Zašto je propao socijalizam,kako nestaje demokratija ?
Nešto po završetku drugog svetskog rata u kome su pobedili partizani i oni koji su se njima priklonili bili su svi prilično jednaki.
Da li.
Za Titove generale i njhove supruge u tim poratnim godinama postojali su diplomatski magacini u koje je su stizali štofovi ,konzerve i ostale namirnice iz američkih ratnih rezervi.
Partizanke nastanjene na dedinju nisu marile da im šiju predratna šnajderke.
Ostali su se snabdevali na tačkice.
Kilo leba,nešto brašna malo masti ...
Svi jednaki u bedi i nemaštini ,osim..
Osim onih koji su se dohvatili vlasti i ispirali mozak srpskom seljaku.
A moglo je bolje.
Srpski seljak je često proglašavan kulakom,sve mu je oduzimano po odluci nekakvih komiteta partije.
Malo privatno domaćinstvo moglo je da postane baza male privrede.
Nije se desilo jer, bogat seljak je protivnik režima onako kurčevit ne prihvata nepravdu i konfiskaciju imovine koju su njegovi dedovi stvarali i sticali.
Ideju komunizma prihvatili su neradnici,lenčuge i ostali šljam u potrazi za lagodnijim životom.
Razumem ih jer nisu imali mogućnist da rade i pošteno zarađuju.
Međutim.
Rasle su neke nove generacije. Imale su u sebi preduzetničkog duha. Bio im je pun kufer partizanštine. Mogli su bolje.
Posle ’68 nešto se promenilo.
Nije ta ’68 bila samo studentski protest,bio je to i pritisak sredovečnoh da se stvari menjaju.
Tako je drug vrhovni videvši da stvari ne idu kako treba rešio da je komunizam zastarela kategorija pa se prihvatio socijale.
Bilo je to vreme kad je najveći sin naših naroda i narodnosti rešio da napravi pokret nesvrstanih.
Još jedna propala ideja.
Velike sile nisu to želele.
Ideja socijalne pravde je lepa i dopadljiva ali na žalost nije moguća.
Takozvana demokratija u Srbiji takođe nije moguća iz najmanje dva razloga.
Strah. Strah od otimanja pošteno zarađenog.
Dovođenje stranih firmi koje interesuje jedino profit.
Neka nam je bog u pomoći.