Gost autor| Istorija| Moj grad| Na današnji dan| Život

6. април 1941.

tasadebeli RSS / 06.04.2019. u 19:36

„Некада је ту била кућа.

Сада је ту рупа."


(Славко Павићевић: „Ратне песме" )

 

Приче из прве руке... Отуд и гост аутор у категоријама.

Мој матори је тада имао петнаест година. Син јединац, живео је са својим оцем и мајком, трговцем у књижари Геца Кона и кројачицом у једном модном салону, у кући на половини тадашње Хартвигове улице, пре тога Београдске, после тога Бориса Кидрича, па затим опет данас Београдске улице.

Ћале је у том тренутку био ђак Треће мушке реалне гимназије. После је то била Осма гимназија, па Трећа, па Осма, па је данас опет ваљда Трећа гимназија. Не знам...

Причали су ми је да је 6. април 1941. био леп сунчан дан. Недеља.

У данима који су уследили после тог 6. априла, док су се ћале, баба, деда и Флоки, мала коврџава пудлица беле боје и очију као два црна дугменцета која је преживела рат и угинула после рата од упале плућа, вукли раскаљаним сеоским друмовима у околини Београда из којег су отишли у, како су они говорили, бежанију (не у место, него у стање), падала је непрестано киша, било је хладно и чак је падала и суснежица. Као за инат.

Углавном, 6. април је била недеља. Божји дан. Рано јутро. Тада петнаестогодишњи дечак, мој матори, излежавао се још увек у топлом кревету када су забрујали први немачки авиони изнад Београда и почеле да завијају сирене. Баба је утрчала у собу и викнула:"Устај, Боги, бомбардовање!!!"

Мој матори, иначе као гимназијалац учесник демонстрација од 27. марта 1941. на којима је са свима осталима извикивао Боље рат него пакт и Боље гроб него роб, онако лежеран и опуштен какав је био читавог живота, само је одговорио:"Ма какво бомбардовање. То су наши, вежбају." И окренуо се на другу страну ушушкавши се да настави то лењо, дремљиво јутро у кревету.

Поверовао је да је ипак бомбардовање у питању када је зачуо прве експлозије, а нарочито када је зачуо страховити тресак. Немачке бомбе су погодиле зграду Коњичког штаба војске Краљевине Југославије, легитимни војни циљ, која се налазила на углу те њихове Хартвигове (односно Бориса Кидрича, односно Београдске) и потоњег Булевара револуције, односно Булевара краља Александра, тачно преко пута Правног факултета.

Уплашивши се од тог треска и ломљаве, матори је ђипио из кревета и онако у гаћама и мајици и бос искочио кроз прозор у двориште и побегао.

Када су се касније, пошто су напади престали, баба, деда и матори вратили у ту своју кућицу, имали су шта и да виде. Једна откинута бетонска табла од зграде тог Коњичког штаба је пролетела кроз кров њихове кућице и пала право на тзв. француски лежај мог маторог који је вероватно био још увек топао од ленчарења у лепо недељно јутро и пресавила је тај кревет као када се склопи некаква лепеза.

После априла '41. су у тој њиховој полусрушеној кућици коју су некако поправили до краја рата живели са мојима и дедина сестра са мужем и својих четворо деце која је била удата и до рата живела у Земуну, али су они избегли из Земуна када је по капитулацији Краљевине Југославије Земун припао усташкој Независној Држави Хрватској. После рата се та моја фамилија вратила у Земун и ја и данас тамо имам фамилију.

У данима после тог 6. априла мој деда, тада човек од својих 37 година, прво је отишао у тадашњи војни одсек да се као војни обвезник који је одслужио војску још 1926. пријави сам да брани своју земљу. Оданде су га отерали речима:"Марш, стоко, одавде!!! Јес, само смо тебе чекали па да ратујемо!!!"

Схвативши да се све распада и плашећи се нових налета немачких авиона, сви троје, баба, деда и мој ћале, кренули су у оно што су они после у својим причама називали „бежанија". Још једном понављам, не место Бежанија, него стање у којем су се нашли. Само са најнеопходнијим стварима у рукама и пудлицом Флокијем завијеним у један креветски чаршаф, лутали су од села до села у околини Београда по киши, суснежици, хладноћи и блату.

Једно вече закуцали су на врата неке сеоске куће у нади да ће их примити макар под кров онако мокре и промрзле, да се мало огреју. У кући се затекла само једна млада жена која их је и примила. Муж јој је био мобилисан још пре почетка рата, а она је остала сама у кући са својим свекром који је тренутно био одсутан. Примила их је и рекла да, када се свекар врати на вечеру, морају Флокија да сакрију јер је њен „таја" опасан и мргодан човек који ће их све избацити из куће ако види да су унутра увели пса којег су ионако сматрали „господским" хиром. Док напољу људи гину...

У неко доба „таја" се вратио, снајка је објаснила свом свекру ко су ти људи у њиховој кући, он је ћутао, гледао моје мргодно, али је ипак рекао да сви заједно седну за вечеру. Док су у тишини јели, испод оне гомилице од креветског чаршафа испод којег је био Флоки зачуло се тихо цвиљење.

„Шта је то," викну „таја" мргодно.

„Тајо," одговори му снајка, „овај дечак је повео и куче са собом. Било му је жао да га остави..."

„Таја" их је гледао све љутито (моји кажу да су у тим тренуцима хтели најрадије да побегну напоље, па макар и киснули и мрзли се), а онда само кратко рече:

„Дедер, сна'о, подај и њему нешто да једе. Живи је створ."

И наставили су сви вечеру.

Моји су се после тог и таквог почетка априла 1941. вратили у своју полусрушену кућицу у којој су и дочекали ослобођење и мобилизацију маторог који је као и многи Београђани и Шумадинци тог октобра 1944. био ангажован на Сремском фронту. Тек су се годину-две касније, на захтев мог маторог који је дошао на одсуство и онако у униформи, са својим чиновима које је добио у међувремену, отишао у тзв. „реон" и затражио да се његовим родитељима додели неки стан под кирију, достојан живљења, па су тако баба и деда од 1946-47. све до своје смрти у првој половини деведесетих живели у кући на углу Гундулићевог венца и Павла Папа (не знам како се данас зове), испод Бајлонијеве пијаце. Ту сам и ја растао јер су баба и деда у мом детињству били онај сервис који је замењивао обданиште или дневни боравак у школи.

Дуго после Другог светског рата на средини улице Бориса Кидрича (Хартвиговој, Београдској) стајао је празан плац на месту на којем су живели моји баба, деда и отац. И сваки пут када бисмо пролазили туда, трамвајем или пешке, они би ми показивали ту „рупу" између зграда са десне стране када се пењемо узбрдо од Славије према Правном факултету и поменули би ми да су некада ту живели.

Када сам деценијама после тога мом матором први пут пуштао филм „Ко то тамо пева", ћале се слатко смејао током читавог филма. А онда, на крају филма, када два музичара као једини преживели изађу из оног преврнутог аутобуса и кроз дим и прашину рушевина запевају како Шваба јаше црног коња и како недеље нема више, ја погледам у мог маторог и видим човека од, тада, својих шездесет и кусур година, како тихо, али зато горко плаче.

Ваљда је то та катарза коју сви помињу... Не знам.

Углавном, ја ову причу никада нигде нисам записао. Ово је први пут.

И то сам урадио из захвалности за брзо размишљање и још брже рефлексе мог маторог које је показао искочивши тог 6. априла 1941. кроз прозор таман толико на време да ви данас можете да читате ову причу. Иначе, јасно вам је, да је матори био само мало спорији, ви ово данас не бисте читали.



Komentari (150)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tasadebeli tasadebeli 06:12 08.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

pape92
Ја ту синтагму не стављам под наводнике.

Није ваљда срамота бити Србин?


Ništa više nego što su navodnici oznaka za nešto sramotno. Svi smo bezbroj puta čuli tu sintagmu. Kao i u Hrvatskoj "mi, Hrvati", ili u Nemačkoj "mi, Nemci" itd, ne mislim da je to nešto izuzetno, ali oslikava posebni plemenski instikt. Sam sam je nekoliko puta čuo od ćaletovog kuma, Mađara, uvek u prilikama kada se povede razgovor o nepravdama koje su nanosili "nama Srbima". Tačno u kontekstu u kojem se i ovde govori. Često sam to čuo i od Roma, i opet kad se pominje međunarodna nepravda, ili eventualno nekakva nazovi nacionalna osobina tipa inat. Tako da to "mi Srbi" ima šire značenje od onog o izjašnjavanju nacionalne pripadnosti. Nisam je slučajno nazvao sintagmom, niti sam je omaškom stavio u navodnike.

Što se tiče glavne note mog komentara, ostaje da se složimo da se ne slažemo. Smatram očiglednim da se ne radi o pukom pamćenju (istorija se naravno mora znati) koje služi tome da bi bili pametniji sledeći put. Očiglednim kako iz onoga što se već dogodilo, gde je tu veću pamet teško uočiti, a osvetoljubivost lako, tako i iz tona kojim se dan-danas prošli događaji pominju. Primeri. I sam si primetio da imaš osećaj da je NATO bombardovanje bilo juče, a da nije tako bilo šezdesetih/sedamdesetih u odnosu na Drugi Svetski rat. Ili sledeći: od devedestih, mnogo pre NATO bombardovanja, se savezničko bombardovanje Beograda i Srbije (pri čemu je bombardovanje Maribora, Zadra itd bilo mnogo intezivnije), stavlja u istu ravan sa nemačkim, što je daleko od istine, kako po nameri, tako i po posledicama. Najžalosniji je, kod svih strana: “nas Srba”, “nas Hrvata” itd, masovan (neću reći većinski) nedostatak volje i želje za (neću reći pomirenjem) normalnim suživotom. Po meni, to je čekanje na naplatu. Uostalom, ne po meni, nisam ja taj koji je otkrio tu činjenicu, nego Andrić, tačnije on ju je elaborirao. Mada je ona toliko pred nosom da je nije potrebno braniti autoritetom Andrića. Možemo se jedino nadati da je onih poput jednog od komentatora, koji je napisao da nije osvetoljubiv, više od onih koji jesu.



Да, схватам. Под наводницима јер обележава нешто посебно што треба истаћи пошто се често чује од људи. А синтагма свакако јесте, граматички гледано.

Да, не слажемо се. Племенски инстинкт, што се мене тиче, није нешто што је увек и свагда негативно. Напротив, врло често уме да буде од кључне важности за опстанак појединца.

(Питај Јевреје, они то најбоље знају.

Фуксе? Имаш нешто да кажеш у прилог и потврду овоме изреченом?).

А што се тиче страдања... Наравно да је свакоме његово страдање најтеже. Само нисам баш сигуран да се код свих Других та кукњава због страдања тако ревносно ућуткује и утишава као код НАС СРБА.

Поновићу ти оно што сам већ болдовао Драгољубу. Из Апотеозе Црњанског...


Čašu ovu onoj majci što je, smežurana i seda, pogurena i hroma, došla i rekla sinu: „Čedo moje, kako bi te nana o Sv. Aranđelu ostavila bez kolača?“ Gospodo, ne mogu da je opišem, za nacionaliste, jer nije ličila na caricu Milicu. A ni internacionalistima, jer nije ličila na Rembrantovu mater.



Да, и ја сам поменуо да је Задар тешко бомбардован исто као и Лесковац. За Марибор не знам...

Недостатак воље и жеље за нормалним суживотом кажеш?

Ту неко мора први да почне. (Вучић? Неко пре пар дана рече да је Вучић Јоханес Хан Балкана, мрзи ме да сада тражим тај наслов.)

А нико, поучен тешким искуствима од раније не сме да почне.

Можда је најбоље да се тај миран суживот за сада огледа у гледању искључиво у своје двориште. До даљег. Или док онај Други не почне опет да се задева. Само... Уопште не видим да је задевање тих Других око НАС СРБА и према НАМА СРБИМА икада и престајало. ЛИНК

Međutim, svojatanje čuvenog jevanđelja samo je segment hrvatskih aspiracija na čitavo srednjovekovno srpsko kulturno nasleđe u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji.

„Ova hrvatska čežnja kontinuirana je na austrijsku kulturnu politiku u Bosni i Hercegovini”, smatra arheolog Đorđe Janković, profesor na Akademiji za konzervaciju i restauraciju SPC. Jedan od ključnih poteza u stvaranju „bosanske” nacije i kulture bilo je preimenovanje istorijskog bosansko-hercegovačkog i primorskog (dalmatinskog) pisma, ćirilice, u „bosančicu”. Za nadgrobne spomenike, mramorove, skovan je dotad nepoznati termin „stećci”. Tako su ćirilični natpisi na mramorju postali epitafi pisani „bosančicom na stećcima”.

A od devedesetih godina prošlog veka hrvatski autori zamenjuju termin bosančica izrazom „hrvatska ćirilica”.


То ипак нису баш толико небитне ствари како се то НАМА СРБИМА често у нашим домаћим медијима представља.

_____________________________________________

Трио за преферанс: Андрић, Крлежа, Црњански

Ех, Андрић. Зихераш. Са свим властима је после мардеља у царствујушчој К унд К због Младе Босне био добар и то је сасвим лепо искористио.

О Фрицу не бих овај пут. Он је Други. Па самим тим и туђе двориште. Можда можемо о Фрицовој Љепосави ђевојци*, она је Српкиња? То јест, била је Српкиња...

(* - Види под "Женидба Милића барјактара". )

Црњански ми је ипак од свих њих најближи. Тај се није попут Андрића плашио да каже шта заиста мисли.


Са сајта под називом Сметлиште историје:



Ja i Krleža smo bili prijatelji, nekada u početku, kad sam došao u Beograd i bio u Zagrebu. U Društvu hrvatskih književnika sam izdao prvu svoju knjigu, dramu Maska. Ivo Andrić je bio moj prijatelj pedeset godina, tako reći. Znali smo se i to se ne menja. Drugo je kad bih pisao kritiku na papiru. Onda bih govorio sa obavezom, kao što piše kritičar, ovako ja mogu da govorim privatno. Ivo je za mene potpuno drukčiji. On se nikad nije tukao. Krleža liči mnogo više na mene, jer se on stalno borio. I literarno i politički i privatno. Ja sam se sa njim potukao u kafani. Ali, on je načinio jednu stvar ali zato što je bio srećan čovek: imao je ženu koja ga je u tome pomagala. To mu neće biti prijatno da čuje, ako čuje jednog dana. Ali, vidite, Krleža je u početku pisao i bio samo pisac. On je posle bio i političar, kako hoćete. On je nesumnjivo pisac velikog kvaliteta.



Загреб-Београд... преко Сарајева









stefan.hauzer stefan.hauzer 16:41 08.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Нас би пре свих осталих требало да занима наша историја. Тек када њу будемо савладали, научили, из грешака извукли поуке, моћи ћемо с пуним правом да дебатујемо о туђим историјама.

Мора да иде тим редом да бисмо прво сами себи објаснили шта нам се то догађало и догађа нам се и макар неку поуку из тога извукли да не будемо осуђени као вечити понављачи једно те истог разреда у тој школи.


Ovo što si napisao je izrazito pogrešno mišljenje.

Ima jedna epizoda oko toga kako se Srbima zapatio barok i zašto je baš crkva bila najveći nosilac ideje "evropeizacije" društva i da to itekako ima veze sa promenama koje su za nas bile nužda i na koje nismo direktno uticali. Sad zašto baš crkva i zašto je predvodnik Velike seobe bio patrijarh,a ne tadašnji titularni despot i grof Đorđe Branković (zbog čega je nakon Seoba čitav životni vek proveo u sužanjstvu?) ili zašto je važna "Invitatorija" cara Leopolda I iz 1690. godine? Zbog čega su Srbi hrlili u graničare i zbog čega su najčešće ginuli na italijanskim vojnama (ili zbog čega su Bavarci više puta ginuli pod Beogradom)?

Opet, to sve ima veze, na primer, sa Svetozarom Miletićem koji je sa vrha čuruške crkve opozivao svoje Šajkaše od odlaska da se ratuje u Italiji za cara, kao što itekako ima veze oko sukoba na primer na Blagoveštanskom saboru (koji je opet nastao kao posledica ukidanja Srpske Vojvodine iz 1860. godine - koja je opet posledica sukoba cara i Mađara i toga da su Srbi zalegli za prava cara) gde su se sukobili liberali (Miletić) i crkvenjaci (Nikanor Grujić).

Eto, na primer, istorija Prečanskih Srba je nemoguća bez poznavanja odnosa Habzburga i Mađara. Što opet dovodi da je izuzetno važno za istoriju Despotovine Lazarevića i Brankovića, odnos Mađara i Osmanskog carstva. Kao što je na primer, još važniji sukob Janoša Hunjadija (Sibinjanin Janko) i despota Đurađa Brankovića oko krune Svetog Stefana, a koju će poneti kasnije Matija Korvin (sin Janoša Hunjadija) - čiji brat je ubio Ulriha Celjskog (žena mu Kantakuzina Branković ćerka despota Đurađa Brankovića).

Pisao sam haotično, jer bi trebalo da napišem ozbiljan trakat oko toga da si napisao jedan nonsens (pažljivo odabrana reč).


+ najveća glupost je to što Srbi ne uče više o Osmanskom carstvu. Više bi sebe razumeli. Ima deo koji se ne uči kod nas u istorijskim čitankama, a to je da je bilo dosta roditelja koji su svoju decu poturala (svesno nudili) u vreme devširme, kao i onih koji su sakrivali svoju decu kada to više nije devširma nego Danak u krvi. Ima i to da su Srbi zaslužili obnovu Pećke patrijaršije na vrhuncu Osmanske imperije i da je tada veliki vezir bio ipak Srbin poreklom - Mehmed Sokolović. Isto kao i što su nakon ustanka u Banatu za vreme Dugog rata između Osmanlija i Habzburga spaljene mošti Svetog Save. To su obično i lekcije koju decu najviše smaraju i kada obično pitaju "a zašto mi to učimo"?


++ eto, samo sam se bazirao na one događaje koji se nas tiču, a u isto to vreme se odvija veliki sukob na Mediteranu između Osmanlija i Španije (kada su tamo vladali Habzburzi - što opet ima veze sa onim kada je Maksa spomenuo Špance u Banatu, jer kada su Habzburzi izgubili Španiju, dosta njih je prešlo da ratuje za Austriju, pa je jedan od tih Španaca (ustvari većina su bili Katalonci) bio jedno vreme upravitelj Srbije pod Habzburzima, a i Perlez je dobio ime po jednom znamenitom Špancu koji je bio guverner Banata).
maksa83 maksa83 17:22 08.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Opet, to sve ima veze, na primer, sa Svetozarom Miletićem koji je sa vrha čuruške crkve opozivao svoje Šajkaše od odlaska da se ratuje u Italiji za cara

Da ostane za zapisnik da su jednom pretku upadali žandari u štampariju zato što mu je ispod žita štampao letke. Malo mi je lakše kad znam da sam genetski libtard, tj. da nije stečeno (čestice u vodi, loši uticaji, komunističko nasleđe, itd.), znači nemoćan sam.

vrhuncu Osmanske imperije i da je tada veliki vezir bio ipak Srbin poreklom - Mehmed Sokolović

Ovo se koliko se sećam učilo kad sam ja išao u OŠ, sa sve varijantom Josifovog Problema, s tim da je Mehmed Paša Sokolović trebao da smisli kako da se svi nahrane međusobno dugom kašikom pošto su im ruke bile vezane.
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:27 08.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Ovo se koliko se sećam učilo kad sam ja išao u OŠ


Uči se još uvek, ali se te lekcije sve više smanjuju.
maksa83 maksa83 17:30 08.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

stefan.hauzer
Ovo se koliko se sećam učilo kad sam ja išao u OŠ


Uči se još uvek, ali se te lekcije sve više smanjuju.

Kad smo kod Osmanlija (i ovo verovatno pišem već drugi put) - meni je jedno od otkrovenja reddit Albanija - Srbija kulturne razmene bilo da Albanci mrze Osmanije bar koliko i mi, onako baš visceralno.
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:35 08.04.2019

Re: nepopularno mišljenje


da Albanci mrze Osmanije



Niko ih ne voli, osim kad Osmanlije nisu njihove; kao mi sa Mehmedom Sokolovićem ili Albanci sa porodicom Keprili. :)
nepopustljiv nepopustljiv 19:25 08.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

maksa83
Opet, to sve ima veze, na primer, sa Svetozarom Miletićem koji je sa vrha čuruške crkve opozivao svoje Šajkaše od odlaska da se ratuje u Italiji za cara

Da ostane za zapisnik da su jednom pretku upadali žandari u štampariju zato što mu je ispod žita štampao letke. Malo mi je lakše kad znam da sam genetski libtard, tj. da nije stečeno (čestice u vodi, loši uticaji, komunističko nasleđe, itd.), znači nemoćan sam.
...

Ma!
To manje više - bitno je da znaš da si Srbin.
De, de - šalim se!
maksa83 maksa83 20:01 08.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

To manje više - bitno je da znaš da si Srbin.

Šta si to čuo ili video što te je navelo da to pomisliš?
pape92 pape92 00:26 09.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Да, и ја сам поменуо да је Задар тешко бомбардован исто као и Лесковац. За Марибор не знам...

Nisam ni sam znao pre nego što sam se po prirodi stvari zainteresovao. Što nam je greška. Treba znati, makar okvirno. Branim tezu da poznavanje isključivo sopstvene istorije znači zapravo nepoznavanje sopstvene istorije. Da zanemarimo činjenicu da je našoj generaciji istorija Maribora i naša istorija. Ili je trebalo da bude u određenoj meri barem. Ali kažem, nisam ni sam imao pojma niti je li ili nije Maribor uopšte bombardovan. Pa evo, sa velikim zakašnjenjem, ako ikoga zanima.

Maribor je 1944 imao oko 50 hiljada stanovnika, Beograd oko 370 hiljada.

U Mariboru je od savezničkih bombi poginulo 483 ljudi, nema različitih izvora (ovo su nemački). U Beogradu je po vikipediji od 2271 do 4000 (po preciznosti zaključujem da je prvi broj nemački podatak). Kao i Beograd, i Maribor je češće bio rezervni nego glavni cilj. I u Mariboru (kao u Beogradu u Rakovici) je gađana fabrika aviona (elisa za Meseršmit), mostovi, ž. stanica, a kasnije i zgrade po centru gde su bile razne Nemačke vojno-administrativne uprave. Most je takođe u centru grada i takođe nije pogođen. Ono po čemu je Maribor neslavni šampion u Jugoslaviji kada su u pitanju objekti je da je uništeno ili teže oštećeno 47% njih.
I datumi bombardovanja su slični. Pomene se u novinama na godišnjicu (najtragičnije pojedinačno je odnelo 76 života), ali nema ogorčenosti, sem u pro-Janšinim glasilima. Koja su doduše daleko oštrija prema partizanima, što je bar dosledno na strani domobrana, ali takvi su ovde nacionalisti.
nepopustljiv nepopustljiv 05:08 09.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

maksa83
To manje više - bitno je da znaš da si Srbin.

Šta si to čuo ili video što te je navelo da to pomisliš?

Iz konteksta.
Mada - ne verujem da se ti te činjenice stidiš. To nije ničija krivica, jer nisi (kao ni bilo ko drugi) ničim doprineo tome.
Istina, vidim da je mnogima teško zbog toga i da bi veoma voleli da nije tako.

Eee, da - izgleda da se moja žena odobrovoljila što se tiče mace.
Nedavno kupujemo neku hranu i ona uzima neku pileću salamu. Rekoh, šta će ti to, otkada mi to jedemo?
Kaže ona, pa ako ti se ne dopadne, seckaćemo maci.
Rekoh na to - lajk!
tasadebeli tasadebeli 06:32 09.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

stefan.hauzer

Ovo što si napisao je izrazito pogrešno mišljenje.



Ауууу, где ти оде!

Хабзбурзи, Милетић, барок,...

Нисам ни рекао да не треба да познајемо ТУЂУ историју, него сам рекао да би требало да познајемо пре тога СВОЈУ историју да бисмо уопште себе разумели у тој туђој историји.

А изем ти ја то када познајемо боље туђу историју него своју.

Уосталом, и када сам покушавао да се бавим и туђом историјом у чијем контексту смо ми Срби незаобилазни, доживљавао сам иста оваква спочитавања погрешног (неподобног?) мишљења.



stefan.hauzer stefan.hauzer 08:50 09.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

"Nepodobnog" ?
tasadebeli tasadebeli 14:47 09.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

stefan.hauzer
"Nepodobnog" ?






Али зато врло неудобног.

Уопште није мебло.

Мислим, ко не воле, нека и не покушава.







49 41 49 41 00:43 11.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

michiganac
mada bi neko mogao i drugačije da postavi sam e događaje pre prvog rata.


Pa evo, recimo, jedna smjela pretpostavka o Bosni prije nego su u nju ujahali K&K-ovci 1878 neposredno iza velikog ustanka protiv osmanske vlasti u njoj 1876-78 (paralelno, dakle, sa srpsko-turskim ratovima desno od Drine) od strane najvecma Srba (mada bila je i nekolicina Hrvata): - u tom ustanku npr. nije bilo sistematskih odmazdi nad srpskim civilima, stavise niti nad porodicama ustanickih vodja.

Razlog: -sve se desavalo u neposrednom dvoristu istruljene, krajnje oslabljene imperije, odmah 'ispod prozora' industrijske, zahuktale Evrope (AU i Italije koje su i obilno potpomagale ustanike). Da se krenulo sa civilnim odmazdama, bilo bi ekspresno i opravdano 'cap-carap' teritorije pod turskom upravom na Balkanu. Medjutim, svi balkanski uspjesi hriscana od 1876 inkluzivno sa oslobadjanjem u balkanskim ratovima 1913-14, najgrdnije su post-festum "naplaceni" u maloazijskim zabitima preko ledja unesrecenih Jermena u WW1, daleko od okulara evropskog civiliz. kruga.

Da je poredak stvari tog vremena drugaciji bio, ne sumnjam da bi Srbalji vec onda nagrabusili sl. Jermenima (ili se naravno ne bi ni drznuli da se dignu na oruzje). Nadalje, muslimani BiH pod AU-vlascu su vremenom do WW1 takodje postali taoci njihove "frankovacko"-imperijalne politike koja ih je okrenula netom protiv Srba.


Memoari Prote Mateje


Secom Knezova, je udario tuk-na luk.

Tako su nastali Chetnici trojke obucene u crno, naoruzane samo hladnim oruzjem; koje su delovale nocu; kao osveta za svoje posecene Knezove.

Onda odmazda Osmanlija, nabijanja muskih glava, na kolac, Chegarska bitka, C(h)ele Kula kod Nisa...

Osvetnici, nasrcu jedni na druge; vec citavih 200 godina.
Dal' se zvala Bosna-ponosna, Sandzak, Novi Pazar, Sjenica, Tutin.
I danas klicu svojoj Vaterland, nose njenu zastavu, oblace se kao njihovi pradedovi; iako su daleko od nje 2-3 sata leta.

Nikada, nisam mogao da pripadnem icijem carstvu-stadu; do danasnjih dana.
milisav68 milisav68 12:33 07.04.2019

...

jinks jinks 15:06 07.04.2019

...

Иначе, јасно вам је, да је матори био само мало спорији, ви ово данас не бисте читали.


Interesantno, pitanje je i da li bi uopšte i bilo soc/kom revolucije na ovim prostorima da nije bilo 27. marta 1941 (da ne postavljamo sada i pitanja tipa koliko je 27. mart uticao i na sam ishod II. sv rata).

Takođe, da li bi uopšte i bilo ustaša i balista, kao i partizana i četnika. Da li bi, na primer, J. Broz između ostalih, bez 27. marta inače završio život u trošnoj moskovskoj sobi ili kao portir u nekom jeftinom hotelu u Vladivostoku ili Murmansku. Ili bi D. Mihajlović umesto stigme izdajnika možda bio i, ne znam, ugledni profesor na Kraljevskoj vojnoj akademiji, gde bi dočekao mirnu zasluženu penziju.
tasadebeli tasadebeli 16:25 07.04.2019

Re: ...

jinks
Иначе, јасно вам је, да је матори био само мало спорији, ви ово данас не бисте читали.


Interesantno, pitanje je i da li bi uopšte i bilo soc/kom revolucije na ovim prostorima da nije bilo 27. marta 1941 (da ne postavljamo sada i pitanja tipa koliko je 27. mart uticao i na sam ishod II. sv rata).

Takođe, da li bi uopšte i bilo ustaša i balista, kao i partizana i četnika. Da li bi, na primer, J. Broz između ostalih, bez 27. marta inače završio život u trošnoj moskovskoj sobi ili kao portir u nekom jeftinom hotelu u Vladivostoku ili Murmansku. Ili bi D. Mihajlović umesto stigme izdajnika možda bio i, ne znam, ugledni profesor na Kraljevskoj vojnoj akademiji, gde bi dočekao mirnu zasluženu penziju.



У сриду!



Полазна идеја овог поста је и била колико су историја за нама као колективни доживљај и сваки појединачни живот у тој историји са осталим појединцима, један низ узрочно-последичних веза.

Чијим тумачењима не само да можемо да се бавимо, него и треба и морамо да се бавимо да бисмо себе саме објаснили у свему томе.



jadragoljub jadragoljub 17:07 07.04.2019

Re: ...

Interesantno, pitanje je i da li bi uopšte i bilo soc/kom revolucije na ovim prostorima da nije bilo 27. marta 1941 (da ne postavljamo sada i pitanja tipa koliko je 27. mart uticao i na sam ishod II. sv rata).

a sad počinje igra 'šta bi bilo da je bilo ...' i tako uvek dođemo do rezultata koje odgovara svakom učesniku igre, svako stvori svoju 'istoriju' koja samo njemu odgovara.
namrrno sam našisao ' da je bilo' ane kad bi bilo' jer igra 'šta bi bilo kad bi bilo' se igra se igra pre događaja i služi da pmetno pokaže sve opcoje pa da se nekako udene u onu najmanje lošu po njega a ako je srećan i najbolu po njega, a ova'da je bilo posle' se igra kad je igra završena, popio batine ko je popio i sad mašta o tome kako , da je razmislio, mogo nešto da uradi drugačije. pa ne može džabe trčiš za autobusom koji je krenuo petnes minuta pre nego si ti došo na peron.
michiganac
Pa dobro zasto bi male drzave ocekivale u sv. ratu da budu bez ikakve obaveze i da ne participiraju, da ne kazem podnesu zrtve, za otpor okupaciji?

Ili uvek neka sumnja da smo totalno bez mozga i da kod nas nije bilo struje koja je bila za to da se ne paktira sa naci Nemackom pa je eto bas spolja i samo odatle odluceno o nasoj sudbini.


Piece of trivia: - po zvanicnim procjenama Bugarska u WW2 je imala oko 25 hiljada zrtava (od toga tek 3000 umorenih civila). 9.9.1944 se odmece od rajha i priklanja saveznicima.

ne može da se oredi i pretpostvavlja, sem ako ne misliš da smo trebali kao bugari da se udružimo sa hitlerom i ratujemo sa njim, ali ni to ne bi bilo moguće zbog bugarske, jer su imali svoje planove da uzmu 'svoje teritorije' koje smo im mi ' uzeli'
onda bi rusi protutnjali kroz srbiju kao i kroz bugarsku napravili na brzinu neku kom. armiju u srbiji i mi bi zajedno sa bugarima i ostalim bili u varšavskom paktu i čekali pad berlinskog zida, u ko zna kojim granicama. a bugari bi od rusa dobili sve što bi zatražili, ne zaboravite, a često zaboravljate, darusi uvek stavljaju bugarske interese ispred srpskih. čak nas je i dostojevski kritikovao zato što ratujemo protiv bugara. mi umesto da sad igramo šta će bude ako bude, što su bugari već odigrali, mi igramo šta bi bilo da je bilo, opet ne gledamo šta se dešava i i nećemo da se priklonimo većini, bugarska politika, već se kurčimo i idemo uznos jačima pa onda kad dobijemo po pičci kukamo naokolo i prizivamo osvetu uništavajući psihičku stabilnost generacijama koje stasavaju iza nas.
jeste bilo bombardovanje 6. aprila i trebali smo da položimo vence taj dan prisetimo se žrtava a danas da nastavimo sa tim šta ćemo i kakoćemo sutra u 'jevrpi' dal će osajemo u njuma il će gu napustimo i odemo u aziju, afriku il ocepimo naš deo balkana i stvorimo svojeostrvo negde u nekom još neotkrivenom moru.

jinks jinks 19:04 07.04.2019

Re: ...

Da, samo sto u citavoj ovoj prici ima jos jedan nezgodan detalj - nije isto kada se igre "Sta bi bilo ..." igraju anonimni blogeri u martu 2019. ili generali Mirkovic i Simovic ili ko vec sve ne marta 1941. kojima upravo i jeste posao da budu sto je moguce bolje informisani, kao i da donesu sto je moguce bolju procenu buducih dogadjaja i sto je moguce bolje odgovarajuce odluke.
jadragoljub jadragoljub 19:58 07.04.2019

Re: ...

jinks
Da, samo sto u citavoj ovoj prici ima jos jedan nezgodan detalj - nije isto kada se igre "Sta bi bilo ..." igraju anonimni blogeri u martu 2019. ili generali Mirkovic i Simovic ili ko vec sve ne marta 1941. kojima upravo i jeste posao da budu sto je moguce bolje informisani, kao i da donesu sto je moguce bolju procenu buducih dogadjaja i sto je moguce bolje odgovarajuce odluke.

pa to sam i ja teo da rečem, oni nisu igrali , ko zna šta su radili. ustvari znam nadjebavali se s hrvatima oko vlasti i nisu ni primetli plamen koji im je došo pred prag.
jinks jinks 22:05 07.04.2019

Re: ...

ustvari znam nadjebavali se s hrvatima oko vlasti i nisu ni primetli plamen koji im je došo pred prag.

Interesantno da su nešto slično rekli pre godinu dve u jednoj od emisija posvećenih 27. martu. Da je u narodu 27. marta prekipelo dosta toga što su godinama trpeli i doživljavali kao cro pod........


jadragoljub jadragoljub 22:17 07.04.2019

Re: ...

jinks
ustvari znam nadjebavali se s hrvatima oko vlasti i nisu ni primetli plamen koji im je došo pred prag.

Interesantno da su nešto slično rekli pre godinu dve u jednoj od emisija posvećenih 27. martu. Da je u narodu 27. marta prekipelo dosta toga što su godinama trpeli i doživljavali kao cro pod........



kolko sam ja do sad uspeo da povežem da nije bilo rata jugoslavija bi se raspala za +- 10g.
bilo nešto o kralju aci i koliko je on ulagao i verovao u jugoslaviju, ubedili me da je bio iskren, al nije bilo šamse da to uspe. što ne znači da ne žalim za njom. meni bila lepa.
tasadebeli tasadebeli 22:18 07.04.2019

Re: ...

jinks
ustvari znam nadjebavali se s hrvatima oko vlasti i nisu ni primetli plamen koji im je došo pred prag.

Interesantno da su nešto slično rekli pre godinu dve u jednoj od emisija posvećenih 27. martu. Da je u narodu 27. marta prekipelo dosta toga što su godinama trpeli i doživljavali kao cro pod........





Дакле, код Срба '41. било све потпуно исто као и касније са Уставом из 1974. и са "Нико не сме да вас бије"?


gedza.73 gedza.73 07:56 08.04.2019

Re: ...

kakoćemo sutra u 'jevrpi' dal će osajemo u njuma il će gu napustimo i odemo u aziju

meni deluje da većina ima tihu patnju za azijskom despotovinom (to pokazuju rezultati izbora zadnjih sedam decenija).
'teli bi u Evropu po kolače al' pod uslovom 'da sami krojimo svoju sudbinu'.
Mali Rusi Balkana.

Što kaže u jednom filmu lik
'odavno smo izmereni'


CIA, snajka, CIA

National Intelligence Council 18.10.1990.
Istočna Evropa napreduje u procesu ekonomskih i političkih reformi, ali isti faktori odrediće drugačiju budućnost Jugoslavije. Čak i uspešna ekonomska reforma neće sačuvati celovitost ove zemlje.

Snage unutar Srbije, Hrvatske i Slovenije predstavljaju mešavinu nacionalnog ponosa, lokalnih ekonomskih aspiracija i istorijski međusobno netrpeljivih verskih i kulturnih identifikacija. U Sloveniji i u manjoj meri u Hrvatskoj, novi nacionalizam je prozapadno orijentisan, demokratski i preduzetnički; u Srbiji, on je opterećen statičnom ekonomijom, militarističkom tradicijom, uz preferiranje jake centralne vlade predvođene dinamičnim liderom.

Ni komunistička partija, ni Jugoslovenska narodna armija nisu sposobne da očuvaju federaciju. Partija je u raspadu; armija je izgubila prestiž zbog snažne komunističke identifikacije i zato što je mnogi u Jugoslaviji smatraju institucijom kojom dominiraju Srbi

Iza zidina oronule jugoslovenske fasade pomalja se nova politička realnost:

* Centralizovana srpska država, predvođena bivšom komunističkom partijom Slobodana Miloševića, sa kojom će Crna Gora verovatno ući u novu federaciju.
...
*Hrvatska i slovenačka država na severozapadu, orijentisane ka zapadnoj Evropi i verovatno povezane konfederalnim ugovorom, sa ili bez Bosne i Hercegovine.

U Srbiji će postkomunistička ideologija biti usklađena sa snažnom nacionalističkom i verskom tradicijom u regionu, kojima će u izvesnoj meri biti suprotstavljene ideje parlamentarne demokratije, političkog kompromisa i tržišno orijentisanih reformi, koje se vezuju za četrdesetpetogodišnji mir i prosperitet na zapadu. Koji će uticaj prevagnuti ostaje veliko pitanje za Srbiju i sva druga postjugoslovenska društva.

Uprkos nešto većoj efikasnosti jugoslovenske „samoupravne“ privrede u odnosu na plansku privredu, zemlja nema jedinstveno domaće tržište robe, kapitala i radne snage. Prema konzervativnim jugoslovenskim procenama, jedna trećina privrednih subjekata ne bi imala opravdanje za poslovanje pod tržišnim uslovima.

Tržište rada karakteriše prekomerno zapošljavanje i nedostatak socijalne sigurnosti. Većina jugoslovenskih ekonomista veruje da je 20-30% radne snage u društvenom sektoru višak.

jinks jinks 11:19 08.04.2019

Re: ...

Дакле, код Срба '41. било све потпуно исто као и касније са Уставом из 1974. и са "Нико не сме да вас бије"?

Ima tu još interesantnih detalja. Na primer, vrh vojske je početkom 1941. sigurno bio upućen i u specifične sentimente drugih naroda koji su bili deo Kraljevine Jugoslavije, a vezano za dešavanja u ratom podeljenoj Evropi, kao i za biranje strana u toj podeli.

I kako onda doneti pravu odluku, posebno ako su ti isti narodi preko puča 27. marta možda bili uvučeni u sukob i na strani na kojoj sebi uopšte i ne vide.

I povrh svega, srpski narod pravi dva pokreta koji su odabrali 27. martovsku stranu, gde se na čelo jednog od njih, i to baš onog pobedničkog, stavljaju pripadnici nekih drugih naroda ranije već pomenutih specifičnih sentimenata, a ne pripadnici naroda koji čitavu borbu upravo i iznosi na svojim plećima.

I eto onda i 1974. i "Niko ne sme da vas bije" kao kec iz rukava.
vcucko vcucko 11:32 08.04.2019

Re: ...

jinks

Interesantno, pitanje je i da li bi uopšte i bilo soc/kom revolucije na ovim prostorima da nije bilo 27. marta 1941 (da ne postavljamo sada i pitanja tipa koliko je 27. mart uticao i na sam ishod II. sv rata).

Takođe, da li bi uopšte i bilo ustaša i balista, kao i partizana i četnika. Da li bi, na primer, J. Broz između ostalih, bez 27. marta inače završio život u trošnoj moskovskoj sobi ili kao portir u nekom jeftinom hotelu u Vladivostoku ili Murmansku. Ili bi D. Mihajlović umesto stigme izdajnika možda bio i, ne znam, ugledni profesor na Kraljevskoj vojnoj akademiji, gde bi dočekao mirnu zasluženu penziju.

Auuu

Ne bi bilo kako kažeš soc/kom revolucije. Nego bi Crvena Armija prešla preko nas kako bog zapoveda, onako temeljno, kako se i radi sa neprijateljem i članom osovine.
Ne bi posle bilo blaženih farmerki iz Svetog Trsta, a još manje bi bilo Vegete i za nju bahanalija po Pešti i Pragu.
Naravno ne bi bilo ni ratova 90-ih.

Stvarno svašta čovek da pročita...
jinks jinks 11:38 08.04.2019

Re: ...

Hoćete da kažete da se ne slažete sa pitanjem.

p.s.

Inače, Jugoslavija je u Moskvi oktobra 1944. između Staljina i Čerčila definisana ne kao 100-0 već kao 50-50 interesna zona.

Tako da je pitanje šta bi bilo da je i kako bilo u tom kontekstu. Po svoj prilici verovatno i ne bi prošli baš isto kao Češka ili Poljska.

Takođe, nisu samo naši revolucionari na ovim prostorima bili na strani Saveznika ... mogli su tu i neki drugi u nekakvim drugim okolnostima da isplivaju na površinu na kraju rata.
vcucko vcucko 11:54 08.04.2019

Re: ...

jinks
Hoćete da kažete da se ne slažete sa pitanjem.

p.s.

Inače, Jugoslavija je u Moskvi oktobra 1944. između Staljina i Čerčila definisana ne kao 100-0 već kao 50-50 interesna zona.

Tako da je pitanje šta bi bilo da je i kako bilo u tom kontekstu. Po svoj prilici verovatno i ne bi prošli baš isto kao Češka ili Poljska.

U svakom slučaju, nešto ne verujem da bi Srbija ušla u tih zapadnih 50%, a recimo Slovenija u sovjetski deo. Kako god okrenem-obrnem mapu.
jinks jinks 11:57 08.04.2019

Re: ...

U svakom slučaju, nešto ne verujem da bi Srbija ušla u tih zapadnih 50%

Moguće, ali opet nije ni Grčka ništa preterano dalje od Srbije i Makedonije, koliko su Slovenija ili Hrvatska od Zapadne Nemačke ili Italije (pošto je Austrija tretirana valjda kao neutralna dosta dugo vremena).
jadragoljub jadragoljub 12:07 08.04.2019

Re: ...

vcucko
jinks
Hoćete da kažete da se ne slažete sa pitanjem.

p.s.

Inače, Jugoslavija je u Moskvi oktobra 1944. između Staljina i Čerčila definisana ne kao 100-0 već kao 50-50 interesna zona.

Tako da je pitanje šta bi bilo da je i kako bilo u tom kontekstu. Po svoj prilici verovatno i ne bi prošli baš isto kao Češka ili Poljska.

U svakom slučaju, nešto ne verujem da bi Srbija ušla u tih zapadnih 50%, a recimo Slovenija u sovjetski deo. Kako god okrenem-obrnem mapu.

pa ja nešto ne verujem da bi i slovenija i rvacka ušle u tih 50% zapadnih, sve mi se pričinjava da bi peimorje bilo vraćeno talijanima, sa crnom gorom primorskom , ko što je prirodno, a da bi sve ostalo bilo staljinovo.
a u tu priču kako su to definisali sa granicu na drinu , ič nevreuvam. rusi de su prošli tu su i ostali, saveznici isto takodže.taj sporazum se pominje još kao de sporazuma na jalti, pa evi osad ti kažeš neznanogde. rusi nisu dirnuli greciuju i za to je bio sporazum, pošto nisu zato verujem, u jugoslaviju su ušli sa dozvolom saveznika, nači nikakva poela 50/50 , kažem samo bi primorje sa istrom bilo vraćeno usvvoje istoriske granice
ovako sreća naša pa smo imali titu za maršala pa je odjebo staljina vrlo ubrzo. iako vi od tog odjebavanja znate samo za goli otok i nedužne a od komšija ocinkarene jadnike uopšte ne konstantujući i prihvatajući činjenicu da su tamo većina bili informbirovci i prostaljinisti, i to samo srpski, to što rvaćani i zlovenci nešto trabunaju da su i nji apsili i smeštali po golom otoku to su samo tlapnje da nerviraju nekei čoveci na blog zamajavaju nas jugoslovene da smo imali državu .
tasadebeli tasadebeli 16:07 08.04.2019

Re: ...

jinks
Дакле, код Срба '41. било све потпуно исто као и касније са Уставом из 1974. и са "Нико не сме да вас бије"?

Ima tu još interesantnih detalja. Na primer, vrh vojske je početkom 1941. sigurno bio upućen i u specifične sentimente drugih naroda koji su bili deo Kraljevine Jugoslavije, a vezano za dešavanja u ratom podeljenoj Evropi, kao i za biranje strana u toj podeli.

I kako onda doneti pravu odluku, posebno ako su ti isti narodi preko puča 27. marta možda bili uvučeni u sukob i na strani na kojoj sebi uopšte i ne vide.

I povrh svega, srpski narod pravi dva pokreta koji su odabrali 27. martovsku stranu, gde se na čelo jednog od njih, i to baš onog pobedničkog, stavljaju pripadnici nekih drugih naroda ranije već pomenutih specifičnih sentimenata, a ne pripadnici naroda koji čitavu borbu upravo i iznosi na svojim plećima.

I eto onda i 1974. i "Niko ne sme da vas bije" kao kec iz rukava.






vcucko vcucko 11:59 08.04.2019

Čuka

Aman Taso, mi vas lepo čekamo da date go, budete treći i da se slikate sa bronzom za buduće generacije. A vi odbijate saradnju.

Nije lepo od vas. Nikako nije lepo. Aj' što ne volete karanfile, ali što nećete da pobedite ove Lučane, to je... ne znam šta da kažem. Pamti pa vrati!
jadragoljub jadragoljub 12:09 08.04.2019

Re: Čuka

ove Lučane,

tko su ' lučani' i di su bili 6. aprila?
vcucko vcucko 12:20 08.04.2019

Re: Čuka

jadragoljub
ove Lučane,

tko su ' lučani' i di su bili 6. aprila?

Lučani su varošica, kad skreneš iz OK klisure prema Čačku. Tamošnji fudbalski klub imena Mladost je 07.04. (ne 06.04. kako si blagoizvolio pogriješiti) igrao na Banetovom Brdu, kod Tase, protiv lokalne udruge zvane Čukarički. Ishod je bio neodlučan, nič proti nič. Što je FK Partizan primoralo da zauzme treće, umesto željeno četvrto mesto.
Zašto je bilo bolje biti četvrti nego treći, nek' ti objasni Tasa
jadragoljub jadragoljub 12:30 08.04.2019

Re: Čuka

oket, al kad smo već kod ingliša, krivih za sve na sveu a i juda je bio inglišman, evo da to potvrdimo kao tačan mit i da razbijemo drugi mit o žemskom kompašnu, tako se valjada na srpski reče empatija, daklem evo , jes da je belfast u pitanju al i ti severni račani su inglišmani bar po samoupravi
[youtube]http://www.youtube.com/watch?time_continue=88&v=MjgkPSB-LNE[/youtube]
ebemliga zakaj ne radi evo linak
vcucko vcucko 13:15 08.04.2019

Re: Čuka

jadragoljub
oket, al kad smo već kod ingliša, krivih za sve na sveu a i juda je bio inglišman, evo da to potvrdimo kao tačan mit i da razbijemo drugi mit o žemskom kompašnu, tako se valjada na srpski reče empatija, daklem evo , jes da je belfast u pitanju al i ti severni račani su inglišmani bar po samoupravi
[youtube]http://www.youtube.com/watch?time_continue=88&v=MjgkPSB-LNE[/youtube]
ebemliga zakaj ne radi evo linak

Linak ka ženskim neprispodobijama ti traži registraciju na Tubetu i potvrdu da si punoletan.
Šta ti to gledaš po netu, kakva akcija je u pitanju?!
tasadebeli tasadebeli 14:19 08.04.2019

Re: Čuka

vcucko

Aman Taso, mi vas lepo čekamo da date go,



Ма пусти... То ти је к'о што ови чекају да Вучић сам од себе падне са власти. Па се још љуте што неће сам да оде...

Од последње четири утакмице, чак три смо одиграли снејк ајз. 0:0. Дали два (Партизану ) и примили три гола (од истог).

Нема ту ништа од трећег места за Чуку.
jadragoljub jadragoljub 16:25 08.04.2019

Re: Čuka

Linak ka ženskim neprispodobijama ti traži registraciju na Tubetu i potvrdu da si punoletan.
Šta ti to gledaš po netu, kakva akcija je u pitanju?!

pa ređistrovan sam, al vi niste, vi ste pristojni i ne gledate to (sad ko zna šta to to znači, ja nisam uspeo nikad da razumen)a nije sex upitanju.
klipprikazuje kako, po meni srpski političari i oni koji bi da politiziraju, shvataju svetsku politiku. baš kao i ove žemske u klipu kako shvataju slobodu ponašanja u klubovima.
pogledajte, makar morali da se ređistrirate, to je smešna priča sa tužnim krajom.
vcucko vcucko 17:23 08.04.2019

Re: Čuka

tasadebeli

Од последње четири утакмице, чак три смо одиграли снејк ајз. 0:0

Šo kažu, klozetski rezultat. 00
anonymous anonymous 01:35 09.04.2019

Re: Čuka

Ма пусти... То ти је к'о што ови чекају да Вучић сам од себе падне са власти. Па се још љуте што неће сам да оде...


tasadebeli tasadebeli 06:24 09.04.2019

Re: Čuka

anonymous
Ма пусти... То ти је к'о што ови чекају да Вучић сам од себе падне са власти. Па се још љуте што неће сам да оде...






И на крају баладе 0:0.

Подела бодова.

Једини незадовољни су гледаоци јербо су џаба долазили на стадион.

predatortz predatortz 13:14 08.04.2019

Sećanja...

Meni je pričala baba da se od aviona koji su bombardovali Beograd, dok su preletali preko Majevice, nije videlo nebo , niti se moglo čuti bilo šta od brundanja motora.
shone shone 19:54 08.04.2019

Re: Sećanja...

Meni je pričala baba da se od aviona koji su bombardovali Beograd, dok su preletali preko Majevice, nije videlo nebo , niti se moglo čuti bilo šta od brundanja motora.


Ti mora da si Tuzlak. Još ako si išao u gimnaziju a Bobi ti predavao philosophiu - mashala.
predatortz predatortz 20:57 08.04.2019

Re: Sećanja...

shone
Meni je pričala baba da se od aviona koji su bombardovali Beograd, dok su preletali preko Majevice, nije videlo nebo , niti se moglo čuti bilo šta od brundanja motora.


Ti mora da si Tuzlak. Još ako si išao u gimnaziju a Bobi ti predavao philosophiu - mashala.


Psihologiju nisam imao jer sam bio programerski smer, ali Bobija sam itekako poznavao. I kao učenik, i kasnije kroz ratna događanja.

Uzgred, Gonjo je bio psiholog. Bobi je bio sociolog.
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:04 08.04.2019

Re: Sećanja...

A što ti ne čitaš komentare na koje odovaraš? :)
predatortz predatortz 21:08 08.04.2019

Re: Sećanja...

hoochie coochie man
A što ti ne čitaš komentare na koje odovaraš? :)


?

Edit:



Štelovan sam da čitam srpski.

Ove polu-srpske, polu-engleske kovanice tumačim na osnovu prvih slova.
shone shone 21:16 08.04.2019

Re: Sećanja...

Psihologiju nisam imao jer sam bio programerski smer, ali Bobija sam itekako poznavao. I kao učenik, i kasnije kroz ratna događanja.

Uzgred, Gonjo je bio psiholog. Bobi je bio sociolog.


Da, ja sam otišao davno pre ratnih vremena pa sa tim nisam u toku.
Kako god drago mi je da sretoh Tuzlaka.
predatortz predatortz 21:18 08.04.2019

Re: Sećanja...

shone
Psihologiju nisam imao jer sam bio programerski smer, ali Bobija sam itekako poznavao. I kao učenik, i kasnije kroz ratna događanja.

Uzgred, Gonjo je bio psiholog. Bobi je bio sociolog.


Da, ja sam otišao davno pre ratnih vremena pa sa tim nisam u toku.
Kako god drago mi je da sretoh Tuzlaka.


Takođe, zemo.
shone shone 21:34 08.04.2019

Re: Sećanja...

Takođe, zemo.


49 41 49 41 18:52 10.04.2019

Tata

Tata
(izvod iz secanja)
April je uveliko gazio, nad gradom su bili davno crni oblaci. Culi su se sporadicni rafali I pucnji, svuda po gradu.
Tata nas je vec davno poslao u zbeg; van grada naslutio je da ce biti hapsenja odvodjenja, streljanja, pljacki, potkazivanja, kradje prvih komsija.
Mama me je jos uvek dojila. Bilo mi je svega 5 meseci. Tata je ostao I dalje da radi, tamo je radio 12 godina pre rata.

Pokusao je da spasi hiljade njih; zene, decu… preko 35.000 i mnogo vise; jer kada krenu psi rata, oni su najopasniji, najkrvozedniji, bez skrupula i ogranicenja.
Oni cekaju u zasedi da krenu na svakoga.
Bilo je tu, medju njih hiljade vise od 600 jevreja, nemaca sa svojim porodicama.
Znao je da van tog grada mora biti negde sigurnije, bezbednije, jednostavnije za preziveti makar za neko vreme, a posle ce ih odvesti; ako prezivi koznagde, na jos sigurnije bezbednije; mesto, selo grad, drzavu, kontinent, ako bude morao.
Tata, tada nije jeo-pio od prve zore, do kasnog sumraka; pesice se vracao krisom u svoj stan; gde sam se nekada rodila.
Snajper ga je gadjao nekoliko puta. Jedan tatin lucki radnik je dotrcao uz zaglusujucu buku I vriske zena I dece povukao da se Tata skloni iza velike zgrade, jer s one strane ga nisane, gadjaju, metci su mu udarali na 20 cm od nogu.
Tatu, su pitali njemu nepoznati, kapetani jahti, privezani u luci; ides li s nama odavde?!?
Tata, tada nije hteo; jer luka je jos uvek bila puna ljudi; koji su morali, zeleli da isplove iz nje-mnogi zauvek.
Posle, je neko Tatu silom stavio u veliki brod I odveli ga kao suznja, umornog, gladnog, zednog; kome je bilo tada samo vazno da padne, na bilo kakvu postelju I spava, spava, spava. Nije mu bilo nidocega. Samo da spava.
Tata, nije uplovio u tu luku vise od 12 godina; samo povremeno, kao ceski nobelovac; u predgovoru svog romana.
-Ja sam brod, koji je davno isplovio iz svoje luke; sa povremenim pristajanjem u nju.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana