Konačno, 29. aprila, 2008. godine, dogodilo se nešto dobro za Srbiju. Politički dobro. EU je odlučila da pomogne proevropskim snagama,dozvolila potpisivanje SSP-a, a hoće li ta pomoć biti presudna, videćemo. Ja bih rekao da hoće, ali razmotrićemo ovde još neke moguće scenarije.
Dakle, nakon onoga što se dogodilo 29. aprila,i pružene prilike da konačno vidimo na delu penkalo Bože Đelića, ja sam siguran da će proevropske snage 11. maja odneti prevagu. Da se razumemo, pod evropske snage računam LDP, DS i šareno društvo oko nje, te manjinske stranke. Mislim da je Koštunica definitivno ispao iz igre, i da je ovo personalno njegov politički kraj. Bliski izbori su, sasvim sigurno, poslednji korak ka njegovoj političkoj penziji jer je bespovtranto politički potrošen. No, ideologija koju on zastupa, krugovi koji su ga politički podigli, još su daleko od "penzije" i dugo će biti veliki srpski politički i ne samo politički problem.
Kako će, po mome mišljenju, izbori završiti?
DS je dobio dodatni vetar u leđa i potpuno će "ojaditi" narodnjake. Zahvatiće malim delom čak i radikalsko izborno telo, a u referendumskoj atmosferi će pokrenuti još neki procenat onih koji inače na izbore ne bi izašli. Ako izlaznost bude na 4.5 miliona, oni imaju prilike da dohvate skoro 1,7 miliona glasova.
Biće zanimljiva distribucija glasova unutar antievropske grupacije. Na predsedničkim izborima je ova grupacija bila ukupno na nešto više od 2,1 miliona, što je bilo i na parlmentarnim izborima 2007. godine. Padanjem "narodnjaka" pada i ova cifra, i ona će biti ispod 2,1. E, sad, kako će se stvari tu kretati? Narodnjaci bi mogli imati negde oko 400.000. Ni mnogo više, ni mnogo manje. SPS je zagonetka, ali manje od 200.000 ne mogu imati. To onda znači da radikali mogu teško imati mnogo više od 1,5 milion. I već sada je, gotovo izvesno da će DS biti iznad radikala za više od 3 procenta, odnosno bar 120.000 glasova više. Ako radikali pređu 1,5 milion, onda ja ne vidim kako SPS može dohvatiti cenzus, odnosno 230.000 glasova.
Kad bi se dogodilo da SPS ne pređe cenzus, onda bi pobeda proevropskih snaga bila vrlo ubedljiva. Stvari bi bile jednostavne i vlada DS-a, manjina i LDP-a bi bila čisto rešenje. No, nisam siguran da bi DS bio srećan ovakvim razvojem događaja jer je vidljivo sa Marsa da računaju na Dačića, Palmu i Krkobabića kao buduće koalicione partnere, i sve bi uradili da ne moraju ništa pitati LDP.
Zašto je SPS poželjan partner DS-u?
Ima tu više razloga. Najvažniji je taj što bi u svim momentima kad bude gusto imali izgovor da oni hoće, ali koalicioni partner eto ne može mimo svojih principa. To bi se događalo oko saradnje sa Hagom, oko privatizacije javnih preduzeća, oko borbe protiv monopola, oko Kosova, oko nereformisanih institucija. To bi bio izgovor i prema EU da bude popustljiva, da rasteže rokove, da daje benefite i bez ispunjenih standarda i normi. Radikali bi stajali kao "strašilo" prema već uobičajenoj matrici i dalje jačali i bubrili pojačavajući razloge za strah. Bilo bi stranih investicija taman toliko da se nalaze opravdanja u "stabilnom dinaru", u ekonomskom rastu od 5-6 posto, a stanje u društvu i vrednosni sistem se ne bi bitno pomerali.
Ako SPS pređe cenzus i za formiranje vlade bude potrebna i podrška LDP-a, onda takvu podršku ne treba dati. Treba samo u Skupštini ratifikovati SSP i tu stati.
Jer, od daljnjeg mrcvaranje bila bi bolja šok terapija. Ono, da vladu naprave SRS, DSS i SPS.Da i to preživimo.. Imali bi rezultat da je demokratska strana ojačana DS-om, a da se potroši mit o radikalima.
No, neće to biti potrebno. Hteli, ne hteli, DS-ovci će vladu ipak morati praviti sa LDP-om..jer će pobediti proevropske snage...Sto, posto....