo zbog nas ovakvih.
kukusigameni kukusigameni 08:37 28.07.2018

Re: test

Prvo da se zahvalim na odgovorima (glasanju).

Pa i da prokomentarišem.

Ovako važan zakon se ne donosi na ovaj način. Mislim da to nije sporno.

Ali, šta je činiti u trenutku kada se pred vas stavi ovakav zakon?

Glasati "za" je valjano zbog poboljšanja stanja u donorstvu, pa i po cenu ovako neadekvatno predloženog zakona. Kao što je i ovde većina naglasila, nije toliki problem u samom zakonu, koliko u sumnju u pravni sistem ove države. Dakle, građani percepiraju problem najviše na nekom drugom mestu, a ne u ovom zakonu.

Biti protiv ovog zakona je sasvim legitimno ali je pitanje dokle tako? "Nisam spokojan kada je u pitanju ova vlast i sprovođenje zakona pa nisam ni za ovaj zakon", nije obećavajuće za ljude koji čekaju organe. Napominjem da dosadašnji zakon nije bio ni približno dobar.

Glasati "za" uz neko brzinsko saopštavanje argumenata (a zanemarujući ostale predložene zakone) zahteva izuzetnu pozornost i obaveštenost građana, koji bi mimo medija pročitali zamerke opozicije na predloženi zakon. A to se ne dešava.

I na kraju, ne glasati je neki vid protesta na ovakav postupak i na lošu proceduru donošenja ovako važnog zakona. Sa premisom: "Ionako će ovi izglasati zakon."

Dobro je pitanje na kraju: Ako sumnjamo u ovu ekipu koja ovako radi, ako sumnjamo u njihovo (ne)sprovođenje zakona, posebno krivičnog zakona, šta čekamo kada dođu izbori?
angie01 angie01 09:38 28.07.2018

Re: test

Kao što je i ovde većina naglasila, nije toliki problem u samom zakonu, koliko u sumnju u pravni sistem ove države. Dakle, građani percepiraju problem najviše na nekom drugom mestu, a ne u ovom zakonu.


sve te razumem, ali to su okolnosti- ne mozes ni jedan problem da izdvojis iz okolnosti u kojima se nalazi, nego ga resavas uvek u odnosu na iste,....ako ih zanemaris, problem nisi ni resio, jer se onda takvo tvoje resenje, koje je samo za sebe, a bez invajermenta u kome se nalazi i treba da funkcionise, nedovoljno obradjeno da bi imalo smisla.

pri tome- slazem se, ovo je situacija u kojoj nema vremena, sve je trebalo urediti jos juce.
jooscout jooscout 11:19 28.07.2018

Re: test

kukusigameni
Prvo da se zahvalim na odgovorima (glasanju).


Ali, šta je činiti u trenutku kada se pred vas stavi ovakav zakon?

Glasati "za" je valjano zbog poboljšanja stanja u donorstvu, pa i po cenu ovako neadekvatno predloženog zakona. Kao što je i ovde većina naglasila, nije toliki problem u samom zakonu, koliko u sumnju u pravni sistem ove države. Dakle, građani percepiraju problem najviše na nekom drugom mestu, a ne u ovom zakonu.

Biti protiv ovog zakona je sasvim legitimno ali je pitanje dokle tako? "Nisam spokojan kada je u pitanju ova vlast i sprovođenje zakona pa nisam ni za ovaj zakon", nije obećavajuće za ljude koji čekaju organe. Napominjem da dosadašnji zakon nije bio ni približno dobar.


I na kraju, ne glasati je neki vid protesta na ovakav postupak i na lošu proceduru donošenja ovako važnog zakona. Sa premisom: "Ionako će ovi izglasati zakon."

izbori?


Jeste dilema teška, ali uvek se setim argumenata roditelja prilikom donošenja zakona o inkluziji koji je ispao manjkav i kome se i danas protive mnogi,čak i u načelu, dobronamerni ljudi, jer to može u Švedskoj a ne kod nas: da, ali ta deca rastu, oni ne mogu da čekaju. Uredjuju se mikro prostori koliko se može u ovom trenutku.
iqiqiq iqiqiq 14:52 26.07.2018

koliko je neznanje

o ovoj temi je primera radi i pitanje koje mene muci, hoce li lekari odustajati od lecenja odredjenih stanja radi dobijanja organa...primera radi mozdani udar, kazu da u tom slucaju uzimaju organe, ali ima ljudi koji se mogu spasti i preziveti mozdani udar

ova samovolja vladajuce garniture u donosenju zakona je krunisana ovim zakonom o dobrovoljnom davanju organa

sa druge strane jos mracnije razmisljanje: ko meni garantuje da mojoj pokojnoj majci vec nesto nisu povadili, videli smo je samo u kapeli kada je bila obucena (zasta se mora platiti a ne pita se nikada opcija recimo da ne zelimo da bude obucena)
angie01 angie01 17:42 26.07.2018

Re: koliko je neznanje

...nazalost, ovi ulivaju takvo nepoverenje apsolutno svime sto rade, da ti samo morbidarije padaju na pamet, za nesto sto bi trebalo da ima sutinski humani karakter.
iqiqiq iqiqiq 20:30 26.07.2018

Re: koliko je neznanje

angie01
...nazalost, ovi ulivaju takvo nepoverenje apsolutno svime sto rade, da ti samo morbidarije padaju na pamet, za nesto sto bi trebalo da ima sutinski humani karakter.

smatram sebe praktičnom osobom i nisam neki verski fanatik, ali u trenutku kada smo odlučivali o sahrani moje majke, pomenuto je kremiranje,a moja majka je isto bila praktična žena i u nekoliko navrata je čak i pominjala i tu opciju za sebe, verujem da bi isto tako pristala da joj uzmu organe da spase nekog drugog...

e sad problem je nastao kada je došao taj trenutak, gde sam se ja prvi put suočila sa smrću nekog jakog bliskog i bila praktično osoba koja treba da donese odluku...možda je sramota za mene, ali sve do tada u šta sam verovala se poljuljalo u meni i odlučila sam se za standardnu opciju...ne znam kako bi uopšte reagovala da mi je neko tada predložio da čereći moju mrtvu majku..

.evo najiskrenije učestvujem u ovoj raspravi...ako nekom stvarno može da spasi život, uzimajte organe ali nemojte sa najbližom rodbinom to raspravljati, nije svako u stanju da se sa time suoči u tim trenucima...
zemljanin zemljanin 20:50 26.07.2018

Re: koliko je neznanje

iqiqiq
angie01
...nazalost, ovi ulivaju takvo nepoverenje apsolutno svime sto rade, da ti samo morbidarije padaju na pamet, za nesto sto bi trebalo da ima sutinski humani karakter.

smatram sebe praktičnom osobom i nisam neki verski fanatik, ali u trenutku kada smo odlučivali o sahrani moje majke, pomenuto je kremiranje,a moja majka je isto bila praktična žena i u nekoliko navrata je čak i pominjala i tu opciju za sebe, verujem da bi isto tako pristala da joj uzmu organe da spase nekog drugog...

e sad problem je nastao kada je došao taj trenutak, gde sam se ja prvi put suočila sa smrću nekog jakog bliskog i bila praktično osoba koja treba da donese odluku...možda je sramota za mene, ali sve do tada u šta sam verovala se poljuljalo u meni i odlučila sam se za standardnu opciju...ne znam kako bi uopšte reagovala da mi je neko tada predložio da čereći moju mrtvu majku..

.evo najiskrenije učestvujem u ovoj raspravi...ako nekom stvarno može da spasi život, uzimajte organe ali nemojte sa najbližom rodbinom to raspravljati, nije svako u stanju da se sa time suoči u tim trenucima...

posteno
bene_geserit bene_geserit 22:03 26.07.2018

Re: koliko je neznanje

ako nekom stvarno može da spasi život, uzimajte organe ali nemojte sa najbližom rodbinom to raspravljati, nije svako u stanju da se sa time suoči u tim trenucima

Znači da ne odlučuje najbliža rodbina već poslanik Martinović?
Ljudi da li ste vi svesni šta pričate?
jooscout jooscout 08:51 27.07.2018

Re: koliko je neznanje

iqiqiq
angie01
...nazalost, ovi ulivaju takvo nepoverenje apsolutno svime sto rade, da ti samo morbidarije padaju na pamet, za nesto sto bi trebalo da ima sutinski humani karakter.

smatram sebe praktičnom osobom i nisam neki verski fanatik, ali u trenutku kada smo odlučivali o sahrani moje majke, pomenuto je kremiranje,a moja majka je isto bila praktična žena i u nekoliko navrata je čak i pominjala i tu opciju za sebe, verujem da bi isto tako pristala da joj uzmu organe da spase nekog drugog...

e sad problem je nastao kada je došao taj trenutak, gde sam se ja prvi put suočila sa smrću nekog jakog bliskog i bila praktično osoba koja treba da donese odluku...možda je sramota za mene, ali sve do tada u šta sam verovala se poljuljalo u meni i odlučila sam se za standardnu opciju...ne znam kako bi uopšte reagovala da mi je neko tada predložio da čereći moju mrtvu majku..

.evo najiskrenije učestvujem u ovoj raspravi...ako nekom stvarno može da spasi život, uzimajte organe ali nemojte sa najbližom rodbinom to raspravljati, nije svako u stanju da se sa time suoči u tim trenucima...


Zato je veoma bitno da postoje obučeni ljudi koji će da razgovaraju sa rodbinom, posebno je to teško na pedijatriji. Kažu da je najvažnije naučiti da slušaš, a ne propovedaš. Ko zna, da ti je neko prišao na pravi način u tom momentu, možda bi se osećala i bolje. U svakom slučaju, i dalje mislim da je pristanak rodbine neophodan a ako i dalje neko ne želi, to je sasvim u redu i ne treba ga prisiljavati.

iqiqiq iqiqiq 13:21 27.07.2018

Re: koliko je neznanje

Zato je veoma bitno da postoje obučeni ljudi koji će da razgovaraju sa rodbinom,

slažem se i mislim da bi iskustvo ljudi koji su to prošli i odlučili da odobre uzimanje organa od pokojnika sigurno bili od koristi da se uključe u javne rasprave, debate itd.

Ne smatram da je ovaj zakon rešio problem, smatram da je potrebna opsežna i ozbiljna diskusija na svim instancama i onda donošenje zakona. Verujem kada se jednom promeni ova garniture bezobzirnih posl(UŠ)anika da će i ovo pisanije i naši komentari imati smisla. Za sada je sve to pucanj u prazno.

Kako kaže ona narodna "dok pametni popuštaju budale vladaju svetom"
jooscout jooscout 13:54 27.07.2018

Re: koliko je neznanje

iqiqiq

Ne smatram da je ovaj zakon rešio problem, smatram da je potrebna opsežna i ozbiljna diskusija na svim instancama i onda donošenje zakona. Verujem kada se jednom promeni ova garniture bezobzirnih posl(UŠ)anika da će i ovo pisanije i naši komentari imati smisla. Za sada je sve to pucanj u prazno.

Kako kaže ona narodna "dok pametni popuštaju budale vladaju svetom"


Upravo! Ali, pogledaj ... samo na ovom blogu je bar 10 puta rečeno da se ima opcija da se odbije i po ovom zakonu, da presadjivanje organa nije kalemljenje voćki (izvinjavam se ako je metafora neadekvatna, naime ne znam koliko je to teško :) ), da je ideja da će neko da te juri po ulici i radi kompleksne testove kompatibilnosti koji su daleko više od krvne grupe, da će timovi od oko 120 ljudi sa raznih strana biti u omerti da bi neko dobio baš tvoj organ je stvarno ravna teoriji da je onoliko ludi učestvovalo u zaveri oko sletanja na mesec. Ja se nekako rastužim jer znam koliko dobrih i vrednih ljudi i dalje ostaje u Srbiji da radi u nemogućim uslovima, nama su počele medicinske sestre sa državnom srednjom školom da nedostaju o specijalistima da ne pričam, anesteziolozima, radiolozima ...uz to, malo mi je i nipodaštavanje ljudi u Srbiji, kako eto nismo mi spremni za to, vi čekajte tu i umrite dok...dok dodje ko?
PS Ovo nema veze sa tvojim komentarom, samo sam se nadovezala.
mayo1 mayo1 17:48 26.07.2018

Darivanje organa

Hrvatska donorska mreža

U Hrvatskoj je prilično razvijeno i dobro organizirano darivanje i presađivanje organa. U gornjem linku je sve dobro objašnjeno - tko, što, kako, kada, gdje.
Tko ima strpljenja čitati može se dobro informirati.

Mislim da oko darivanja organa ne bi trebalo imati dilema, jer ako će se gledati samo eventualna "crna strana", zloupotreba je moguća na svim poljima ljudskog djelovanja. Treba djelovati na poboljšanje sustava i razmišljanja, jer kad se čovjek nađe u situaciji da mu život ovisi o transplantaciji onda tek može shvatiti veličinu cijele ideje.
principessa_etrusca principessa_etrusca 18:59 26.07.2018

Re: Darivanje organa

Оличан линк.

Српска и хрватска ситуација се међутим веома разликују утолико што у Хрватској постоји институционално поштовање грађана каквог у Србији нема, као и поверење у институције каквог у Србији такође нема.
a_jovicic a_jovicic 19:02 26.07.2018

Član 23

Ovaj zakon je u suštini drastično bolji od prethodnog zato što reguliše niz oblasti koje ranije nisu bile uredjene (ko, šta, gde i kako sme/može/mora da uradi/obezbedi) i daje pravne osnove za obezbedjivanje odgovarajućih sredstava za opremu i vodjenje registara.

Ono što je u njemu sporno je jedan jedini član (23) i to možda čak ni ceo član nego njegova prva dva stava koji su prostom promenom forme mogli da budu mnogo prihvatljiviji za javnost.

Naime prva dva stava pomenutog člana glase:

“Ljudski organi sa umrlog lica mogu se uzeti radi presađivanja ukoliko se punoletni poslovno sposoban davalac pre smrti tome nije usmeno ili u pismenom obliku za života protivio, odnosno ako se tome u trenutku smrti nije izričito usprotivio roditelj, supružnik, vanbračni partner ili punoletno dete umrlog.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, ako umrlo lice nema srodnike iz stava 1. ovog člana, ljudski organi sa umrlog lica mogu se uzeti ako se tome, u trenutku smrti, nije izričito usprotivio pobočni srodnik zaključno sa drugim stepenom srodstva.”

Sporna je samo formulacija “nije izričito usprotivio roditelj ...” zato što nije nedvosmisleno naglašena procedura koja su tom prilikom sprovodi (t.j. kako se dokazuje da se nije usprotivio) dok bi prosta promena forme u “ako je u trenutku smrti roditelj, ... dao pisanu saglasnost ...”.

U praksi se ovo “neprotivljenje” i dokumentuje potpisima na silnim formularima tako da i pored proklamovanog “podrazumevanog pristanka” proces de facto nije uopšte “podrazumevan” što se tiče preminulog i njegove porodice. Nevolja je što su političari i promoteri ovog zakona toliko eksploatisali taj termin da je običnom svetu to postalo sumnjivo tako da su izazvali odbojnost prema jednom u suštini kvalitetnom zakonu.

Dodatnu konfuziju uvode i drugačijom formulacijom procedure za preminule koji nisu državljani Republike ... isti član, poslednji stav ... “Sa umrlog lica koji nije državljanin Republike Srbije, odnosno nema stalno nastanjenje u Republici Srbiji, dozvoljeno je uzimati ljudske organe samo na osnovu pismenog pristanka supružnika, odnosno vanbračnog partnera, roditelja, punoletnog brata, odnosno sestre ili punoletnog deteta umrlog lica.”

...drugim rečima eksplicitno se navodi pismeni (sic) pristanak a ne odsustvo izričitog protivljenja pri čemu se stiče utisak da se strani državljani drugačije tretiraju od domaćih a suštinska razlika je jedino u tome što se za domaće državljane pre obezbedjivanja pisanog dokaza o “neprotivljenju” rodbine proverava da li se pokojnik za života izjasnio da ne želi da donira organe o čemu će evidenciju da vodi MUP a ne Uprava za biomedicinu.

O obrazlaganju koristi od uvodjenja zakona “uštedama” koje se ostvaraju ukidanjem postojećeg registra donora (pri čemu će sada morati da se naprave bar 3 nova, skuplja registra ... ne-donora, stvarnih donora i primalaca) ne vredi ni diskutovati a to “trapavo” obrazloženje samo doprinosi povećanju odbojnosti u javnosti.

Inače, za razliku od priče oko vakcina (za koje se može primeniti obavezujući princip pošto se na taj način sprečava širenje zaraznih bolesti koje mogu da ugroze zdravlje i samim tim slobode drugih lica) gde jeste korisno motivisati javnost da se poveća obuhvat ali nije i presudno (nije potreban pristanak a kaznenim merama ili na druge načine je moguće “motivisati” neodgovorne pojedince) u slučaju donorstva je izuzetno bitan ne-negativan stav javnosti (da upotrebim “vratolomnu” analogiju sa spornim članom) ... drugim rečima bitno vam je da bar ne izazivate odbojnost javnosti ako već niste bili u stanju da ih pridobijete za donorstvo ranije, pošto se ta ista “javnost” (tj. rodbina preminulog) eksplicitno moli “da se ne protivi presadjivanju” a vi je na ovaj način zastrašujete nedorečenim članovima i potencijalnim “rupama” u zakonu.


Još ako bi se u spornom članu precizirao postupak u slučaju da je nemoguće ostvariti kontakt sa rodbinom, zakon bi imao sve preduslove da se otkloni sumnjičavost i odbojnost javnosti ... ovako se plašim da su uradili anti-kampanju i da će se broj donora još više smanjiti bez obzira na pojednostavljenje zakonske procedure.


BTW zloupotrebe zakona (tj. kojekakva transplanto-mafija) su i postojećim odredbama malo verovatne (sam mehanizam transplantacije i kompatibilnosti organizama donora i primaoca su prilično kompleksni) ali svakako ne treba gurati “prst u oko” domaćoj javnosti koja je već više puta prevarena od strane političara da jednostavno više nema poverenja u institucije ove države.
nask nask 21:05 26.07.2018

Re: Član 23

(sam mehanizam transplantacije i kompatibilnosti organizama donora i primaoca su prilično kompleksni)


Ovo se često zaboravlja, nije u pitanju ono odem u samoposlugu i izaberem orgen(e) koji mi trebaju.

Već je neko spominjao Španiju, dobro rešeno i dobri ljudi ti Španci. Inače jedan od razloga za dovoljan broj organa za transplataciju u Španiji je i saobraćaj, tj. dosta mladih i/ili zdravih koji stradaju u saobraćajnim nesrećama. Tako barem bilo do pre par godina.
principessa_etrusca principessa_etrusca 23:06 26.07.2018

Re: Član 23

Inače jedan od razloga za dovoljan broj organa za transplataciju u Španiji je i saobraćaj, tj. dosta mladih i/ili zdravih koji stradaju u saobraćajnim nesrećama. Tako barem bilo do pre par godina.

Опрезност сигурно није прва младалачка одлика на коју помислимо. Брза и можда ризична вожња, мотори, екстремни спортови,... донесе жртве које су по правилу млађе и здраве, т.ј. идеални даваоци у зависности од повреда.

У том контексту сам већ писала о могућем терапеутском дејству допуштања да се узме орган од настрадалог детата. Не знам како то да кажем да не звучи петпарачки, али тај један његов део је спасио нечији живот и наставља да живи негде у некоме.
Atomski mrav Atomski mrav 23:10 26.07.2018

Re: Član 23

У том контексту сам већ писала о могућем терапетском дејству допуштања да се узме орган од настрадалог детата. Не знам како то да кажем да не звучи петпарачки, али тај један његов део је спасио нечији живот и наставља да живи негде у некоме.


Dobrovoljni davaoci krvi u Švedskoj dobiju obaveštenje svaki put kada se njihova krv upotrebi da bi se nekome spasao život. Možda bi nešto slično moglo da se organizuje i u slučaju doniranja organa, da porodica preminulog koji je "donirao" organ(e) dobiju obaveštenje kada ti organi budu upotrebljeni za transplantaciju.
vcucko vcucko 11:00 27.07.2018

Re: Član 23

principessa_etrusca

Nevezano, mala ispravka naslova bloga.

Ako je španski, onda je mi corazon.
Ako je talijanski, onda il mio cuore.
Ovako je špalijanski
Ako je to bila namera, oprosti, ja sam malo bukvalista po tom pitanju

principessa_etrusca principessa_etrusca 11:27 27.07.2018

Re: Član 23

Хвала.

У избору наслова сам се руководила насловом песме на коју сам налетела, мислећи да значи исто што и Mi corazon:



ЕДИТ: Да ли беше има и неки шлагер Mi corazon? Одмах мењам наслов.
vcucko vcucko 12:50 27.07.2018

Re: Član 23

principessa_etrusca



ЕДИТ: Да ли беше има и неки шлагер Mi corazon? Одмах мењам наслов.

Ima više u raznim varijantama, ali ovo je biće najpoznatije:
Ribozom Ribozom 17:57 27.07.2018

Re: Član 23

Atomski mrav

Dobrovoljni davaoci krvi u Švedskoj dobiju obaveštenje svaki put kada se njihova krv upotrebi da bi se nekome spasao život. Možda bi nešto slično moglo da se organizuje i u slučaju doniranja organa, da porodica preminulog koji je "donirao" organ(e) dobiju obaveštenje kada ti organi budu upotrebljeni za transplantaciju.


U procedurama za transplataciju organa pise da je zabranjeno da onaj ko je dobio organ ne sme znati ko je davaoc. Tako je kod nas u no, a verujem i u ostatku evrope. Prvo, zar nije malo glupo zabranjivati nekom kome je spasen zivot da sazna ko mu je spasio zivot. A to otvara vrata crnom trzistu.
Ja mislim da su u tu pricu upleteni visoki vladini sluzbenici pojedinih evropskih zemalja.

U medicinskom almanahu prosle godine je bilo zabelezeno da su 2015-2017 nekoliko puta uradjeno vise transplatacija nego inace u Evropi. Toliko organa na trzistu sigurno nije sto su svi evropljani odjednom poceli da voze motocikle bez kaciga, vec zbog rata u Siriji. Pa onda imamo i pozitivnu stranu da im je teze da cerece one Sirijce.
Prooguglajte malo o kradji organa u Indiji i Pakistanu.

Takodje, mislim da kramacija nije 'ekoloskija' od klasicnog zakopavanja tela. Prilikom kremacije ugljen dioksid odlazi u nepovrat i doprinosi globalnom otopljavanju; sumporovi i fosforni oksidi se vracaju na zemlju kao kisele kisa. Zakopavanjem se 'materija' opet vraca u prirodni ciklus.

p.s. Izvinjavam se principessa sto se ranije nisam ukljucio u diskusiju, preporuka za blog.

principessa_etrusca principessa_etrusca 18:19 27.07.2018

Re: Član 23

U procedurama za transplataciju organa pise da je zabranjeno da onaj ko je dobio organ ne sme znati ko je davaoc. Tako je kod nas u no, a verujem i u ostatku evrope. Prvo, zar nije malo glupo zabranjivati nekom kome je spasen zivot da sazna ko mu je spasio zivot. A to otvara vrata crnom trzistu.

Поздрав и теби.

Мислим да је заштита података стандардна пракса свугде (с тим што се заштита података у већини Европе заиста доста озбиљно узима).

Питање је стварно комплексноо и о томе знају само који раде са даваоцима и примаоцима.

Ја нпр. могу да замислим како би прималац могао да уђе у неку опсесивну фантазију о личности даваоца, а са друге стране, породици даваоца можда прималац не би никад био довољно добар за орган њиховог детета или би можда створили очекивања да им он буде "други син". Али, то су само нека моја нагађања.
bene_geserit bene_geserit 23:44 26.07.2018

Ljudska prava i donacija organa

Donacija organa je humana i željena, ali kao i svaka druga pomoć drugim ljudima, mora da bude i dobrovoljna. Sasvim je OK ako postoji deo populacije koji se tome protivi i svako ima pravo na sopstveno mišljenje.

Opt-out umesto opt-in sistema otvara prostor za nedobrovoljno doniranje organa.
To je samo jedan detalj u generalnom trendu jačanja totalitarne države u svim oblastima ljudskog života.

- ugrožavanje slobode govora (kroz cenzuru, samo-cenzuru, zakone tipa "govor mržnje", gubljenje posla i sl.)
- prikupljanje ličnih podataka gradjana (bez eksplicitne dozvole) od strane Google-a, Facebook-a i sl. i otvaranje mogućnosti za njihovu zloupotrebu
- pravljenje genetskih baza podataka (bez eksplicitne dozvole) kroz testiranje porekla i korišćenje istih od strane policije
- video-audio-internet nadzor populacije od strane države
- dead tax
- zabrana skupljanja kišnice
- taksa na sakupljanje šumskih plodova
- obaveza vakcinacije

Ono što tek dolazi:
- zabrana jedenja mesa zbog "mučenja" životinja i forsiranje populacije da jede veštački dizajnirano "meso"
- kontrola broja dece koje ljudi imaju i dodatna taksa na one koji "neodgovorno" imaju više od dvoje dece pa negativno utiču na carbon emisiju
- obavezno ugrađivanje čipova pod izgovorom sigurnosti
- ukidanje papirnog novca

Posle iskustva sa raznim državama na ovim prostorima, fascinantno je da ljudi imaju poverenje u državu da će da uredi stvari u korist građana a ne u korist državnih birokrata i bogatih.
sevarlica sevarlica 11:18 27.07.2018

ako ako ..

Ако човек после смрти нема никаква права (по тумачењу правника Мартиновића) и ако органи могу слободно да се рециклирају, заиста је питање зашто са рециклирањем стајемо ту.


Ako nema nikakva prava, onda nema ni obaveze, zar ne?! (živeli neisplaćeni krediti)
Ukoliko se obaveze nasleđuju onda se i prava nasleđuju, kao što je npr. imovina, penzija, itd.

У музеју у Аушвицу је веома графички приказано шта све може да се рециклира, односно од људског тела може да се прави сапун, од људске косе тканине итд. И ту долазимо само на корак од једног од последњих табуа, канибализма.


Ništa se ne baca, kao na Arakisu. Kad umreš tvoja voda pripada plemenu, u ovom slučaju, divljem plemenu Srbistanaca
bene_geserit bene_geserit 22:12 28.07.2018

Re: ako ako ..

sevarlica
Ništa se ne baca, kao na Arakisu. Kad umreš tvoja voda pripada plemenu, u ovom slučaju, divljem plemenu Srbistanaca

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:28 27.07.2018

Питање

Знајући да је рецимо Рокефелер имао низ трансплантација срца,

Ко ово зна?
Информер?
Треће око?
principessa_etrusca principessa_etrusca 09:21 28.07.2018

Re: Питање

Хвала. Ко ће знати шта Информер зна, али ја заиста не знам ни да Рекефелер јесте, ни да није имао трансплантације.
Да заобиђем макар теоријски могућ lawsuit, а пре свега прецизности и уредности ради, уметнула сам пар речи у текст.
tetris tetris 11:01 28.07.2018

Re: Питање


Знајући за раширену причу да је рецимо Рокефелер имао низ трансплантација срца, док многи не дочекају ни једну која им је неопходна, лако је закључити да органи имају комерцијалну вредност, а самим тим да постоји тржиште органа. На том тржишту, здрави органи здравог човека збирно досежу своте између милион и милион и по америчких долара.


Bolja je bila prva verzija. Iz ove ispravljene potvrđuješ da lako zaključuješ na osnovu raširenih priča (čaršijske rekla-kazala).

U prvoj verziji postoji bar promil, , šanse da ti provereno znaš da je Rokfeler imao niz transplantacija srca. Ovo nije nemoguće. Možda si ti bila lekar koji je obavljao ceo taj niz transplantacija.
alselone alselone 16:45 28.07.2018

Da li ste znali da je BG

jos 1931. imao "vending machines"?





Proci ce i nji'ovo. BG je ipak svet.
angie01 angie01 19:09 28.07.2018

Re: Da li ste znali da je BG

Proci ce i nji'ovo


...dok se svi izredjaju, da prostis, procicemo i mi.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:52 29.07.2018

Re: Da li ste znali da je BG

Samo za alsea, pošto znam da obožava Monti Pajtonovce:

vcucko vcucko 21:43 29.07.2018

Re: Da li ste znali da je BG

srdjan.pajic
Samo za alsea, pošto znam da obožava Monti Pajtonovce:


Nije prvi put da ponavljaš klipove koje sam ja već postavio.
Da proguglam malo po psihologiji za početnike, zlu ne trebalo?
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:00 30.07.2018

Re: Da li ste znali da je BG

vcucko
srdjan.pajic
Samo za alsea, pošto znam da obožava Monti Pajtonovce:


Nije prvi put da ponavljaš klipove koje sam ja već postavio.
Da proguglam malo po psihologiji za početnike, zlu ne trebalo?


E, izivni, nisam video, priznajem da ne gledam baš sve komentare, nemo' se ljutiš odma, i da se za psihološke metode vataš!

(evo, i ja učim kako se koristi motorna testera pomoću gugla, ako bude manje mojih komentara, to je zato što se teško kuca sa jednom rukom!).

Uostalom, ostao sam u temi, a alse me je podsetio na ovaj klip zato što mrzi Pajtonovce, i prezire sve one koji u njihovim skečevima nalaze išta smešno. Svejedno, Graham Čapmen je ovde totalno izdominirao, ako mene neko pita.
zemljanin zemljanin 19:59 30.07.2018

Re: Da li ste znali da je BG

a alse me je podsetio na ovaj klip zato što mrzi Pajtonovce, i prezire sve one koji u njihovim skečevima nalaze išta smešno

alse brate
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 18:22 31.07.2018

Re: Da li ste znali da je BG

jos 1931. imao "vending machines"?

http://www.gradsubotica.co.rs/stara-carinarnica/

zemljanin zemljanin 21:30 28.07.2018

a eutanazija

mogli su da donesu i zakon o eutanaziji pa da se i ti ljudi legalno ukljuce u proces donacije
bene_geserit bene_geserit 01:50 29.07.2018

procenti

floki floki 11:42 30.07.2018

Re: procenti

ovi procenti za nemacku su mi mnogo cudni, hajde pa da kazes utopijski...
ono, kad ih neko pita, slazu da bi dali :)

ovde ima clanak iz spiegel-a - linak - vidi se par grafika...

uglavnom, u celoj nemackoj, tokom 2017, uzeti su organi od 797 ljudi. najnizi broj za proteklih 20 godina (2012 je bilo 1200).

a ima oko 10k ljudi koji cekaju na transplantaciju (moj jedan drugar ceka da dobije jetru vec odavno...)
dnevno umire troje jer ne dobijaju organ koji im treba...

2012 je bio neki skandal oko tih lista sa cekanjem, lekari (univerzitetski) su muljali, bilo je "vise jednakih" i tako to, malo me mrzi da kopam sada da trazim...

jedan od razloga za tako mali broj donora je zakon ovde, gde ekspilicno moras da kazes da hoces da budes donor.... u vecini drugih zemalja je obrnutno...

nemacka je clan eurotransplanta i to je sa luksemburgom najgora (hrvatska i belgija imaju najvise donora na milion stanovnika...)


principessa_etrusca principessa_etrusca 13:15 30.07.2018

Re: procenti

ovi procenti za nemacku su mi mnogo cudni, hajde pa da kazes utopijski...

Пусти Немачку, зар ти нису чудни проценти за Индију и Турску које воде на листи.

Али такви су често резултати онлајн анкета, без много везе са стварним стањем.
floki floki 13:24 30.07.2018

Re: procenti

ma dobro, ja sam prokomentarisao nemacku jer ovde zivim pa se secam pomalo vesti na tu temu, zato mi je ovako veliki procenat bio jako cudan...
a_jovicic a_jovicic 20:31 30.07.2018

Re: procenti

... ima statistika i statistika ...



... a malo više o razlozima za odbijanje u blogu jednog pravog doktora ... i to našeg ...

Ljudi i ostale laži: Potpisati nedonorsku karticu ili ne

... a isti autor je napisao i nešto malo više o samoj proceduri a i kompleksnosti transplantacije ...

Ljudi i ostale laži: Krađa organa ili doniranje
zemljanin zemljanin 20:43 30.07.2018

Re: procenti

a_jovicic

... a malo više o razlozima za odbijanje u blogu jednog pravog doktora ... i to našeg ...

Ljudi i ostale laži: Potpisati nedonorsku karticu ili ne

... a isti autor je napisao i nešto malo više o samoj proceduri a i kompleksnosti transplantacije ...

Ljudi i ostale laži: Krađa organa ili doniranje

pa gde si bre navro sa argumentima u ovako osetljivom momentu za naciju i drzavu

sjajno
zilikaka zilikaka 06:52 31.07.2018

Re: procenti

I ja kazem sjajno.
Poznavala sam coveka koji je upravo doziveo tu mozdanu smrt. Muz moje prijateljice sa studija. Saobracajka.
Sve se desavalo bas teko kako ovaj prica.
E, ali se desavalo JAR pa recimo da faktor sumnje u sistem nije bio znacjan jer biti solidmo stojeci belac u toj zemlji vasnekako ne cini podrazumevajucimza trziste organa, ako ono postoji.
Dakle, bila saobracajka, nju pitali za organe, ona nije prihvatila, on umro narednog dana. Poznajuci osobe m8slim da je presudno bilo sok i neinformisanost.
To sve se desvalo krajem devedesetih kad smo mnogo manje znali o donorstvu.
Osim toga zbog neinformisanosti verovatno nije smela da preuzme odgovornost za iskljucivanje aparat, kako je ona to shvatila.
Pricala sam sa njom o tome dok je sve bilo sveze i takav mi je utisak ostao.
S druge strane rodjaci bivseg kolege su svoju devojcicu vodiliu Italiju da dobije jetru. I dobila je.
Ne znam cija je jetra, al znam da je pomogla nasem detetu.

principessa_etrusca principessa_etrusca 08:53 31.07.2018

Re: procenti

За одлуку о донацији треба бити припремљен, макар у смислу да питање, ако икада буде постављено, не дође као изненађење. Кључна ствар је образовање најширих слојева, наравно никакво убер-стручно, а ни сведено на пар општих папагајских реченица о хуманости, већ пре свега као подстицај на размишљање и припрема за тешку ситуацију у којој се, сви се надамо, нећемо никада наћи.

Телевизија као медиј и тв-серије посебно, имају огроман потенцијал да едукују, а колико ми је познато, у Србији је он слабо искоришћен. У серијама из савременог живота је основа лаки хумор и није ми познато да је било рецимо тешких дијагноза и одлука у вези са њима, хендикепираних, ЛГБТ, “каминг аут” ситуација, психичких оболења и како се одражавају на околину, одлука о абортусу, одлука о донирање органа и свих других изазова које стварни живот поставља.
zilikaka zilikaka 13:01 31.07.2018

Re: procenti

Телевизија као медиј и тв-серије посебно, имају огроман потенцијал да едукују,

Mislis da je Spanija slucajno na vrhu luste. Los a mi veza pa ne m9gu da proverim ali mislim da je fim "prica o mojoj majci" i da je Almodovar.
Kako god, trebalo bi ga svakako prikazivati bar onoliko puta koliko su prikazali Bolji zivot i ostale serije
zemljanin zemljanin 13:14 31.07.2018

Re: procenti

Almodavar bez Viktorije Abril je kao supa bez brkova ... ne mozes se omastiti nikako




principessa_etrusca principessa_etrusca 13:35 31.07.2018

Re: procenti

То се у Енглеској пре свега односи на серије које се приказују свакога дана, па тако деценијама. Њих гледа углавном слабије образована демографија. Ту су до сада вероватно виђени сви могући заплети и мислим да такви програми у великој мери помажу гледаоцима да се снађу у неким новим животним ситуацијама и дилемама о којима нису, нити би сами размишљали.
noboole noboole 12:29 31.07.2018

.

Ako mogu da sastavim crnu listu ljudi koji ne smeju da dobiju nic od mojih organa, mozda i razmislim o tome.

Ima naslednike da zakunem pred rikavanje da me obavezu eksplozivnim pojasom, pa samo neko da me takne.
kick68 kick68 22:13 31.07.2018

VUČIĆLEND

Naleteh danas, pa da se ne baci:

Žene na bensedinu, muškarci na rakiji, deca na telefonu, mladi u kockarnici, stari na Vučiću.
Sve je dakle pod kontrolom. Samo budale misle da tu nešto ne valja.
(CATAPA, 30. jul 2018 22:49)

Komentar na tekst Zamka zvana sedativ

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana